Iz Magazina

Suglasan sam s obradom mojeg e-maila kao osobnog podatka za svrhu primanja newslettera Gradske knjižnice Rijeka. Pročitajte obavijest o obradi osobnih podataka <a href="https://new.gkr.hr/sluzbene-informacije/zastita-osobnih-podataka--p-42">ovdje</a>.

newsletter-mailboxes-play-dough.png

Pretplati se!

Prijavite se za primanje "newslettera" Gradske knjižnice Rijeka i saznajte na vrijeme što se događa u našim odjelima i ograncima diljem grada, što se čita, komentira i preporučuje u <a href="https://gkr.hr/Magazin">Magazinu</a> te koje nam se ideje vrte po glavi... I zapamtite - čitamo se na internetu, ali vidimo u knjižnici. :)

favicon.ico

naslovna.jpg

GKR bira

Glazba na stranicama romana: Priče iz Los Angelesa, Daisy Jones i šestorka, Vrijeme je opak igrač…

magazin/gkr-bira--c-13

Kada se knjige osjećaju nepoželjno: 10 naslova o borbi cenzora i pisaca

Malo drugačija povijest: 10 naslova po našem izboru

Sjeti se kako smo se voljeli: 10 naslova o ljubavi, ljubavnim problemima i kako ih prevladati

Čitaj i ovo:

Najčitanije

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam, quis nostrud exercitation ullamco laboris nisi ut aliquip ex ea commodo consequat. Duis aute irure dolor in reprehenderit in voluptate velit esse cillum dolore eu fugiat nulla pariatur. Excepteur sint occaecat cupidatat non proident, sunt in culpa qui officia deserunt mollit anim id est laborum.

Preporuke za bananerose

Forancija

magazin/forancija--c-12

Rođendanska crtica o jedinstvenoj hibridiziranoj obnovljenoj sušari duhana. Jer drugi joj je rođendan tek.

Miris vlage izmiješan sa šljunkom se vrtio po zraku. Nakon sunčanog tjedna sve je postalo bljakavo i neugodnasto između ograda gradilišta GP Krka sa zapada i VG5 sa sjevera, na jedinoj stazi do Dječje kuće. Istina, i najavili su kišu za sutra iako je dan još bio suh i sunčan. Tamo u daljini prema ulaznoj volti Palače šećerane još su samo neka dva policajca iz osiguranja predsjednika koji je opet razmijenio artiljeriju s premijerom, nešto šaputala. Svi su imali maske jer…pa svi su morali imati maske.Netko je uz čašu vina komentirao kako su ministarstvu slali molbu da barem izložbe i kina ostanu otvoreni posjetiteljima, ali već su svi bili pomireni s čime god u tom tada jednogodišnjem slalomu između stupića pandemije. Upravo je propalo cijelo suvislo travanjsko zatvaranje Rijeke kao prijestolnice kulture, mediji se ni nisu previše obazirali jer je broj oboljelih od korone obarao rekorde, a glavna portalska rasprava bila je ima li smisla u dućanima najlonom prekrivati čarape čija je prodaja zabranjena. Ili tako nešto bizarno. Na Facebook stranicu Dječje kuće stigao je upit hoće li u ponedjeljak biti radionice. Ha?! Fizičko održavanje nastave je ograničeno, sve neformalne edukativne aktivnosti za djecu su zabranjene. Kino je zabranjeno. Predstave su zabranjene. Ako se ne varam sve do 15. svibnja, dakle gotovo dva mjeseca. U knjižnici vas odjednom može biti do pet. S maskama. Budžeti za programe ne postoje jer tko može znati da li uopće planirati programe. No bilo kako bilo Dječja kuća je tog petka, prilično sumornaste večeri otvorena. Sljedeći dan, u subotu, lijevala je kiša. Vodili smo grupu za grupom u obilazak, sve po strogim prijavama, sve po redu. Među desecima odraslih možda je bilo i pokoje dijete… 26. 3. 2021.Dječja kuća je rođena u svojevrsnoj traumi. Iako je sama fizička izgradnja, za razliku većeg brata u vidu t-objekta, išla relativno glatko, pandemijski “kickstart” u ožujku 2020. je i oko nje promijenio sve. Okvir projekta Europska prijestolnica kulture postao je znatno skromniji i neizvjesniji, a upravo na njega se oslanjao veći dio “softverskog” oblikovanja ovog projekta. Festival Tobogan, časopis Brickzine, razne edukativne i kreativne aktivnosti umjesto vrhunca 2020. godine dočekale su rezanje i neizvjesnost. Koja nikako nije prolazila. Pandemija je uzrokovala strašne financijske i kadrovske deficite te bila bi laž reći da je softverski bila posložena u trenutku otvaranja. Puno tog tereta nas i danas prati no tereta sigurno nema u novčaniku.<blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> A nakon dvije godine mogu s još većom sigurnošću reći - nikada ni neće biti posložena. I to je i najbolji dio ovog inspirativnog, ozbiljnog, progresivnog i transformativnog projekta. </div> </blockquote> Nikada nisam volio prenapuhavanje Dječje kuće kojeg je u ranijem marketingu i bilo. No podcjenjivati ju ili gledati im strogim “palac gore/dolje” pogledom još je luđe. To je mega projekt koji se većini nas događa jednom u životu. Jedna besmislena propala zgrada bivše tvornice cigareta je postala 2000 kvadrata iskoristivog ugodnog prostora, u dijelu grada koji dobiva potpuno novi smisao. Ujedno, posvećena je nekim od najljepših područja koje suvremena kultura nudi: čitateljskoj kulturi, filmskoj kulturi, “uradi sam” kulturi, dječjoj igri i osnaživanju roditelja.Nije Disney park, nije klasična igraonica, nije formalna škola, i lako izmiče definiranju i ugrađivanju u postojeće. A sve moramo smjestiti u neke kategorije. Dječja kuća je hibrid iz krila kulturnog sektora, istog onog koji se stalno treba mijenjati i transformirati, čiji proizvodi, estetika, atmosfera (...) tek postaju nešto što možeš prepoznati i kategorizirati. Dječja kuća mijenja smisao javne kulture i njene uloge u neformalnom obrazovanju. Ona je jedini prostor riječke kulture otvoren od 8 do 20 sati koji ne ovisi isključivo o formalnom programu što je jedan poseban i zahtjevan oblik rada. U njoj se mora na poseban način misliti i o mirisima, bojama, svjetlu, zvukovima... Ona je za sebe stalno aktivna predstava. Holodek iz Voyagera.<div class="factbox factobox-left"> <div class="factbox-content"> Kolumna &quot;<a href="https://gkr.hr/Magazin/Tema-Plus/Kulturni-faul" target="_blank">Kulturni faul</a>&quot; serija je osobnih i subjektivnih osvrta na specifične fenomene s područja kulture, obrazovanja i stvaralaštva. </div> </div>U dvije godine života Dječje kuće svi uključeni u njen rad, imali su priliku za ozbiljno učenje kroz pokušaje, pogreške, stradanja, svladavanja prepreka. Cijeli blok Dječje kuće, nikada u povijesti nije korišten na način prave javne funkcije te je trebalo podosta testiranja i razmatranja ne bi li se pogodio pravi kut. Pogreške? Uf. Recimo pogriješili smo sa zatvaranjem Tobogana 2020. i krivom procjenom koliko će ljudi doći. Koliko god nam se sve činilo velikim tada smo dobro vidjeli što znači gornja granica.Najveće stradanje, uz pandemiju, poplava je iz rujna 2022. godine čije štete se ni do danas nismo riješili iako smo ju premostili. Bilo je neugodnih trenutaka (npr. svijet COVID propusnica je nešto što ne želim više nikada nigdje), kadrovskih problematika… Svašta ružno sam i čuo o Dječjoj kući u dvije godine. Da je kao zatvor (zbog rešetki na prozorima koje su integralni dio restauracije zgrade). Da je nemoguć parking (iako smo prva javna riječka organizacija u kulturi koja neposredno uz zgradu uopće ima suvisli parking uz dostupnost svih prostora teško pokretnima). Da nije zabavna (jer nema nečeg poput plastičnih loptica kao u igraonici). Da nema sadržaja (jer se ne smjenjuju jedna za drugom klišejizirana dječja aktivnost koja već postoji u gradu). Sve je primano na znanje, neke točke i imaju smisla.Paralelno kroz Dječju kuću je do sada prošlo više tisuća djece. Odradili smo festivale i manifestacije…desetke veselih subota, stotine projekcija, radionica… Trenutak u kojem ti maleni izbjegli Ukrajinci dolaze i zahvaljuju jer su mogli igrati Minecraft na PS5 nekako te pogodi iako ne mora svatko voljeti ekrane. Za malene stvarno i nisu. Zato su za njih tu mnoge mini škrabaonice i priče.Pojedina divlja &quot;razmišljanja&quot; me iskreno nisu sadržajno previše zanimala, ali su me pogodila kao i sve što ide iz vreće online hiperkritičkog razmaženastog autodestruktivnog pišanja po nečijem radu, bila to izgradnja ceste ili radionica. Živimo u svijetu u kojem je ekipa da tvrdila da su promašili ravninu dva dijela mosta kraj Omiša, pa što očekivati u diskursu o kulturi. <blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Kultura “palac gore/dolje” je jedna od najprljavijih &quot;baština&quot; koje se moramo riješiti. Razgovarajmo i gradimo naše proizvode. Premaleni i preslabi smo za &quot;igre prijestolja&quot;. </div> </blockquote> U što će se pretvoriti Dječja kuća budućnosti bit će otvoreno polje. Osobno mislim da sadržaj najviše treba oblikovati na križištu tema (I.) “mekanog” urbanizma (dizajn grada, vrtlarstvo&amp;permakultura, transport, odnos prema gradu i zajednici, povijest i baština, novi stanovnici, migracije i učenje kulturi grada…), (II.) svojevrsnih “kreativnih industrija za djecu” (društvene, video i prostorne igre, dizajn i likovna kultura svih oblika, medijski produkti od fanzina do videa, DIY sa začinom STEM-a, pozicioniranje prema stvaranju spremnosti za svijet umjetne inteligencije…) i (III.) mentalnog zdravlja i razvoja djece i roditelja (“mindfulness”, razvoj osjećaja ispunjenosti, dobri vodiči kroz svijet obilja sadržaja, podrška roditeljima u kreativnom aspektu odgoja, logika, tolerancija…).<blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Kroz to treba biti i što sofisticiranija u vrsti sadržaja koji se u njoj mogu konzumirati te to ne trebaju uobičajeni i u zajednici već prisutni sastojci dječjeg odrastanja. </div> </blockquote> Ili pak klišeji iz sfere dječjeg odrastanja (klasične igraonice, rođendaonice, mažoretkinje, klasične škole za dječju kreativnost poput plesa, učenje jezika i sl. jer sve to ima svoje okvire postojanja te Dječja kuća ne treba remetiti tržište malog poduzetništva aktivnosti za slobodno vrijeme djece) već originalne, rijetke i vrijedne posebnosti.Možda cijela Dječja kuća treba postati platforma za razvoj kulture igre, ipak temeljne karakteristike djetinjstva i najučinkovitijeg načina odgoja i učenja. A sve to, upravo kroz platformu javne Dječje kuće kao najotvorenije i najdostupnije jer tako se stvaraju djetinjstva jednakijih šansi. U svakom slučaju, mislim da iako će se fizički dovršiti i okolna gradilišta, i okoliš, i pristupne staze, otvarajući potpuno nove perspektive, to će biti samo ono što vidi oko. Sama Dječja kuća nikada neće biti dovršena i to je, kao što sam rekao, ujedno najbolje u ovoj ciglenoj priči…<blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Cigle treba dobro slagati bez obzira bile prave, u Minecraftu ili LEGO, i ta igra je beskrajna. </div> </blockquote> Pas je opet okrenuo glavu. Ova badminton loptica na livadi ga je već treći put pogodila u glavu. Sa zidića uz potok cura i dečko su se smijali. Zapravo ne psu, nego ona njemu jer srušio je rukom bocu pive u potok. Maja i Karlo nastavili su s badminton reketama iako ih je mama već neko vrijeme dozivala jer počinje radionica slikanja balonima. Sunce je i nitko nije došao, bilo im je lijepo vani. Unutra je opet netko proletio na vozićima. Uf, ovom drvenom su otpala vrata “bunkera”. Neki dječak traži tetu koja “je profesorica za igre”. Dosta mu je Minecrafta, prešao bi na Crash u paru. Ova cura što slika s balonima traži svoju ekipu, idu u kontejner. Krššššš…ok, opet je netko izvrnuo toplu čokoladu, nema veze. “Di je predavanje o doulama?”, pita neka gospođa. To je bilo jučer, objašnjava se da je dan drugi i da je sve na web stranici. Neki tata pita za knjižnicu, koji je to pak sad kat, nikad nije bio u knjižnici na katu. Traži putokaz, ali vidi samo plakat za novi festival. Uf, napokon, lift. Stao je opet u Šumi, neki maleni s DJ radionice je pritisnuo tipku. Nema mirisa vlage u zraku. Nike maše sa skele t-objekta. Čak i iz šljunka je izrasla trava. 23. 3. 2023.

Kulturni faul: Dječje kuće se ne dovršavaju, one se ciglaju. Iznova.

Razmišljanja 

magazin/razmisljanja--c-19

Davno, davno, davno, u ono pretpandemijskom, predepk i predratno vrijeme prošao sam u šetnju do centra s kolicima i baš je bilo bez veze… Novo vrijeme, nove okolnosti, nova testiranja, novi testni primjerak u kolicima pet godina nakon ponovo je ovdje…

Omiljena i interesima najispunjenija društvena mreža mi je svakako Twitter. Iako u mnogočemu toksičan, posebno u trenucima kakvih ideologiziranih napetosti (obično u SAD-u, ali se prelijeva),&nbsp;prepun je zanimljivih, pametnih, inspirativnih sadržaja i likova, ponekad i iza neobičnih, ne baš dječjih naziva.<blockquote>Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći <a href="https://gkr.hr/magazin/kulturni-faul--c-48">ovdje</a>.</blockquote>Jedan takav je “<a href="http://davno%2C%20davno%2C%20davno%2C%20u%20ono%20pretpandemijskom%2C%20predepk%20i%20predratno%20vrijeme%20pro%C5%A1ao%20sam%20u%20%C5%A1etnju%20do%20centra%20s%20kolicima%20i%20ba%C5%A1%20je%20bilo%20bez%20veze%E2%80%A6%20novo%20vrijeme%2C%20nove%20okolnosti%2C%20nova%20testiranja%2C%20novi%20testni%20primjerak%20u%20kolicima%20pet%20godina%20nakon%20ponovo%20je%20ovdje%E2%80%A6/">Fuck Cars”</a>, Twitter izdanak istoimenog Reddit kanala jasne orijentacije: “discussion about the harmful effects of car dominance on communities, environment, safety and public health”.&nbsp;Poruka sadržaja je jasna – automobili uništavaju, ne razvijaju naše suvremene gradove i njihovu ekonomiju.&nbsp;Jednako tako i djetinjstva.<figure class="media"><oembed url="https://twitter.com/FuckCarsReddit/status/1578845340660568064"></oembed></figure>Gradovi u kojima dominira automobilska logika su nezdravi, neprivlačni, mjesto propadajućeg “main streeta” (mali obrti, dućani, restorani, kafići…), ružni. Ipak, neugodnost za grad ugodna je za nas –&nbsp;logika individualne komocije i slobode nas jednostavno vodi prema tome da ih imamo sve više&nbsp;i kao veće što je nešto posebno nužno s dolaskom drugog djeteta. Auto s troje vratiju stvarno postaje preskroman, a možda bi i stari auto zadržali jer lakše ćemo od penjanja do baleta.<blockquote>Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći <a href="https://gkr.hr/magazin/kulturni-faul--c-48">ovdje</a>.</blockquote>U automobilima se djecu vozi doktoru, na najrazličitije aktivnosti, bakama i djedovima u druge gradove, u dućane. Osjećaj da suvremeni način života s djecom i poslovima i bez dva, tri obiteljska automobila nije moguć nadilazi osjećaj, često je stvarnost.&nbsp;Bez automobila bi bili lišeni za nevjerojatno puno iskustava i sadržaja. Imati nekakav ludistički (Ned Ludd &amp; uništavanje industrijskih strojeva) stav prema automobilima u kontekstu djece nema puno smisla. Zato intencija ni prvog “<a href="https://brickzine.hr/brickzinalija-5-grad-nije-za-kolica/">Grad (ni)je za kolica</a>” teksta nije progon automobila, nego neoblikovanih gradova. Stvarati grad u kojem odrastanje i igra nemaju prednost pred automobilom je čudnjikavo. Dopustili smo da logika automobila bude gotovo postane jedinom, zanemarujući sve ostale.<h2 style="margin-left:0px;">Dali smo sve najljepše</h2>Za ono što se dogodilo dovoljan je pogled na riječke ulice. Što će nam uopće lijepa historicistička i secesijska arhitektura koju štitimo ako su najljepše ulice najobičnije prometnice. Prošećite ulicom Fiorella La Guardia i dignite pogled. Prošećite sušačkim ulicama i dignite pogled. Prošećite pristupnim ulicama tržnice i dignite pogled. Prošećite Adamićevom i dignite pogled. To su najbolji komadi grada kojima hodate na ovaj ili onaj način između automobila, sigurno ne s dječjim kolicima.Što znači uklanjanje automobila za zajednicu i poslove najbolji je primjer samo riječko Korzo – upravo i ono je u jednom trenutku bilo parking i praktički prometnica ne bi li običnom promjenom pravila postao središnjim mjestom susreta. U skici povijesti riječkog pješačenja&nbsp;<a href="https://gkr.hr/Magazin/Kauc-i-knjige/Kulturni-faul-Kratka-crtica-za-povijest-i-buducnost-rijeckog-pjesacenja-iliti-lekcija-malog-Jurica">osvrnuto je na taj fenomen.</a>Dok su u centrima najljepše aleje nastale za svijet pješaka, kočija i trolejbusa postale prometnice na koje se ne može zakoračiti, kamo li na njima igrati, u mahom socijalističkim naseljima, problematika je rođena iz drugog pravca. U Rijeci ona nikada ni nisu oblikovane za pješačenje (mislim da ne postoji uspješan socijalistički urbanistički projekt u Rijeci usmjeren prema pješačkom životu i poslovima u prizemlju), ali ni za automobile stanara. Potonje je izazvalo posebno kaotičan i sigurno&nbsp;frustrirajući parking (ne)sustav, pogled na kojeg ispod zametskih nebodera, Rastočina i sl, izaziva mučninu.A novija statistika kaže:&nbsp;Broj automobila po glavi stanovnika u EU u stalnom je porastu. Na prijelazu iz 2020. u 2021. godinu, prema izračunu njemačkog Saveznog ureda za statistiku, u EU je bilo 560 automobila na 1000 stanovnika. U cijeloj EU zabilježen je snažan rast broja automobila po glavi stanovnika – prije deset godina bilo je samo 480 vozila na 1000 stanovnika. U posljednjih deset godina zabilježen je porast u svim zemljama EU. Prva mjesta zauzimaju Luksemburg (682), Italija (670) i Poljska (664) – Njemačka ima 580 automobila, a Austrija 570 vozila. Najniža gustoća automobila bila je u Rumunjskoj (379), Latviji (390) i Mađarskoj (403). Hrvatski prosjek je 433 automobila na 1000 stanovnika rast u odnosu na 355 automobila 2010. godine, odnosno bliže je donjem dijelu poretka. Zamislite svijet u kojem dosižemo talijanski prosjek, a u petoj smo brzini… Uf.Zbog navedenog su pješačke prilike jednostavno nestale, a ulica mog odrastanja, Škurinjskih žrtava, jedan je od najradikalnijih primjera u kojem su stvarno svi žrtve. Ono što se dogodilo&nbsp;osjetiš vrlo praktično upravo s djecom kroz perspektivu djetinjstva.&nbsp;Odlazimo tako i nedavne nedjelje s klincima kod bake. Ok, prvo nemamo baš gdje parkirati i s time svi tamo žive, navikneš se. Potom se u nekom trenutku pojavila potreba za odlaskom s kolicima van, ali što je… to je i elementarno fizički gotovo nemoguće ili nesigurnije nego što bi trebalo biti.<h2 style="margin-left:0px;">Nije jednostavno</h2>Naime, apsolutno cijeli pločnik donjeg niza Ulice Škurinjskih žrtava je zauzet automobilima, kolica je nemoguće adekvatno koristiti.&nbsp;Ništa nije bolje ni s igrom ispred portuna. To je bila rutinska i omiljena aktivnost moje generacije (rođeni 1983.,1984.,1985.), ali s prosjekom svijeta s 3 automobila po portunu, a sada je taj prosjek na nekih 15… Krenuli smo s badmintonom, ali ne ide jer svako malo netko nalijeće bez puno obzira na naše interese. Dobro, ok, ionako igramo loše, ali to je za drugu&nbsp;Brickzinaliju.<figure class="image"><img src="/uploads/1680035582000_1024x768_1676974df9.jpg" alt="1680035582000-1024x768.jpg"></figure>Krenuli smo s badmintonom, ali ne ide jer svako malo netko nalijeće bez puno obzira na naše interese. Mislim, preživjet ćemo, prođe i faza kolica pa zaboraviš što te muči, proći će i faza igre pa zaboraviš, ali osjećaj neugode, skučenosti i robije zahvaljujući groznom oblikovanju grada ostaje. On se normalno ni ne tiče samo kretanja s bebama – cijeli spektar grupa kojima je potrebna kvalitetnija inkluzija s navedenim se sigurno teško nose. Naravno, tvrde strukture nije jednostavno mijenjati.Nema lokalne samouprave&nbsp;koja tek tako može izvršiti otkup terena ili investiciju u tolike pločnike, parkinge, restrukturiranje središnjih prometnica…&nbsp;Ipak, stvari učiniti neugodnim s izostankom mogućih radnji (stupići, sprječavanje parkiranja na neprikladnim mjestima, agresivnije oslobađanje mjesta ispred npr. vrtića ili kulturnih ustanova, portuna, izrada projekata i strateških planova s jasnim hodogramima za promjenu tranzita) ili pak s čudnim intervencijama je posebno loše.Od te šetnje 2018. godine s UC do danas sa SC-em mogu samo dodati jedan detalj koji nam se sada dogodio na ruti do bake:<blockquote>Kako je projekt koji štiti pješake jer je intencija usporavanje prometa tom turbo prometnicom, paralelno uspio otežati suštinu pješačke komunikacije ovim uskim pločnikom, je enigma.</blockquote><figure class="image"><img src="/uploads/1680035603541_1024x769_46a922ae7f.jpg" alt="1680035603541-1024x769.jpg"></figure><h2 style="margin-left:0px;">EPK limiti</h2>Na ovom planu se u malo čemu uspjelo i kroz devastirani EPK proces. Programi Zeleni val i Civilne inicijative trebali su pomoći i probuditi upravo tu energiju u kojoj npr. parkirno mjesto zauzima kakva simpatična prostorna intervencija koja pet parkirnih mjesta zauzima i pretvara u kakvu&nbsp;chill zonu, igraonicu, malo mjesto zajednice u naselju, ali takve fore kod nas nisu ispale spajanje nego odvajanje od lokalnog stanovništva. Jedan takav pokušaj u kojem sam i osobno sudjelovao na Škurinjama završio je ismijavanjem i vrijeđanjem “EU pedera”, osam izrađenih klupica je razbijeno za mjesec dana.Glavna intervencija nam nije uspjela jer je&nbsp;auto-salon ispao vlasnikom zelene čestice&nbsp;na kojoj se radila intervencija. U jednom trenutku u razgovoru o potrebama opet se sve svelo na parking i jednostavno sam se zasitio takvog mučnog kruga. Sada ga živimo u “Benčiću” – uz Dječju kuću je nedostatak jednog stupića uzrokovao to da ekipa parkira na pješačkoj stazi i zelenoj površini koja je tek nastala. Dječja kuća je svakodnevno izložena upitima “gdje je parking”. Buduća knjižnica također. Jedva čekam da me netko pita: gdje su knjige?!Sada u nekoj novoj perspektivi mislim kako projekti takve vrste moraju biti izraziti “top-down”, vrlo ozbiljni, kalibrirani “na visoko”, dobro financirani. “Tactical urbanism” fore su fora, ali su najčešće samo to – kratkotrajna fora iako knjiga&nbsp;Tactical Urbanism: Short-term Action for Long-term Change&nbsp;vjeruje drugačije.<blockquote>Projekti su to koji traže imovinsko-pravna rješenja, nisu malena investicija, potrebna je snaga i volja za radikalnu intervenciju u prometnu logiku ako se želi uspjeh…</blockquote>Projekti su to koji traže imovinsko-pravna rješenja, nisu malena investicija, potrebna je snaga i volja za radikalnu intervenciju u prometnu logiku ako se želi uspjeh… Nema građanske inicijative koja ima snage ili dugoročno može raditi na takav način. Ne trebamo isključivo svijet simpa intervencija s paletama koje će uništiti kiša nakon par padanja&nbsp;nego ozbiljne zahvate, održive poteze, nastanak povrata investicije kroz eksploziju lokalnog posla, doseljavanje u ugodna mjesta.Takva je otprilike suština razgovora o konceptu grada od “15 minuta”. Relativno pojednostavljeno ideja je to koja zamišlja grad kao mjesto u kojem su osnovni komunalni i servisni sadržaji na 15 minuta pješačke udaljenosti, po mogućnosti čak posao. Trend “15 minutes city” interesantan je koncept koji dijelom pomaže u borbi s takvim svijetom, ali i njega se isto uspjelo nekako bizarno ispolitizirati, zapravo i više od toga – pretvoriti u “teoriju urote” o kojima se raspravljalo i u britanskom parlamentu. Teze koje se šire su kako je to&nbsp;socijalistički koncept, put prema uzimanju osobnih sloboda kroz zapljenu automobila, način zatvaranja u kvartove iz kojih se neće smjeti izaći bez čipa, način uspostavljanja trajnog “lockdowna”… A tipovi su samo rekli kako bi bilo fora moći prošetati ulicom s bebom u kolicima do lokalne knjižnice bez nekih velikih poteškoća. U 15 minuta. Bar smo mi naivni to tako shvatili.<figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/watch?v=u-3ZTbnKXfw"></oembed></figure>U svakom slučaju, borbu s automobilima nema smisla voditi, ali za bolji dizajn grada svakako ima. Kotači kolica će nam biti zahvalni.

Kulturni faul: Grad nije za kolica #2 (a nije baš ni za badminton)

Banane -. kada ću imati article najave

Najave

magazin/najave--c-22

<h1>Što čitati je najteže pitanje na koje ne može odgovoriti niti jedna od izabranih knjiga, a ni naš urednik koji dijeli svoje favorite. Pa možda nekome pomogne.</h1>&nbsp;

