Naramak znanosti: od putovanja kroz vrijeme do svijeta dinosaura

Za početak jedna velika preporuka: zanima li vas doista znanost, police naših kolega u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka u Dolcu prepune su dobrih i korisnih znanstvenih naslova, što i proizlazi iz temeljnih zadataka te ustanove. Mi pak, kao narodna knjižnica, znanstvenih knjiga imamo nešto manje, što se posebno odnosi na područje prirodnih znanosti, ali to ne znači da se na policama ne mogu pronaći pravi kapitalci. Pažnju skrećemo i na preporuku znanstvene literature za djecu kojom obiluju Dječji odjel Stribor i ogranci.

Naramak znanosti za male

Tisuću uzbudljivih eksperimenata

Gerald Bosch

Elementi

Theodore Gray

Izumi i otkrića

Peter Riley

Kemijski leksikon u stripu

Nenad Raos

Kako stvari rade

Joël Lebeaume, Clement Lebeaume

Tko je to smislio tako pametno?

Larry Verstraete

Velika pitanja malih ljudi

Gemma Elwin Harris

Temeljna su tema ovogodišnjeg Festivala znanosti valovi. Znamo da se kroz um fizičara pri tome provlače vizije zvuka, struje, zračenja, dok se našem izraženijem literarnom sentimentu pred očima javljaju pučina, more, nadolazeće ljeto, plaže (...), gdje ćemo čitati i neke odlične knjige. Stoga moramo preporučiti djelo koje se bavi samo njome – vodom, i to na način ispisivanja njene biografije! Zasluga je to Philipa Balla, dugogodišnjeg urednika uglednog znanstvenog časopisa Nature, koji u H2O – biografiji vode kaže: "Vodi bi trebali mnogi biografi, zato što ona u biti i nije osoba, nego više nalik čitavoj jednoj kulturi, s njezinim zakonima, svim njezinim umjetnostima, kulturi s jedinstvenom poviješću i geografijom". Iako sugerira da nije uspio u kompletnom konstruiranju priče o vodi, ovo ostaje impresivno i informativno djelo.

Među već spomenutim fizičarima svakako volimo Richarda Feynmana, stručnjaka za područje kvantne elektrodinamike, koji je moždane stanice osim istraživanjima okupirao i pisanjem sjećanja na svoj život i profesionalni razvoj. Vi se sigurno šalite, gospodine Feynman! i Što te briga što drugi misle?! osobno su putovanje kroz njegove znanstvene pristupe i svakodnevni život, a možda nam je pritom najzgodnije istaknuti važnost ispisanih stranica o odrastanju i djetinjstvu kroz koje osjećamo da je Feynman oduvijek bio znatiželjan dječak zaljubljen u tehnologiju, rastavljanje, sastavljanje i sve druge oblike znanstvene kreativne igre.

Dok je Feynman rastao u društvu obilja, ruski teorijski astrofizičar, stručnjak za vrijeme i pitanja vremenskog putovanja Igor Novikov s druge strane nije imao te sreće, štoviše, roditelji su mu stradali u Staljinovim progonima, ali je također izrastao u vrhunskog znanstvenika. U Rijeci vremena, fascinantnom putovanju kroz teorije vremena i putovanja kroz vrijeme, Novikov tvrdi: "Osoba kojoj dugujem svoju sudbinu je moja baka. Mojih roditelja nije bilo da sudjeluju u mome odgoju, tako da su moji prvi svjesno načinjeni koraci u životu proizlazili iz njezine ljubavi i brige. Jednom je našla, meni vrlo uzbudljivu, knjigu: Pustolovine zeca Brera, prevedenu na ruski. Čitati sam naučio uz tu knjigu. Baka je bila i prva osoba koja mi je kupila, na antikvarnoj tržnici, prvu popularnu knjigu iz znanosti... Ali je moja baka – pazite, ona uopće nije bila obrazovana – možda osjećala da je hrana za mozak djeci jednako potreba kao i za želudac."

Znao je to i mladi Isaac Newton - unatoč tome što je morao čuvati ovce, nije zanemario znanost, o čemu bogato govori knjiga Isaac Newton i fizika za mlade, pregledna priča o njegovom životu, ali i vodič kroz 21 aktivnost kojima je otkrivao svijet. Uvijek nas fascinira što su iz iskonske dječje znatiželje kasnije izrasle visoko sofisticirane teorije i sukobi, o čemu svjedoči Pomirenje – jedinstvenost znanja Edwarda O.Wilsona. Wilson je specijalist mirmekologije, znači stručnjak za mrave, ali i jedan od osnivača sociobiologije. Ovo je djelo na pragu njegovog znanstvenog humanizma karakteriziranog kao "jedini pogled na svijet suglasan s rastućom znanstvenom spoznajom stvarnog svijeta i zakona prirode". Wilson je snažnousmjeren i na odnos religije i znanosti tvrdeći: "Vjerujem da ćemo, u procesu lociranja novih avenija kreativne misli, doći do egzistencijalnog konzervativizma. Zato vrijedi neprekidno postavljati pitanje: gdje su naši najdublji korijeni?" U pitanja evolucije uronila je i njemačka znanstvena novinarka Dagmar Rohrilch s Usponima i padovima evolucije analizirajući živi svijet prije 250 miliijuna godina. Dagmar nas vodi na šetnju kroz svijet dinosaura i prvih sisavaca te naglog izumiranja većine vrsta.

Na pragu teoretiziranja recimo i da postoje djela koja su opća mjesta u razgovorima o znanosti, poput Strukture znanstvenih revolucija Thomasa Kuhna. S takvim, često citiranim klasicima, obično je problem što ih velik broj zaintersiranih za znanost zapravo nije pročitao u originalu pa je stiglo vrijeme za ispravljanje tog propusta.

Za jednostavniji i općenitiji ulazak u razne znanstvene teme ne nedostaje djela koja popularizaciju dovode do krajnjih granica. Tako Marcus Chown u Trebali bismo razgovarati o Kelvinu, polazeći od svakodnevnih stvari, pokušava rastumačiti kako nam one govore o kompleksnoj stvarnosti i teorijama koje se kriju iza njih. Na sličnom je pragu, što sugerira i sam naslov, djelo Mogu li krave silaziti niz stube? sastavljeno od pitanja javnosti o različitim fenomenima i stručnih odgovara znanstvenika.

Kada već govorimo o popularizaciji znanosti, ovaj se put želimo vratiti i našim korijenima. Na raspolaganju je cijeli niz djela o Andriji Mohorovičiću, Nikoli Tesli, Ruđeru Boškoviću, dok je manje razglašen Oton Kučera koji je osim kvalitetnih znanstvenih sponznaja, posebno na području astronomije, bio i veliki popularizator znanosti napisavši među ostalim i knjigu Naše nebo, koja je bila prvi domaći znanstveni bestseler. Kučerinim životom i radom pozabavili su se Tatjana Kren i Branko Hanžek u knjizi Oton Kučera.

Od suvremenijih domaćih popularizatora znanosti ne možemo ne spomenuti kemičara Nenada Raosa, inače brata blizanca kontroverznog književnika Predraga Raosa. Nenad je autor koji je urnonio u najrazličitije teme ne bi li ispričao intrigantne priče o zlatu, kemijskim pokusima, dalekim svjetovima, kemijskom svijetu...

Za kraj, prikladno upućujemo na Kraj znanosti Johna Horgan akoji provokativnom tezom ne ostavlja ravnodušnim. Ako se ulovite u dobru raspravu s prijateljem, samo se pripazite – možda vreba baš Wittgeinsteinov žarač.

Naramak znanosti za velike