Ove sam godine čitao relativno više nego inače. Nema to neke posebne direktne veze s pandemijom i novootkrivenim vremenom (potpuno sam zbunjen tko su svi ti “binge-gledanje” ljudi) jer radio sam jednako puno i neposloženo kao inače već više s fokusom,&nbsp;jakom željom za izolacijom od puno tema i likova u medijskom prostoru proteklih mjeseci koje smatram dosta debilnim&nbsp;i štetnim za razvoj društva, a i nekim malim investicijama poput one u novi Kindle i iPad. S njima sam već veteran od 2011., a onda su uređaji koje sam imao postali prestari, pa je sada stiglo vrijeme za obnovu.Ovih 11 naslova mi se usjeklo kao najzanimljivije. Gotovo sve, osim jedne knjige, su na engleskom, a i ta&nbsp;jedna je zapravo sarajevsko izdanje. I jedino papirnato.&nbsp;Kada te zanimaju recentna publicistika i više stručnija literatura nema smisla čekati prijevode i papir (koji mi je BTW draži) jer se to na žalost neće dogoditi.&nbsp;To je kulturna katastrofa, ali i druga tema.No evo što mi se svidjelo od nekih 25 pročitanih naslova.<h2 style="text-align:justify;"><a href="https://www.amazon.com/Cant-Even-Millennials-Burnout-Generation/dp/0358315077">Can’t Even: How Millennials Became the Burnout Generation</a></h2>Nije jedna od onih idiličnih iz marketinških knjiga koje su prve počele napuhavati fenomen “milenijalaca”, ekipe rođene nakon 1980. godine. Nekad je bilo zanimljivo gledati što kupuju, konzumiraju i kako im to prodati, a sada je sve jasnije da je riječ o generaciji sve čudnije sadašnjosti i budućnosti. Autorica je doživjela tipični “burnout” i više nije mogla raditi ono što je do tada radila, ali se odlučila zapitali zašto je toliko njenih vršnjaka u sličnom problemu.Postavlja legitimno pitanje – kako je moguće da će generacija s toliko materijalnih dobara, rođena i odrasla u vrijeme najveće konjunkture postati izrazito nesigurna na duge staze te će vjerojatno završiti siromašnijom od svojih roditelja. Baš u zemljama koje zovemo razvijenima… To je američka priča i malo ide na živce što malo čega domaćeg ima o toj temi (raspored i iskustva naših generacija su dosta različita), ali vrijedi kao početak razmišljanja.<figure class="image"><img src="/uploads/71_QCTP_Atpy_L_be26c3a346.jpg" alt="71QCTPAtpyL.jpg"></figure><img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71QCTPAtpyL-847x1280.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71QCTPAtpyL-847x1280.jpg 847w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71QCTPAtpyL-424x640.jpg 424w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71QCTPAtpyL-768x1160.jpg 768w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71QCTPAtpyL-1017x1536.jpg 1017w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71QCTPAtpyL.jpg 1271w" sizes="100vw" width="847"><h2 style="text-align:justify;"><a href="https://www.amazon.com/Calling-Bullshit-Skepticism-Data-Driven-World/dp/0525509186">Calling Bullshit: The Art of Skepticism in a Data-Driven World</a></h2>Svidio mi se prvo naslov, a onda i štivo. Svi volimo reći “ja vjerujem u znanost”, ali tu ima svega u što smo se posebno uvjerili ove godine. Znanost je puna “fajka” posebno u reprezentaciji, čak i na nivou znanstvenih publikacija.Jedna od novijih fora u kombinaciji s naivnošću i površnošću na društvenim mrežama je recimo korištenje podataka u kakvom lijepo napravljenom grafu. Ako su tu X i Y, brojevi, sinusoide i apside, autor se oslovljava s “ugledni matematičar”, to mora biti neka duboka istina, zar ne?&nbsp;Calling Bullshit&nbsp;pokazuje zašto je odgovor češće da je to nekakav “bullshit” i “vražja posla”…<figure class="image"><img src="/uploads/91k3_Ln_Up_DHL_1_58b3976203.jpg" alt="91k3LnUpDHL (1).jpg"></figure><img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91k3LnUpDHL-841x1280.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91k3LnUpDHL-841x1280.jpg 841w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91k3LnUpDHL-421x640.jpg 421w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91k3LnUpDHL-768x1168.jpg 768w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91k3LnUpDHL-1010x1536.jpg 1010w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91k3LnUpDHL.jpg 1262w" sizes="100vw" width="841"><h2 style="text-align:justify;"><a href="https://www.amazon.com/Green-Swans-Coming-Regenerative-Capitalism/dp/1732439125">Green Swans:&nbsp;The Coming Boom in Regenerative Capitalism</a></h2>Koncept koji mi je zanimljiv, a spaja kapitalizam, slobodu, poduzetništvo i održivi razvoj. Priča je to o regenerativnom kapitalizmu čija je suština vođenje razvija prema načelima “zelenog labuda”. A tek smo upoznali “crnog”… Nije neka isprazna hipičija i zagovor skakanja po livadama bez hlača nego ozbiljna poslovna tema. Zato sam već i pisao raniji prikaz koji se nalazi&nbsp;<a href="https://rasadnik.fyi/inspiracija/green-swans-the-coming-boom-in-regenerative-capitalism-naslov-koji-nije-obicna-zelena-propovijed/">ovdje</a>.<figure class="image"><img src="/uploads/71pk4_I_Gab5_L_64bc819b69.jpg" alt="71pk4IGab5L.jpg"></figure><img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71pk4IGab5L-859x1280.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71pk4IGab5L-859x1280.jpg 859w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71pk4IGab5L-429x640.jpg 429w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71pk4IGab5L-768x1145.jpg 768w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71pk4IGab5L-1030x1536.jpg 1030w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/71pk4IGab5L.jpg 1288w" sizes="100vw" width="859"><h2 style="text-align:justify;"><a href="https://www.historiografija.ba/article.php?id=197">Jugoistočna Evropa:&nbsp;globalna historija</a></h2>Pregledno, detaljno, utemeljeno. Te tri riječi najbolje opisuju ovu debelu knjigu (kako je jedina papirnata u ovom izboru samo za nju to mogu iskreno reći) o onome što obično zovemo Balkanom. Fokus je na procese nakon nastanka i po dezintegraciji Osmanskog carstva s puno linija o kulturi, “dugim trajanjima”, mentalitetu, geostrateškoj poziciji i situaciji. Bolja i dublja od famoznog “Imaginarnog Balkana”.<figure class="image"><img src="/uploads/Efd_gv_Wk_AA_Slo_B_e2d3e12a67.jpg" alt="Efd__gvWkAASloB.jpg"></figure><img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/Efd__gvWkAASloB.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/Efd__gvWkAASloB.jpg 1200w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/Efd__gvWkAASloB-640x480.jpg 640w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/Efd__gvWkAASloB-768x576.jpg 768w" sizes="100vw" width="1200"><h2 style="text-align:justify;"><a href="https://www.amazon.co.uk/Great-British-Dream-Factory-Imagination/dp/0241004659">The Great British Dream Factory: The Strange History of Our National Imagination</a></h2>Britanci su prestali biti industrijskom nacijom, ali posljednjih desetljeća stvaraju gomilu produkata iz sfere kreativnih industrija, posebno pop kulture. Knjiga dobro zalazi u same izvore niza fenomena poput Harryja Pottera ili heavy metala koji su rođeni upravo zbog specifičnosti britanskog društva i povijesti.Zanimljivo je pratiti kako se dobar dio toga temelji upravo na prodaji potonjeg – povijesti i stereotipa o Otoku, a nisam baš siguran koliko će to dugo za Britance biti moguće. Koliko TikTok Kineze zanima Midsomer imaginarij?<figure class="image"><img src="/uploads/91jvz_Kea8_IL_0737e072c1.jpg" alt="91jvzKea8IL.jpg"></figure><img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91jvzKea8IL-835x1280.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91jvzKea8IL-835x1280.jpg 835w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91jvzKea8IL-418x640.jpg 418w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91jvzKea8IL-768x1177.jpg 768w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91jvzKea8IL-1002x1536.jpg 1002w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/91jvzKea8IL.jpg 1253w" sizes="100vw" width="835"><h2 style="text-align:justify;"><a href="https://www.amazon.com/Retooling-Politics-Digital-Shaping-Democracy/dp/1108419402">Retooling Politics: How Digital Media Are Shaping Democracy</a></h2>Ne znam hoće li se sada nakon Trumpa tema ispuhati ili napuhati, ali dobra analiza procesa posljednjih godina koji su ispleli društvene mreže, emocije, istine i laži. A time mijenjali naše društvo na načine koje nismo očekivali onda kada smo vjerovali da nas sve te društvene mreže spajaju.Bolja od drugih jer ne misli da je Facebook napravio nešto posebno i svih prevario već nas je samo stavio pred ogledalo, ostatak posla odrađujemo mi na izborima…<figure class="image"><img src="/uploads/41_VL_50_PXH_4_L_SX_351_BO_1204203200_1_8c9dcb90a1.jpg" alt="41VL50PXH4L._SX351_BO1204203200_-1.jpg"></figure><img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/41VL50PXH4L._SX351_BO1204203200_-1.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/41VL50PXH4L._SX351_BO1204203200_-1.jpg 700w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/41VL50PXH4L._SX351_BO1204203200_-1-453x640.jpg 453w" sizes="100vw" width="700"><h2 style="text-align:justify;"><a href="https://www.amazon.com/Every-Tools-Hammer-Life-What/dp/1982113472">Every Tool’s a Hammer: Life Is What You Make It</a></h2>Biografska priča Adama Savagea kojeg dobro znamo iz&nbsp;Mythbustersa. Puna je njegovih anegdota o osobnom razvoju na putu stvaranja, govora o hobijima poput izrade kostima, tehnologijama s kojima je radio… Recimo da je to jedan tipični “makers geek” američkog tipa, nešto čega kod nas nema baš previše, posebno ne s takvim komercijalnim potencijalom. Imamo i mi majstore iz garaže, ali obično ne vole pričati o sebi.<figure class="image"><img src="/uploads/81j_W_Wukq_3_L_4df805e7a1.jpg" alt="81jWWukq-3L.jpg"></figure><img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/81jWWukq-3L-848x1280.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/81jWWukq-3L-848x1280.jpg 848w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/81jWWukq-3L-424x640.jpg 424w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/81jWWukq-3L-768x1159.jpg 768w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/81jWWukq-3L-1018x1536.jpg 1018w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/81jWWukq-3L-1357x2048.jpg 1357w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/81jWWukq-3L.jpg 1400w" sizes="100vw" width="848"><h2 style="text-align:justify;"><a href="https://www.amazon.com/Winter-World-Long-Book-ebook/dp/B07N32K12H">Winter World</a></h2>Jedini književni naslov u ovom izboru i uz to pomalo&nbsp;trash. Nikakve velike istine o svijetu i vremenu, samo dobra stara kombinacija SF-a i avanture. Riddle je i inače dobar za te jeftine trilere s kakvom premisom spašavanja čovječanstva. Čitao sam i Pandemic i The Atlantis Gene, sve počeci različitih serijala.Ovdje su nas zeznuli misteriozni vanzemaljci zbog kojih Zemlja ubrzano ulazi u ledeno doba, ali skupina znanstvenika i astronauta će ih u tome spriječiti. Ne osuđujte me.<figure class="image"><img src="/uploads/winterworldbook_2b5cc9ec8b.jpg" alt="winterworldbook.jpg"></figure><img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/winterworldbook-edited.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/winterworldbook-edited.jpg 900w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/winterworldbook-edited-427x640.jpg 427w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/winterworldbook-edited-853x1280.jpg 853w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/winterworldbook-edited-768x1152.jpg 768w" sizes="100vw" width="900"><h2 style="text-align:justify;"><a href="https://www.amazon.com/Shenzhen-Experiment-Story-Chinas-Instant/dp/0674975286">The Shenzhen Experiment: The Story of China’s Instant City</a></h2>U ovom izboru zapravo najdraža. O famoznom kineskom gradu u kojem je vjerojatno složen dio ili cijeli uređaj na kojem ovo čitate, najveća tvornica tehnologije na svijetu u kojoj ne postoje političke i ideološke razlike u svijetu čipova, robota i lemilica.Priča se kreće između analize urbanizma i povijesti tog fascinantnog grada o kojem je raširen mit da je bio malo ribarsko mjesto, ali autorica ide onkraj te priče za malu djecu jer “mala ribarska mjesta” u Kini su veličine barem dvije Rijeke…<figure class="image"><img src="/uploads/61c_xdb_Ty1_L_2_847b9157d2.jpg" alt="61c-xdbTy1L (2).jpg"></figure><img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/61c-xdbTy1L.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/61c-xdbTy1L.jpg 662w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/61c-xdbTy1L-424x640.jpg 424w" sizes="100vw" width="662"><h2 style="text-align:justify;"><a href="https://www.amazon.com/Model-Thinker-What-Need-Know/dp/0465094627">The Model Thinker: What You Need to Know to Make Data Work for You</a></h2>Nagledali smo se modela posljednjih mjeseci, s ova knjiga je odličan pregled raznih vrsta i svrha modeliranja. Mene je nadilazila jer nisam baš kapacitet za ozbiljnu matematiku, ali može se… Mnoge dobre ideje i uvidi na razini općenitog dojma sjednu. Osjećaš se “mudrim” o čemu i autor govori u uvodu iako zna da će vas kasnije išamarati s najopakijom matematikom.<figure class="image"><img src="/uploads/61z_a_Vu6_Rv_L_031c34d327.jpg" alt="61z-aVu6RvL.jpg"></figure><img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/61z-aVu6RvL.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/61z-aVu6RvL.jpg 667w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/61z-aVu6RvL-427x640.jpg 427w" sizes="100vw" width="667"><h2 style="text-align:justify;"><a href="https://www.amazon.com/Practicing-History-Selected-Barbara-Tuchman/dp/0345303636">Practicing History: Selected Essays</a></h2>Zbirka eseja Barbare Tuchman, autorice knjiga poput&nbsp;Zlosretno XIV. stoljeće (o famoznoj epidemiji kuge)&nbsp;koja je znala povijest pretvoriti u pravu priču. Iako sama nije profesionalna povjesničarka Tuchman je radom nadoknađivala sve što treba.Dosta praktičnih savjeta i uvida o životu jednog povjesničara koji želi imati svoju praktičnu životnu ulogu, a i realno živjeti od pisanja komercijalnih članaka i knjiga. Fora je bar čitati o tome da je netko uspio…<figure class="image"><img src="/uploads/9780345303639_9b36e7552b.jpg" alt="9780345303639.jpg"></figure><img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/9780345303639.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/9780345303639.jpg 700w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2020/12/9780345303639-425x640.jpg 425w" sizes="100vw" width="700">Sad čitam&nbsp;<a href="https://www.amazon.com/Intelligence-Trap-Smart-People-Mistakes/dp/0393651428">Intelligence Trap – Why Smart People Makes Dumb Mistakes</a>. Tek sam na konceptu razvoja testova inteligencije, ali djeluje baš obećavajuće. S time će se zaključiti 2020. pa valjda i naslov ima neke simbolike. Vidjet ćemo što nosi nova…Kada ovako skupljeno pogledam u retrospektivi puno je to knjiga o informacijama, nastanku i tijeku informacija, znanosti, komunikaciji (…) s jedne strane, malo o povijesti te ponešto o urbanističkom razvoju s druge strane. To su manje više područja koja me i inače najviše zanimaju, a&nbsp;nekako su dobro korespondirala s cijelim kontekstom ovih par mjeseci… Godinu sam počeo sa <a href="https://www.amazon.com/Signal-Noise-Many-Predictions-Fail-but/dp/159420411X/ref=sr_1_1?s=books&amp;ie=UTF8&amp;qid=1342998767&amp;sr=1-1&amp;keywords=the+signal+and+the+noise">Signalom i šumom</a> Natea Silvera, pa se tako i nastavilo,&nbsp;Uglavnom, zavirite u sažetke pa možda ima nešto što i vama pomogne u kakvom budućem izboru.

“Spaljena” generacija, “fake” iz labosa, modeliranje: 11 upečatljivih knjiga pročitanih 2020. jer Covid nas još nije oslijepio…

Po našem guštu

magazin/po-nasem-gustu--c-28

<h1>Na dosta strana se može vidjeti poruka kako nas čekaju nove "lude dvadesete" simbolizirane kao "boom" razvoja i veselja?! Zašto smo poludjeli i tražimo uzore prije 100 godina nama nije baš jasno...&nbsp;</h1>

Kulturni faul: Nove “lude dvadesete” (ne)će se dogoditi: i par začina iz vreće nove futurologije

<h1>Odskočna daska za razmišljanje o narednim desetljećima.</h1>

Da novinarstvo i mediji nisu u nekom presjajnom stanju nije neka velika novost. Stanje postaje još nezgodnije kada se u obzir uzmu složeni i često opasni procesi suvremenog svijeta – pisati o njima, izvještavati, dobro ih razumjeti i predstaviti čitateljima nije uopće jednostavno – zato radimo i rasadnik.fyi.Pravi svjetski uzor je inicijativa <a href="https://www.coveringclimatenow.org/">Covering Climate Now</a>. Kroz nju se udružio niz najvećih svjetskih medija koji propitkuju kako uopće treba izgledati novo novinarstvo u svijetu suočenom s klimatskim promjenama ovog tipa.Dobro je rekao novinar CNN-a:<figure class="media"><oembed url="https://twitter.com/thenation/status/1291368682447306753?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1291368682447306753%7Ctwgr%5E5728ccd2d433787c0a1207731832707d30e03936%7Ctwcon%5Es1_&amp;ref_url=https%3A%2F%2Frasadnik.fyi%2Finspiracija%2Fpredobra-inicijativa-covering-climate-now%2F%3Fpreview_id%3D116preview_nonce%3D25a6bc5ef9preview%3Dtrue_thumbnail_id%3D118"></oembed></figure>

Predobra inicijativa: Covering Climate Now

<h1>Nikad, ali baš nikada nije dovoljno parkova – pravih, ozbiljnih, spontanih ili iskakajućih. Jedan se pojavio na riječkoj Delti.</h1>

<h3>Pop-up park predstavlja tip intervencije u prostoru prilikom koji se neaktivne&nbsp;zapuštene površine u gradu pretvaraju u atraktivne, životne lokacije primjenom kreativnih rješenja u kratkom vremenu.</h3>Od tuda izraz “pop-up” što bi značilo “iskočiti”.Jedan takav iskočio je na zanimljivoj lokaciji između Mrtvog kanala, Jelačićevog trga, Kazališta Ivana pl. Zajca i zgrade Exportdrva prema zamisli “pop-up” grupe koju čine Sara Stojaković, Tena Vičević Dunaj, Daria Vozila.Park je realiziran kroz više vikend volonterskih akcija, a za aktivaciju prostora osmišljeni su različiti elementi jednostavni za izvedbu. U parku su tako postavljeni elementi od prirodnog drva za balansiranje i igru djece koji ujedno služe i kao klupe na nekoliko razina, zaigrani elementi za ležanje i relaksaciju u obliku drvenih okvira s mrežom, dvije klupe standardnog tipa, kao i nasad otpornog mediteranskog bilja.<img src="https://brickzine.hr/app/uploads/2021/01/c1f3b7d0394e4c69f357323fdf9b49a6-1024x540.jpg" alt="">Sve je upotpunjeno i posebnim za ovu namjenu oslikanim ormarićem s knjigama.Posebno je simpatičan vizualni začin, uzorak riba osmišljen za ovaj projekt koji je osim na površini unutar parka primijenjen i na stazi uz park.<h3>Urbana bojanka</h3>Veliki betonski element sa šahtama, smješten centralno unutar parka iskorišten je kao površina za oslikavanje koja se poput velike bojanke s morskim motivima može upotpuni bojanjem kredama unutar slobodnih površina. Urbanu bojanku oslikala je riječka umjetnica Jadranka Lacković.<img src="https://brickzine.hr/app/uploads/2021/01/7fd9ae6fdee5dec65cd89bc035472a8a-776x1024.jpg" alt="">Ovime je otvoreno više mogućih namjena prostora na ovoj maloj površini: od neformalnog dječjeg igrališta, relaksirajućeg boravišta do mediteranskog aromatičnog vrta.<h3>Projekt se trenutno natječe na&nbsp;<a href="https://futurearchitectureplatform.org/projects/9fe0a24f-49b5-43cb-aede-b93814759bde/">Future Architecture natječaju</a>&nbsp;pa kliknite i podržite svojim glasom ovako lijepe priče.</h3>

Parkić na Delti: usred betona mala oaza

Zeleno

zeleno--c-32

<h1>Dobri stari vanzemaljci, kineski znanstvenici, luda VR igra, Trisolaris, ekologija… Svega pomalo ima u kineskom SF serijalu “Remembrance of Earth’s Past” koji već godinama osvaja svijet, a sada čeka i Netflix ekranizaciju.</h1>&nbsp; &nbsp;

<h3 style="text-align:justify;">As to the future of humanity, I’m essentially an optimist. I believe that with the advancement of technology, mankind has a hopeful future. But this optimistic view is based on reason: on one hand, whether the future will be bright or be dark depends largely on the choices we make today. Liu Cixin, kineski pisac znanstvene fantastike</h3>Da je Kina svijet za sebe nije neka posebno značajna tvrdnja. Ipak, tako velika, rastuća, brza, dinamična, za nas je u mnogočemu svijet bez lica kada govorimo o tome tko su zapravo ti pokretači azijskog diva.Recimo, znamo da tamo postoji WeChat, najpopularnija kineska društvena mreža nalik Facebooku, ali tko je kineski Zuckerberg iza svega nije neka velika, velika vijest. Da je Xiaomi jak proizvođač elektronike znamo po ekranima u našim džepovima ili “pametnim” usisavačima, ali tko je kineski Jobs iza sve ne vidimo tako očito. Znamo da je Shenzhen tvornica svjetske elektronike, da su u Kini najveći kontejnerski terminali na svijetu, da grade impresivne objekte i mostove iznad kanjona i od stakla, ali koja je to zapravo suvremena kultura koja nama približava i određuje suvremenu Kinu?Kinu smo u zapadnoj perspektivi navikli gledati kao kolektivističku zajednicu s malo individualnih sloboda i osjećaja te pomalo i kroz stereotipne, a zašto to ne reći, i potiho rasističke oči – “svi su oni isti”.Naravno, to je sve naš problem jer i Kinu pokreću nadareni i vrijedni pojedinci, stručnjaci, vizionari, kreativci kao što je slučaj i sa svim ostalim društvima koja nešto stvaraju samo još ne čine naše naslovnice. Kroz jezičnu barijeru, specifično pismo, tradiciju posebne estetike, a naravno i politički sustav, Kina će još dugo prolaziti put do zemlje čiji su nam i pop kulturni proizvodi baš jako zanimljivi iako je signala da se to mijenja sve više, a to nije samo popularnost TikToka – film The Wandering Earth bio je jedan od prvih takvih pop kulturnih uspješnica. Iako je riječ na razini priče o relativno jeftinom SF-u produkcija i specijalni efekti bili su najvećeg dometa pa je i postao trećim najgledanijim filmom u kineskim kinima, ali i atrakcija na svjetski raširenom, američkom, Netflixu. Upravo je isti Liu Cixin, autor priče, koja je poslužila kao temelj scenarija tog filma, autor i knjige odnosno serijala na kojeg želim skrenuti pažnju.Serijal je “<a href="https://www.amazon.com/Remembrance-Earths-Past-Three-Body-Trilogy-ebook/dp/B01N198VU5#ace-g2545694624">Remembrance of Earth’s Past</a>”, a knjige The Three-Body Problem, The Dark Forest i Death’s End. Ruku na srce, riječ je o radovima koji imaju staža – originalne priče prvog nastavka objavljene su u Kini još 2006. godine, ali do engleskog stižu tek 2014. godine pa je i put do naših očiju spor. Riječ je o jednoj od najznačajnijih knjiga novije Kine, civilizacije od milijardu i 300 milijuna stanovnika, vladara naših čipova i elektronike, djelu koje su hvalili i Zuckerberg i Obama, ali poduži je put do dolaska na maleno hrvatsko tržište.<figure class="image"><img src="/uploads/71t4_Wo_Qu_NL_6da3653122.jpg" alt="71t4WoQuNL.jpg"></figure>Riječ je o punokrvnoj znanstvenoj-fantastici o dobrom starom susretu ljudske vrste s vanzemaljskom civilizacijom. Motiv je provjeren i iskušan, ali priča iscrpna, napeta i iako s ponekim zapadnjačkim uzorcima klasika žanra (A.C. Clarkea prije svega). originalna te svakako specifično kineska. Mlada Ye Wenjie u žaru Maove kulturne revolucije fizički gubi oca, a simbolički majku te sama postane ideološki nepoćudna za regularan život u kineskom društvu. Ipak, spletom određenih okolnosti (što dublje idemo u priču vidimo da nema slučajnosti), završava u zaštićenoj vojnoj bazi na poslu koji iz prve ni ne djeluje nešto posebno uzbudljivo….Iz te uvodne priče u prošlosti, odlazimo pak u sadašnjost u kojoj se znanstvenicima nešto čudno događa – ubijaju se, lude, rade samoubojstva, odustaju od karijere (…), a razlozi nisu jasni. U čemu je zapravo problem postat će tek jasnije u posljednjoj trećini uvodne knjige serijala kada iz određene atmosfere trilera stižemo u atmosferu tvrde znanstvene fantastike obilježene civilizacijom Trisdolaris. I dalje o radnji neću jer bi radio ozbiljne “spoilere”….Liu Cixina često za zapadu ponekad nazivaju “China’s Arthur C. Clarke” što i nije bez veze, čitajući “Three Body problem” osjeti se ponešto duha Clarkeovog Kraja djetinjstva, što je dodatna preporuka. Pojedini su iščitavali u cijelom motivu sukoba civilizacija i svojevrsnu metaforu za realne geopolitičke borbe na što je Liu rekao da to nema smisla jer je cijela poanta romana “pobjeći od pravog svijeta”.<figure class="image"><img src="/uploads/71ghtp_Fv_IML_bc68b8d53e.jpg" alt="71ghtpFvIML.jpg"></figure>A zašto je serijal važan i za Rasadnik i teme koje su nam ovdje važne (održivi razvoj, nova kultura, zelena paradigma, budućnost…) leži u tome što iznad svega i lebdi nekakva premisa o održivom razvoju – gdje su zapravo granice razvoja, kako ono što radimo ili osjećamo da radimo Zemlji utječe na naše postupke, koja je pozicija Zemlje u sklopu cijelog Svemira.Cixin provlači i mnoge misli o kineskom odnosu prema prirodu koji je svakako obilježen jakom željom za nadoknadom zaostataka za Zapadom, udomaćivanjem mnogih opasnih industrija i potpuno beskrupuloznim pristupom prema posljedicama. Glavna junakinja i počinje svoj put čitanjem knjige koja upozorava na buduću ekološku katastrofu i sa sjetnim pogledom prema šumi koja brzo nestaje zbog potreba razvoja.<figure class="image"><img src="/uploads/9nc4tvrqmlm11_934e69e465.jpg" alt="9nc4tvrqmlm11.jpg"></figure>Jedan od glavnih negativaca htjet će vanzemaljce na Zemlji jer želi očistiti prirodu od onih koji je zagađuju. Ujedno, knjiga je to i o poziciji znanstvenika u jednom društvu jer razni likovi znanstvenika su ključni u cijelom zapletu i raspletu serijala. I Cixin ima tehnološki pedigre – radio je kao računalni programer u elektrani.Da serijalu “Remembrance of Earth’s Past” ide dobro u zapadnom kulturnom krugu svjedoči i da se “Game Of Thrones” dvojac David Benioff &amp; D.B. Weiss, ulovio rada na originalnoj produkciji za Netflix. Riječ je o izrazito osjetljivom projektu od kojeg se jako puno očekuje, a svakako će predstavljati novi korak u evoluciji suvremene kineske kulture prema zapadnim konzumentima.<h3 style="text-align:justify;">Za kraj, bez uvrede, samo ćemo reći, vi ste crvi!</h3>Kada dođete do kraja prvog djela shvatit ćete poantu… :)&nbsp;

Nešto za čitanje: Svjetski kineski SF hit s eko-vanzemaljskim apokaliptičnim začinom

<h1>Knjiga "Signal i šum" jedan je od najvažnijih naslova o temi ozbiljnog predviđanja (vremenskih prilika, potresa, pandemija...) na hrvatskom jeziku.&nbsp;</h1>

<h3>“Ključno je zapamtiti da je model zapravo alat koji nam pomaže da razumijemo kompleksnost svemira, a nikada nadomjestak za sam svemir.”</h3>Kada je 2019. godine napokon na hrvatski <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Signal+i+%c5%a1um">prevedena knjiga “Signal i šum” </a>Nathaniela Silvera nitko nije slutio da će 2020./2021.godine gotovo svaki njen redak, poput uvodnog citata, biti toliko aktualan. Narativ znamo – prvo nas je u kontinuitetu šamarala pandemija koje se još nismo riješili, onda čak dva značajna potresa u središnjem dijelu države, neizvjesnosti turističke sezone i time ekonomije, domaći i strani važni predsjednički i parlamentarni izbori, meteorološke promjene i prilike… Predviđanja, predviđanja, predviđanja…&nbsp;&nbsp;Gotovo o svakoj od ovih tema na neki način priča i Silver kroz “Signal i šum” – s 13 većih cjelina u kojima redom analizira ulogu, smisao i metodologiju predviđanja u području ekonomije (prvenstveno u kontekstu financijske krize 2008. godine čiji je početak i tjedan dana prije početka mnogim ekspertima prolazio ispod radara), sportskih rezultata ishoda košarkaških i bejzbol utakmica, pokera, dnevnih vremenskih prilika, klime, politike (kao izbornog natjecanja), potresa te epidemija i pandemija.&nbsp;Prije svega treba reći da je Nate Silver stručnjak za predviđanja iz sfere prakse, a ne obične teorije. Ne bavi se neodređenim i mašti slobodnim futurologijama, iako ovakav oblik ekspertize i za njih ima svrhu, već predviđanjima opipljivih i bliskih procesa i događanja što je najopipljivije testirao na modelima i poslovnim uspjesima u sferi predviđanja bejzbol rezultata i rezultata američkih predsjedničkih izbora 2009. godine. Naravno, i 2020. je dao svoj značajan obol, ali to nije tema te knjige…&nbsp;<h3>Luda igra</h3>Svakako je zanimljivo poglavlje posvećeno predviđanjima zaraznih bolesti usmjereno na analizu razvoja predviđanja u kontekstu klasične gripe, ali i nepredvidivih varijacija poput SARS-a čija pojava ima moć zaustavljanja cijelih društava i država, a sve na temelju predviđanja koliko će se i kako širiti. Silver sve dočarava nizom primjera – uspješnih i neuspješnih predviđanja, od kojih su svakako potonja uvijek zanimljivija jer su imala opipljive i opasne posljedice – jedan jedini slučaj sumnjive gripe potaknuo je tako sedamdesetih cijelu paniku u SAD-u i štetnu kampanju cijepljenja nedovoljno razvijenim proizvodom.Upoznajemo tako detaljnije i osnovni reproduktivni broj čije smo značenje imali priliku upoznati posljednjih mjeseci, upućuje nas na razne statističke zamke i logičke pogreške koje dolaze iz prevelikog vjerovanja vještim matematičkim statističarima, kao i one koje dolaze iz zanemarivanja matematičkih statističara. Silver prije svega govori o tome da je predviđanje jedna kompleksna i odgovorna multidisciplinarna vještina prilikom koje treba ugasiti svoj ego, puno predrasuda i otvoriti vrata širokim slojevima znanja. Seizmologiju također zahvaća na zanimljiv način, posebno kroz slučaj iz Italije u kojem su oni koji su se bavili pokušajima predviđanja potresa završili i u istražnim postupcima.&nbsp;Čitajući Silvera baš u ovom trenutku dobiva se dojam kompleksnog područja, a relativno zanemarenog na razini javnosti, pa i upravljanja i poslovanja u našoj zemlji jer uz njega se javlja usko vezano pitanje koliko smo doista otporni na vanredna događanja i potencijalne katastrofe. Iako se u diskursnoj logici mnogih EU projekata posljednjih godina raširio pojam “resilience” kao označavanje otpornosti zajednica na nagle i neželjene situacije nisam baš siguran da smo ga prigrlili iskreno osim kao jezičnu formu koja pali za dobivanje sredstava.<h3>Malo smo se uljuljkali…</h3>Uljuljkani u naše Netflix pretplate, PS5 joysticke, jutjuberske i meme sprdancije, virtualne ideologije u borbama oko kojih se iscrpljujemo oko značaja nekakvih prastarih pjesama, snimanja ili nesnimanja nove sezone popularne serije nekako je prestalo biti važno spremnim za naglo promijenjene uvjete.Čini nam se oslobađajućim kada skloništa pretvaramo u glazbene studije, teretane, party hale, igraonice, samo što naša romantika ili nezainteresiranost (sjetite se na polaganju “ispita” sigurnosti na radu) razne tipove katastrofa uopće ne zanima. Rijetko kada radimo plan B jer ili nemamo resurse ili ne vjerujemo da je moguće da se dogodi nešto izvan uobičajenog obrasca. Ili jednostavno – kockamo.Ono čime se Silver ne bavi, a svakako bi bilo korisno da zahvati netko tako profiliran i analitičan, je medijska reprezetancija predviđanja i njihov utjecaj na ljudsko ponašanje. Fenomen koji je proizvela pandemija je stvarno fascinantan – odjednom se “pojavilo” na tisuće predviđatelja budućnosti koji su svoja razmišljanja i teze dijelili u beskrajnom nizu društvenomrežnih objava koje su izazivale manje ili veće sporove. To zapravo ni ne bi toliko dolazilo do izražaja osim u intimnijem krugu nečijih prijatelja da kroz medije pojedine teze nisu amplificirane do nevjerojatnih razina i realnog utjecaja.&nbsp;<h3>Meteo fušeri</h3>Prvi tjedni 2021. godine recimo posebno su bili zanimljivi iz sfere predviđanja u području meteorologije o kojoj Silver također govori kroz cijelo poglavlje. Vikend 9./10. siječnja eskalirali su članci s naslovima kako našu zemlju čeka nevjerojatan “udar polarnog vortexa!” Uf, zvuči gadno – vortex i još polarni! Pred očima su se izmjenjivali dojmovi iz filmova apokalipse u kojima Kip slobode završava pod nekoliko desetaka metara leda samo s rukicom koja viri van. Već sam naglasak na “urušavanje polarnog vortexa” bio je problematičan – riječ je o uobičajenom atmosferskim fenomenu, a koji među ostalim uzrokuje zimsko razlijevanje hladnije zraka po sjevernoj polutci u rasponu od Kine do Sjeverne Amerike, ovisno o ostalim atmosferskim uvjetima.Krivac za ovakvu reprezentaciju bili su članci stranice poput Severe Weather Europe, inače vrlo znanstvene i usmjerene prema zainteresiranim profesionalcima i zainteresiranima za meteorologiju, na kojima su se pojavili radovi o “urušavanju polarnog vortexa”. Trebalo je malo vađenja izvan kontekst i događalo se nešto “nevjerojatno” i “neviđeno”. Dio problema je što su i pojedini “celebrity” meteorolozi stali iza teze i time je stvar bila zakucana. Meteoadriatic je napisao odličan tekst osvrta nakon što im je jedan takav tekst uletio pod oči, a u kojem su se pronašle još o nebuloze o dolasku opasne ciklone iz Španjolske. <a href="https://www.meteoadriatic.net/najgori-meteoroloski-tekst-ikad/">Svakako pročitajte sami</a>.&nbsp;No nije se dogodilo samo to da nas nije ubio polarni vortex – nije se dogodila ni takva vrsta zahlađenja. Usred siječnja niti jedan grad na hrvatskoj obali u ključnom tjednu i vikendu nije imao dnevnu temperaturu ni blizu 0 stupnjeva, a prilikom hladnih prodora i – 5 je najnormalnija pojava. Unutrašnjost je imala uobičajenu temperaturu oko 0 ili malo ispod, snijega je bilo minimalno, a polarne bure još manje. Sve skupa, tri, četiri dana malo hladnijeg zimskog vremena. Nikakve vanrednosti, doista opasnih vremenskih pojava, neviđenog siječanjskog vremena nigdje nije bilo. Do -15 na Biokovu i Zavižanu?! Stvarno seznacija.&nbsp;&nbsp;Zato opet ne mislim da oni koji se profesionalno bave predviđanjima (ne mislim na Facebook vojsku Nostradamusa) griješe nešto posebno već isključivo u okviru nesavršenosti modela, podataka, softvera i naravno vlastitih ograničenosti, bilo bi glupo misliti da je svatko jednako dobar… Pojedine formule su uspješnije, pojedine manje, neki pojedinci vještiji od drugih, ali sve to je na konstantnom i trajnom putu usavršavanja. Problem nastane kada puno hipotetičkih sudova probabilističkog duha&nbsp; s “možda”, “ako”, “moguće je” (…) u medijskom prostoru biva prevedeno u kategoričke sudove “dogodit će se”, “čeka nas”, “slijedi nam” uz još pokoji pojmovni “clikcbait” mamac i famoznu “stručnjaci kažu”.<h3>Jednom će biti istina, a onda…</h3>Kako niti jedna probabilistička formula ne funkcionira na 100% nego kroz razne omjere (ne)mogućnosti obično je vrlo velika šansa da se nešto neće ostvariti. Posebno ako npr. govoriš o vremenskoj promjeni tjedan dana prije termina kada je neizvjesnost prognoziranja minimalno 50% što ga pretvara u teški rulet. U&nbsp; svemu tome onda pate svi – javnost prestaje vjerovati u stručnjake jer “ionako uvijek fale”, a pate i postupanja – ako ste umjesto radova u vrtu na Kvarneru za prošli vikend isplanirali sjedenje uz peć jer ste povjerovali u opasni “polarni vortex”, zeznuli ste se. Još dublji problem je što će na kraju sve završiti kao pouka basne o onima koji puno lažu. Jednom će doista govoriti istinu, stići će “zrak polarnog vortexa”, a mi ćemo biti u kratkim rukavima…&nbsp;Nije li se i to jedno 10 puta dogodilo kroz pandemiju diljem Europe i SAD-a te upravo stvorilo ključ problema?&nbsp;

Signal i šum: Predviđanja su neizvjesna i teška, ali prenositelji poruka bi mogli biti normalniji…

<h1>Knjiga koja je dobra stvar za sve one što razmišljaju o razvojima urbanih sredina i mješavini politike, kulture i urbanizma koje pokreću stvari. Na malo hrabriji i pomaknutiji način.</h1>&nbsp; &nbsp;

“<a href="https://www.amazon.com/New-York-Decades-Success-Transformation/dp/1982149787">New York, New York, New York: Four Decades of Success, Excess, and Transformation</a>” Thomasa Dyja izrazito je interesantan naslov objavljen u ožujku, točno godinu dana nakon što je bespresedanska “ostanite doma!” zapovijed 20. 3. 2020. ispraznila ulice grada koji “nikada ne spava” već 150 godina.Time je ovo fenomenalan trenutak – pandemijski kontekst koji visoko napučene i urbano kompleksne koncepte poput New Yorka stavlja pred nevjerojatan izazov budućnosti najozbiljnije postavlja pitanja koja je budućnost stanovanja i življenja u takvim sredinama.<img src="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2021/07/71cJuOuiDHL-848x1280.jpg" alt="" srcset="https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2021/07/71cJuOuiDHL-848x1280.jpg 848w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2021/07/71cJuOuiDHL-424x640.jpg 424w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2021/07/71cJuOuiDHL-768x1159.jpg 768w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2021/07/71cJuOuiDHL-1018x1536.jpg 1018w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2021/07/71cJuOuiDHL-1357x2048.jpg 1357w, https://rasadnik.fyi/wp-content/uploads/2021/07/71cJuOuiDHL.jpg 1400w" sizes="100vw" width="848"><figure class="image"><img src="/uploads/71c_Ju_Oui_DHL_d6ff2cd2a0.jpg" alt="71cJuOuiDHL.jpg"></figure>A protiv nesigurne budućnosti često se dobro boriti kvalitetnim promišljanjem o prošlosti, a upravo to radi Dyja.<h2>“Being an outsider, though, isn’t the same as being an outcast. No one comes to New York to be alone; they come to find their people.”</h2>“New York, New York, New York: Four Decades of Success, Excess, and Transformation” je suštinski priča o novijoj povijesti New Yorka koja započinje hladnog snjegovitog dana sredinom sedamdesetih usred financijske i funkcionalne krize bez presedana – grad je praktički bankrotirao, komunalne usluge su se urušile, investitorska atmosfera ugasila, luka i široki industrijski pojas bivali napušteni, estetikom i atmosferom grada upravljali su grafiti, smeće, opći osjećaj nesigurnosti zbog rekordnih brojeva ovisnika i ubojstava, a naslovi su govorili o kraju grada koji je vukao Ameriku. To se događa, gradovi nastaju i nestaju. U desetak godina New York je izgubio milijun stanovnika, činilo se je jasnim gdje se sve kreće…<figure class="media"><oembed url="https://youtu.be/7g-ANr7MEwQ"></oembed></figure>A onda je krenulo – kroz nevjerojatan splet kvalitete političkog menadžmenta najviše personificirane u ličnosti gradonačelnika Eda Kocha, specifične američke poslovne dinamike s puno rada i malo birokratskih prepreka, enormnog broja eksperimenata u rasponu od urbanizma, upravljanja nekretninama, parkovima, javnim prijevozom, policijom (…) pa do, pokazat će se najvažnije, ogromnog motora kreativne i umjetničke scene, New York će preživjeti i postati trajno svjetsko žarište, prava i možda jedina autentična metropola globalizacije čak i u hiperpovezanom svijetu 2021.<h2>“No one could imagine New York without madness in the middle.”</h2>Dyja piše vrlo zgusnuto, na trenutke literarno. Raspravlja sam sa sobom i traži protuargumente. Kada sam ju kupovao mislio sam da uzmimam znanstvenu knjigu, ona to nije. Broj izvankontekstualnog spomena raznih imena koja većini neće ništa značiti traže trajno čitanje s Googleom u lijevoj ruci, ali isplati se – naučit ćete puno o upravljanju, riziku, promišljanju razvoja urbane sredine.Kako je Brooklyn postao hipsterski inkubator svijeta, Harlem od afroameričkog geta heroinskih ovisnika primjer top gentrifikacije, a Times Square od najvećeg koncentrata pornografskih kina i muških prostitutki Disneyjev zabavni park specifičnog tipa, dio je pitanja na koja ćete dobiti odgovor i biti potaknuti na sate daljnjeg istraživanja. Ima tu slojeva prepoznatljive i važne pop kulture – Ramonesa, Jay-Z, Warhola, Prijatelja, Seinfelda, ali najviše javnih službenika i poslovnjaka koji su mašinu znali zavrtjeti u pravom, ponekad i krivom, ali bar nekom smjeru.<figure class="media"><oembed url="https://youtu.be/elHK6hlnuc0"></oembed></figure>Prva reakcija – zašto bi me iz neke malene, slabo dinamične i isključivo o njemačkim turistima ovisne Hrvatske zanimao New York? SAD ima toliko različite modele pristupa razvoju da mnoge doista nije moguće primijeniti u Hrvatskoj ni Europskoj uniji – recimo veza privatnog kapitala u razvoju javnih investicija, čak i knjižnica i parkova, je toliko drugačija da traži osjećaj apstrakcije i drugačijeg razmišljanja i o moralu. No puno je tu strategija, hodograma, sastanaka, odnosu, ključnih odluka koje su onda radile prevagu.Iz New Yorka se uvijek može pobrati energije, ambicije i vizije te zato nema veze zamišljaš si svoj život i rad iz Donjeg Miholjca ili Rijeke – koncentrat talenta, sadržaja, motivacije i stvaranja dodane vrijednosti uvijek će dijeliti mrtve od živih.O gradovima govorimo, naravno…<figure class="media"><oembed url="https://youtu.be/pdOq2-lWvbI"></oembed></figure>

Ljetno čitanje: New York, New York, New York: Four Decades of Success, Excess, and Transformation

Recenzije

magazin/recenzije--c-15

<h1>Ne bi imali Rasadnik da nam nije stalo do kvalitetnije Zemlje i života lišenog grubih elementarnih nepogoda poput požara i poplava, a do toga sigurno nećemo doći kroz histeriju koja nalikuje SF naslovnicama klasika iz ilustracije.</h1>&nbsp; &nbsp;

Proteklih godinu dana, sa znanstvenom temom pandemije u rukama, “mainstream” medijska scena se uz društvenomrežni benzin nikako nije proslavila. Kontradiktorne informacije, površne interpretacije, nekritički prenesene agencijske “vijesti”, pružanje prostora likovima čiji su motivi i znanje sumnjivi (…), stvorili su kognitivni individualni, a potom i širi društveni kaos što je produbljivalo, a možda i još uvijek, produbljuje krizu koja se ne čini gotovom.Pandemija i virusi su složena tema koja se tiče stručnjaka u rasponu od virologije do sociologije (potonje se baš najmanje pitalo o svemu) pa se čini da redakcije koje su svedene na vrlo jednostavne ljude opće prakse s kreditima i vlastitim problemima, a kojima nad glavom stoji šef s grafovima Google Analyticsa, nisu u tome ni mogle proći bolje.Kako su informacije moć i najdirektnije utječu na pojedinca i društvo, ni mi nismo mogli proći bolje.<h2>TikToka nije bilo</h2>A kako i što onda možemo očekivati od izvještavanja o klimi, klimatskim promjenama, zelenoj paradigmi globalnom zatopljenju? Tema je daleko kompleksnija od pandemijske, a na ljude je slojevitije utjecajna u rasponu od pitanja proizvodnje hrane do promjena opće geografije i geološke strukture. “Zabava” se obično odvija ljeti – već nekoliko godina se događa da pojedine prirodne katastrofe eskaliraju, mahom požari, pa se uklapaju u narativ sušenja Zemlje. Drugi voljeni motiv su nagle poplave nastale uslijed nevremena. Ili ćemo izgorjeti ili se utopiti, nema trećeg.Složeno je pitanje da li doista toliko eskaliraju katastrofe ili naša osjetljivost na njih s obzirom na dostupne tehnologije, brze i neposredne protoke informacija, puno pedantnije statistike. Dramatičnih i groznih primjera poput npr. putnika trajekta ispred zapaljene grčke obale je bilo vjerojatno uvijek, ali samo sada u sekundi s neposrednog mjesta odvijanja završe i na TikToku. Isto vrijedi i za satelitske snimke koje su sada pitanje “live” prijenosa.<figure class="image"><img src="/uploads/3_d917029be2.png" alt="3.png"></figure>Kroz ljeto 2021. spomen globalnog zatopljenja i klimatskih promjena je u domaćim medijima eksplodirao. Odjednom nema naslovnice portala koji neku nevolju ne stavlja pod tu famoznu kapu jednako tako nekritički, kontradiktorno, općenito, izvankontekstualno kao što je već mjesecima s pandemijom. Da napišem ovaj kratki osvrt zapalio me članak o poskupljenju povrća u kojem se navodi da su “uzrok klimatske promjene”. Čekam da Ivica u školi kaže kako su mu zadaću pojele klimatske promjene. Ako one utječu na fizički zaštićene, temperaturno kontrolirane i računalno upravljane staklenike i plastenike ili industrijski navodnjavana polja u kojima se odvija masovni nastanak solidne količine današnjeg povrća iz marketa, onda smo stvarno nastradali.Kada je pak objavljeno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) (inače PR-ovski pak vrlo tendenciozno plasirano ali to je druga tema) sve je dodatno eksplodiralo. “Gotovi smo!” “Spržit ćemo se!”, “Napravimo nešto odmah!”<figure class="image"><img src="/uploads/sahara_172d9942f6.png" alt="sahara.png"></figure><h2>Tko smo to “mi”?</h2>Najzanimljiviji je upravo taj diskurs “mi moramo nešto napraviti” koji medijski prevladava. Tko smo to točno mi? Gdje doista leži odgovornost? Čemu stvaranje te kolektivne slike krivnje, nekakvog poziva na flagelantsko samobičevanje, ako stvari imaju ime i prezime u korporacijama i opasnim poslovnim praksama iz Kine, Indije, SAD-a, kolektivnom pristupu transportu i urbanizmu (osobni automobili te avionski prijevoz čine veći dio formule problema) i na kraju krajeva u našim konzumerističkim i životnim stilom potenciranim potrebama u rasponu od hrane, turizma, odmora, igračaka… Ako smo ovo u zadnjoj rečenici “mi” o kojima se govori onda se zaziva puno dublja promjena, to je dobra tema.A kako bi ona trebala zaživjeti? Isti mediji koji nas sad odjednom spašavaju od vrućeg Sunca kroz sadržaj i marketing (logično, jer je to poslovni model) potiču najrastrošniji i najluksuzniji životni stil (imaj više automobila, vile, bazen, putuj na egzotične lokacije avionom…) stvaraju najdramatičnije naslove. Da, da “mi smo krivi!”. Postala je i velika fora uzeti zelenu marketinšku lovu pa i nastaju zelene sekcije uz par priči o urbanim vrtlarima, zdravoj kozmetici i paf – oglasima za automobile.<figure class="image"><img src="/uploads/2_7648a1c0af.png" alt="2.png"></figure><h2>Modeli histeričnosti za klikove, fućkaj klimu</h2>Tema odnosa medija i vremenskih prilika nije naravno nova i povijest tog odnosa se ne ispoljava samo na klimatskim promjenama. Praćenje dnevnih meteo prilika je već godinama u nevolji, a objektivnost i hladnoća ustupili su mjesto senzaciji – mahom američki model “show” izvještavanja o vremenu postao je globalnim uzorom, a dramatični izvještaji o običnim zimskim ciklonama koje dobivaju u imena, pretjerano dramatično tvitanje TV meteo celebrityja o najobičnijim pojavama (“Ljudi, pada snijeg na Zavižanu!”, taj sam upamtio), tendenciozna tumačenja sezonskih vremenskih prognoza, samo su dio fenomena koji se je sada proširio na klimu u cjelini.Klimatologija je teška disciplina. Matematika, fizika, kemija, geografija, statistika, povijest (…), sve pomalo čine njene ne uvijek pristupačne slojeve svakom laiku. Ja ne razumijem većinu toga, nisam tog profila i znanja, i tim više su potrebni pravi edukatori i znalci koji sve to mogu prevesti u nešto suvislo i ispravno. No to je teži put. “Mainstream” medijska scena traži tabore.Kao što smo se kroz pandemiju podijelili u “lockdown” fanatike i “korona” skeptike, s cjepivom u vaksere i antivaksere, tako se sada stvar sličan model histeričnosti. Potom se negdje po upetljaju “lijeva” i “desna” politička etiketa te postaje neraspoznatljivo što je agenda, a što istina. Ujedno, živimo u klimi izjašnjavanja i forsiranja “vjerovanja u velike narative” (Karl Popper, a i postmodernisti su se zeznuli kada su rekli da su umrle “velike istine i ideologije”, sada ih je samo puno više u ponudi supermarketa vjerovanja, ali vjera u njih je vrlo snažna) pa pogrešna strana znači lomaču, bar u tom društvenom krugu.<figure class="image"><img src="/uploads/permafrost_317099b704.png" alt="permafrost.png"></figure>Čini mi se da alarmizam i implementiranje mehanizama straha ili pak defetizma, koje prevladavaju u ljeto 2021., sigurno nisu rješenje ozbiljnih problema s kojima se susrećemo. Kao čitatelj želim prave analize uzroka nevolja i katastrofa, a do toga nije lako doći – zato mi se svidjelo kako su <a href="https://www.meteoadriatic.net/analiza-nevena-bocica-poplave-u-njemackoj-2021-sto-se-dogodilo-tko-je-kriv-i-zasto-je-u-cijeloj-prici-vazna-geomorfologija/">pojedinci analizirali poplave u Njemačkoj kao </a>rezultat nevjerojatno lošeg planiranja i provođenja izgradnje na skroz neprikladnim mjestima za prirodne tokove voda, analize vatrogasnog sustava Grčke i Turske koje imaju doslovno stotine vojnih aviona čiji letovi ostavljaju neugodan karbonski otisak, ali kanadere im moraju posuđivati drugi (procjene za Tursku govore od 0 do 12!), MeteoAdriatic donosi klasično dobre osvrte na najrazličitija klimatološka pitanja i stavljanje pojava u (bar trenutno poznatu) povijesnu perspektivu (odlična je <a href="https://www.meteoadriatic.net/rekordno-topljenje-leda-na-grenlandu-stvarnost-ili-mit/">ova analiza </a>medijskog prenošenja vijesti o topljenju leda), volim osvrte našeg <a href="https://twitter.com/mejs?ref_src=twsrc%5Egoogle%7Ctwcamp%5Eserp%7Ctwgr%5Eauthor">odličnog tviteraša Mejsa, velikog poticatelja javnog i biciklističkog prijevoza, </a>koji je sjajno prikazao kako Hrvatska gradi automobilsku ovisnost turizma, a upravo je u njima problem…Kako će vam o tome pisati “mainstream” kada se i dalje bave euforičnim prebrojavanjem prelazak broja automobila preko granice, a Hrvatska kao najveći uspjeh slavi izgrađenu cestu. Jednako tako ogroman je sektor i broj tema iz sfere otpornosti zajednica i gradova, ali i to je postalo osjetljivo – mi bi i niske poreze, ali i da funkcionira sustav javne solidarnosti i sigurnosti. U svakom slučaju slagali se s nekim ili ne, dobro je uključivati u formulu različite poglede jer mentalni baloni nas i dovode do problema .Važnije je pričati o suvislom preživljavanju i nas i prirode, a nema spora da upravo ljudsko interveniranje u prirodu, civilizacijske procese i funkcioniranje može i dovesti do opstanka te sprečavanja izumiranja poput nekih ranijih.<h2>Potrebna akcija redakcija</h2>Sve ovo govorim kao netko tko vjeruje da neumjerenom djelatnošću prelazimo granice dobrog ukusa u odnosu prema prirodi i klimi, privlačna mi je “zelena” transformacija i inovacije, urbana poljoprivreda, pitomiji i na “zeleno” naslonjeni urbanizam. radikalno drugačiji transportni sustavi oslonjeni na željeznicu, a ne na automobile. Bojim se da će “mainstream” medije više zanimati stvaranje vatre među publikom jer to znači multiplikaciju posjeta nego njeno gašenje. Koga zanima dosadni, stabilni, konstruktivni zeleni svijet?U smislu rješenja čini mi se da redakcije trebaju provesti ozbiljne i dugoročne treninge. Nije održivo da na tako kompleksnim tekstovima rade priučeni studenti ili novinari opće prakse koji skaču od teme do teme. To je najozbiljnije znanstveno novinarstvo, traži dugogodišnje učenje, ulaganje, iskustvo u procjeni i razlikovanju važnog od nevažnog. I često oslanjanje na “stručnjake”, pa i kada ste i sami vrlo potkovani u temi nije lagano, jer upadate u zamku slijepog vjerovanja autoritetu ili nečijeg lobiranja, a ovo područje ga je upravo prepuno. Prostor lobija nikada nije bio tako zgusnut.<figure class="image"><img src="/uploads/1_69f3c5e6f5.png" alt="1.png"></figure>Na zajedničkim novinarskim susretima treba promisliti i pojmove koji će se koristiti, kao i suvisliji pristup opremanju tekstova. Ako je već sve to tako važno, i odlučuje se bez kompleksa uz fotografiju uplakane majke s djetetom ispred upaljene šume tvrditi da nam je “kolektivno prženje pitanje dana”, tekstovi o klimi, klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju ne mogu biti dio iste formule lova na bolje brojevima Gemiusa i Google Analyticsa ili pak brojanja interakcija na društvenim mrežama. Oni traže pažnju i pažljiv tretman.Mediji su ujedno važan dio senzibiliziranja, educiranja, karika pritiska i stvaranja korekcija devijacija pa bi bilo dobro da se to radi vrlo jasno i adresirano jer sve ima svoje ime i prezime. Definitivno nismo i nećemo biti krivi neki općeniti obični “MI” iako bi mogli stradati. Vjerojatno i prvi…U svakom slučaju stati na loptu jer histerični klikabilni alarmizam osim što je iritantan, više će odmoći nego pomoći. Što prije prestanemo vjerovati da samo strah, a ne potreba za boljim uvjetima i životom, ljude motivira na akciju prije ćemo u rukama imati i bolje solucije.

Prži sunce, ali prži i histerični alarmizam...

RASADNIK

rasadnik--c-29

<h1>Drenova je pomalo na kraju gradu, a dobre stvari valjda uvijek nastanu nekako na rubu. Damir Medved iz Društvenog centra Drenova nam otkriva što stoji iza vijesti o pokretanju drenovske energetske zadruge.</h1>

<h3 style="text-align:justify;">Šta je to DCD, je to neka nova stranka?&nbsp;</h3>DCD srećom nije nova stranka sa velikim obećanjima, već mala crvena zgrada na rubu grada gdje se događaju zanimljive stvari. <a href="https://dcd.bezgranica.hr/">Društveni centar Drenova</a> je prilika za suradnju i razmjenu ideja, a na par ozbiljnijih se radi punom parom.&nbsp;Evo, prva u nizu je priča o zelenoj energiji iz sunca, ali ne za megakorporacije, već za obične građane.&nbsp;<figure class="image"><img src="/uploads/Lenat_za_objavu_u_tisku_manja_c42bbb2201.jpg" alt="Lenat-za-objavu-u-tisku-manja.jpg"></figure><h3 style="text-align:justify;">Spominjete energetsku zadrugu – o čemu je riječ?&nbsp;</h3>Energetska zadruga je udruženje građana koji su se okupili da bi na nekom području organizirano izgradili solarne elektrane i njima efikasno upravljali.Trenutno su u tijeku edukativne radionice na Drenovi organzirane za širu javnost – od teorije i prakse fotonapona, kako izgraditi pametne kuće, financijske studije isplativosti, kako organizirati energetske zajednice i zadruge itd. Snimljeni materijali i edukacije su dostupni na Drenovskom HUB-u ideja:&nbsp;<a href="https://dcd.bezgranica.hr/drenovski-hub-ideja/">https://dcd.bezgranica.hr/drenovski-hub-ideja/</a> Svaka dva tjedna dijelimo nova znanja.&nbsp;<figure class="media"><oembed url="https://youtu.be/Wo9h0s0Mqag"></oembed></figure><h3 style="text-align:justify;">U čemu je fora ako si dio energetske zadruge?&nbsp;</h3>Prije svega mogućnost da dobije stručnu potporu za cijelu problematiku fotonapona na našim krovovima i pritom nešto nauči. Pa onda da se dobije sredstva iz EU fondova za projektiranje i pripremu dokumentacije. Pa onda da odemo zajednički do proizvođača opreme i dobijemo popust na solarne panele i njihovu instalaciju.I na kraju da zajednički proizvodimo, razmjenjujemo i prodajemo energiju, a sve uz smanjen famozni&nbsp;ugljični otisak. A osim toga smo postali većim dijelom energetski neovisni i osigurali si lijepe prihode za sljedećih dvadesetak godina.&nbsp;<h3 style="text-align:justify;">Koji je plan, kada će se to dogoditi i kako će raditi?&nbsp;</h3>U tijeku je priprema dokumentacije za osnivanje Energetske zadruge Drenova u čemu nam pomaže super ekipa iz Eko Kvarnera predvođena Vjeranom Piršićem. Papira ne treba previše ali moraju biti dobro posloženi, cilj je potpuna transparentnost…Plan je da se Zadruga osnuje početkom sljedeće godine, do tada trebamo sakupiti dvadesetak ozbiljno zainteresiranih investitora sa krovovima (obiteljske kuće i višestambeni objekti – Drenova i Škurinje su idealni). Treba reći da je interes vrlo velik već u ovoj ranoj fazi razvoja ideje.&nbsp;A na proljeće ide projektiranje, prijave na fondove, izgradnja i ako bude sve po planu prva struja bi trebala poteći do ljeta 2022.&nbsp;<h3 style="text-align:justify;">Kome se mogu javiti zainteresirani?&nbsp;</h3>Trebaju se javiti u DCD, koordinatoru inicijative na&nbsp;<a href="mailto:damir.medved@bezgranica.hr">damir.medved@bezgranica.hr</a>. On će vas ubaciti na mailing listu, a svakako će sve obavijesti biti na&nbsp;<a href="https://dcd.bezgranica.hr/">https://dcd.bezgranica.hr</a>&nbsp;i na Fejsu DCD.Mašina je pokrenuta, nema stajanja.

Pitali smo ekipu s Drenove kakvu to energetsku zadrugu rade... solarnu, normalno

<h1>Wired godinama pripada onom tehnoptimističnom štivu po kojem uvijek neka nova tehnologija na radikalan, i svakako pozitivan, način mijenja i kulturu življenja.&nbsp;</h1>&nbsp; &nbsp;

Wired je uvijek imao vibru kakve kalifornijske surf punk disrupcija, progresivnog glasnika svega novoga, najglasnijeg glasnika permanentnog Future Shocka koji se u njihovim glavama odvijao praktički od jednog do drugog mjesečnog izdanja.Wired je rastao s kulturom interneta ne bi li ga ista ta odvela pomalo i na margine. Teško je meni laiku procijeniti koliki je utjecaj Wireda u današnjem svijetu jer tisak se sigurno toliko ne kupuje, a na internetu puno sadržaja na sličan ili još bolji način prezentiraju razni drugi tvorci. Neki dan gledao sam im brojeve na Facebooku i malo je čudno koliko su niski, nebitni, posebno za instance poput UK izdanja. Možda propada Facebook, možda Wired, a možda i oboje. Novi igrači jesu u gradu, a to što sam ja nostalgičast za tim malo posloženijim svijetom konzumacije dobrog sadržaja je moj problem. Budućnost koju želimo nas paralelno i guta.&nbsp;<h3>Ajmo malo odbrojavati do legendarne godine…</h3><figure class="image"><img src="/uploads/Crtez_bez_naslova_72_1ee83fff5a.png" alt="Crtez-bez-naslova-72.png"></figure>Zato mi je redoviti ritual kupiti Wiredove godišnje pakete predviđanja, a upravo u prvom tjednu studenog svoj je izbacila UK instanca. Baš volim te pakete. Nije to neka duboka futurologija, uostalom govori se samo o godini unaprijed, ali prepoznaje se različite trendove u širokom spektru područja – financijama, tehnologiji, prijevozu, medicini, znanosti, kulturi…&nbsp;&nbsp;Nije naposljetku lako procijeniti ni što se dogodilo a što ne (izdanje iz 2019. ćemo svi pamtiti), ali u svakom slučaju predviđanja rade ljudi od posla, stručnjaci ili poduzetnici na specifičnom području proizvoda.&nbsp;Da im baš ne uništavam poslovni model kupovine izdanja izdvojit ću najzanimljivije naslove i reći zašto su mi interesantni: We’ll build safe social networks (pred nama je očito preslagivanje društvenomrežnog života, ishod nije izvjestan), Molecular Simulation Will Be Reality (tema vezana uz kvantna računala koja su doista sljedeći veliki odmak do nevjerojatnih mogućnosti komputacije pa i povećanim mogućnostima izrade simulacija), The Electric Heat Pump Market Will Really Warm Up (nisam imao pojma da postoje uređaji koji uzimaju npr. i zrak od – 5 vanjske temperature te iz njega izvlačiti topli dio zraka i upumpavati ga u prostor), Digital Allies will Unite (totalno povećanje digitalnih zajednica u novom smislu, gotovo nalik državama), Art Will Focus on Our Mental Health (osim digitalne gotovo dvije godine veći dio ostatka kulture propada, zanimljivo je vidjeti da li se mijenja i funkcija kulture), Patronage Will go Mainstream (vezano uz prethodni fenomen propadanja jer postaje veliko pitanje tko će to u svijetu hiperinflacije sve financirati).&nbsp;<h3>I evo jeeeeee…</h3><figure class="image"><img src="/uploads/Kopija_datoteke_Crtez_bez_naslova_6_1cb35657c2.png" alt="Kopija-datoteke-Crtez-bez-naslova-6.png"></figure>Uz sve vodič kroz 2022. godinu je odlično ilustriran za što se uvijek pobrinu profesionalci te je to svakako dodana vrijednost. Sve je bajka, lako se uživjeti, iako ne moraš svemu vjerovati.&nbsp;

Wired nam po običaju baca ideje o izgledima i trendovima 2022. godine

Naravno, govorimo o 3D modeliranju. Iako već generacijama rastemo uz video igre te nam je digitalni svijet 3D-a blizak prstima i oku, sam rad s programima za 3D modeliranje nije toliko jednostavan, a ako nemamo dovoljno volje i motivacije može se pokazati da nije ni zabavan. Susret s profesionalnim CAD program stoga vrlo jednostavno može rezultirati razočaranjem i odustajanjem... No postoji i druga krajnost - u želji da se mogućnost 3D modeliranja i printanja približi što većem broju ljudi izrađuju se programi koji funkcioniraju na prilično instant način - do rezultata se dolazi relativno brzo, ali izostaje čarolija učenja stvaranja. Solidan prijelaz između ulaska u svijet složenijih CAD programa predstavlja<a href="http://www.123dapp.com/design" target="_blank"> Autodeskov 123D Design</a>. Nakon što kao desetogodišnjaci i jedanaestogodišnjaci uđemo u svijet 3D modeliranja s <a href="https://www.tinkercad.com/" target="_blank">Tinkercadom</a> prelazak na 123D Design otvara svijet novih mogućnosti. I dalje su tu osnovna tijela koja se mogu slagati u različite kombinacije, ali sada je tu i mogućnost modifikacije objekata, zaobljivanja rubova, crtanja slobodnih oblika i sl. što omogućava da naši modeli budu složeniji, ljepši, svrsishodniji... Logika i samo korisničko iskustvo rada s 123Designeom bliži su ulasku u svijet koji nas čeka nakon početka rada s Blenderom, Solidworksom, FreeCAD-om,, 3ds Maxom i ostatkom ekipe...123Design neće zadovoljiti prave profesionalce i iskusne 3D modelare, ali dobar je za uzrast viših razreda osnovne škole ili pak početnika u svijetu 3D modeliranja - relativno brzo možemo stići do konkretnih rezultata, a uz put ćemo dobiti malo bolji dojam o planiranju i crtanju 3D objekata.Naravno, prije instalacije provjerite da li na vašem računalo program dobro radi jer već ulazimo u zonu grafičkih zahtjeva.Probajte, moguće su samo greške iz kojih se najviše uči! :)

123D Design - konkretniji ulazak u svijet 3D modela

Lab 

lab--c-30

Druženje s 3D-printerima prepuno je izazova, a jedan od prvih pojavio se odmah...

...na početku nakon prvog druženja s printerima <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/Witbox" target="_self">Witbox</a>. Naime testni modeli koje smo stavljali printati jednostavno su se, na otprilike 10%, odvajali od podloge, počeli tresti te bi cijelo printanje palo u vodu jer materijal nije mogao biti precizno raspoređen na predviđene pozicije. Odmah smo posumnjali na problem s podlogom koji je uobičajen u većini entry level-uređaja s <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/PLA" target="_self">PLA</a> punjenjem, a valjalo je pronaći odgovarajuću soluciju. Znali smo da postoje neki specijalizirani sprejevi, ali to se činilo preskupo. Savjetovali su nas da papir za pečenje može poslužiti, obložili njime cijelu ploču, a na kraju nismo dobili ni ispečeni kolač ni model žabice. Sljedeći je adut bio &quot;smješten&quot; u lakovima za kosu, koji također mogu dobro poslužiti. Sami nismo baš posebno veliki znalci vrsta lakova za kosu, isprobali smo napamet nekoliko marki iz DM-a, ali niti jedna nije ispunjavala svoju svrhu. I kada smo već pomislili da smo došli do slijepe ulice stigao je savjet - rabite blue type, s time nema greške. Pa kakvu to plavu traku? Naime riječ je o samoljepljivoj zaštitnoj traci koju obično koriste ličioci pri zaštiti prozora i vanjskih površina zbog otpornosti na sunce... Pokazalo se da i samu traku nije tako jednostavno pronaći, a najbolji su izbor željezare, ili naravno, <a href="http://www.scotchblue.com/wps/portal/3M/en_US/Scotch-BlueBrand/Scotch-Blue/?WT.mc_id=www.scotchblue.com" target="_blank">internet.</a> I naravno, ne isplati se objašnjavati prodavaču da vam to treba za 3D-printer jer ćete izazvati zbunjeni pogled. Radije recite da vam treba za ličenje. Sam postupak postavljanja na printer je jednostavan - izrežete traku u potrebnoj veličini, zalijepite ju na podlogu za printanje i slobodno se bacite na posao. Nakon nekog vremena, tj. više printova, traku valja promijeniti jer se model više neće lijepiti, ali u jednom je kolutu imate sasvim dovoljno za bezbrižno korištenje. Živjela plava traka!

"Plava traka": spas za prianjanje modela na podlogu Witboxa

3D-printeri prilično su sofisticirana i napredna tehnologija, ali to nije razlog da ostanu omotani velom mistike...

...bit će obrađeni do najmanjeg detalja, a počet ćemo s elementarnim sadržajima - osnovnim dijelovima printera <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/Witbox" target="_self">Witbox</a>, kojim se koristimo u svome inkubatoru. LCD-ekran Na donjem dijelu, s prednje strane Witboxa, nalazi se malen, ali dovoljno vidljiv i upečatljiv LCD-ekran na kojem možete pratiti naredbe radnji koje zadajte printeru (printanje, kalibriranje, vađenje i stavljanje punjenja....) kao i status vašeg printanja koji je izražen u postocima zgotovljenosti. Kontrole Možda ćete se začuditi što na uređajima ove početničke razine nema više kontrola, ali zapravo cijelo upravljanje uređajem svodi se na kružni mehanizam kojim jednostavno istražujete i birate radnje koje želite vršiti s printerom. Pritisak na tipku naravno znači početak i izbor radnje. <figure class="image"><img src="/uploads/LCD_71443_80decf935f.jpg" alt="LCD " class=" " width="800" height="600" /></figure> Staklena ploča Cjelokupan radni prostor Witboxa ima dimenzije (x) 297 x (y) 210 x (z) 200 mm. Pritom na umu valja imati da je najvažniji element radnog prostora pokretna staklena ploča na koju se ispisuju slojevi otopljenog <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/PLA" target="_self">PLA</a>-materijala, tj. vaš model. Staklo mora imati određena svojstva, a te smo se problematike <a href="/Lab/Ucionica/Plava-traka-spas-za-prianjanje-modela-na-podlogu-Witboxa" target="_self">dotaknuli na drugom mjestu</a>. <figure class="image"><img src="/uploads/Staklo_71447_ba446cbb5d.jpg" alt="Staklo " class=" " width="800" height="600" /></figure> USB-ulazKao i većina modernih uređaja, i 3D-printer s vašim se računalom, na kojem su softveri za 3D-modeliranje i printanje, spaja pomoću USB-kabela. No konekcija s računalom nije nužna - u uređaj možete stavljati SD-karticu te izravno na njemu birati model. PLA-punjenje/<a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/Filament" target="_self">Filament</a> Većina interesenata pri interesu za 3D-printanje prije svega se pita: &quot;A što je to njegova tinta?&quot; (točan citat-upit jednog djeteta u Striboru). Punjenje našeg Witboxa jest <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/PLA" target="_self">PLA</a>, bioplastična masa (drugom prilikom ćemo pisati i o detaljnim svojstvima PLA) koju smo nabavili u 10 različitih boja. Najbolji način za shvaćanje kako to izgleda i funkcionira jest analogija sa šivaćom mašinom i koncem - PLA je poput konca namotan u kolutove te zakačen na pozadinu šivaće– ups–3D-printera. <figure class="image"><img src="/uploads/Punjenje_71451_e1e5a33359.jpg" alt="Punjenje " class=" " width="800" height="600" /></figure> Vodilica za punjenje PLA je u printer sproveden plastičnom cjevčicom koja ga precizno sprovodi do ključnog dijela printera - njegove glave. PLA u cjevčici može i puknuti, a za vas ćemo pripremiti i savjete kako ju izvaditi bez štete za printer. Ekstruder PLA ulazi u pokretni ekstruder u kojem se nalaze neki od ključnih dijelova mehanizam printanja - mehanizam koji stalno uvlači punjenje, ventilator, visoka temperatura dovoljna da topi PLA i vruća &quot;glava&quot; kroz koju materijal izlazi na površinu. Hot-End/Glava Vrući kraj iliti glava printera esencijalan je i visokoosjetljiv dio printera o kojem treba voditi posebnu brigu. Riječ je o metalnom dijelu koji otopljenu masu sloj po sloj izbacuje po staklenoj površini, u točno programom određenim točkama. <figure class="image"><img src="/uploads/Glava_71455_4a444b61c4.jpg" alt="Glava " class=" " width="800" height="600" /></figure> I to je sve! Postoji naravno još mehaničkih dijelova printera, ali za početak dovoljno je shvatiti osnovni mehanizam koji sada možda djeluje jednostavno, ali ga je potrebno dobro razumjeti i biti svjestan sofisticirane tehnologije i puno znanja koji leže iza njegovog funkcioniranja. A naravno video govori više od 1000 riječi... <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/mWrj1hNTSZc?autoplay=1"></oembed></figure>

Osnovni dijelovi 3D-printera Witbox

Naš izbor predmeta koje printamo na 3D-printerima u Dječjem odjelu Stribor!

...jako malo ljudi uopće barata znanjima potrebnima za izradu modela za 3D-printanje, a kada je riječ o djeci i mladima situacija, je posebno loša. Upravo zato jedna naša mlada <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/3D-print-inkubator-od-radionice-modeliranja-do-izrade-drustvenih-igara" target="_blank">ekipa prolazi edukaciju</a> te uči kako izrađivati vlastite modele, a do momenta u kojem ne budu spremni, služimo se već gotovim modelima kojih na internet-servisima ne manjka…Na printanje smo stavili desetke modela, od kojih mnogi zbog raznoraznih razloga nisu uspjeli (obično jer nisu dobo izvedeni, ali ih korisnici svejedno dijele), a ovdje donosimo 10 jako uspješnih koji bi trebali lijepo ispasti na većini “kućnih” modela 3D-printera.<a href="http://www.thingiverse.com/thing:18479" target="_blank">Žabica </a>Kada kao potpuni amater ulazite u svijet 3D-printanja, a pred vašim očima raste žabica, ostanete očarani. Takav je bio naš slučaj upravo prvog dana dolaska 3D-printera kada je prvi službeno isprintani model bila upravo mala - žabica. Prva je bila zelena, a danas imamo i bijele, ljubičaste, roze, crne… Prva ostaje zauvijek u srcu, pa je volimo doživljavati i kao naš svojevrsni zaštitni znak. <figure class="image"><img src="/uploads/SK_75626_085c42b151.jpg" alt="ŠK" class=" " width="800" height="600" /></figure> <a href="http://www.thingiverse.com/thing:151412" target="_blank">Empire State Building</a>S famoznim neobderom smo htjeli ispitati visinu modela koju uređaj dobro podnosi, pa smo izabrali ovaj model i stavili ga na visinu od 12 cm. Ispao je savršeno te je odličan primjer zašto su 3D-printeri upravo arhitektima jako korisni. Sljedeći izazov nam je dignuti ljestvicu na 20 cm… <figure class="image"><img src="/uploads/NY_75630_eef87c7dd1.jpg" alt="NY" class=" " width="800" height="600" /></figure> <a href="http://www.myminifactory.com/object/kraken-ring-770" target="_blank">Prsten hobotnica</a>Vrlo zahtjevan model prstena s motivom hobotnice pronašao je Filip iz GAM-a, koji je među prvima shvatio kako je ovo uzbudljiva tehnologija. S obzirom na složenost motiva bojali smo se da rezultat neće biti nešto poseban, ali nakraju smo vrlo zadovoljni... <figure class="image"><img src="/uploads/DSCN_5887_75634_91b40ff3a4.jpg" alt="DSCN5887" class=" " width="800" height="600" /></figure> <a href="http://www.thingiverse.com/thing:475775" target="_blank">Zviždaljka </a>Kada želite pokazati da 3D-printerima možete raditi nešto primjenjivo, zviždaljka je pravi izbor. Zgodna je i jer model možete dorađivati pa na bok stavljati svoj logo, znak, natpis i sl. <figure class="image"><img src="/uploads/DSCN_5892_75638_697eed31cb.jpg" alt="DSCN5892" class=" " width="800" height="600" /></figure> <a href="http://www.thingiverse.com/thing:182377" target="_blank">Zmija</a>Sjećamo se iz škole trenutaka u kojima bi netko učiteljici ili kolegi napravio zlobu pa mu stavio zmiju pod klupu. Kako sada imamo vrlo uvjerljiv model zmije, nemojte se iznenaditi ako u knjigama pronađete koju malu zmiju. Bez brige, plastika ne grize. <figure class="image"><img src="/uploads/Zmija_75642_b68cfa0e49.jpg" alt="Zmija" class=" " width="800" height="600" /></figure> <a href="http://www.thingiverse.com/thing:241748" target="_blank">Mačkice</a>Znamo koliko su slatke životinje popularne na YouTube-u i društvenim mrežama, pa ništa drugačije nije ni u svijetu 3D-printanja. Ovo su dvije male mace koje jamče “aaaaaa”-efekt. <figure class="image"><img src="/uploads/DSCN_5895_75646_05c4ddd3d6.jpg" alt="DSCN5895" class=" " width="800" height="600" /></figure> <a href="http://www.thingiverse.com/thing:363321" target="_blank">Otvarač za boce </a>Uz zviždaljku još jedna izrazito primjenjiva stvarčica, samo što mi za kraj kojim se otvara sam boca stavljamo 20 lipa. <figure class="image"><img src="/uploads/DSCN_5891_75650_57b31bd470.jpg" alt="DSCN5891" class=" " width="800" height="600" /></figure> <a href="http://www.thingiverse.com/thing:410354" target="_blank">Prstenje </a>Prsten je simpatičan poklon kojim uvijek možete razveseliti dragu osobu, a kada je pri tome rezultat ovako dobar, što drugo preostaje nego za 10 minuta imati spreman stiliziran prsten. <figure class="image"><img src="/uploads/DSCN_5886_75654_f9c5630f18.jpg" alt="DSCN5886" class=" " width="800" height="600" /></figure> <a href="http://www.thingiverse.com/thing:14328" target="_blank">El Castillo</a>Pomoću 3D-printera možete si oživjeti razne povijesne znamenitosti, a nas je očarala Chichen Itza i majanska piramida EL Castillo, koja je ispala apsolutno savršeno. <figure class="image"><img src="/uploads/piramida_75658_d3d72985e2.jpg" alt="piramida" class=" " width="800" height="600" /></figure>

Što nema isprintat ćemo

...je na fronti o kojoj inicijalno nismo previše razmišljali - s PLA-punjenjem. Velika je sreća što su svi ti problemi rješivi te dio učenja rada s 3D-printerima, pa sada iskustvo dijelimo i s vama ne bi li vam bilo jednostavnije i praktičnije.Nevolje po prvom slojuO problemu prianjanja prvog sloja modela na podlogu već smo pisali, ali navodimo ponovo s obzirom na izrazitu važnost i učestalost problema. Osim što printer mora biti dobro kalibriran, prianjanje u našem slučaju odlično rješava plava traka.Nevolje po zapetljavanjuPLA je smotana u kolutove poput konca, a iako je to praktičan način čuvanja veće količine materijala ujedno je i problematičan jer se povećava mogućnost da se PLA u kolutu zapetlja čime dolazi do prekida slobodnog toka prema “glavi” printera. Ovo je jedan od razloga zašto je printere u pogonu uvijek dobro imati pod okom, a ne otići na marendu.Nevolje po držačuDržači na kojima se nalaze PLA-kolutovi različiti su na svakom modelu, a to znači da ne moraju biti jednako dobro izvedeni. Na našim Witboxima pod teretom dolazi do povremenog popuštanja držača i pada PLA-koluta pa treba biti oprezan prilikom učvršćivanja držača.Nevolje po pucanjuRiječ je problemu koji se neće javljati često, ali je također moguć. PLA prije topljenja zapravo je čvrst materijal te je moguće da od silnog savijanja na putu do “glave” jednostavno pukne u vodilici. Ovisno o modelu potrebno je izvaditi vodilicu, odstraniti puknute dijelove PLA i nastaviti s radom.Nevolje po “loadu”Relativno često pri promjeni PLA-punjenja ne bi li stavili drugu boju čini vam se da je “load” uspješno izvršen, ali prilikom početka printanja jednostavno ništa ne izlazi van. U tom momentu vas malo oblije hladan znoj jer se po umu mota cijeli niz složenih problema, ali obično nema razloga za paniku. Jednostavno, proces “loadanja” PLA nije prošao uspješno, već je potrebno ponoviti postupak pri čemu je najbolje škarama i koso odrezati početak PLA, posebno već otopljeni dio i tako ga staviti u printer. Problem je tada vjerojatno riješen…

Nevolje po PLA-u

Jednog prohladnog ali sunčanog petka u veljači članovi Stripaonice zaputili su se na jednu od ključnih točaka u lancu nastanka stripa – u tiskaru. Kao pravi domaćin iskazala se malena obiteljska tiskara Grafotisak, čiji su vlasnik i majstor malobrojnu ali znatiželjnu ekipu proveli kroz cijeli proces čarolije tiskanja. Da se sve odgledalo i odslušalo u dahu, svjedoči i video koji ostaje trajna uspomena. Osobito onih dana kada o članovima Stripaonice budemo čitali kao o novim Marvelovim crtačima.

Stripaonica u tiskari

...adekvatniji izraz koristili za ljude koji jednostavno žele nešto stvarati, raditi, od rada živjeti, a pri tom se ako je moguće i kreativno zabaviti ne smijemo propustiti ulogu i značaj časopisa <a href="http://www.majstor.hr/o-majstoru" target="_blank">&quot;Majstor&quot;.</a>Prije svega, malo povijesti. &quot;Majstor&quot; je nastavljač tradicije genijalnog mjesečnika &quot;Sam svoj majstor&quot; koji je u Jugoslaviji živio punim plućima pomažući i odgajajući za stvaralaštvo stotine tisuća ljudi. U povijest legendarnog SAM-a možete i <a href="http://www.planb.hr/sam-svoj-majstor/" target="_blank">sami zaviriti...</a> (Zbog napada nostalgije na vrijeme pripremiti maramicu.) A onda su došle devedesete - tvornice su propadale, tehnička praktična znanja bivala sve manje na cijeni, a kućanstva preplavila uvoznom elektronikom i ostalim pomagalima koja su nas (prividno) lišila potrebe da doista i budemo sami svoji majstori. Ipak, &quot;Majstor&quot; se je svemu tome otrgnuo i nastavio izlaziti do današnjeg dana. U njemu danas možete tako čitati o solarnoj struji za brod i kamper, pametnim e-rješenjima za bolji život, izradi namještaja od paleta, mobilnom fotonaponu te tako dobiti pravi poticaj za lovljenje u koštac s vašim tekućim problemom ili pronalazak nekog novog stvaralačkog izazova.Mlađi čitatelj možda se pita što će mu uopće takav časopis kraj silnog bogatstva znanja koje se nalazi iza upisa u Google tražilicu, ali ono što vjerujemo je da u zakrčenom svemiru virtualnog prostora upravo trebamo sigurne i koncentrirane vodiče. Uostalom, listati &quot;Majstor&quot; je već po sebi korisno kao motivacija za upuštanje u koštac sa stvaralačkim problemima, a pogledamo li samo uspjeh <a href="http://makezine.com/" target="_blank">časopisa &quot;Make&quot;</a> i veličinu zajednice i projekata koji uz njega stoje zapitajmo se - ne bi li bili sretniji da i u svom dvorištu imamo nešto slično, s nama relevantnim temama i na hrvatskom jeziku. Da li uložiti svaka dva mjeseca 20 kuna za svrhu podrške takvoj priči stoga ne treba dva puta promišljati...&quot;Majstor&quot; možete pronaći i u našoj Narodnoj čitaonici i čitati ako ste član Gradske knjižnice Rijeka.

Časopis "Majstor" - kutak stvaralačke inspiracije

Tvornice u školi, škola u tvornici? Nije nova Šuvarova reforma koja je koristila sličnu sintagmu već nužna budućnost i evolucija našeg obrazovnog sustava. Problematiziramo...

- Djeco, jeste li ikad bili u nekoj tvornici? Tišina...To uvodno pitanje, pomalo dramatično kao i nijemi odgovor, jedno je od onih s kojima započinje razgovor s djecom viših razreda osnovnih škola na radionicama i demonstracijama 3D printanja i modeliranja u Inkubatoru 3D printanja za djecu i mlade u Gradskoj knjižnici Rijeka - zasad jedinom domu 3D printanja u Hrvatskoj. Ne mislimo da bi u drugim hrvatskim sredinama odgovor na pitanje bio drukčiji, ali je tim čudniji i emocionalno teži jer pitamo i razgovaramo u Rijeci, jednom od većih i važnijih industrijskih žarišta bivše države. Istodobno, djecu i đake koji na izletima iz raznih krajeva posjećuju Rijeku možemo vidjeti na nekoliko uobičajenih turističkih lokacija, možda i u luci, na spoju kopna i mora, viđamo ih u restoranima brze prehrane, ali ne i na edukativnoj šetnji barem kroz jednu tvornicu ili tvornički pogon niti na mjestu gdje se još može vidjeti goleme brodove u izgradnji, a kamoli pred nekim brodskim motorom velikim kao kuća. Vjerujemo da bi ih uz didaktičko metodički prilagođeno vođenje i atraktivna objašnjenja takva šetnja u trajanju od jednog školskog sata potakla da i sami jednog dana postanu - stvaraoci.Ne želimo idealizirati prošlost i nostalgično govoriti o povijesti, no dopuštamo da su neki njeni elementi itekako intrigantni. Želimo raspravljati i pokrenuti širi dijalog o budućim generacijama od kojih ne očekujemo isključivu konzumaciju već samostalno domišljanje i ostvarenje stvaralačkih ideja.Stvaranjem protiv konzumerizmaU posljednjih tridesetak godina uljuljali smo se u konzumerizam ili potrošaštvo kao jedini prihvatljiv način življenja. Proizvodnja i fizičko ostvarenje dobrih zamisli nije nešto što bismo žarko željeli, jer dovoljno nam je znati za nekoliko velikih otkrića koja su napravili drugi, a mi ćemo ih sebi već jednom kupiti. Otkrivanje tajni proizvodnje i funkcioniranja, a pogotovo izazova poboljšanja i inovacija nije baš jednostavno jer zahtijeva znanje, vrijeme, požrtvovnost... Stoga lakše biramo dućane, a ne tvornice. Biramo kladionice, a ne radionice. Biramo uvoz, a ne izvoz. To je logika kojoj treba stati na kraj, među ostalim i uz podršku odgojno obrazovnih aktivnosti za djecu.Gotovo poput princa na bijelom konju pojavljuju se posljednjih godina 3D printeri, zapravo nova industrijska tehnologija koja cjenovno, dizajnerski i funkcionalno, postaje pristupačna i korisna znatno većem broju građana. A ona u svakom prostoru gdje je postavimo oživljuje i pronosi duh industrije. Nada je na vidiku? Vjerujemo da je.3D kurikulum Priča o reformi odgoja i obrazovanja te transformaciji kurikuluma mantra je koja traje desetljećima. Kao da je normalno svaki čas mijenjati odgoj i obrazovanje brzinom kojom se mijenjamo kao ljudi, politike, stanje u privredi i tehnologija koju koristimo, uvijek po nekom planu koji prekida kontinuitet, a novo ne ispunjava potrebe. Sve to bez obzira što o tome govorila stručna vijeća, radne skupine, odbori... Pritom najveću pažnju i svjetla reflektora dobivaju pitanja koja su plodno tlo za ideološke borbe (seksualni odgoj, građanski odgoj...), dok goruće pitanje o ulozi tehničkog obrazovanja i pripadajuća nova pismenost u koju se uključilo računalno 3D modeliranje i uz to vezano 3D printanje nisu na listi zanimanja, a nema ih niti na medijskim naslovnicama. Ilustrativan je i uvid u školsku praksu. U sklopu razvoja inkubatora 3D printanja za djecu i mlade provedeno je tako istraživanje stavova učitelja i profesora osnovnih i srednjih škola Primorsko-goranske županije kojim se pokušalo saznati kakvo je stanje glede 3D printanja i 3D modeliranja. Najblaže rečeno, u veljači 2015. godine situacija je bila zabrinjavajuća. Nijedna škola Primorsko-goranske županije nije imala 3D printer u svojoj opremi, a 3D modeliranje kao dio plana i programa - ili barem usputnog spomena u nastavnom procesu - moglo se pronaći samo u tehničkim školama. Nažalost, uglavnom u obliku koji nije potpuno usklađen s današnjim potrebama i mogućnostima. Ipak, nadu pobuđuje zanimanje dijela nastavnika i njihova želja za promjenom nabolje, što se ponegdje i primjećuje. Osnovna škola Srdoči osmislila je projekt u sklopu kojega će i raditi s 3D printerom dok su maturanti Srednje škole za elektrotehniku i računalstvo okušali svoje umijeće u samogradnji 3D printera. S druge pak strane, jedan manji postotak nastavnika vjeruje da 3D modeliranju i printanju uopće nije mjesto u školi!Nova učionica tehničke kulture Istraživanjem su se otkrile problematične točke teorijske i metodološke prirode koje bi trebalo sustavno razriješiti. Naime, aktivnosti 3D modeliranja i printanja nastavnici gotovo isključivo povezuju s nastavom računalstva što je dugoročno štetan pristup. Riječ je o samo jednom segmentu bavljenja 3D printerima, uglavnom tijekom samogradnje uređaja, dok se istražuju i izrađuju softveri za 3D modeliranje na razini funkcioniranja i programiranja... No, važnije je shvatiti - a to je jedna od naših temeljnih teza - da su i 3D printanje i programi za računalno 3D modeliranje prije svega alati za stvaralačku igru, dok je stvaralaštvo rezultat sinergijskog djelovanja, timskog rada, spajanja različitih znanja, vještina, talenata i najvažnije - kreativnosti. Naprimjer, vještina 3D modeliranja često je odraz likovne pismenosti i sposobnosti vizualizacije, na koju se nadovezuje i značaj preciznosti i jasno- će razmišljanja. Ideja o tome što se može oblikovati na stroju koji zamišljeno pretvara u trodimenzionalni predmet može zasvijetliti čitanjem dobre knjige, čemu pomaže i nastava hrvatskog jezika… Dakako, to nije uvriježeni način na koji smo navikli razmišljati kad želimo odgojiti novu stvaralačku generaciju, no čini nam se da je ispravan.Slijedom toga i učionica tehničke kulture, današnja “uspavana ljepotica”, dobiva potpuno novu energiju, ulogu i svrhu postojanja… To ne mora biti isključivo prostor za nastavu tehničke kulture koja je planiranom satnicom ionako reducirana i stjerana u kut, već postaje školski stvaralački centar - fab lab, maker space, da upotrijebimo pomodne, ali ilustrativne anglosaksonske izraze za prostore u kojima se okupljaju stvaralački nastrojeni pojedinci udruženi u čaroliji stvaranja i eksperimentiranja, najnovija tehnička dostignuća nisu više crteži, već alat budućnosti koji djeca mogu razumjeti. U takvom centru školskog života jedan od glavnih junaka je 3D printer koji ulogu nalazi i u ostalim predmetima, od nastave kemije, fizike, hrvatskog jezika - npr. likova iz pročitane knjige koji mogu oživjeti u igri - do biologije gdje se posudice i sustav navodnjavanja za uzgoj neke biljne kulture oblikuje i osmišljava u školi, na 3D pisaču! Prostor je prije svega mjesto eksperimentiranja i planiranih pokušaja, a ne samo učionica za slušanje i učenje napamet, jer takvo znanje brzo nestaje i ne potiče želju za dodatnim spoznajama. Znanja kojima se ne vidi primjena a potom ih se nakon primjene ne može dograditi, materijalizirati pa čak i opipati, ne služe ničemu. Kako bi se izradila kugla, kocka ili stožac, treba razumjeti i matematiku, geometriju, stereometriju, pa i nacrtnu geometriju. Ne moramo ih ni imenovati, no time ove discipline postaju zanimljiviji i privlačniji alat kojim se mnogo toga može ostvariti. Već pri izradi samog stroja mnoge fizikalne pojave dobivaju novo značenje (masa, trenje, brzina, toplina i temperature...), a odmah je tu i kemija. Jer, za uspjeh pri izradi zgodnih predmeta ipak treba, barem po opipu i izgledu, razlikovati vrste materijala i poneka njihova svojstva. I eto nas među polimerima!Takav prostor za tehnički odgoj namijenjen je svima koji ga trebaju i žele. A to su prije svega djeca.Čarolija pogreške Dječji umovi vole otkrivati greške i stvarati zaključke koje iz njih mogu izvući. Kod 3D printanja upravo je princip pokušaja i pogreške svakodnevica i temelj budućih dobrih rezultata. Naprimjer, u Inkubatoru 3D printanja za djecu i mlade jedan od prvih izazova s kojim su se klinci susreli pri radu bilo je uredno odljepljivanje dovršenog predmeta od podloge. Iako je internet pun savjeta i preporuka do kojih se dolazi za nekoliko sekundi, sama su djeca potražila vlastito, originalno rješenje. Eksperimentiralo se s raznim materijalima kao što su lakovi za kosu, papir za pečenje u mikrovalki, spužvasti materijali... da bi se na kraju opredijelili za provjerenu i iskušanu plavu traku za fasadu i obično ljepilo za papir izrađeno na bazi vode! Na tom putu isprintani su deseci loših i neuspjelih modela, no nisu ih obeshrabrile ni frustracije ni neuspjesi, jer nakon svakog je sijevnula nečija nova ideja - i novi pokus. Nakraju, provjereni je uspjeh napravio pomak o kakvom smo samo mogli sanjati pa danas i desetogodišnjaci samostalno pripremaju 3D printer za čaroliju 3D stvaranja… Još je impresivnije druženje djece s programima za 3D modeliranje. Naprimjer, s omiljenim Tinkercadom koji je i namijenjen baš početnicima. Osnovna metodologija uključuje predstavljanje nekog tematskog zadatka ili problema s kojim se treba pozabaviti i doći do rješenja u obliku isprintanog predmeta. A onda su pametne ruke i umovi počeli kreirati sve moguće i nemoguće kombinacije. Na radnoj plohi 3D printera pojavili su se tako originalni straničnici za knjige u obliku duha, srcoliki otvarači za bocu, privjesci za omiljeni nogometni klub, kvartovski suveniri, snješkolika posudica za olovke, pokloni za prvu učiteljicu… I sve to iz naše tvornice, a ne iz Kine.Nakon ovog uvoda o ulozi 3D printanja i modeliranja u odgoju i obrazovanju, sanjamo o tome kako će na pitanje : - Djeco, jeste li ikad bili u nekoj tvornici? sljedeće godine većina klinaca odgovoriti: - Jesmo! U školi i knjižnici!

3D stvaralačka revolucija na pragu škole

Kada je riječ o zadovoljavanju informacijske žeđi i dalje je osnova svega čitanje mainstream domaćih portala i dnevnih novina, gubljenje vremena na spinove, lobiranja, prostor potpuno izgubljene granice iskrenog od neiskrenog, manipulativnog od usmjeravajućeg… Zatim, tu su otrovni komentari &quot;čitatelja&quot; koji su obično zapravo još popularniji i realno čitaniji od samog članaka iako već neko vrijeme njima vladaju uglavnom ljudi skrivenih agendi i pravih spin doktorskih vještina…S druge pak strane, kako smo se svi pretvorili u mozak priključen na neki ogroman stream, a pri tom naravno mislimo na Facebook kao osnovni izvor informacija i linkova na medijske sadržaje, situacija postaje posebno dramatična… To može postati prozor kroz koji vidimo sve ili pak ništa - ovisi manje više o nama. Ok, ok i o Facebookovom algoritmu koji je nekako zaključio da ja volim čitati vijesti o Taylor Swift pa mi je timeline neko vrijeme upravo njima preplavljen iako nisam siguran ni tko je to. Kako vjerujemo da Zvjezdice, Big Brotheri, ideološka prepucavanja, gomila društveno-mrežnog hejta i ostalog digitalnog otpada, nisu teme koje bi trebale opterećivati prave stvaraoce preporučujemo stoga izgradnju nekih novih rutina…Recimo, pođimo od toga što uopće čitati nakon buđenja ili kako pak kako skratiti pauze tijekom dana, a pri tom nešto i naučiti. Danas ćemo se fokusirati na 3D printanje….Kada je 3D printanje u pitanju dobri i dnevno aktivni izvori na hrvatskom gotovo i ne postoje - pa i nema razloga da bude drugačije - sve se kreće mišjim korakom (ne i brzinom!), točaka gdje se nešto relevantno odvija doista je malo i skidamo im kapu, a nekih posebnih kapaciteta za ozbiljno “makers” i tehnološko-popularizatorsko novinarstvo ni nema… U mainstream medijima ćete možda nešto o 3D printanju čuti i čitati onda kada je na bazi nekakve bizarne senzacije, često temeljene na poluinformacijama i nerazumijevanju konteksta. I da, obvezno nešto mora biti “prvo”. Pa i kad nije “prvo”. O tome smo <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Kako-mediji-mute-vodu-kulture-3D-printanja" target="_blank">već nešto rekli</a> i mislimo da to radi samo štetu (osim što vas na jedan dan napuni energijom činjenica da vam prijatelji lajkaju članak u kojem se pojavljujete)… Bili smo, vidjeli, bili i sretni, ali postaje nam svejedno - pređimo na bitno!Uostalom, trgovački lobi koji je i najveći oglašivač nema nekog posebnog interesa za medije takve vrste pa ni ne znamo kako bi u kvalitetnoj formi opstali na tržišnoj osnovi…Stoga ćemo podijeliti s vama par izvora koji su globalno relevantni, aktivni i vrlo dobar početak dana ili štivo pred spavanje. Ne vjerujemo ni da oni okreću neku “bijesnu lovu”, ali ljudi rade, trude se, i pokušavaju preživjeti u igri globalnih igrača…Nakon buđenja, dok se još okrećemo u krevetu…Za početak idemo na <a href="http://www.3ders.org/" target="_self">http://www.3ders.org/</a>. Nikakav poseban dizajn, ali koristan sadržaj.Nekako nas ne iznenađuje da osnivačica ovog portala tj. mreže suradnika iz cijelog svijeta koji pišu o 3D printanju dolazi iz Nizozemske, zemlje koja pripada vrhu svijeta po broju inovacija, razvoju maker spaceova, uopće broja i koncentracije raširenosti sofisticiranih stvaralačkih tehnologija koje nalazimo od knjižnica do običnih domova… Bacimo li samo pogled na statistiku objave po mjesecima, a počeli su u rujnu 2011. vidjet ćemo što se dogodilo s cijelim područjem - eksplodiralo je! Od početnih tridesetak članaka mjesečno (a to je ipak svaki dan jedan što nije malo!) sada je tu oko 200 članaka mjesečno što znači da dnevno dobijete injekciju 6 ili 7 inspirativnih priča iz cijelog svijeta.Za vrijeme kuhanja kave….Kada samo bacite oko na autore <a href="http://3dprintingindustry.com/about-us/" target="_self">http://3dprintingindustry.com/about-us/</a> sve je jasno. Kako samo ime kaže <a href="http://3dprintingindustry.com/" target="_blank">3D Printing Industry</a> se bavi industrijom 3D printanja i to na razne načine - od pisanja bogatih članaka o 3D printanju preko razvoja televizije tj. videa pa do sadržaja na kineskom! Da li je riječ o visokoj industriji i ljudima u odjelima ili samo nekim kreativcima s printerom u sobi, to nije ključno, ovdje ćete naći i jedno i drugo…Za vrijeme ispijanja kave - prvi srk…<a href="http://3dprint.com/" target="_blank">3D print</a> portal grade uglavnom Amerikanci, ali također je riječ i o globalnoj mreži koja uz sve sadržaje ima i bogat forum....pa ostali srkovi…<a href="http://makezine.com/" target="_blank">Make</a> magazin te energija koju širi i značaj koju ima je neizbježan. Možda trunku previše izraženog američkog duha no zgodna je i ta prožetost s pop kulturom te velika širina jer naravno 3D printanje nije jedina tema stvaralačkog pokreta. Dok perilica (ili partner) pere džezvu…<a href="http://www.kqed.org/" target="_blank">KQED</a> je mreža iz Sjevene Kalifornije koja za sebe kaže da želi biti konkurencija komercijalnim medijima. I doista je, a posebno sadržajima koji se tiču problematiziranja obrazovanja na blogu <a href="http://ww2.kqed.org/mindshift/" target="_blank">MindShift</a> jer sve ovo o 3D printanju nema smisla ako ne radimo na sebi i trajno ne učimo imali 8 ili 55 godina. Tu ćete naći najluđe ideje o transformaciji učionice pa posljedično i puno toga o tome kako 3D printer koristiti u obrazovanju…Ima još puno toga, ali i ovo je više nego dovoljno za početak. I jedna kava neće biti dovoljna…Istražite, nadahnite se, i pođite u dan malo napunjeniji energijom. Pustite neka neke teme koju su postale bitne samo Njima neka i prođu pokraj Njih. I svakako nam javite vaše izvore jer učimo zajedno.

3D lektira izjutra: zašto i kako uspostaviti novu čitalačku rutinu…

“Ne postoje greške, samo sretne nezgode”, rečenica je to kojom je Bob Ross začinio veliki dio svojih genijalnih emisija o slikarstvu <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/The_Joy_of_Painting" target="_blank">“The Joy of Painting”</a>.“Haaa, tko je Bob Ross? Kakva emisija o slikarstvu?”, možda se već pitate, što i ne čudi jer istražite li internet sferu sa sadržajima o njemu, na hrvatskom jeziku pronaći ćete samo tragove mrvica ili nekoliko komentara kako je sve to bezveze (&quot;nije originalan&quot;, &quot;tehnika je loša&quot;, &quot;od svega je samo napravio posao&quot; …). Mi jednostavno znamo sve o svijetu. Bob Ross je američki slikar (i vojnik, i konobar...) koji je od 1983. do 1994. godine stvarao i vodio edukativnu televizijsku emisiju “The Joy of Painting” koja se sastojala od toga da je Ross pred kamerom s paletom u ruci i platnom pred očima stvarao slikarska djela (umjetničke) vrijednosti. Uz razmazivanje boja i mahanje kistom sve je pratio niz savjeta i inspirativnih poruka koje vas nagone na pomisao “hm, pa možda i ja to mogu”. Smirujući ton i glas, duhovite prepoznatljive izreke (“sretni oblaci i sretno drveće”), optimizam i vedrina, sve su to emocije koje je Ross odašiljao u svijet gotovo do svoje smrti.Ono o čemu Ross govori možda zna i svaki učenik bilo koje škole za primijenjenu umjetnost, kamoli profesionalni slikar, ali u tome nije poanta… “The Joy of Painting” je emisija za obične ljude, nas koji uopće ne znamo držati kist u ruci niti imamo ambicije postati slikari, ali je praksitenska doza za trenutke poslije nervoznog poslovnog dana koji vam tijekom gledanja postaje ugodno nedjeljno jutro. S proširenim zjenicama promatrate kako ni od čega nastaje nešto, kako male igre s bojom i kistom potpuno mijenjaju perspektivu (u jednom trenu pred vama je more, u drugome šumovita planina), a uz sve to, ako baš želite, i doista možete naučiti slikati određenim tehnikama.<a href="http://www.twitch.tv/" target="_blank">Twitch</a>, Amazonov servis koji se proslavio streamom uživo drugih ljudi dok igraju i komentiraju video igre, pokrenuo je novi kanal posvećen kreativnom stvaralaštvu i ne bi li ga promovirao izabrao upravo emisiju Boba Rossa. U svijetu “gamera” tako je od četvrtka, dvadeset i devetog listopada <a href="http://www.twitch.tv/bobross" target="_blank">neprekidan maraton 403 epizode emisije o slikanju krajolika</a>! Reakcije na ovaj prividno neobičan sraz svijeta slikarstva sa svijetom video igara su podijeljene, ali ideja je načelno genijalna - pravo stvaralaštvo živi u kontekstu možda najvažnijih i najkompleksnijih umjetničkih djela današnjice - video igara! Ako se i 10 klinaca nakon gledanja Rossa ulovi razvoja njihovog vizualnog aspekta, posao je napravljen... I dobro se je odmoriti od inače vrlo hiperaktivnog i često agresivnog komentiranja drugih igrača. Negativna strana priče su komentari koji se također odvijaju u realnom vremenu, a znamo da je internet pun ljudi koji su spremni svakoga poniziti i uvrijediti do kraja pa je doista neobično gledati sučeljavanje “trolovskog” i smirujućeg Rossovog svijeta. I znate što? Mislim da će Ross pobijediti!Ali sve je to druga priča te ćemo o njoj drugi put. Sada idemo slikati i gledati sretne oblake i drveće… <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/VlucWfTUo1A?autoplay=1"></oembed></figure>

"Radost slikanja" i Bob Ross u svijetu "gamera"

Posljednjih godinu dana stječe se dojam rasta “makers” raspoloženje u našoj naciji - otvaraju se tvornice, održavaju sajmovi, otvaraju tzv. “makerspaceovi”, prijavljuju patenti i inovacije koji se približavaju broju Danske i Nizozemske… (zuuum, zvuk premotanog filma).Pođimo iz početka i zadržimo samo prvu rečenicu jer ona je jedina uvjetno govoreći istinita. No nešto se doista događa - povremeno u mainstrem medije doluta kakva pozitivna priča iz domaćeg svijeta 3D printanja (i onda kada senzacionalistički naslov nema veze sa sadržajem priče, ali nećemo cjepidlačiti…), javljaju se projekti poput <a href="http://www.ss-tehnicka-sk.skole.hr/3_d_tvornica_buducnosti" target="_blank">Tvornice budućnosti </a>koji ozbiljno i primjenjivo 3D printanje donose u škole i gradove koji možda nisu središte fokusa nacionalne pažnje, mnogi znaju i puni su hvale za investitora Nenada Bakića koji je velikodušan s raznolikom elektroničkom opremom i naziva svoju inicijativu sveobuhvatno <a href="http://eclectica.hr/2014/08/12/projekt-croatian-makers-dio-puta-do-zemlje-znanja-poziv-zainteresiranima/" target="_blank">Croatian Makers,</a> djelom, izjavama i statusima pažnju privlači Mate Rimac kao inovator i čovjek “makers” duha koji ga pretače u izgradnju <a href="http://www.rimac-automobili.com/" target="_blank">prave tvornice</a>... Čak je i naša mala knjižnica u tom ritmu te kao prva u zemlji radi na implementaciji “makers” paradigme u život knjižnice dio čega je i ova <a href="https://www.facebook.com/Lab-GKR-1648252628780747/" target="_blank">GKR Lab stranica</a> u kojoj čitate ovaj osvrt…Kao subjektivan indikator trendova i sam potpisnik redaka može posvjedočiti osobnim primjerima - sve češće se javljaju pozivi u uključivanje u neke “makers” inicijative, pokrete, družbe, planove… Američko veleposlanstvo program “American Corners” u narodnim knjižnicama okreće i prema “makers” aktivnostima, “Drugo more” želi također okupiti neke “makere” pa upravo kreću prva druženja u Filodrammatici, agilna udruga 3. zmaj (ekipa iza Rikona) već je održavala <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Radionica-Cudovista-u-Striboru-u-sklopu-Mjeseca-fantastike" target="_blank">super kreativne radionice</a> i ima zamisli o novim projektima na sličnom pragu spajanja 3D printanja, elektronike, dronova, Riječka razvojna agencija Porin ugostila je <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Video-Sva-RiScience-2015.-predavanja-na-okupu" target="_blank">RiScience s temom 3D printanja i počela s radionicama</a>... Čak sam i pitan za <a href="http://www.stemi.education/blog/make-the-curious-rise-of-makerspaces/" target="_blank">intervju koji tematizira “makers” priču</a> i to na blogu vrlo inspirativnog projekata STEMI… Kada govorimo konkretno o Rijeci ne možemo ne spomenuti taj <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Pogurajmo-Rijecki-robot-pauk-za-ucenje-robotike-i-programiranja-u-lovu-na-sredstva" target="_blank">crowdfunding uspjeh mladića</a> i djevojaka okupljenih u Buru znanja koja će stvoriti edukativne robote za djecu, a koja će ih potom sastavljati, prepravljati, upravljati… Stvarati.Tu su naravno i riječki CTK, aktivnosti Zajednice tehničke kulture Rijeka, Doma mladih koje su kontinuirane i sigurno će prilagoditi i diskurs i aktivnosti novim trendovima....I bez ulaska u neke posebne analize našeg društva to nas ne treba čuditi - “makers” pokret na svjetskoj razini raste i očekivano je da se nešto od njegovog duha prelijeva i kod nas… Već svi znamo da je “makers” sajam bio<a href="https://www.whitehouse.gov/nation-of-makers" target="_blank"> održan i u Obaminom dvorištu</a>, a takve priče poprimaju mainstream važnost i vidljivost na globalnoj razini. Lokalnije se pak možemo sjetiti i festivala “<a href="https://www.facebook.com/RepublikaFest/?fref=ts" target="_blank">Republika”</a> još iz 2013. godine - čak su i njeni ključni pojmovi na obojenim papirima sugerirali izraze s kojima koketira uglavnom “makers” pokret i na predavanjima je dobrim dijelom pričano o relevantnim temama - razvoju nezavisnih video igra, elektronici, 3D printanju koje je pomoglo da na licu mjesta nastanu i zviždaljke “Republika”... Već je te jeseni, a govorimo o 2013. godini, ozbiljno razgovarano da ex-Budha Bar postane “makerspace” baza (nasred riječke obale!), a u govorima o novom izdanju “Republike”, jedan od njenih začetnika Vladan Joler bio je ozbiljno zainteresiran da ju pretvori u isključivo “make” festival koji bi se naslonio na aktivističku komponentu. No to zaboravimo…Neobično je, a možda i logično, da se toliko “makers” govora rađa u gradu koji je stereotipno bio poznat po stvaralačkoj (teškoj) industriji, a možda trunku neobično što dolazi od unuka onih koji su u tim tvornicama radili. Možda je i to logično, a svakako je poželjno… Taj duh nije izostao ni u prijavnici za Europsku prijestolnicu kulture u kojoj je jedna od ključnih konceptualnih tema RAD. Ono što može brinuti je da je priče i nedefiniranih iskrica za sada puno više od konkretnog terenskog zbivanja jer uglavnom nedostaje kritična masa zainteresiranih znalaca, prostor ili oprema. Dva sastojka se na jednom mjestu i mogu naći, ali uvijek nedostaje onaj treći. I tako u krug… U cijelom ovo promišljanju svako se možemo zapitati koliko tu ima romantike, a koliko stvarne motivacije i tržišnih potreba? Koliko nostalgije, a koliko ozbiljne posvećenosti? Koliko “filozofa”, a koliko “radnika”? Nije teško prepoznati da u novijim “makers” aktivnostima pokušavamo oživjeti isti onaj duh koji su gajili Narodna tehnika, Sam svoj majstor, Tehničke novine, učionice tehničke kulture (bar one idealne, iz mašte, jer u stvarnosti opreme nikada nije bilo dovoljno….)Naravno, tu su neke novije i važne tehnologije - Raspberry Pi, Arduino, 3D printeri i 3D skeneri, laserski rezači, CNC-ovi, cijeli spektar digitalnih alata, koji mijenjaju formu i mogućnosti… Ali ipak se čini kao da pokušavamo oživjeti ono od čega smo odustali na jedan fascinantno gorak način. Sjećate se časopisa Sam svoj majstor, divnih članaka, vodiča, savjeta? Inspirativan Tomislav Toth, jedan od njegovih urednika, a danas nositelj <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Casopis-Majstor-kutak-stvaralacke-inspiracije" target="_blank">Majstora, legitimnog, ali ne toliko prodavanog nasljednika</a>, pravi je sugovornik za tu temu. U jednom privatnom i intimnom dopisivanju kaže: Sve počinje od populacije kojoj se obraćaš. SAM je u bivšoj Jugi (prije pojave Miloševića i zahtjeva da se štampamo na ćirilici jer nas &quot;oni&quot; više ne znaju čitati) imao prodanu nakladu oko 100.000 primjeraka. Ranije, u sedamdesetima i početkom osamdesetih - i do 158.000. Od toga je na Hrvatsku otpadalo samo 33% - dok je Vojvodina &quot;trošila&quot; 35 % naklade. Sve je bilo moguće, svaki projekt ostvariv. Važan je socijalni status te populacije jer to određuje i ljudske interese, želje i mogućnosti. Nakon prvih nevolja željezare u Sisku početkom devedesetih, Majstor je u Sisku izgubio više od 100 pretplatnika. Slijedili su redom ostali gradovi i krajevi. Stanje na kioscima (prodano/remitenda) nitko nije mogao ustanoviti. U to doba je HDZ-ministrica Vokić zabranila školama, pa i srednjim stručnim školama, kupovanje časopisa i dodatne literature. Izgubili smo još tristotinjak pretplata… Stanje ni danas nije promijenjeno. A potom možemo govoriti o mentalitetu, mjerilu vrijednosti i profilu obrazovanja. Nakon Tuđmanove izjave 1992. kako je &quot;Narodna tehnika&quot; relikt socijalizma, od te su organizacije ostali samo ostaci ostataka. Postalo je važnije zaraditi na brzinu, makar kockom ili prevarom, negoli nešto naučiti i zaista raditi. Maheri su zamijenili inženjere i iskusne, a industrija je propala. Industrija se ne isplati - nastupa vrijeme usluga! Tehnički profili su nestali.... Jedne godine je Brodograđevni fakultet imao 2-3 službena i prava brucoša, pa su onda navukli neke zbunjene, da profesori ne ostanu bez posla. Hrvatska orijentacija postala je na učiteljskim školama važnija od pedagogije, poziva i stvarnih znanja. Oni koji uče učitelje promijenjeni su iz temelja, negativna selekcija je bila sve gora i gora. A prosvjetari moraju biti najobrazovaniji, zar ne? Raditi, i samsvojmajstorirati nije više cijenjena aktivnost, već sramota onih koji nisu uspjeli pa ne mogu kupiti što žele.Toth je možda brutalan, ali je iskren i realan. SAM nije bio jedini koji je stradao u tom rušilačkom pogonu na “industriju koja nam više ne treba”. No što je bilo bilo je (svaka sličnost s Hari Mata Hari stihom je slučajna), ali moramo prihvatiti konstataciju da smo imali solidne temelje i pedantno se potrudili oko njihovo uništavanja ne bi li ih sada entuzijasti opet pokušavali izgraditi ih čvršće nego nekada. Ipak, ozbiljno je pitanje da li je to doista dio nekih dubljih društvenih promjena i nastojanja ili pak krik entuzijasta kataliziran pozitivnim svjetskim primjerima i privlačnom komunikacijom i estetikom (npr. listati magazin Make je jednostavno lijepo i zanimljivo bez da znate lemiti ili išta o čemu pišu)…Izvora &quot;makers&quot; interesa svakako ima puno i potrebna bi nam bila ozbiljnija sociološka studija ne bi li ih sve uhvatili, ali jedan od njih svakako leži u činjenici da se narušava europski mit o životu baziranom samo na intelektualnim, kreativnim i uslužnim zanimanjima dok će sav fizički posao doista odraditi Kina ili tko se već pokaže jeftinijim… Od tuda dijelom i europska jagma za inženjerima s obzirom da djeci u zemljama koja i dalje imaju vrlo jake industrije kao što je Njemačka ta zanimanja navodno nisu privlačna za studiranje. Vjerojatnije je riječ o tome da imaju i privlačnije plaće u drugim područjima, ali to je druga tema… U takve analize možemo ići dublje i pliće, ali bez da zahvatimo zapravo jednu vrlo važnu činjenicu i izvor - život bez stvaranja postaje jedno ubitačno dosadno groblje. Pustoš. Tama. “Makers” kultura novog doba nastaje na čvorištu Homo Fabera, Čovjeka koji Radi i Homo Ludensa, Čovjeka koji se Igra. Čovjek rada i čovjek igre se miješaju i spajaju jer inače ćemo poludjeti. Ne znam kome treba život u kojem se svjesno odričemo prava na stvaranje pri punom zdravlju i pameti.Biti “maker” ne mora se samo zbog tržišta i karijere već zbog sebe. Kao što <a href="http://gkr.hr/Magazin/Razgovori/Ranko-Rajovic-Posao-je-roditelja-prepoznati-korisne-igre" target="_blank">Rajko Rajović kaže da treba skakati po stablima</a> ne bi li se adekvatno razvijali jednako tako potrebno je i raditi, slagati, uključiti se i dobiti jedinstveni osjećaj izgradnje nečega svoga - iz ničega nešto. Nije li to najveći užitak? U tom kontekstu naravno da su djeca i rad s djecom ključni - mi smo već gotovi, takvi smo kakvi jesmo… Strast se rađa i stvara od malih nogu. Ono što je problem je da neoprezno izlažemo klince cinizmu nas starih i šaljemo krive poruke čak i kada je namjera najbolja - npr. vrlo lako ćemo reći djeci da su škole loše jer nema dobre tehničke kulture ni informatike i poslije to opravdavati time da djeca nisu glupa i sama to vide. Naravno da djeca nisu glupa, ali najčešće ne mogu na neki konstruktivan način shvatiti pravi kontekst i razloge zašto nema ni informatike ni dobre tehničke kulture tj. “što to doista nije dobro”. Poruke koje ostaju su uglavnom da se manje cijeni profesora i školu u koju se ide, čak i onda kada se radi maksimalno angažirano… U radu s darovitom djecom, a “makeri” su vrlo često upravo to, treba paziti jačamo li samo njihov ego ili doista vještine i cijeli karakter. Jer priča o novim stvaraocima je priča o i o cijelom karakteru, uvjeren sam. A <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/3D-stvaralacka-revolucija-na-pragu-skole" target="_blank">kakvu školu želimo, već smo rekli. </a>Osim na dječjoj/školskoj razini (ne samo među darovitom djecom!) domaći “maker” pokret treba tražiti i na više drugih fronti: već profiliranih profesionalaca, među poslovnim inicijativama, amaterima s matičnim interesom i obrazovanjem u drugim područjima (npr. profesora povijesti kojeg zanima “pametna” odjeća)... Važno je istaknuti da novi “makers” pokret spaja filozofiju i tehnologiju, čipove i knjige, lemilicu i vodene boje... Kolaboracija i tim postaju jedina važna točka i osnova pa je nepotpuna i nedovoljno bogata toliko ponavljana tvrdnja “da trebamo tisuće programera”. Kao prvo, bojim se da prvenstveno npr. irske i poljske kompanije trebaju tisuće njima jeftinih programera i ništa drugo. Mi pak trebamo tisuće timova u kojim su i programeri, likovnjaci svih vrsta, povjesničari, ekonomisti jer jedino oni mogu sprovesti i stvoriti kompletne i relevantne proizvode….Ovu šetnju kroz domaće “makers” fenomene zaključimo opet STEMI pričom. Već smo rekli da je igra bit stvaralaštva. No to naravno ne isključuje ambiciju i želju da “makers” aktivnost postane posao. I upravo zato se nadam da će STEMI i njegov tim uspjeti izgraditi odličan posao. A to neće biti jednostavan put. Već na predstavljanju govorilo se o podršci javnih i političkih struktura sustava projektu. Obično, u tom momentu pali mi se crvena lampica jer ne razumijem što točno ta “podrška” znači. Očito je da takvi timovi imaju ideju, znanje, proizvod i cijeli svijet kao tržište. A iskustvo pravih stvaralačkih i proizvodnih uspjeha govori da takve priče ne treba dizati na ramena da bi došla prečicom do uspjeha (ramena se umore), ne treba se za njih vezati lancima (jer im se oduzima snaga), ne treba ih gurati (jer će brzina biti prevelika…) nego im se treba prvenstveno graditi stazu i maknuti s puta. Jer inače će pogoditi zid ili ići kvrgavom cestom. Nije teško zamisliti da u realnim razmišljanjima o proizvodnji STEMI-ja niska izazova bude ovakva - potrebno će biti zaposliti više ljudi, ali državno-lokalna potraživanja su prevelika da bi se pokrila cijena jednog čovjeka, a kamo li više njih... Narudžbe će rasti i bit će potrebno izgraditi pogon, ali ne mogu se hitro pribaviti sve potrebne dozvole za izgradnju, proširenje, sigurnost na radu i sl…. Bit će potrebno uvesti određenu tehnologiju, ali carine i prepreke birokratske naravi prolongirat će nabavku i plasiranje… I tako dalje i tako dalje..“Podržavati” može značiti doista širok spektar radnji i posljedica, a mislim da stvaraocima treba samo kvalitetna staza (uklanjanje prepreka i stvaranje konteksta) te puštanje slobode stvaranja... Zaključimo povratkom u realnost…Objektivno, i u ovoj novoj Homo Faber i Homo Ludens simbiozi famozni “Zapad” je i dalje nevjerojatno zaigraniji - od Nizozemske (provjerite na <a href="https://www.3dhubs.com/" target="_blank">3D Hubsu</a> broj registriranih 3D printera samo na toj mreži) pa do knjižarskog lanca Barnes &amp; Nobel koji je u oko <a href="http://www.techrepublic.com/article/barnes-and-noble-sets-up-mini-maker-faire-in-stores-nationwide/" target="_blank">600 knjižara (!), ugostio mali “maker” sajam.</a>Do nas dopiru iskre i čekamo da se upali plamen. A hoće li za njega biti potrebno više benzina ili neke druge kemijske tvorevine znaju “makeri”.

Stvaralački iliti "makers" pokret u Hrvatskoj #1: izvori, smjerovi i dileme

Ljubitelji, a i tvorci stripa, obično se već po definiciji uvrštavaju u skupinu &quot;geekova&quot;. Ipak, neke su teme &quot;geekastije&quot; od drugih, a takav je slučaj sa znanstvenom fantastikom. Govoriti o njenoj snazi u Hrvatskoj u smislu domaćeg stvaralaštva nezahvalno je. Iako su u uskim krugovima autori vrlo cijenjeni, na žalost obično sve i ostaje samo na tome.Posebno posljednjih godina Hrvatska se ne može pohvaliti eksplozijom strip stvaralaštva, ali ipak smo probali izabrati uratke specifičnog duha znatiželje i strasti.<h2 class=" text-left">Andrija Maurović: Ljubavnica s Marsa </h2>Suvišno je i govoriti što Andrija Maurović znači za hrvatski strip u cjelini. Osim što je ušao u legendu s Crnim jahačem, napravio je prve kompletne domaće SF stripove, što svjedoči da znanstvena fantastika ima dugu tradiciju koja pojavom nije kaskala za Zapadom iako nije doživjela ni jednaku eksploziju. Teoretičari će u njegovim radovima Ljubavnica s Mars i Carica iz podzemlja vidjeti društvenu kritiku, inspiraciju Aelitom, želju za socijalnom pravdom (...), ali ono što je iz naše perspektive najvažnije jest činjenica da je Maurovićevo djelo obvezna početna lekcija i trajan poziv na povratak korijenima. Koliko god izgledao neatraktivno pred suvremenim Marvelom, uz njegovo se djelo dobiva osjećaj shvaćanja razvoja.<h2 class=" text-left">Vladimir Delač: Svemirko</h2>Plavi vjesnik bio je nevjerojatno dobar domaći list za djecu i mladež koji u memoriji možda nije opstao na razini spomenika jedne ere poput Politikinog zabavnika, ali koji je bio dom strip stvaralaštva cijele jedne ludo nadarene generacije domaćih autora. Jedan od njih bio je Vladimir Delač, koji je među ostalim na stranice Plavog stizao s likom malog Svemirka, dječaka-putnika svemirskim prostranstvima. Iako je Delač s distance govorio kako je Svemirko bio lagani ironijski odgovor na sveopću svemirsku histeriju, nama je on i njen sjajan spomenik jer unatoč hladnoratovskom ozračju bila je to i era pozitivnih nada o životu na drugim planetima i četverosatnom radnom danu.<h2 class=" text-left">Žarko Beker: Magirus</h2>Iz iste je ekipe sa stranica Plavog vjesnika i Žarko Beker, koji je, stvorivši superjunaka, zašao u područje stripa koje na svjetskoj razini i dalje buja, dok je kod nas uvijek bilo sramežljivo i skromno. Magirus i njegova prijateljica završili su u podvodnom gradu u kojem su im ljudi-ribe operacijama napravili škrge! Magirus u maniri pravog superjunaka ulazi u borbu s čudovišnim stvorenjima koji ugrožavaju ljude-ribe i naravno pobjeđuje. Zbog neke naše neobične potrebe kojom se želi pokazati da ne možemo stvoriti ništa originalno valja reći da kritičari pokušavaju pokazati kako je Beker samo preuzeo lik Aquamana! Sam je Beker na pitanje zašto Magirus nije junak iz susjedstva rekao da su se trudili napraviti nešto svjetski, ali i originalno, pa je zato zanemaren dotada sveprisutan svemir i izabrano more.<h2 class=" text-left">Radovan Devlić: Machu Picchu</h2>Radovan Devlić pripada potpuno drugoj eri hrvatskog stripa obilježenoj estetikom i duhom Novog kvadrata. Devlić je bio jedan od izvornih osnivača grupe i istaknutijih kreativaca, što dokazuju i prestižne Sferine nagrade. Životni je put ispleo i rat čiji je Devlić dobrovoljac, kao da ispunjava ulogu stripa Machu Picchu smještenog u distiopijsku stvarnost obilježenu proteklim atomskim ratom. Machu Picchu nije jednostavno dječje štivo, već razlog zbog kojeg se uz strip raste.<h2 class=" text-left">Edvin Biuković, Darko Macan: Ponos vragova</h2>&quot;Eddy je sebe zvao geekom i najviše je od svega volio crtati cijelu noć okružen ekipicom sebi sličnih, &quot;brijući&quot; uz to na stripove i B-filmove, kujući filmove i režirajući, u svojoj glavi, prvi pravi hrvatski niskobudžetni trash-horror film&quot;, zapisao je o prerano preminulom autoru njegov partner Darko Macan. Ponos vragova bio je njegov put do svjetske slave te pripada možda svjetski najpriznatijim domaćim stripovima, i to do razine da se naziva &quot;čudom iz Hrvatske&quot;.<h2 class=" text-left">Robert Solanović, Darko Macan: Mister Mačak</h2>Za kraj ipak i malo ležernijeg štiva. Zasluga je to Roberta Solanovića i za modernu hrvatsku SF i strip kulturu neizbježnog Darka Macana. Dok je Maurović već imao Starog Mačka koji zapravo i nije bio mačak, oni u skladu s vremenom doista stvaraju Mačka, superjunačkog stanovnika Zvezdograda koji će se boriti protiv zvjezdanog roja ili otkrivati tajnu dvostruke piramide. Za sve tehničke dodatke kojima se Mačak koristi tu je njegova prijateljica Andreja. Ležerno i šaljivo, taman za sunčano popodne.<h2 class=" text-left">Edvin Biuković: Koko</h2>Nije SF, ali samo zbog Zlatkovih naočala, to je dovoljno. Samo zato. <div class="object-full"> <div class="small-slider recommended top-arrows " data-move-by="2" > <div class="small-slider-nav"> <div class="small-slider-nav-left small-slider-nav-item"> </div> <div class="small-slider-nav-right small-slider-nav-item"> </div> </div> <div class="small-slider-title">Hrvatski stripovi za malog "geeka"</div> <div class="small-slider-items-list"> <div class="small-slider-items-wrapper"> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=marina+i+drugi+stripovi&amp;selectedId=63008575" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Marina_i_drugi_stripovi_35125_e76d145ddc.jpg" alt="Marina i drugi stripovi " class=" " width="206" height="284" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=marina+i+drugi+stripovi&amp;selectedId=63008575"> Marina i drugi stripovi </a> </h3> </div> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=zavi%C5%A1a+i+drugi+stripovi&amp;selectedId=370000983" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Zavisa_i_drugi_stripovi_35133_43a1f6c60e.png" alt="Zaviša i drugi stripovi " class=" " width="212" height="282" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=zavi%C5%A1a+i+drugi+stripovi&amp;selectedId=370000983"> Zaviša i drugi stripovi </a> </h3> </div> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=ljubavnica+s+marsa&amp;selectedId=370000649" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Ljubavnica_s_Marsa_35141_b365658a83.jpg" alt="Ljubavnica s Marsa " class=" " width="212" height="282" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=ljubavnica+s+marsa&amp;selectedId=370000649"> Ljubavnica s Marsa </a> </h3> </div> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=machu+picchu&amp;selectedId=284003186" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Machu_Picchu_35149_0c94b38e49.jpg" alt="Machu Picchu " class=" " width="212" height="282" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=machu+picchu&amp;selectedId=284003186"> Machu Picchu </a> </h3> </div> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=mister+ma%C4%8Dak&amp;selectedId=63001702" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Mister_macak_35157_d876886551.jpg" alt="Mister mačak " class=" " width="212" height="282" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=mister+ma%C4%8Dak&amp;selectedId=63001702"> Mister mačak </a> </h3> </div> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Ponos+vragova&amp;selectedId=215000078" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Ponos_vragova_35165_49c90b6d9c.jpg" alt="Ponos vragova " class=" " width="212" height="282" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Ponos+vragova&amp;selectedId=215000078"> Ponos vragova </a> </h3> </div> </div> </div> </div></div>

Hrvatski stripovi za malog (i malo većeg) "geeka"

Opet se je dogodilo. U posjetu <a href="https://www.facebook.com/Lab-GKR-1648252628780747/?fref=ts">Lab-u</a> prošli je tjedan bila grupa osnovnoškolske djece koju sam kao dio štosnog, pomalo trik uvoda u malu demonstraciju 3D printanja, <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/3D-stvaralacka-revolucija-na-pragu-skole">pitao jesu li ikada bili u nekoj tvornici</a>. Zapravo uvijek znam odgovor, ali se i nadam da će jednom biti drugačiji… I tako jedna curica diže ruku. Potpuno sam zaintrigiran, znatiželjan. ”Bili smo u onom Benčiću. Znate za to?” . Ne znam da li me je netko snimao u tom trenutku ne bi li zabilježio moj izraz lica. O da, znam za Benčić, tu bivšu tvornicu motora usred centra grada… No tamo je sada eventualno tvornica probavnih ostataka kolonije golubova. Prešućujem cinizam, prošli smo put rekli da prema djeci takvi ne trebamo biti... Smijem se i ipak pitam dalje “da li ste bili u tvornici koja još uvijek radi?”<blockquote>Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći <a href="https://gkr.hr/magazin/kulturni-faul--c-48">ovdje</a>.</blockquote>Muk.Bez ulaska u ikakve dublje analize već je površinski zanimljivo da u osnovnoj školi učenike često vodimo na doista razna mjesta, ali izrazito jako rijetko na mjesta nekog ozbiljnog stvaranja hardvera ili softvera, proizvodne pogone bilo koje vrste, ozbiljnije radionice i mjesta obrta. Razlozi tomu ne leže npr. u (ne)sigurnosti na koju bi se vjerujem mnogi pozvali, već u potpuno drugim (ne)motivacijskim sklopovima - proizvodni pogoni se ne tretiraju kao senzacija pa ni nije “vruće” ići u tvornicu, takve izlete ne predviđa ni kurikulum ni bilo koje drugo nastavno planiranje, a siguran sam da se mnogima to ni ne čini privlačnim s obzirom na stereotip da tvornice nisu mjesta za “odlikaše” kakvih je u osnovnim školama pedeset posto…Na izlet se često ide radi nagrade, a kakva je to nagrada ići u tvornicu?! A postoje i opskurniji i praktičniji razlozi - zauvijek ću pamtiti anegdotu iz Muzeja starih računala Peek&amp;Poke. U posjetu je došla ranije najavljena grupa osnovnoškolskih učenika, ali nas je učiteljica na ulazu molila da se smanji cijena ulaznice (s 20 kuna na 10 kuna ili besplatan ulaz!) jer su djeca potrošila sve u McDonaldsu koji su posjetila ranije. A bio je to edukativni izlet...Ovo kretanje oko veze škole i tvornice doziva i spomen na knjigu Stipe Šuvara “Škola i tvornica”, čini se apsolutno omražen splet ideja o vezi obrazovanja, tvornice te potrebi za boravkom učenika u ambijentu rada i stvaranja… U jednom od ovih naših pisanja mislim da ćemo i u nju zaviriti te pokušati odmaknuti slojeve propale ideologije, a zadržati korisne dijelove…Ako ste u ovom trenutku okrenuli očima na još jednu “retro” bombicu obećajem da ćete u ovim osvrtima na njih nailaziti jako često jer su ilustrativni i zabavni - da ne bilo zabune te crtice iz prošlosti nisu nostalgije radi već više metaforička igla koja nas lagano “pika” i podsjeća na to kako je kobno biti autodestruktivan, a takvima smo se mahom pokazali posljednjih tridesetak godina...O djeci i njihovim (ne)dolascima u mjesta rada ne govorimo danas slučajno jer nas suštinski zanima za koga uopće sve vezano uz “makers” prostore i paradigmu treba raditi. Težnja za formiranjem "makers" prostora ističe se kao jedan od važnih faktora vezanih uz razvoj stvaralačkog pokreta uopće pa nas zanima za koju bi to zajednicu i koje tipove ljudi stvaralački prostor trebao uopće postojati? Za djecu, starce, majke? Kako prepoznati zajednicu na koju neki “makers” prostor u hrvatskim gradovima može računati i o kojim pitanjima treba voditi računa? Koja načela vode njen razvoj i koja pitanja leže u temelju? Sve to nas zanima…Za sljedeće susrete u ovim našim pisanjima ostavit ćemo pitanje konkretnih primjera i brojeva, a danas ćemo se osvrnuti na 5 pitanja i puno podpitanja na koja vjerujemo valja probati naći odgovor kada nam na um padne misao “baš bi bilo fora imati makerspace u našem gradu” .5. Koju vrstu stvaralačkih aktivnosti želite razvijati iliti sa šivaćim strojem robot može dobiti haljinuSuper marketinški primamljivi pojam “makera” krije iza sebe cijeli niz slojeva i mogućih značenja. Pogledamo li samo područja kojima se stvaraoci bave počinje vrtoglavica - robotika, elektronika, 3D printanje, produkt dizajn, tekstil, stolarija, softver (...), samo su neka od njih. A čak i kada nam postaje jasnije područje ostaje pitanje stupnja svake od aktivnosti koju uključuje…Tako je npr. velika razlika da li u svojem prostoru robote samo želite slagati od već spremnih “kitova” ili želite upravljati cijelim razvojem od softvera do hardvera. Posljedice izbora su vrlo konkretne, posebno na planu potrebne opreme - dok vam je za prvi izbor potrebno nešto odvijača, lemilica i ostatak posade iz obične alatne kutije u potonjem slučaju trebat će vam možda i CNC, i laserski rezači, i 3D printeri za metale, da spomenemo samo ponešto… Dakle, izabrati područje i željeni stupanj bavljenja jedno je od prvih pitanja na koja si moramo pokušati odgovoriti. A pojam “stupanj” nas vodi prema “četvorci”...4. Koji tip korisnika želimo iliti varenju se ne gleda u očiVeć nakon uvoda o djeci može se postaviti pitanje - želimo li djecu u našem “makers” prostoru? Da li bi djeca trebala imati vlastite prostore te vrste i funkcija? Kakva treba biti edukativna relacija odraslih prema djeci? Odraslim ljudima je vrlo privlačno govoriti o djeci, posebno darovitoj za stvaralačka područja, to je vrlo romantično i privlačno, ali realnost je takva da većina nas nije ni spreman za edukativni rad niti to želimo nešto ozbiljnije provoditi jer moramo biti posvećeni vlastitom profesionalnom razvoju. Tada moramo odlučiti da li će naš prostor biti za vrhunske ili prosječne profesionalce, one koji to tek žele postati ili pak za potpune amatere?Vrlo je jednostavno zamisliti misaoni eksperiment u kojem se npr. u našem gradu kreira takav prostor te se na prvom sastanku nađe i profesionalni varioc iz 3. maja, ali i tridesetpetogodišnjak koji bi volio raditi s metalom i variti, ali vidio ga je uglavnom u susjedovoj garaži gdje ga je podsjećao na vatromet. Zapamtio je da je i mama rekla kako u varenje ne treba gledati jer se može oslijepiti… Kako pomiriti takve interese i pronaći zajedničku sponu svih članova i korisnika? “Makers” prostori su obično u rukama dvadesetogodišnjaka i tridesetogodišnjaka. Što ako dođe umirovljenik koji je možda čak i radio u tim nekim bivšim tvornicama, a sada pod stare dane na papirima radi nacrte određenih inovacija koje bi htio pretvoriti u pravi proizvod? Kako ćete iskoristiti npr. njegovo znanje o bušenim karticama i iskomunicirati prenošenje nacrta s papira u računalni 3D model?3. Tko vodi prostor iliti i WC netko mora pratiPričajući s kulturnim, obrazovnim i kulturno-kreativnim djelatnicima Rijeke stječe se dojam da je najveći problem bilo kakvog rada i razvoja - prostor. Vjeruje se da ih kronično nedostaje i sl. te da upravo njihov izostanak čini najveću prepreku razvoju organizacije i projekata. Zamislimo opet naš misaoni eksperiment u kojem je sve savršeno i prostora ima koliko god želimo - tada bi vjerojatno shvatili nešto potpuno drugo - pravi izazov je kako će taj prostor doista živjeti. Pitanje zajednice koja će u njemu živjeti vjerojatno ovisi o cijelom nizu praktičnih pitanja svodivih na tko tko će ga i kako voditi. A kad kažemo “voditi” ne mislimo samo na uredsku menadžersku poziciju…Prva asocijacija na osjećaj koji želimo od dobrog “makers” prostora je da budemo slobodni te da nam je ugodno kao doma. Koliko je i na koji način to uopće moguće? Stvaralačkim prostorom također uvijek netko upravlja i apsolutno uvijek moraju postojati neka usmjeravajuća pravila. Počnimo samo od razine elementarnih potreba - prostor je to s puno tehnologije, skupe opreme… Tko će ga zaštiti od toga da netko npr. maleni Raspberry Pi sa stola samo spremi u džep i ode? Ni kada se sagledaju i “banalna” operativna pitanja broj im nije malen - npr. 3D printanje nije proces od dvije minute, netko mora upravljati uređajima, primati narudžbe, pripremati modele za printanje, brinuti da se model ne odlijepi ili filament za zapetlja… Tko će gasiti svjetlo, a tko čistiti WC? Kompleksnija pitanja sada ćemo samo marginalno spomenuti, a pružiti im pažnju u sljedećim osvrtima no tko će se brinuti za nabavku opreme, dolazak ljudi, tko će stvarati osjećaj slobode i doma, a da se nitko drugi ne osjeća ugrožen, tko će tražiti eventualne profesionalne poslove i financije za funkcioniranje? Kako će se komunicirati i raditi marketing?Kada kažemo “tko vodi prostor” mislimo na sve nivoe njegovog funkcioniranja….2. Kako će se financirati iliti moramo stvoriti kasicu prasicuRazličite motivacije ulaska i rada u “makers” prostoru možda ništa ne može tako dobro pokazati nego kao odnosu prema novcu.Jura želi postati bogat na temelju prodaje proizvoda, a Marko slavan zbog inovacije, Irma samo želi nešto raditi rukama, a Katarina dobru zabavu uz lemilicu..., Franjo mrzi korporacije i Apple, a Đuro bi vrlo rado da neki korporativni investitor kupi prostoru i ekipi najbolje 3D printere… U kojem se god liku prepoznali svima je jasno da prostoru s visokosofisticiranom tehnologijom i svakodnevnim razvojnim potrebama trebaju ozbiljna financijska sredstva. Da li će to biti naplaćivanje usluga i kojih to točno? Da li će se naplaćivati samo korištenje strojeva i materijala ili razvijati i cijena neke dodatno pružene vrijednosti? Tko će biti vlasnik proizvedenog ako je proizvod rezultat timske suradnje? Da li je u redu primati narudžbe od profesionalnih poduzeća? Koja treba biti uloga javnih proračuna i trebaju li gradovi, županije, država kao predmet strateškog razvoja nekako uključivati u budžete i javne stvaralačke prostore koji više nisu samo i do sada financirana tradicionalna “tehnička kultura” i pripadajući domovi i centri? Trebaju li svi porezni obveznici podržavati rad hobista i entuzijasta i to po kojim kriterijima? Što cijela zajednica od svega toga doista ima?To nas vodi prema jedinici…1. Koja je krovna strategija razvoja zajednice iliti dabogda nemao pa imaoGdje želimo biti kao zajednica vjerojatno je ključno pitanje pa se upravo zato izrađuju odgovarajuće strategije razvoja. Ili bar bi se trebale raditi zbog toga. No strategije obično ne radimo ni u svakodnevnom životu (reći će netko da zbog balkansko-mediteranske krvi cijenimo spontanost življenja i strašno nam je mrsko kada čujemo da netko nešto ozbiljno i dugoročno planira). U kontekstu stvaralačkih prostora problem strateškog promišljanja možemo vidjeti u sljedećim pitanjima - da li stvaralački prostor treba graditi na temelju zajednice koju već imamo - npr. ako u zajednici ima puno tekstilaca da li treba uvažavati tu činjenicu i razvijati sadržaje koji dodatno jačaju već postojeću snagu ili treba ići drugom stazom - npr, u zajednici nema puno tekstilaca, ali zaključimo da nam je strateški važno u vremenskoj točki XY imati puno tekstilaca pa onda ulažemo u razvoj i uopće u njihovu pojavu…Naravno da ako idete prvom stazom želite prostor koji mora imati visoko sofisticirane strojeve za rad s tekstilom, istraživački centar za ispitivanje mogućnosti 3D printanja tekstila, rad na “pametnim” tkaninama, ali ako krenete drugom stazom morate biti spremni da će vaš stvaralački prostor biti pun totalno drugačijih ljudi - možda s puno dobre volje, ali minimalnih znanja… Tada i na planu tehnike neće obzir dolaziti najskuplja i najkompleksnija oprema.Moguće je čak i da nema motivacije "zajednice" već vi kao javni djelatnik i upravitelj strateški vjerujete da nešto treba razviti. Kako motivirati zajednicu, tko to treba uopće raditi, da li je uopće u redu nekome nametati interese? Tu opet možda dolazimo na djecu, kao formativno najpotentnije i najbliže tabuli rasi, ali vrijedi reći da tada gordijski čvor presjeku i važne poteze u odgovoru na cijelo ovo pitanje mogu napraviti samo "veliki igrači"…Jedan takav fascinantan dolazi iz Poljske, zemlje koja uz Irsku ima stalan rast BDP-a i prilično impresivan razvoj - tamošnji <a href="http://3dprintingindustry.com/2015/10/12/zortrax-to-donate-free-3d-printers-to-180-public-institutions-in-poland/">proizvođač 3D printera Zortax će na 180 lokacija u poljskoj pokrajini veličine Hrvatske</a> u javnim ustanovama stvoriti centre 3D printanja s uređajima, materijalima, edukacijom… Ono što je važno je da uređaji neće biti na nekim izoliranim i npr. samo znanstvenicima i inženjerima dostupnim mjestima već će biti dostupni “običnim” ljudima npr. kroz mrežu knjižnica. Probajmo to grubo prevesti u domaće relacije - zamislimo da u 36 najvećih domaćih gradova 2016. godine nastane javni centar s po pet 3D printera i pratećom opremom (inače, lijepo je početi i s jednim 3D printerom, a kamo li s pet….).To otprilike znači da bi u toj situaciji vrlo lijep, javnosti dostupan i funkcionalan centar 3D printanja dobili u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zadru, Velikoj Gorici, Slavonskom Brodu, Puli, Karlovcu, Sisku, Varaždinu, Šibeniku, Dubrovniku, Bjelovaru, Kaštelima, Samoboru, Vinkovcima, Koprivnici, Đakovu, Vukovaru, Čakovcu, Požegi, Zaprešiću, Sinju, Petrinji, Solinu, Kutini, Virovitici, Križevcima, Svetoj Nedjelji, Rovinju, Makarskoj, Kninu...A možda i idemo prema tome - koracima koji se mjere kao tanji od slojeva 3D printanih modela, ali ipak koracima. U <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Hrvatska-3D-r-evolucija-uzivo-Sisak-u-ritmu-3D-printera">Sisku je u organizacija 3D Print Foruma</a> održan "3D Print Show", skupilo se je preko 20 uređaja za 3D printanje na jednom mjestu i naravno da je to sjajno i pozitivno. Sisak stereotipno povezujemo s korupcijom i famoznom županicom, industrijskom propšću (sjetimo se što je u prvom nastavku Toth rekao o <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Stvaralacki-iliti-makers-pokret-u-Hrvatskoj-1-izvori-smjerovi-i-dileme">negdašnjem kretanju naklade Majstora u tom gradu</a>) i možda postane jedan od centara nove domaće industrijske zbilje.Živi nam bili i nešto dobro stvarali do sljedećeg nastavka…

Kulturni faul: Stvaralački iliti "makers" pokret u Hrvatskoj, priča o sto pitanja...

Trenutak ispisivanja ovog teksta je subota 21. 11. i napokon završava ovaj bolesno topao studeni. Ja sebi ne mogu pomoći - toliko volim snijeg da je u drugom tabu otvoren <a href="http://www.platak.info/" target="_blank">prikaz kamere s Platka</a> ne bi li lakše skretao oko na padanje snijega. Doista je fascinantno kada u roku od sat vremena temperatura padne za 15 stupnjeva, a estetika krajolika se mijenja u trenu. U <a href="https://www.facebook.com/Lab-GKR-1648252628780747/" target="_blank">uredu/Labosu</a> to nam otvara misao kako bi naše odjele i ogranke nekako mogli uključiti u praćenje meteoroloških prilika. Razgovaramo tako o DIY meteorološkoj stanici koja bi odlično odgovarala pred ograncima na Drenovi ili predstojećem na Trsatu. Imamo Raspberry Pi i 3D printere koji se <a href="http://www.instructables.com/id/Raspberry-Pi-Internet-Weather-Station/" target="_blank">dijelom koriste za takve projekte</a> i nadamo se da će se netko uloviti posla… No dosta o vremenu jer nije da nemamo o čemu pričati... I danas nastavljamo razmišljati o toliko spominjanim stvaralačkim/makers prostorima. Uz sve dileme i pitanja koja smo uočili kao nešto o čemu treba voditi računa (<a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Stvaralacki-iliti-makers-pokret-u-Hrvatskoj-2-Prica-o-sto-pitanja" target="_blank">100 pitanja</a>) te pomalo filozofsko razmišljanje o ljudskoj prirodi i izvorištu “makers” duha (<a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Stvaralacki-iliti-makers-pokret-u-Hrvatskoj-1-izvori-smjerovi-i-dileme" target="_blank">homo ludens + homo faber</a>) nismo spomenuli jedan vrlo očit i konkretan razlog potrebe za dijeljenim, javnim i dostupnim “makers” prostorima. Razlog je to koji je praktičniji i važniji možda od većine drugih… Ako ljudi imaju potrebu za stvaralaštvom nasuprot pukog konzumerističkog ponašanja, a utvrdili smo da imaju ili da bi trebali imati, nužno se nameće pitanje gdje mogu upražnjavati tu potrebu? Tu više nije samo pitanje dostupnosti kompleksnih uređaja i znanja već elementarnih potreba - gdje pronaći dovoljno kvalitetne površine za sve moguće stvaralačke radnje, gdje je ventilacija dovoljno dobra ne bi li se izbjegla mogućnost postupnog trovanja štetnim ostacima, gdje su električne instalacije dovoljno kvalitetne, gdje buka neće smetati susjedima? Podsjećaju li vas ova pitanja na nešto kao što je potraga ta prostorom za probu punk benda ne varate se…Dobar dio suvremene “makers” paradigme duh izvlači iz SAD-a i narativa o hobizmu u garažama. O ranom Jobsovom iskustvo s ocem u garaži sjajno govori <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=jobs&amp;selectedId=92003473" target="_blank">njegova biografija</a>, a o prikazima u pop kulturi da ne govorimo - Alf pada na zemlju nakon hobističke igre s radio stanicama u garaži, simpatičan film Antitrust finale smješta i u <a href="https://www.youtube.com/watch?v=MtZEstimrfA" target="_blank">garažu u kojoj rade hakeri</a>… SAD su zemlja gdje je život u obiteljskoj kući dio sna i životnih ciljeva, i starih i mladih, a garaža i dvorište su prirodan dodatak… Pogledamo li hrvatski grad kao što je Rijeka shvatit ćemo da je to visoko urbanizirana zona, grad gusto nabijenih visokih zgrada te stanova prosječne veličine od 60 kvadrata… To je mjesto stanovanja većine Riječana. Ako živimo u zgradi, a velika je vjerojatnost da je upravo to slučaj, i naše stvaralačke aktivnosti bit će određene tim okvirom. U takvim stanovima ne možemo imati radionice ni ništa slično... Možemo biti DIY majstori kao A je to dvojac, možemo surfati i učiti, možemo programirati i možda ponešto 3D printati, ali razvijati bilo kakvu ozbiljniju i suradničku stvaralačku aktivnost objektivno ne možemo.Biti stvaralačkog duha, a pri tome imati kuću i uz nju garažu i dvorište ogromna je prednost. Nećemo pretjerati ako kažemo da je veći dio ljudi u kućama s garažama prirodno dio “makers” pokreta i nikada to nije zaboravio biti - jedni su talentirani u stolariji, drugi automehanici, treći elektrotehnici, a uostalom oko kuće uvijek treba raditi nešto što stan obično ne traži... Dakle, veći dio populacije u gradu kao Rijeka živi u stanu i automatski nema pristup takvom svijetu već je ritam života i aktivnosti određen sa 60 kvadrata i televizijom.Tada možete pomisliti da bi bilo zgodno doći do svoje garaže, a ako ste neiskusni s nekretninama po umu vam se vrte iznosi od maksimalno 5 000 eura jer koliko može doći 17 kvadrata golih zidova samo s provedenom strujom… No realnost nije baš tako jednostavna… Pregledamo li oglasnike vidjet ćemo da se cijene garaža u Rijeci kreću oko 20 000 i više eura. Usporedbe radi u Međimurju ili Slavoniji se cijele kuće s dvorištem i zemljom prodaju ponekad za 20 000 eura. A to je tek početak zadovoljenja potreba - kako i s čime uopće taj prostor srediti ne bi li ispunjavao svoju funkciju, kolike će biti režije… Možemo zaključiti da “makers” aktivnosti koje su uglavnom sjecište obrtništva, industrije, hobizma i DIY duha osim što traže i nove ljude, navike, strojeve zahtijevaju i nove prostore - prostore u kojima je buka prijatelj, koji nemaju problem s vlagom (npr. materijali za 3D printere su posebno osjetljivi na to pitanje), ali koji su i dostupni - financijski i tranzitno…Možda i na razini zgrada i naselja trebamo početi razmišljati drugačije - podrumske prostorije su obično samo smetlište otpada, tavani zgrada su također često neiskorišteni, a o okolišu zgrade da ne govorimo… Možemo li zamisliti da zidove malih drvarnica porušimo i pretvorimo u zajedničke zone rada u kojima se i sve odloženo od doma odmah upušta u proces recyclinga, upcyclinga...? Zamisliti je lako, sprovesti nije - u vrijeme u kojem je nestao ritual “kave kod susjeda”, samo poznavanje sustanara, a frka se diže na banalna pitanja tipa tko će očistiti jedni ovogodišnji snijeg ili promijeniti žarulju u zajedničkom stubištu, naivno je prepustiti se takvom idealizmu. Ok, možda i previše maštamo jer bi htjeli do radionice u papučama i ogrtaču. Nešto realnije je razmišljati o “makers” prostorima na razini naselja. Uz sve ostale zahtjeve stvaralački prostor mora biti i maksimalno dostupan - ne izoliran i izdvojen, već vidljiv i u tkivu grada, gradskih naselja i njihovog života… U našem prostoru jednako želimo i umirovljenike, djecu i sve one koji se samo žele došetati, doći autobusom, biciklom…A kada već govorimo prostorima, njihovoj dostupnosti, a rušenjem drvarnica pozivamo na nekonvencionalno razmišljanje bacimo pogled na inspirativan primjer iz nizozemskog grada Leeuwardena. Tamošnja narodna knjižnica je kroz usku suradnju sa zainteresiranim članovima zajednice bivši <a href="http://www.frysklab.nl/" target="_blank">bibliobus pretvorila u putujuću stvaralačku radionicu</a> u kojoj se modelira, 3D printa, reže, slaže, eksperimentira... S autobusom su otišli čak i do Firenze! Nizozemcu spomeni autobus na um će mu možda pasti stvaralački prostor. Nama spomeni autobus na um nam pada “Tko to tamo peva”.Ugodan vam i kreativan radni tjedan.

Drvarnice i autobusi iliti gdje u gradu uopće stvarati

Priča o jednom važnom začinu koji se često previđa kada se govori o stvaralačkim aktivnostima...

Kada zamišljam idealan prosinac u njemu svoje mjesto svakako nalazi maraton božićnih epizoda Doktora Who. Ne (samo) zato jer voljeti i gledati Doktora Who pripada jednoj od klišejastih “geek” aktivnost već su epizode jednostavno zabavne, lijepe, intrigantne, eskapističke, a to zadnje mi najviše odgovara… No kada bih barem za to imao vremena jer gledajući iz ove točke na svoje “to do” liste nije jasno kada pronaći “vrijeme” za išta što ima prizvuk “maratonskog”, kamo li da je to gledanje u ekran… Priča je ista na sve strane - srećem suradnike koji govore kako im je ludnica i kako nemaju vremena, s jednim od najboljih frendova iz djetinjstva i kumom nisam se vidio mjesecima jer ne možemo “uskladiti vrijeme”, pokušavamo u našoj Lab ekipici napraviti i neke projekte s Raspberryjem Pi, ali nikako da svi pronađemo vrijeme da uopće naučimo što trebamo, a kamo li napravimo…. A opet, svi se ponašamo kao da vrijeme nije faktor. Koje god kulturno i kreativno-industrijsko razvojno pitanje u Rijeci, a i Hrvatskoj naveli priča nekako uvijek skrene i ostane zakucana na pitanju fizičkih prostora - željeli bi coworking te o njemu puno pričamo i definiramo ga prostorom, s obzirom da smo cijelu kulturnu produkciju smjestili u zgrade iz Austro-Ugarske ispravno zaključujemo da nam trebaju novi objekti, famu o prostorima i revitalizaciji industrijske baštine pratimo već godinama, a naravno u živote nam se je posebno u posljednje dvije godine ubacio i pojam “makerspace”. “Space”, naravno. Prvo smo počeli pričati o fenomenu koji u sebi ima “space”, a tek kasnije, ako smo uopće počeli, o tome da li imamo “makere” i sve ostalo… Jeste li čuli za “makerstime”, “making time” ili neku sličnu varijaciju? Teško. Vrijeme se ne dobiva na natječaju javnih potreba, vrijeme ne daje ni Ministarstvo ni Grad, vrijeme ne možete prijaviti na grantove niti jedne fundacije ni organizacije… Vrijeme je beskonačna kompozicija vlaka koji putuje neovisno od nas, a mi moramo komadiće našeg (stvaralačkog) života ubaciti u neke od njegovih vagona.Što je to vrijeme, kako ga definirati i uopće pojmiti pripada nekim od najtežim znanstveno-filozofskih pitanja. Vrijeme ne vidimo pa nas obično ne zanima. Vrijeme uzimamo zdravo za gotovo. Vrijeme teško definiramo. Fizičari i analitički filozofi tu su na svome terenu i o tome su napisane neki od najtežih rasprava i tekstova.I nećemo ni pokušati jer ovo je samo jedan pokušaj skretanja reflektora na spomenutu kompoziciju…Pitanje slobodnog vremena i dokolice još je od antičkih filozofa prepoznato kao jedno od zanimljivih filozofskih pitanja. Možemo reći da su ga voljeli svi oni filozofi koje je zanimalo kako treba izgledati savršena zajednica pa odnos radnog vremena, slobodnog vremena, dokolice nalazimo kod onih kao što su Campanella, Moore, tj. svi oni koji su se nadahnjivali Platonovom Državom… Na potpuno drugačijim i ozbiljnijim temeljima od utopističkog razmišljanja gradili su odgovor na pitanje socijalisti koje je posebno zanimalo kako definirati radno vrijeme, kako ono vrijeme koje je u vlasništvu poslodavca i ono koje je privatno i slobodno odijeliti, kako naše slobodno vrijeme može postati kvalitetnije.... Iz tog smjera stvarana je i famozna 3 x 8 shema koja je trebala postati još bolja - predviđano je tako pedesetih godina da će robotizacija i automatizacija svega radikalno promijeniti i radno vrijeme svodivo na četiri sata dnevno. Sve ostalo postat će (kreativna) dokolica…Aha, tako je bilo… (neskrivena ironija). U tranzicijskim društvima, a ona nas zanimaju jer tematiziramo razvoj makers pokreta u Hrvatskoj posebno imamo osjećaj da je sve otišlo u potpuno drugom smjeru. Buđenje u 6, put na posao, u 8 počinje rad, u 16 sati završava, 17 sati dolaziš doma, jedeš, odmaraš se, eventualno sex, dolazi večer, nastavljaš raditi… Konstantna digitalna umreženost teško nas odvaja od posla, a uglavnom i nemamo neke korporativne politike kako se ponašati. Ne odgovoriš li u 22 odmah si lijeni Hrvat, nije ti stalo do posla, uhljebio si se… Javni ne vjeruju privatnima, privatni ne vjeruju javnima, fama lijenosti se širi, a vrijeme i lijenost su dvije prijateljske teme. Budimo realni, većina nas na poslovima, čak i onda kada smo u super kreativnim područjima, dobar dio vremena nismo stvaraoci.Kada se zapravo trebamo i možemo baviti stvaralačkim aktivnostima? Kako pronaći za njih vrijeme? Koliko one trebaju trajati? Koliko im je potrebno? Kada se baviti nečim stvaralačkim i kreativnim ako vam to nije poslovni i životni izbor, obveza…? Kakve stvaralačke aktivnosti trebaju biti, kakav mentalni stav prema njima izgraditi, a da ne postanu obična tlaka, još jedna stvar u rasporedu, koju također (za)mrzimo, opet nešto što radimo zbog obveze, a ne zbog užitka?Uzmimo samo primjer 3D printanja koje je u dobrom dijelu vrlo pasivno i ne zahtijeva svoju pažnju i vrijeme, a iole ozbiljniji print nije gotov za manje od 4 sata trajanja,… Rad na 3D modelu, složenijem i originalnijem posebno traži svoje vrijeme. Sve druge aktivnosti koje su vrlo radno aktivnije i traže posvećenost - lemiš i variš u prostoru, ali ti za to treba vrijeme…Činjenica je i da “slobodno vrijeme” sve češće počinjemo tretirati kao “radno vrijeme” što je tragična pojava za odrasle, ali posebno i za djecu na koju čini mi se prenosimo naše loše navike i ukalupljujemo ih u naš ritam. Dobro je evidentiran trend da se djecu bjesomučno upisuje na različite aktivnosti ne bi li im se ispunilo “vrijeme”. Dan s već 10 godina postaje trkanje od jednog mjesta na drugo… Jedan sport, jedan jezik, jedna kreativna aktivnost, sve u svom kalupu i u točno određeno vrijeme, tako to uglavnom izgleda… Gdje je Sloboda i kakva bi ona treba biti? Svi oni koji rade s djecom znaju koliko u trenucima iskrenosti djeca znaju reći da im roditelji zapravo nedostaju i da s njima nešto žele raditi - veći dio dana ih ne vide što zbog roditeljskih, što zbog svojih obveza i nedostatka vremena. I osobno sam doživio da polaznici odgovaraju radionice nisu “imali vremena” nešto pripremiti doma. A samo su se trebali kreativno igrati… Djetinjstvo obveza, da li je to dobar temelj za stvaraoce?Carl Honore napisao je dvije zanimljive knjige koje preporučujem. Jedna je <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=pohvala+sporosti&amp;selectedId=129003038" target="_blank">Pohvala sporosti</a>, i upravo vrijeme stavlja za našeg junaka. Druga je <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=pod+pritiskom&amp;selectedId=63009820" target="_blank">Pod pritiskom </a>koja pod povećalo stavlja upravo i pitanje pristupa slobodnom vremenu i aktivnostima djece…U toj pomalo očajničkoj potjeri za vremenom svjetla reflektora bacamo na vikend. No stan treba očistiti, stići napraviti sve što nisi tijekom tjedna odradio… Mislim da se bliži vrijeme za neke radikalne poteze… Potreban je nekakav manifest, nekakve zeznute odluke o raspolaganju vremenom. Na kolektivnoj razini to je vezano uz cijeli niz drugih ekonomskih, društvenih i ostalih pitanja. Na individualnoj razini zahtjeva cijeli niz osobnih odluka, svojstven pristup “to do” listama mentalnom planiranju, mijenjanje navika… Puno pozitivnog leži u vraćanju djece i roditelja obitelji, uzimanju vlasti nad vlastitim vremenom i aktivnostima, zajedničkom radu i igri. Stvaralačke aktivnosti su u tome pravi prijatelj i možda jedan od pravih katalizatora pozitivne promjene… Napravite zajedno meteorološku stanicu, printajte ukrase za bor, pripremite retro arkadni igraći stroj, osmislite vlastitu društvenu igru… Neka društva rade na tome - ne čudi što je “makers” pokret dosta jak u zemljama kao Nizozemska i diljem Skandinavije gdje se općenito propitkuje i pitanje rada i radnog vremena i osnovnih primanja.Glupo će biti ako se dogodi da imamo “pametne satove”, a nemamo vrijeme... Naša dimenzija nema Doktora Who ni Tardis.

Stvaralački iliti "makers" pokret u Hrvatskoj #4: Kako isprintati vrijeme

Tekst sastavljen od 5 dkg knjiga, 10 dkg knjižnica, 7 dkg predavanja, 3 dkg stavova, 1 dkg dokumentaraca. I žličica 3D printera za začin.

Kotrlja se. I to dobro…To je osnovni dojam koji me danas, 7. 12. 2015., prati nakon u Splitu održanog radnog sastanka voditelja i ravnatelja hrvatskih knjižnica u kojima se razvija “<a href="http://zagreb.usembassy.gov/irc/am_corner.html" target="_blank">American Corner</a>”, program kulturne suradnje knjižnica i Veleposlanstva SAD-a. Nažalost, nisu svi mogli prisustvovati, ali vjetrovi koji pušu su jasni…. <a href="http://www.gkzd.hr/" target="_blank">Gradska knjižnica Zadar</a> razvija već samom estetikom viđenom na prezentaciji zabavnu multimedijsku kombinaciju u kojoj svoje mjesto imaju video igre, stripovi, glazba, filmovi, iPad aplikacije, programiranje, a sve se to pronosi i iznosi i zadarskim krajem izvan knjižnice… Kreću razgovori o aktivnostima koje će potaknuti ulazak u svijet 3D printanja pri čemu će pomoći agilna zadarska Tehnička škola… <a href="http://www.gkvu.hr/" target="_blank">Gradska knjižnica Vukovar</a> uz ostale razvija i “makers” priču pa osim što se djeca već mogu kreativno igrati Lego kockama upravo je nabavljen i dvoglavi Vertex 3D printer koji čeka svoje sastavljanje pa jedva čekamo npr. isprintanu dvobojnu Vučedolsku golubicu. Upravo toj knjižnici pripada i čast možda najoriginalnijeg i pravog “makers” suvenira - dok svi uglavnom tiskamo straničnike s natpisom naših projekata oni su prikladno uredili maleni fleksibilni alatni set koji je ujedno i svjetiljka. Iz Vukovara do nove “makers” aktivnosti ne putujemo daleko -<a href="http://www.gskos.unios.hr/" target="_blank"> Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek</a> uredila je svježi prostor u koji će odlično sjesti i stvaralačke aktivnosti kojih naravno nema bez 3D printera… Uz sve tekuće, vidljive i nevidljive probleme na raznim frontama, vidi se da postoji entuzijazam i volja za pretvaranje knjižnica u stvaralačke točke zajednice što je uloga koja se uz knjige savršeno nadopunjuje. A kada smo kod knjiga i u ležernom raspoloženju, nisam ni trena dvojio o kupovini nečeg što se zove “<a href="http://www.amazon.com/3D-Printing-Will-Rock-World/dp/1516946790" target="_blank">3D Printing will Rock the World</a>”. John Hornick dobar je poznavatelj industrije, ovo je potpuno novi uradak, a do isporuke s Amazona sačekat ćemo tri tjedna pa ispravnije prosuditi… I tu dolazimo do posebne teme na koju ćemo se jednom sa 100%-om pažnjom osvrnuti - izvori znanja o stvaralaštvu, “makers” kulturi, hobizmu... Radovi, članci, knjige, studije, video radovi, tutoriali, filmovi (...) obično dolaze pred naše oči i u uši uglavnom na engleskom jeziku te su djela stranih autora… Znanje ne poznaje granice ni nacionalnost pa potonja činjenica nije toliko zabrinjavajuća iako bi bilo lijepo da domaći autori u nekom solidnijem ritmu stvaraju i dobre izbore znanja. Veći je problem što je gotovo sve na engleskom jeziku jer prevoditeljsko-izdavačka djelatnost u toj sferi ne može prodisati. I opet, nije problem što je sve na engleskom, čitamo ga, pričamo i pišemo, već u nečem potpuno drugome - u malenosti u koju klizimo. Ne želim zvučati kao Ljudevit Gaj i neki članovi njegovog pokreta iz XIX. stoljeća, ali onaj tko nema znanje i na svome jeziku, samog znanja zapravo često ni nema. Koliko znanje na materinjem jeziku znači lijepo svjedoči priručnik Paola Zenzerovića “<a href="http://www.paolozenzerovic.info/hr/arduino-knjiga/" target="_blank">Arduino kroz jednostavne primjere</a>” koji je u kratkom roku doživio i drugo izdanje. Ono što začuđuje je da ga velik dio narodnih knjižnica (na žalost ni naša) još uvijek nema na policama.Uživajte u prosincu - čuli smo da je 3D printer u Rijeci pomogao i u <a href="http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Novi-rijecki-suvenir-U-3D-printu-izradena-glava-bika-od-cokolade" target="_blank">nastanku dobre čokolade</a>, a pogled na nazive ovogodišnjih izlaganja na otvorenim danima 3D ispisa na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2015. traži čuvanje u arhivi jer mislim da ćemo se jednom sa smijehom sjećati pionirskih dana s toliko inspirativne energije: “3D u edukaciji (4) 11:00-12:0; Marko Cipranović: 3D za učenike osnovnih škola; Nikola Renčelj i Josip Kovač Levantin: Izrada besposadnih letjelica uz pomoć 3D printera; Matija Sedak: Studentski 3D ispis u arhitekturi; Fran Vince: Radionica 3D modeliranja za 3D print; 3D kroz inovacije (4) 12:00-12:30; Ivan Rogoz: Re-cycle for R&amp;D; Pauli Kokkonen: Idea2Product; Kresimir Žeželj: Knjižice ideja; Ivan Reljić: Vlastiti projekti u 3D; Success Story (4) 12:30-13:00; Igor Puhar, Matej Bošnjak: Od ideje do 3Da; Josip Almaši: Mikrotron Story; Jerislav Bobić: PeThe; Pavao Pahljina: STEMI - učenje stvaranjem; FabLab Charter (3-5) 13:00-13:30 Josip Budimčić: # labos Osijek; Igor Trupina: Bit POTI-POTI-ja, Ljubljana; Katja Horvat: KreatorLAB, Maribor; Borko Jovanović: Polyhedra, Beograd; Roberto Vdović: FabLAB u 2015”Pogledajte sjajan retro stvaralački <a href="http://www.frombedroomstobillions.com/" target="_blank">From Bedrooms to Billions,</a> sve će biti jasnije. No ok, milijune vjerojatno možemo zaboraviti, ali bit će zabavno... Pozdrav iz Splita. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/KnIdkHIMbOQ?autoplay=1"></oembed></figure>

Stvaralački pokret u Hrvatskoj #5: American Corner sastanak u "makers" duhu

Nije tajna ni tragedija - mnogi ne vole prosinački šušur. Jedni se osjećaju pravim ateistima pa im je licemjerno veseliti se nečemu u čije temelje ne vjeruju, drugi su mizantropi, treći tužni i depresivni, četvrti mrze patetiku… Kojoj god grupi pripadali ne vjerujem da je itko propustio bar baciti pogled na adventske sajmove koji niču po našim gradovima kao što bi trebale pahuljice u prosincu, a izgledajući iz godine u godinu sve atraktivnije, ljepše, toplije… Izoštrite li dodatno pažnju i analitičke aparate doći ćete i do drugih zaključaka, kao do onoga da je dobar dio ponude štandova iz skupa uradaka koje nazivamo “rukotvorinama”. Što su rukotvorine i tko su rukotvorci? Rukotvorce uglavnom obilježava od tehnologije oslobođen način rada, osim u onom nužnom smislu korištenja potrebnih elementarnih alata. U smislu korištenih materijala uglavnom je riječ o igranju s tkaninama, vunom, kolažom, plastikom, drvom, voskom, bojama, keramikom (...) i to vrlo često već korištenima za druge proizvode. Posudica od jogurta treba postati ukras za bor? Za rukotvorce problema nema. Tehnikama tradicionalni, a duhom kreativni, to je vjerojatno formula u koju rukotvorci najbolje padaju. I čini mi se da i najveći mrzitelj prosinca zastane pred takvim štandovima i osjeti neku toplinu i gušt. Ponekad nam je doista elektrike, čipova, uključivanja u struju, plastike, artificijelnosti, IKEA dizajna…Pokret rukotvoraca u Hrvatskoj poprima sve ljepše oblike. Prije nekoliko par godina jako je lijepu patinu svemu pružio prvi hrvatski magazin za handmade kulturu, <a href="http://www.dots.com.hr/" target="_blank">Do!ts</a>. Bili su to super inspirativni paketi štiva koji su do nas dolazili i na temelju nekih inovativnih modela financiranja. Zavoljeli su rukotvorce i “mainstream” mediji koji su posebno vikendom igrali na tu kartu. Onda je s raznim Facebook grupama počeo dodatno rasti broj kreativnih čvorišta i rasadnika… Nije to bilo novo, samo nova forma… Sjećamo se svi inspirativnog SAM-a, a tada iako se nije govorilo o Božiću javljale su se odlične reportaže i savjeti o tome kako sam izraditi darove za praznike. Cijeli SAM je bio veliki rukotvorni “makers” koktel.Sjajno je vidjeti da rukotvorci sve više rade - već je tradicija u Rijeci otići do <a href="https://www.facebook.com/artBazaar.ri" target="_blank">prosinačkog ArtBazaara</a> i kupiti npr. sat izrađen od starog džempera i šperploče. Ove godine u gradu je i jedan novi igrač - <a href="http://gkr.hr/Magazin/Novosti/Likovne-radionice-artMasina-i-stari-dzemper-moze-postati-kapa-i-rukavice" target="_blank">ArtMašina</a> - u coworking prostoru Kiwi ekipica radi svašta i planira to nastaviti cijelu godinu. I u knjižnici posežemo za DIY rukotvornim vještinama - bor u Središnjem odjelu izrađen je od stranica otpisanih knjiga, kao originalan i poseban… Nedavno su se kod nas radile čestitke i plele stvari za izbjeglice te izravno vidiš da je ljudima super raditi zajedno. Ljudi su se okupili i radili u prostoru pokraj kojeg obično samo munjevito prolaze trake ljudi...I tu se mislim dotičemo ključnih trenutaka kulture rukotvoraca - kao što vidimo u slučaju ArtMašine ili kićenja bora u GKR-u - radi se zajedno.Zajedno rezati, zajedno plesti, zajedno lijepiti, zajedno kombinirati... Cijeli radni proces većine nas sastoji se od sjedenja pred računalom, beskrajnog klikanja, a iako se iza svega (ponekad) odvijaju sjajni mentalni kreativni procesi (možda pišemo odličan tekst, izrađujemo sjajan model ili animaciju), fizički je riječ o izrazito pasivnim aktivnostima, ruke ne rade, kao ni dijelovi mozga povezani s njima… Rezultate naposljetku ne možemo opipati, ponekad ni jasno vidjeti. Vjerujem da to beskrajno &quot;blejanje&quot; u monitore ide prema svojoj redukciji i da nam slijedi ogromna detoksikacija… Upravo zato, kao njen važan dio, neprocjenjiva je vrijednost razgovora i zajedničkog dijeljenja iskustva nastajanja nečega iz ničega.Drugi začin, a nije žličica Vegete, činjenica je da je većina onoga što stvaraju rukotovorci originalno i unikatno. Čak i onda kada nastaje prema uzoru svatko napravi onaj jedan mali rez koji pruža proizvodu osoban pečat.Dakle, dragi &quot;makeri&quot; zaboravimo ove blagdane i 3D printere i Arduino i Raspberry i CNC mašine - sjednimo zajedno i ulovimo se originalnog rukotvorstva.Možemo mi to... <figure class="image"><img src="/uploads/12310483_1096455973720861_1973114793194282387_n_104823_c1d7e5b1b8.jpg" alt="12310483_1096455973720861_1973114793194282387_n" class=" " width="800" height="450" /></figure>

Stvaralački iliti "makers" pokret u Hrvatskoj #6: Rukotvorna čarolija zajedništva i originalnosti…

Šetnja Vodovodnom ulicom pripada jednom od neobičnijih iskustava u gradu kao što je Rijeka - dok se s jedne strane kroz buku automobila probija zvuk Rječine kojoj u kišovitom mjesecu kao što je ovaj ne manjka vode pred očima se izmjenjuju prizori nekadašnjih tvornica - kožare Ružić, ljevaonice i kovnice Skull, tvornice Rade Končar, sapuna Levi &amp; Bianchi, tjestenine Cartesio Vezzil &amp; Co... To je čak jedno od rijetkih mjesta s čijih fasada izvoru i ostaci natpisa opstalih iz bivših (?) ideoloških borbi.U takvom ambijentu novu etapu svog razvoja započela je udruga Centar tehničke izvrsnosti Tesla, udruga koja je osnovana s ciljem očuvanja, promicanja i razvoja industrijskih i tehničkih vještina društva na novim jednostavnijim metodologijama učenja.Iza rada stoje predsjednik udruge Boris Bradarić i njegov sin Filip koji su na ideju došli proučavajući slične primjere u Nizozemskoj gdje su &quot;makers&quot; prostori i kultura izvrsnosti vrlo razvijeni. U svom konceptu centar stavlja prvenstveno naglasak na izvrsnost i profesionalnost te je cilj raditi s djecom, mladima i odraslima koji pokazuju ozbiljan interes za stvaralačke i industrijske tehnologije. Imajući na umu prvu rečenicu javlja nam se da misao da pušu neki novi vjetrovi i da Vodovodnom šeću neki novi klinci. Čime se sve bavi CTI Tesla svakako provjerite na <a href="http://ctitesla.com/" target="_blank">njihovoj mrežnoj stranici,</a> redovito pratite <a href="https://www.facebook.com/ctitesla/?fref=ts" target="_blank">Facebook stranicu</a> ili se pak javite na mail <a href="mailto:info@ctitesla.com" target="_self">info@ctitesla.com</a>.I zavirite u nekoliko fotografija koje smo ulovili prilikom posjete... <figure class="image"><img src="/uploads/6_109385_c4121190d5.png" alt="6" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/1_109389_ccbcdbbeff.png" alt="1" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/2_109393_78dc938c80.png" alt="2" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/3_109397_bae41c5b11.png" alt="3" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/4_109401_46853e77e7.png" alt="4" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/5_109405_d5353b2b9e.png" alt="5" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/7_109409_aeee62b016.png" alt="7" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/8_109413_5d5aab0c33.png" alt="8" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/9_109417_69db699523.png" alt="9" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/10_109421_f30319e72f.png" alt="10" class=" " width="800" height="533" /></figure>

CTI Tesla u Vodovodnoj: nova industrija u fokusu

...krajevi projekata su tužni, izvješća se pišu slovima suznim...Uvodni “stihovi” nisu rezultat majstorstva Arsena Dedića (iako prilikom njihovog čitanja valja zamisliti njegov glas…) nego su prije svega rezultat našeg udisanja para 3D isprintanih materijala, ali to je neka druga tema… Naravno, šalimo se, ali s predumišljajem - pisanje završnih izvješća po provođenju projekta obično je vrlo dosadan i često se čini besmislenim poslom kojim se uvijek nešto i “dodaje”, ali ususret 31. 1. 2016., datumu do kojeg je financijeru trebalo predati završno izvješće, bilo je drugačije - sadržajnije, korisnije, čak i zabavno na trenutke. Kako i ne bi kada je projekt razvoja <a href="http://gkr.hr/Magazin/Najave/Uz-potporu-EIFL-a-pocinje-razvoj-inkubatora-za-3D-printanje-za-djecu-i-mlade" target="_blank">Inkubatora 3D printanja za djecu i mlade pokrenut </a> pogodio upravo u aktualno i nepresušno stvaralačko tehnološko područje.Izvješće EIFL-u predano je i pročitano, zadovoljstvo je obostrano, a sada na miru možemo pogledati što je u tom razdoblju napravljeno i što nas čeka u sadašnjosti i budućnosti.<h2>Početak </h2>Vrijedi reći da smo u avanturu 3D printanja za djecu i mlade krenuli od gotovo apsolutne nule. Ono što smo znali dobivali smo na<a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/3D-lektira-izjutra-zasto-i-kako-uspostaviti-novu-citalacku-rutinu" target="_blank"> temelju različitih članaka</a> koji su sugerirali da je 3D printanje nešto potencijalno vrlo korisno upravo za stvaralačke ambicije, a i da pojedine knjižnice u Danskoj, Nizozemskoj i SAD-u pokušavaju implementirati takve usluge u svoj rad. I sami smo htjeli eksperimentirati s nečim tako novim (jedno interno dopisivanje svjedoči da smo već u prosincu 2012. komunicirali o 3D printanju u knjižnici), ali mogućnosti samostalnog upuštanja u eksperimentalnu avanturu nisu bile velike. Usprkos ograničenjima nastavili smo idejni razvoj projekta i čekali priliku koja je stigla u siječnju 2014. godine - pojavio se tada natječaj EIFL-a koji je s 20 000 dolara odlučio potaknuti nekoliko svjetskih knjižnica na razvoj inovativnih usluga za djecu i mlade. U travnju 2014. godine stigao je rezultat - dobili smo! Znamo da iz kuta poslovne zajednici ili EU projekata 20 000 dolara ne znači previše (ponekad se toliko potroši samo na administraciju...), ali mi smo ih odlučili iskoristiti na najbolji mogući način - nabavu 2 3D printera - model bq Witbox, prijenosnih računala potrebnih za 3D modeliranje, dovoljne kilaže PLA filamenta, razvoj web-stranice <a href="http://gkr.hr/Lab" target="_blank">lab.gkr.h</a>r i angažiranje vanjskog suradnika stručnog u području 3D modeliranja i edukacije. Bio je to <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Sven-Maricic-Djetinjstvo-je-najkreativniji-dio-zivota" target="_blank">dr. sc. Sven Maričić</a>, čovjek o kojem sada čitamo u novinama npr. u vijestima o printanju uši koje se ugrađuju pacijentima oboljelima od teških bolesti. Pridružila nam se i agilna drenovska udruga &quot;Bez granica&quot; koja je priliku vidjela u razvoju autentičnih suvenira - valjalo je pritisnuti start! Odmah u svibnju 2014. godine prionulo se i poslu: planiranju i osmišljavanju odgovaraućeg modela radionica (pitanja su stizala jedno drugo - koja nam je uopće točna ciljana dob jer “djeca i mladi” široka su kategorija, želimo li samo darovitu ili djecu koja još nisu imala priliku dobiti taj laskavi epitet, s kojim softverom ćemo i kako raditi, koja će biti pravila korištenja 3D printera…), izradi web-stranice koja će biti malo više od običnog info kutka o projektu i sažeti stvaralačku energiju koju želimo prenijeti zajednici, nabavi 3D printera za odgovarajuću cijenu jer nisu nešto što se kupuje u marketu…Naposljetku, ponedjeljak je postao dan 3D stvaralačkog druženja i iz tjedna u tjedan počela se okupljati mlada ekipa. A kad kažemo “mlada”, to treba adekvatno shvatiti - naime, polaznici radionice 3D modeliranja i printanja tada su bili uglavnom učenici četvrtog i petog razreda osnovne škole! Kada smo počinjali projekt, javljali su se glasovi da “to ima smisla samo sa studentima tehničkih fakulteta”. Vrijedi istaknuti momente koji su bili i ostali posebno upečatljivi i zbog kojih je sve imalo smisla: 3D printanje dijela proteze za noguZahvaljujući Svenu Maričiću naši skromni 3D printeri dobili su priliku sudjelovati u nečemu doista velikom - printanju dijela proteze za nogu, bolje rečeno prototipa koji je svoje testiranje doživio u susretu s pravim pacijentom. Bio je to ogroman rizik - na skromnim edukacijskim 3D printerima napraviti nešto što će poslužiti za ozbiljnu svrhu. Rezultat je nadišao očekivanja, a priču su prepoznali i mediji. Doduše, uvijek je tu bilo i <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Kako-mediji-mute-vodu-kulture-3D-printanja" target="_blank">malo previše senzacije po našem ukusu</a>, ali to je neka druga tema… <figure class="image"><img src="/uploads/Proteza_u_novinama_110162_b19c8eb3cc.png" alt="Proteza u novinama" class=" " width="800" height="638" /></figure> Printanje na uliciTeško je pobrojati sva mjesta na koja smo došli s 3D printerima kao pozvani gosti. Neka su bila konvencionalna (učionice, stručni skupovi…), a druga pak pravi gerilski nastup koji je donosio puno brige - hoće li sve dobro proći, stol biti čvrst, a struja dostupna. Dva “ulična” gostovanja posebno su upečatljiva - riječ je o onom na <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Drenovsko-3D-printanje-na-zraku-uz-miris-svjezeg-pomidora" target="_blank">drenovskom sajmu Eko Cvetko</a>, na kojem smo u društvu svježe rajčice i salate printali posudice za peršin te na natjecanju u “potapanju brodova”, koje se održalo u bivšem Torpedu. Svrha natjecanja bilo je i spašavanje bivše lansirne rampe jer novu nećemo moći tek tako isprintati. <figure class="image"><img src="/uploads/Torpedo_110158_ebba2766ed.jpg" alt="Torpedo" class=" " width="800" height="600" /></figure> Otvarač srcaPogled na “<a href="http://gkr.hr/Lab/Predstavljamo/Otvarac-srca" target="_blank">Otvarač srca</a>” neće vas ostaviti bez daha - to nije model koji će ikome nešto posebno značiti jer nije ni najbolji ni najsloženiji, već potpuno jednostavan i banalan. No do današnjeg dana ta pričica ostala je jednom od najslađih jer je značila početak vlastite originalnosti - bila je prva stvar koju je originalno osmislilo i napravilo jedno dijete na radionici. Ujedno je riječ i o strašno duhovitom značenjskom triku, a mi smo ipak ljudi kojima su riječi bliže od 3D modeliranja. <figure class="image"><img src="/uploads/Otvarac_srca_article_full_110154_1ea12ad08a.jpg" alt="Otvarac-srca_article_full" class=" " width="800" height="533" /></figure> Dječji interesiZnali smo da u svima leži stvaralački crv i već godinama otkrivali i odgajali mnoge darovite, ali nismo mislili da će tako brzo ispasti kako je 3D printanje i modeliranje samo jedan mali fragment onoga što djeca koja pohode Dječji odjel Stribor zapravo žele raditi na planu digitalnog stvaralaštva - jedni bi stvarali videoigre, druge zanima robotika, treći su već akademici u Minecraftu, četvrti žele biti dizajneri… Razgovarati o svemu tome i otkrivati slojeve interesa veliki je užitak. <figure class="image"><img src="/uploads/agar_io_110150_c76fbdc570.jpg" alt="agar.io" class=" " width="800" height="450" /></figure> ŠkoleSvako gostovanje školskih razreda na demonstracijama 3D printanja započinjemo istim upitom - <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/3D-stvaralacka-revolucija-na-pragu-skole" target="_blank">jeste li ikada bili u nekoj tvornici</a>. I uvijek je odgovor djece kategorički niječan. Stvaranje je nestalo iz ambijenta našeg življenja i ispalo je da upravo 3D printer predstavlja pravu malu tvornicu. Na demonstracijama je bilo na desetke razreda, najrazličitijih struka, a kada su nam budući upravni referenti pomalo obeshrabreno rekli da će raditi za šalterom, poručili smo im i da su oni stvaraoci ako to žele biti jer čak i američki dostavljači pošte rade na uslugama 3D printanja. <figure class="image"><img src="/uploads/12094809_1648757088730301_118740046838020039_o_110146_c74a67dc81.jpg" alt="12094809_1648757088730301_118740046838020039_o" class=" " width="800" height="600" /></figure> Bor 2015.Prvi ukrasi za bor koji su izlazili iz našeg 3D printera pojavili su se u prosincu 2014. godine. Bio je to trenutak u kojem smo bili jako uzbuđeni, ali ipak to nisu bili naši modeli, već uglavnom radovi preuzeti sa sjajnog Thingiversea. Pred nama je tada tek bila avantura učenja 3D modeliranja i dolaska do vlastitih rezultata. U prosincu 2015. sve je bilo drugačije - sve na njemu bilo je originalno osmišljeno, modelirano i isprintano. A iza <a href="http://gkr.hr/Lab/Predstavljamo/Super-Mario-zvijezda-za-bor-ili-neko-drugo-ukrasavanje" target="_blank">svakog modela stajala su djeca… </a> <figure class="image"><img src="/uploads/Bor_110142_a54024681d.jpg" alt="Bor" class=" " width="800" height="600" /></figure> Glagoljični okvir za slikePrimjene i mogućnosti 3D printera pokazale su se svakako značajnima, ali uređaj nam ne može pokloniti stvaralačku ideju i u tom smislu ne treba ga doživljavati ništa važnijim od čekića. Jedna od ideja kojoj je trebalo udahnuti život izrada je <a href="http://gkr.hr/Lab/Predstavljamo/Ovo-je-moja-kulturna-bastina-3D-isprintani-okvir-za-stare-fotografije-inspiriran-glagoljicom-i-Europeanom" target="_blank">okvira za slike koji je nastao kao spoj glagoljične baštine, 3D printanja i kućanske potrebe</a>. U toj priči spojili su se dizajner glagoljičnih slova, student entuzijastično zainteresiran za 3D modeliranje, povjesničar… Volimo priče koje spajaju. <figure class="image"><img src="/uploads/glagoljica_110138_ceabbc09e5.jpg" alt="glagoljica" class=" " width="800" height="533" /></figure> <h2>Prema sutra…</h2>U utorak, 22. 2. 2016. knjižnici je u <a href="http://gkr.hr/Magazin/Osvrti/Slovenski-knjiznicari-posjetili-Gradsku-knjiznicu-Rijeka-interes-za-inovativne-usluge-i-pristupe" target="_blank">posjet stiglo 17 slovenskih knjižničara</a>, a svima je na umu bilo jedno temeljno pitanje - kako i zašto se baviti 3D printanjem u knjižnici. Nešto ranije, u prosincu 2015. godine mi smo pak bili gosti <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Stvaralacki-iliti-makers-pokret-u-Hrvatskoj-5-Jedan-kratki-i-lezerni" target="_blank">na sastanku hrvatskih American Cornera i Veleposlanstva SAD-a</a> na kojem smo saznali da bar još dvije hrvatske knjižnice kreću raditi s 3D printanjem. Sa svima smo podijelili iskustvo, opažanja o svim prednostima i manama…Sve ovo svjedoči da je otvoreno novo područje rada u knjižnicama i dodan još jedan začin u ostvarivanje uloge “trećeg prostora”.Teško je i navesti sve mogućnosti koje se javljaju - 3D modeliranje i printanje s naprednijim uređajima i različitim materijalima, programiranje kao nova temeljna pismenost, Raspberry Pi kreativni projekti, razvoj videoigara, robotika, digitalno izdavaštvo i izrada online medija, produkt dizajn, programiranje za djevojčice kao posebno deficitarne u IT sektoru, IoT (Internet of Things), kreiranje specijaliziranih knjižnica posvećenih stvaralačkoj literaturi…Nova knjižnica ide tako uz bok s centrima tehničke kulure, startup i developerskim firmama, naprednim školama, poduzetničkim inkubatorima, malim tvorničkim i obrtničkim pogonima i postaje još jedna točka zajednica koja svojim autentičnim jezikom i pristupom pomaže razvoj zajednice u kojoj djeluje i kojoj služi. Međusobno ispreplitanje, nadopunjavanje, suradnja, uvažavanje, aktivno djelovanje na točkama preklapanja sa svim navedenim subjektima temelj je novog rasta. Paralelno, ne vjerujemo da u rad s novim tehnologijama kao što je 3D printanje treba nepromišljeno i nekritički skakati samo radi trenda već je potrebno dobro promisliti o sebi i interesima svoje zajednice… Možda je vaš smjer nešto potpuno drugo i to je sjajno. Također, “makers” paradigma u knjižnicama, kao i ovo konkretno iskustvo rada na razvoju inkubatora 3D printanja za djecu i mlade, uglavnom će nam probuditi ambicije i želje koje stvarnost neće moći uvijek pratiti - nitko nam preko noći neće pružiti prave radioničke prostore, laboratorije prepune novih uređaja, ukusno uređene, dostupne… Javni budžeti daleko su od toga da stvaralaštvo ovog tipa učine svojim sastavnim dijelom i stoga je pred nama puno dokazivanja.Ipak, svim oprezima unatoč, ovo nije tulum na kraju kojeg svira “<a href="https://www.youtube.com/watch?v=abZTv6Mz798" target="_blank">Obrati pažnju na posljednju stvar</a>”. On je tek započeo, imat će svoje dosadnije i zabavnije dijelove - jedni će loše svirati gitaru i pretjerati s pivom, drugi ubaciti u punk ritam i pokrenuti poganje koje će razbiti namještaj, treći inzistirati na jazz improvizacijama… Ali na kraju, dok se onim trećim jutarnjim autobusom bude išlo kući, svi će biti zadovoljni. Stoga hvala svima koji su pomogli, podržali u dosadašnjem radu i razvoju te naravno posebno EIFL-u, bez čije podrške o ovome sada ne bismo ni pisali ni razmišljali. Hvala unaprijed onima koje će tek pomoći... A kada bi cijeli tekst saželi u jednu fotografiju to bi bila ova: <figure class="image"><img src="/uploads/Najbolja_fotka_projekta_110134_dbf8bc723a.png" alt="Najbolja fotka projekta" class=" " width="800" height="533" /></figure>

3D printanje za djecu i mlade: još jedan stvaralački začin životu knjižnice

Dobili smo informaciju da sam slažeš svoj printer koji bi trebao biti predstavljen i na izložbi inovacija u Zagrebu. O čemu je točno riječ - nekom kitu ili? Koliko dijelova si sam printao za svoj uređaja?Ne, ne radim kit, osobno sam dizajnirao printer u programu za 3D za modeliranje i sve dijelove koji se printaju osim nekih sitnica koje nisu specifične za taj printer. To je prije svega extruder (mehanizam koji gura plastiku kroz grijač). Što se dijelova tiče nema smisla osmišljavati nove kada je netko već napravio odličan sistem koji sam onda skinuo s interneta i isprintao. Svi ostali dijelovi su modelirani u programu <a href="http://www.autodesk.com/products/fusion-360/overview" target="_blank">Autodesk Fusion360 </a>jer mi je u njemu bio najjednostavniji assembly, a inače radim u dosta različitih programa kao što su <a href="http://www.rs-online.com/designspark/electronics/eng/page/mechanical" target="_blank">DSM (Design Spark Mechanical</a>) za kojeg po meni dosta malo ljudi zna, a jako je moćan i besplatan čak za komercijalne svrhe. Tu su i <a href="http://www.autodesk.com/products/inventor/overview" target="_blank">Autodesk Inventor,</a> <a href="http://www.freecadweb.org/" target="_blank">FreeCAD</a>, <a href="http://www.sketchup.com/" target="_blank">Google Sketchup</a>, <a href="http://www.meshmixer.com/" target="_blank">Meshmixer</a> itd... Koji segment rada s 3D printerima te najviše zanima?U svijetu 3D printanja me zanima gotovo sve jer me i inače zanima cijelo područje elektronike, elektrotehnike, računalstva, strojarstva... Znači od samog 3D modeliranja do principa rada pa softverskog, mehaničkog i elektroničkog dijela. Upravo to i je razlog zašto sam izradio 3D printer od nule - znači ne zanima me samo krajnji proizvod i model koji se isprinta već cijeli proces.Za koja područja ti se čini da je primjena i perspektiva 3D printera najveća?Mislim da je najbolja primjena 3D printera za prototipiranje kao sto je uostalom izvorno i zamišljeno, ali i za izradu kompleksnih dijelova na malu količinu. Preko ljetnih praznika gostima turistima izrađujem dijelove koji im se razbiju (većinom je riječ o <a href="http://www.marina-commerce.hr/hr/" target="_blank">nečem na brodu jer su gosti iz Marine Punat</a>) i ne mogu ih nabaviti u roku u kojem im je potreban ili se uopće vise ne može nabaviti. Vjerojatno je na taj način spašeno dosta ljetovanja...Pričamo, a ne pitam te važno pitanje - u koju školu inače ideš i koji su ti interesi, hobi?Pohađam <a href="http://www.ss-elektrotehnicka-ri.skole.hr/" target="_blank">Srednju školu za elektrotehniku i računalstvo Rijeka</a>, drugi razred, smjer elektrotehnika. Mislim da je već jasno čime se bavim kod kuće, a uvijek eksperimentiram s nečim - pred koju godinu napravio sam Teslinu zavojnicu (prilično veliku), onda sam s tatom napravio karting, također od nule, 2 3D printera... Robotika me također zanima pa radim ponešto i s Arduinom/Raspberry Pi-em, programiranjem. Kod programiranja me najviše zanima &quot;machine learning&quot; i to više u vizualnom smjeru (obrada videa) što se onda povezuje s robotikom jer je onda moguće raditi autonomne robote i tako dalje... Normalno, s obzirom da smo knjižnica - reci nam i što najviše voliš čitati? To su većinom forumi jer je sve to dosta novo pa bi izdvojio <a href="http://forums.reprap.org/" target="_blank">http://forums.reprap.org/</a>. U globalu Google je najveći prijatelj... <figure class="image"><img src="/uploads/3d_printer_110280_ae72364b3a.png" alt="3d printer" class=" " width="800" height="1422" /></figure>

Robert Lesjak: Kada je o 3D printanju riječ zanima me - sve!

U našem skromnom magazinskom životu izbor tema koje želimo trajno pisano zabilježiti i s vama podijeliti često je klišejizirano rutiniziran - od interesa su nam očekivano pozitivne vijesti iz svijeta knjige, izdavački i autorski uspjesi, korisni projekti u knjižnicama… A onda nam se u ranim satima 9. 4. 2016. pred očima pojavila vijest: <a href="http://www.space.com/32517-spacex-sticks-rocket-landing-sea-dragon-launch.html" target="_blank">Raketa Falcon 9 privatne svemirske tvrtke SpaceX uspješno je u petak lansirana iz Cape Canaverala na Floridi s NASA-inim teretom za Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS), a njezin je glavni potisnik nekoliko minuta kasnije spušten na oceansku platformu kako bi se mogao ponovno koristiti, što je prvi takav slučaj u povijesti svemirskih letova.</a>Nismo mogli ne osjetiti poriv da upravo i to moramo zabilježiti, staviti u našu digitalnu arhivu, a sreću podijeliti s vama. Iako se ne spominju knjige i književnici nego raketni motori.Naime, SpaceX i djelo Elona Muska, ključne figure iza projekta, još su jedna pobjeda strasti koju rasplamsavaju upravo knjige - bilo kao fikcija upakirana u uzbudljive znanstveno-fantastične romane i kratke priče ili kao znanstvena djela koja su temeljan izvor znanja i preduvjet bilo kakvog ozbiljnijeg stvaralaštva. Samo tako postajemo inženjeri, znanstvenici, stvaraoci, pokretači…A sve ovo nije samo šuplja priča. Poznata anegdota, uzdignuta već na razinu mita, kaže da kada su Elona Muska pitali zašto radi rakete i električne automobile njegov odgovor je glasio - “Čitam knjige”. Da, Elon Musk je pasionirani čitatelj, čovjek koji je s knjigama rastao od ranih nogu i čije učenje i nadahnjivanje čitanjem ni danas nije prestalo. Musk rado dijeli naslove koji su ga obilježili, a to su među ostalim <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=gospodar+prstenova&amp;selectedId=950413051" target="_blank">Gospodar prstenova</a>,<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Vodi%C4%8D+kroz+galaksiju+za+autostopere&amp;selectedId=980306060" target="_blank"> Vodič kroz Galaksiju za autostopere</a>, <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=fondacija&amp;selectedId=5010321" target="_blank">Fondacija</a> Isaaca Asimova, biografije Benjamina Franklina i Alberta Einsteina, knjige o raketnom pogonu i inženjerstvu, umjetnoj inteligenciji… Jedan od potpunijih <a href="http://time.com/4122837/elon-musk-book-recommendations/?xid=time_socialflow_twitter" target="_blank">pregleda ključnih naslova svakako pročitajte u Timeu</a>.Svakako preporučujemo i <a href="http://waitbutwhy.com/2015/08/how-and-why-spacex-will-colonize-mars.html%20" target="_blank">Why But Why stranicu s možda najkvalitetnijim vodičem kroz pitanje što Musk zapravo radi</a> (nemojte se uplašiti dužine i previdjeti da je članak o kolonizaciji Marsa i SpaceX programu dio većeg ciklusa reportaža o raznim Muskovim projektima).Veza knjiga i raketa, duboka je i slojevita, a traje bar od Jules Verneova “<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=put+na+mjesec&amp;selectedId=101001459" target="_blank">Puta na Mjesec</a>”.Zbog svega navedenog pronađite na buvljacima stare Siriuse za 5 kuna, posudite u knjižnici masivne <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=monolith&amp;selectedId=980710053" target="_blank">Monolith almanahe</a>, pretplatite se na Sirius B, ostanite malo duže budni i gledajte Star Trek: The Next Generation na HRT-u 3, pođite na pustolovinu s <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;action=search&amp;searchById=1&amp;xm0=1&amp;spid0=10&amp;spv0=Bujold%2c+Lois+McMaster" target="_blank">Milesom Vorkosiganom,</a> pročitajte autobiografske zapise “pomaknutog” fizičara i nobelovca Richarda Feynmana “<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Vi+se+sigurno+%C5%A1alite%2c+gospodine+Feynman&amp;selectedId=92001476" target="_blank">Vi se sigurno šalite, gospodine Feynman</a>”, počnite se igrati s raketnim modelarstvom, elektromotorima, Arduinom, dronovima i 3D printanjem… Jer SpaceX je priča o nadahnuću. Prije sljedećeg trošenja sekundi na emotivno razmišljanje o tragičnim događanjima u 5. desetljeću 20. stoljeća i prepucavanja o broju konjskih zubiju bez otvaranja vilice, razmislite do čega vam je doista stalo i na što se isplati trošiti energiju. Ako vam knjige nisu dovoljne možda si samo svako jutro trebamo puštati snimku slijetanja i slušati vrisak gledatelja: <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/RPGUQySBikQ"></oembed></figure>Stoga, još jednom čestitke SpaceX-u, Musku i cijelom timu u ime naše male knjižnice. Otvaramo uskoro ogranak na Trsatu, ali u dugoročnu strategiju na vrijeme treba uvrstiti ogranak na Marsu.

SpaceX, Musk, pokoja (raketna) knjiga i nadahnuće za bolje dane

Posjetili smo Skoplje i pričali o pomoći koju kreativnim industrijama mogu pružiti knjižnice.

Pri spomenu i pomisli na kreativne industrije u umu nam se redaju slike ureda “game development” kompanija u San Franciscu, studija u New Yorku, “coworking” prostora Berlina, “hubova” i “labova” od Londona do Tokija… Među izabranim atraktivnim slikama sredina u kojima se razvijaju kreativne industrije u rasponu od produkt-dizajna do videoigara iz hrvatske perspektive najčešće nije makedonsko Skoplje.Skoplje i Makedonija dozivaju druge predodžbe – dijelom tradicionalne (paprika, ajvar…) pa do aktualnijih izazvanih pogledom na makedonsku etničku složenost, sirijske izbjeglice na granici ili pak još više na rezultate projekta “Skoplje 2014.” Kao što je poznato i naširoko analizirano, Skoplje je grad u čijem se centru nalazi vjerojatno najveća koncentracija kipova u Europi, a fasade su sve češće prekrivene antičkim stupovima u jednoj postmodernističkoj mješavini antike, srednjovjekovnog slavenskog kršćanstva i simbola nacionalnog buđenja XIX. i XX. stoljeća. Povrh toga protivnici vladajuće stranke bojom iz plastičnih pištolja redovito šaraju spomenike što pruža jedan poseban dojam. <figure class="image"><img src="/uploads/20160609_182036_116608_e121ff07fd.jpg" alt="20160609_182036" class=" " width="800" height="450" /></figure> I takvo Skoplje jedan je od gradova koji u postjugoslavenskom i postsocijalističkom razdoblju protegnutom već kroz 25 godina traže ispravan put razvoja, ali u geostrateškom kontekstu koji je i dalje znatno složeniji i nezahvalniji nego u većini ostalih zemalja. Ipak, jednako kao i u drugim sredinama diljem svijeta, kreativne se industrije nameću kao jedan od važnijih kandidata i nosilaca preobrazbe.Iz tog razloga održala se od 9. do 11. 6. 2016. manifestacija <a href="http://skopjekreativa.mk/index.php/en/" target="_blank">Skopje Creativa</a>, peto izdanje festivala posvećenog kreativnim industrijama. Iza Skopje Creativea izravno stoji Kongresni centar Aleksandar Makedonski, a iza kojeg se pak nalazi sam Grad Skoplje - dakle, javna uprava financira i pokušava potaknuti razvoj kreativnih industrija. Temeljni je razlog održavanja festivala izlaganje stanovnika Skoplja drugačijoj vrsti sadržaja, dobrim idejama te povezivanju makedonskih kreativaca s europskom mrežom sličnomišljenika. Iz nečeg starog i propalog treba nastati nešto novo, o čemu svjedoči i mjesto održavanja festivala - relativno blizu središtu grada nalazi se godinama napušten zabavno-rekreativni centar Playa Vista koji je poslužio kao dobra platforma za manifestaciju. Čak i njegov suhi bazen… Najzanimljiviji dio festivala svakako su bile prezentacije i radionice koje su većinom održavali stručnjaci koji nisu iz Makedonije, što svjedoči o snažnoj želji za učenjem. Slušalo se tako o razvoju kreativnih kvartova, IKEA dizajnu, coworking prostorima, crowdfunding kampanjama, online platformama za kreativce, 3D printanju (...), dakle jednom skupu tema karakterističnih za trenutni govor o kreativnim industrijama. A da kreativne industrije mijenjaju svijet i ljude, svjedoči i činjenica da su aktivni sudionici bili i grčki predstavnici iako mnogi lokalci kažu da je suradnike iz te zemlje često vrlo teško dovesti u Makedoniju. Kreativnost nema nacionalnost, posebno ne onu koju se bavi glupostima… <figure class="image"><img src="/uploads/20160610_134816_116612_9c69a5d13b.jpg" alt="20160610_134816" class=" " width="800" height="450" /></figure> Ono o čemu smo mi kao Gradska knjižnica Rijeka govorili u Skoplju, simbolično je i prikladno zaokruživanje aktivnosti kojima se bavimo posljednjih mjeseci i godina (Magazin, 3D printanje…), a poradi stečenog iskustva i teza iza koje sada možemo stati jasnija je - (narodne) knjižnice mogu biti jedan od potpornih stupova razvoja kreativnih industrija u lokalnoj zajednici. Dio je to redefiniranja dijela društvene uloge knjižnica, postizanja boljeg povrata investicije građanima koji podržavaju knjižnice plaćanjem poreza te razvoja privlačnijeg mjesta za nove generacije kreativaca. Približno u vrijeme našeg izlaganja pojavio se i članak o <a href="http://koreabizwire.com/koreas-public-libraries-become-more-than-just-libraries/56928" target="_blank">investicijskom valu u knjižnice u Južnoj Koreji</a> i tezom Public libraries are evolving into what is being referred to as ‘culture development centers’. Local governments are renovating and expanding the facilities to better meet their residents’ changing needs. Govorili smo tako kako knjižnica može pružiti veliku pomoć boljom ponudom i pristupom knjigama i časopisima posvećenima području kreativnih industrija, omogućavanjem pristupa sofisticiranim tehnologijama, alatima i kreativnim softverima u dobro opremljenim “labovima”, svojom komunikacijskom i “opinion maker” snagom u zajednici, posebno aktivnim edukativnim radom s djecom i mladima u ograncima, manjim naseljima… U ovom kontekstu predstavili smo, naravno ukratko, i riječki projekt Europske prijestolnice kulture 2020., “Dječje kuće” i nove središnje zgrade knjižnice u kompleksu “Benčić”. Dobar dio izloženog bio je mnogima nov i neobičan, ali reakcije i razgovori svjedoče da je pao na plodno tlo. <figure class="image"><img src="/uploads/lawrence_116620_f4eb17d8e0.png" alt="lawrence" class=" " width="800" height="572" /></figure> Što se Skoplja tiče, vjerujemo da će grad pronaći svoj razvojni put prema pravcima zadanima novom ekonomijom. Graditelji lokalnih kreativnih industrija trebali bi se boriti na dvije fronte – jedna je odgovaranje na specifične potrebe vlastite zajednice, čime će steći njeno povjerenje (moramo shvatiti da nije jednostavno govoriti o sofisticiranom razvoju videoigara u sredini gdje je prosječna plaća 300 eura, ali prepoznat je <a href="http://www.develop-online.net/news/top-eleven-developer-opens-studio-in-macedonia/0115215" target="_blank">talent lokalnih programera</a>), a druga je linija razvoj onoga što kreativne industrije zapravo jesu – stvaranje globalno konkurentnih komercijalnih proizvoda uz pomoć kreativnih vještina i IT tehnologije. To se doista može postići bilo gdje na svijetu, a ključna 3T faktora za razvoj kreativnih industrija - koncentracija tehnologije, tolerancije i talenta, nešto su što se postiže ulaganjem i aktivnim radom. Uostalom, Kalifornija je nekada bila pusta zemlja za odmetnike... <figure class="image"><img src="/uploads/20160610_140417_116616_635075aca9.jpg" alt="20160610_140417" class=" " width="800" height="450" /></figure>

Na festivalu Skopje Creativa: Kreativne industrije (sa začinom paprike)

Tko će nas spremiti za budućnost? Što ćemo raditi s pedeset godina? Da li se isplati zvati Sarah Connor?

Ponedjeljak 30. 10. bio je jedan od onih naizgled malih, ali zapravo značajnih i povijesnih dana naše knjižnice. Pomalo prohladna, ali za kasni listopad topla večer, predvečerja Svih svetih ili Noći vještica, kako kome nalaže ukus, bila je ambijent <a href="/Magazin/Najave/RoboKids-radionica-osnova-robotike-za-djecu" target="_blank">okupljanja desetak dječaka i jedne djevojčice</a> (indikativna činjenica!) na radionici robotike za djecu. U rukama s robotima sigurnog i iskusnog Saše Škalamere (eh, davno smo mi već s <a href="http://gkr.hr/Magazin/Pernica/Roboti-u-pohodu-skolom" target="_blank">njime razgovarali o robotskim temama</a>…) i njegove vrijedne suradnice našli su se dobro poznati edukativni mBotovi i to samo kao uvod u početak druženja na koja će navratiti i razni drugi članovi robotske ekipe… Možda neće biti Terminatora, ali vjerojatno je i tako bolje… Ne znamo gdje je Sarah Connor, ali s tipom se ne može razgovarati. <figure class="image"><img src="/uploads/robotika2_146035_dc8dbd6b19.jpg" alt="robotika2" class=" " width="800" height="600" /></figure> I u čemu je frka? Zašto je to toliko važno? Osim što je riječ o otvaranju još jedne fronte razvoja ujedno se i zatvara krug čije je iscrtavanje započelo prije nekoliko godina, a istaknut ćemo neke ključne novije obrise.U ljeto 2013. godine krenuo je <a href="/Magazin" target="_blank">život online magazina</a> (do danas jedinstvenog među hrvatskim knjižnicama i već tada nagrađenog uglednom međunarodnom EIFL nagradom za inovativno korištenje tehnologije), a kroz kojeg je maksimalno dinamizirana knjižnična komunikacija i stvoren pravi medij o stvaralaštvu i kulturi čitanja. U jesen 2014. zaživjelo je igranje s 3D printerima u obliku dva Witboxa koji su se kroz sljedeće dvije godine u radu s djecom i mladima &quot;izraubala&quot; do krajnjih granica (vrijeme je za nove modele, materijale, kvalitetu…) te je uz proces kreirana i stranica <a href="/Lab" target="_blank">lab.gkr.hr</a> što je prvi uradak takve vrste u hrvatskim knjižnicama, s fokusom na digitalno stvaralaštvo i “makers” kulturu. Bez puno tajni, za njegov život trenutno nemamo dovoljno ruku i kapaciteta, ali platforma je ovdje, samo čeka vrijedne nadahnute mrave da počnu slagati mrvice. <figure class="image"><img src="/uploads/3d2_146027_e7093aecb6.jpg" alt="3d2" class=" " width="800" height="600" /></figure> U ožujku 2017. godine nakon otvaranja Ogranka Trsat u lijepom prozračnom prostoru kutak je našao <a href="/Vodic-za-korisnike/Nasi-programi/American-Corner-Rijeka" target="_blank">American Corner Rijeka </a>čije su programske smjernice u našoj knjižnici prvenstveno stvaralaštvo, pa je u njemu na naše glave došao i VR headset HTC Vive koji ne živi samo kao konzumeristički uređaj već je uz njega nadarena ekipa počela učiti i kako stvarati sadržaje za VR. Srijedom u 17 sati svi ste pozvani na demonstracije. Ponuda<a href="/Lab/Citaonica/Paket-VR-zabave-na-nasoj-glavi-avanturisticke-igre-slikanje-putovanje-planinama" target="_blank"> nije malena</a>. <figure class="image"><img src="/uploads/VR_2_146031_079c07f155.jpg" alt="VR2" class=" " width="800" height="600" /></figure> U tom lancu događanja krenula je i radionica robotike za djecu…Izlišno je reći da se kroz sve tekuće procese knjižnica mijenja. Uvijek se je mijenjala i mijenjat će se. Strašna stvar, o strašna stvar..., rekla bi ekipa Medi pjesmom u Družbi Pere Kvržice. Da li u tom ritmu knjige i čitanje postaju manje važni? Ne. Učenje i inspiriranje temelj su svakog ozbiljnog stvaralaštva. Da, čak i onda kada je knjiga neozbiljna. Da li knjižnica postaje centar tehničke kulture? Ne. Niti to želi jer majstori rade i znaju svoj posao puno bolje. No ono što se definitivno može pokazati i svakodnevno odašiljati je nekoliko poruka ključnih za društvo - prije svega tu je ona o vrijednosti stvaranja koje se provlači od <a href="/Magazin" target="_blank">magazinskog spisateljstva</a> do razvoja sadržaja za VR.Tik uz nju ona je o otvorenosti i pristupačnosti - uvijek je jedini uvjet za sudjelovanje na svim aktivnostima samo članstvo u knjižnici koje je doista simboličke vrijednosti (<a href="/Vodic-za-korisnike/Koristenje-knjiznice/Uclani-se" target="_blank">50 kuna za sve odjele i ogranke u paketu</a>) jer doista svi trebaju imati priliku za pristup najsofisticiranijim tehnologijama. Možda je upravo to iskustvo koje mijenja karijerne izbore i nečiji život.<h2>Možeš ti voljeti šljive, ali...</h2>Naposljetku, tu je ona o budućnosti. Možda najvažnija poruka. Dragi ljudi, ne znamo da li smo baš adekvatno svjesni što se događa u laboratorijima, studijima za prototipiranje, tvornicama (...) diljem svijeta, ali četvrta industrijska revolucija je mala riječ - to je životna revolucija: IoT u svim formama, radikalni napredak na planu umjetne inteligencije i humanoidne robotike, “smart city” paradigma, samovozeći automobili, aditivne proizvodne tehnologije, VR… Pročitajte knjigu <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=alec+ross&amp;selectedId=728002156" target="_blank">The Industries of the Future</a>. Nije ovdje riječ o nekakvom nekritičkom glorificiranju tehnologije. Ako ćemo iskreno, proteklih dana, najsretniji sam bio pri sadnji stabla šljive i jabuke prošli tjedan u Mrkoplju te prema tehnologiji ne gajim nikakav ljubavni fetišizam. Strahopoštovanje, možda. <figure class="image"><img src="/uploads/20171026_125455_146039_0b797596ea.jpg" alt="20171026_125455" class=" " width="800" height="450" /></figure> Jednostavno, tako napreduje tržišta, život, kupci, svakodnevica… Jasno je da će se najveće promjene odnositi na to što ćemo raditi i od čega živjeti. Iako smo svjesni da u hrvatskom kontekstu sve ovo djeluje kao da nas se ništa previše ne tiče, opterećeni smo poslovanjem trgovačkog (!) lanca, “uhljeb” diskursom i prešutnim društvenim ratom “privatnog” i “javnog”, dnevnom politizacijom svake banalne životne situacije (...), ali kristalno je jasno da nećemo proći bez udarca “repa”, bar u onom najbolnijem obliku - odlaska najboljih.Zbog svega toga u kontekstu neformalnog obrazovanja knjižnica je jedan od stupova stvaranja domaćeg STEAM (Science, Technology, Engineering, Art, Mathematics) svijeta u čemu ne treba biti pretenciozna i nerealna, mora rasti i razvijati se s kontekstom i mogućnostima, ali ambicija ne smije biti previše niža od one svih tih frikova i gikova iz Silicijske doline. Kao nadopunu ovim mislima provjerite svakako nekoliko tekstova koji su proteklih mjeseci nastali u <a href="/Magazin" target="_blank">Magazinu</a>, a dio su izgradnje istog mozaika izašlog iz vreće stvaralačkih emocija.<h2>Čitajte:</h2>Bojana Mušćeta o <a href="http://gkr.hr/Magazin/Teme/Pop-glazba-izmedu-rima-i-streama-diptih-o-glazbenoj-industriji-danasnjice" target="_blank">glazbenoj industriji današnjice u svjetlu digitalnog života distribucije i stvaranja</a>...Tamaru Crnko o <a href="http://gkr.hr/Magazin/Teme/Nema-ljudi-nema-ni-rasta-Tajna-veza-imigracije-i-kreativnih-industrija" target="_blank">imigraciji i važnosti demografskog rasta za razvoj kreativnih industrija</a>...Darka Macana o <a href="http://gkr.hr/Magazin/Teme/Prvi-zivot-Citatelj" target="_blank">utjecaju SF-a na jedan zaigran dječački um za cijeli život</a>...Zaključke razgovora o <a href="http://gkr.hr/Magazin/Teme/Pametan-razgovor-toboganski-Djecja-kuca-trazi-puno-ukljucivanja-kreativnosti-i-poticajne-energije" target="_blank">Dječjoj kući čiji će zadatak biti i neke od ovih ovdje načetih tema</a>…Luciju Jančec o <a href="http://gkr.hr/Magazin/Pernica/Skriveni-kurikulum-nesluzben-nezapisan-tesko-vidljiv-a-kljucan" target="_blank">skrivenom kurikulumu koji određuje puno više o tome što znamo i čemu težimo od tog spornog dokumenta oko kojeg se isprazno svađamo</a>...Vijest o jednoj danskoj <a href="http://gkr.hr/Magazin/Digitalni-gust/Danski-recept-za-srecu-i-posao-a-nije-hygge-strategija-iz-Kopenhagena-u-koju-vrijedi-zaviriti" target="_blank">strategiji razvoja turizma koja ne govori o turizmu koji vam je poznat</a>…Od svih Kulturnih faulova onaj posvećen <a href="http://gkr.hr/Magazin/Kauc-i-knjige/Kulturni-faul-Veza-rijeckog-konopa-i-Ivice-T.-iliti-kako-smo-prokupovali" target="_blank">usponu konzumerizma u jednom riječkom kvartu kao simbolu transformacije jednog društva</a>.

Kaljenje budućnosti na leđima robotića iliti jedan ponedjeljak

Iako globalno ima slijepih ulica i promašenih projekata riječ je doista o procesu koji će knjižnice pretvoriti u centre za razvoj digitalnih kompetencija i digitalnog stvaralaštva. Dobro je i da se stvara pritisak, pokazuje interes zajednice i mijenja paradigma pa će se i na ova pitanja morati hitnije odgovoriti.

Paradigma razvoja knjižnica kao mjesta digitalnog stvaranja i “makers” kulture (među ostalim) prestala je u veljači 2018. godine biti izbojem pojedinih iskri i čupanja nadobudnih entuzijasta već je uronila u klasični “mainstream” - o tome pišu tradicionalni mediji, vijest se širi društvenim mrežama, interes iskazuju knjižnice od Čakovca do Omiša, na kampanji rade marketinški majstori poput Brukete i Žinića...Rezultat je to<a href="https://www.indiegogo.com/projects/stem-revolucija-se-nastavlja-knjiznice#/" target="_blank"> nove “crowdfunding” kampanje Nenada Bakića</a> i njegovog Instituta za razvoj i inovativnost mladih - IRIM koji provodi dobro poznati program Croatian Makers, a čiji su dio interesa sada postale i hrvatske narodne knjižnice.Sredstva se kao u famoznoj i naširoko tematiziranoj kampanji za škole prikupljaju opet za micro:bit-ove, samo što je ovaj put riječ o modelu rada pogodnom za narodne knjižnice - naime, kupljeni micro:bitovi bit će donirani knjižnicama diljem zemlje gdje će ih se moći posuditi poput kakve knjige. Riječ je o vrlo intrigantnoj, zapravo odličnoj ideji, koja se vrlo dobro uklapa u eksperimentalni trend pokretanja knjižnica fizičkih stvari u rasponu od bušilica preko gitara do motike. Ideja je da se sve ono što nam je skupo, slabo dostupno, a vjerojatno nam ni ne treba za cjeloživotno korištenje, više isplati imati dostupno kroz neki oblik dijeljenja nego u osobnom privatnom vlasništvu.Ipak, ne bi li sve bilo dugoročno smislenije i održivo, vrijedi skrenuti pažnju na nekolicinu izazova procesa.<h2>Održivost iliti drži vodu dok...</h2>Zamišljena je usluga posudbe, a svaka posudba nosi knjižničarima dobro poznate rizike. Za početak recimo da se mnogi micro:bitovi neće vratiti iz ruku zaigranih, a onda se zbog neugode ili straha od “kazne” u knjižnicu neće vratiti ni korisnici koji su ih posudili.Recimo, osobno nisam bio član Gradske knjižnice Rijeka cijelu 2011. godinu jer sam ispod kreveta zametnuo jednu posuđenu knjigu. Bilo me sram pojaviti se za pultom. Još je važnije da će se po putu intenzivnog korištenja u različitim rukama i protokom vremena mnogi i pokvariti, pa će biti zanimljivo gledati kako će se to opravdavati odnosno šteta nadoknađivati. Ujedno, sama tehnologija će postajati starom, nova djeca će tražiti nove izazove i “cool” uređaje. Knjižničari dobro znaju da “stara” knjiga ostaje blago za sve generacije, a stara tehnologija komad za otpad i muzej Peek&amp;Poke.Održivost projekta za sada ovisi o jednoj “crowdfunding” kampanji i dobrohotnosti pojedinaca što se ne čini uvjerljivom platformom za višegodišnji rad. Knjižnični budžeti su skromni, definirani, te sam uvjeren da se u njima neće jednostavno pronaći stavka “micro:bit”. To nas zapravo dovodi do krupnijeg problema…<h4>Na fotografiji: Primate li nazad ovakvu knjigu?</h4> <figure class="image"><img src="/uploads/20180206_184153_160909_048b79fd28.jpg" alt="20180206_184153" class=" " width="800" height="600" /></figure> <h2>Sustavnije politike vs. dnevni marketing </h2>Ima nešto posebno iritantno u činjenici što se tekuća promjena u obrazovnom sektoru, a potencijalno i u kulturnom/knjižničnom ne odvija na temelju jačih impulsa samih članova sustava, već je potrebno njegovo atrofiranje da bi stvari bile dovedene do kritične točke.A činjenica je da kada je riječ o ovako sistemski ključnim temama stvari ne bivaju trajno promijenjene s nekoliko marketinški pogonjenih kampanja nego unutarnjim transformacijama sustava - recimo tako da se u kampanji kaže da su knjižnice zdrav sloj društva i kulturnog sektora, a to je upravo zato jer postoji ozbiljno zakonodavstvo i standardi koji usmjeravaju poslovanje, ozbiljno ulaganje zajednice kroz porezno izdvajanje, more stručnih knjižničara i djelatnika raznih profila.Uglavnom, ne bude li STEM u knjižnicama postao i “mainstream” javnih politika, a potom i vezanih upravnih i poreznih politika, rezultat će biti minoran i ograničen na jednu do dvije generacije. A na kakvim je sve labavim temeljima ništa ne svjedoči bolje od tehničkih i kadrovskih uvjeta u kakvim djeluju pojedine narodne knjižnice.<h4>Na fotografiji: Ima neka tajna veza...</h4> <figure class="image"><img src="/uploads/20180206_184418_160905_5cfdbc769c.jpg" alt="20180206_184418" class=" " width="800" height="600" /></figure> <h2>Traži se čovjek...</h2>Iako je ideja o posudbi odlična jer malo je gdje ugodno učiti i kreativno raditi kao u vlastitoj sobi, ipak od interesa za knjižnice i dio građana je da dosta postoje dobro opremljena javna mjesta sofisticiranim tehnologijama. U kampanji je tako spomenuta formulacija “knjižnice kao centri razvoja digitalnih kompetencija i digitalnog stvaralaštva” što jako dobro odgovara dijelu potencijalnih novih uloga. Izazov je ipak što za bivanjem nečim takvim treba za početak imati barem dobru računalnu učionicu, ako ne i cijeli “Lab”.Uvjerljiva većina hrvatskih narodnih knjižnica nema takav prostor, improvizira se u rasponu od upotrebe projektora na slobodnom zidu do laptopa za polaznike donesenih od kuće (osobni primjer), a rekao bi da je u Rijeci situacija posebno upečatljiva - računalnu učionicu za učenje i kreativni rad nema npr. ni jedna ustanova u kulturi i to se tek treba promijeniti kroz projekte u kompleksu “Benčić” do 2020. godine. Tako je s “hladnim” kapacitetima, a bajno nije ni s “toplim” u vidu stručnih suradnika - samo vođenje knjižnice kao “centra razvoja digitalnih kompetencija i digitalnog stvaralaštva” vjerojatno traži pravog voditelja koji udiše energiju i pruža ritam procesima, kao i cijelo more suradnika u rasponu znanja od VR-a do 3D modeliranja.Iskustvo pokazuje da takvi s pedagoškim vještinama ne rastu ni na toplom Jadranu... Kada nam je suradnik Marko Ž. rekao da više<a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Iskustva-iz-prve-ruke-na-jednoj-stvaralackoj-VR-radionici" target="_blank"> ne može voditi radionicu razvoja sadržaja za VR</a> ili nakon što sam ja samom sebi priopćio da zbog drugih obveza više ne mogu raditi na 3D modeliranju za djecu našli smo se u problemu koji do danas nismo potpuno premostili. Imamo i primjer što znači dobar čovjek - prije nekoliko godina upoznali smo Sašu Škalameru koji je educirao djecu o robotici kada to još nije bio opći hit. Taman kada smo Sašu htjeli uključiti u novi projekt rekao je da odlazi u Italiju. Nije ga bilo nekoliko godina. Kada se je vratio nastala je ova fotografija koja govori sama za sebe.<h4>Na fotografiji: Saša u pozadini. Ekipa u prvom planu.</h4> <figure class="image"><img src="/uploads/23168014_895981890577268_5686014373141008645_n_160897_c10e8457b6.jpg" alt="23168014_895981890577268_5686014373141008645_n" class=" " width="800" height="600" /></figure> <h2>STEAM iliti &quot;A&quot; za Art</h2>Sve ove godine mi je potpuno krivo što se STEM predstavlja kao središte svemira i rješenje svih problema, a posebno mi je bolno što se sve dodatno koristi na nekoj razini svojevrsnog cipelarenja društveno-humanističkih sadržaja u obrazovanju ili pak u posebno nadahnutim bezbrojnim raspravama o korisnosti odnosno beskorisnosti određenih znanja i vještina (npr. Filozofski vs. FER).Upravo zbog ulaska u kontekst knjižnica propustilo se snažnije lijepo istaknuti ponešto ključno o perspektivama budućeg razvoja. Recimo tako da niti jedna ozbiljna korporacija tehnološko-inovacijske provenijencije u vrlo bliskoj budućnosti neće vrednovati više same po sebi vještine programiranja i sl. već se gleda znatno šira slika pojedinca - opća kreativnost, suradnja, rad u timu, sposobnost imaginacije i sl. Lijepo je znati ispisati linije programskog koda, ali to nije cijela slika, što će pri automatizaciji cijelog niza procesa postati dodatno izraženo. Financial Times zna <a href="https://www.ft.com/content/6671eb0c-01c7-11e8-9e12-af73e8db3c71" target="_blank">nešto više o tome, pa pročitajte</a>. Washington Post također, <a href="https://www.washingtonpost.com/news/answer-sheet/wp/2017/12/20/the-surprising-thing-google-learned-about-its-employees-and-what-it-means-for-todays-students/?utm_term=.7b18f3ff0294" target="_blank">pa pročitajte i to.</a>Nekako se čini da je kreativnost neuništiva, a za njen razvoj čitanje je pri tom ključna aktivnost, bili to stripovi ili SF. Uz njih se razvija apstrakcija i kreativnost najvećih inovatora i stvaraoca, a naš junak Micro:Bit je u suprotnom samo neka glupa prazna pločica.Tekst Neila Gaimana o <a href="http://gkr.hr/Magazin/Teme/Neil-Gaiman-Zasto-nasa-buducnost-ovisi-o-knjiznicama-citanju-i-sanjarenju" target="_blank">sličnoj temi je neuništiv.</a><h4>Na fotografiji: Ekipa u Striboru.</h4> <figure class="image"><img src="/uploads/13698189_918324608290569_7053414872773047654_o_160893_ee77b47670.jpg" alt="13698189_918324608290569_7053414872773047654_o" class=" " width="800" height="431" /></figure> <h2>Kontinuiteti kontra revolucija</h2>U svim STEM nastojanjima ne bi na odmet bilo malo veće uvažavanje svega već učinjenog od drugih pojedinaca, grupa, organizacija na planu ciljanih područja. STEM revolucija je i kada profesori matematike generacije odgajaju uz GeoGebru, kada u Domu mladih izrađuju dronove, u CTK-u videoigre… Sve to se odvija svakodnevno kroz dnevne bitke (s budžetima, pravnicima, pravilnicima, prioritetom nabavke toalet papira…), manje revolucije.Što se knjižnica tiče iz perspektive Gradske knjižnice Rijeka o tome imamo što reći - još od 2014. godine postupno nastaju i nestaju, prema logici i mogućnosti, <a href="http://gkr.hr/Lab/Citaonica/Kaljenje-buducnosti-na-ledima-robotica-iliti-jedan-ponedjeljak" target="_blank">aktivnosti na planu 3D printanja, VR-a, robotike..</a>. I od ranije Bakićeve kampanje dobili smo micro:bitove koji su pronašli svoje sretne korisnike. O svemu tome smo i <a href="http://gkr.hr/Lab" target="_blank">ispisali tonu redaka.</a> Drago mi je što je i ta vibra utkana u opće procese i da je sada “mainstream”. O “makers” pokretu u knjižnicama priča se od Nizozemske do Temišvara. Hrvatske knjižnice s kolegama iz Europe predstavile su u Europskom parlamentu prije nekoliko mjeseci niz projekata posvećenih digitalnom stvaralaštvu i novoj pismenosti. Vrijedi <a href="http://www.publiclibraries2020.eu/content/generation-code" target="_blank">zaviriti u inspirativne ideje i projekte koji pokazuju da energija teče već godinama...</a>Iako globalno ima slijepih ulica i promašenih projekata riječ je doista o procesu koji će knjižnice pretvoriti u centre za “razvoj digitalnih kompetencija i digitalnog stvaralaštva”. Dobro je i da se stvara pritisak, pokazuje interes zajednice i mijenja paradigma pa će se i na ova pitanja morati hitnije odgovoriti.<h4>Na fotografiji: VR u Ogranku Trsat Gradske knjižnice Rijeka.</h4> <figure class="image"><img src="/uploads/VR_2_embed_full_160889_3f0961a394.jpg" alt="VR2_embed_full" class=" " width="800" height="600" /></figure> Sretno ovoj i svim kampanjama ovog tipa.

Posudiš micro:bit u knjižnici?: uz (još jednu) kampanju Nenada B.

Teoretičari videoigara obično nisu zanimljivi samim gamerima, ali svim profesionalcima koji imaju veze sa svijetom gaminga svakako trebaju biti na listi čitanja. Jedan takav naslov imamo u rukama.

Kao što ekipa koja gleda “gaming jutjubere” i Twitch češće voli samo gledati, a ne nužno i igrati razne naslove (najčešće je uzrok u tome što smo siromašni, pa kako se sužuje prostor piratizacije igre do kojih možemo su sve skromnije i skromnije, a A liga je prostor gledanja), tako i ja o igrama volim uglavnom čitati. To je vjerojatno navika iz vremena Hackera s kojim nas je masu odrastalo, provodilo ljeta i noći. Danas se kupuje Reboot, čita Polygon ili Verge, prati se što se novo događa i koji novi narativi i estetike će doći pred “gamere”. Ruku na srce, za ikakav “gaming” nemam apsolutno ni nikakvog vremena ni novca, zbog već spomenutog razloga. 500, 600 kuna za Switch naslove? Čovječe… <figure class="image"><img src="/uploads/gramatika_2_185720_d3dc9a20d1.jpg" alt="gramatika 2" class=" " width="400" height="640" /></figure> Iz te čitalačke navike o igrama dobro mi je sjela knjiga &quot;Filmska gramatika videoigara&quot;, domaći uradak znanstvenika Ilije Barišića, u izdanju Hrvatskog filmskog saveza. Zašto filmski savez izdaje knjigu o videoigrama? Veza videoigara i filma, prvenstveno suvremenih, na više je načina očita, prvenstveno u produkciji suvremenijih naslova u kojima filmski elementi prate sve - najavne trailere, priču, pauze igranja, neigrive elemente, “gameplay”... Velik broj naslova doista je postao nešto poput interaktivnog filma, bilo igranog ili animiranog.Barišić duboko i precizno ulazi u fenomen koristeći prije svega analitički aparat s područja filmske teorije. Kako je u tome godinama na stručan i znanstven način adekvatno ih primjenjuje na različite filmske elemente igara. Ima tu svega - komentara odnosa ekranizacija videoigara i filma (i obrnuto), analize tipova animacije u videograma, problematiziranja pojma interaktivnosti, pitanja sličnosti i razlike naracije kroz dvije različite forme, rasprava s drugim teoretičarima...Na ovakav način o videoigrama, posebno na hrvatskom jeziku, se vrlo rijetko piše. Većini onih koji pišu recenzije, osvrte, komentare na videoigre dobar dio rječnika i pristupa bit će dalek, teško razumljiv. Ovo nije pokušaj kvazi humora i recenzije videoigara nego tvrda teorija. Zato nema zabune - “Filmska gramatika videoigara” nije pop štivo.<div class="factbox factobox-full"> <div class="factbox-content"> Mnoga značenja u videoigrama mogu se prenijeti upravo uskračivanjem kontrole igraču kao, primjerice. osjećaj bespomoćnosti u sekvenciBioShockau kojoj hipnotički uvjetovani protagonist Jack ubija svog biološkog oca Ryana, a da igrač ne može ništa poduzeti. </div> </div>Ipak, paralelno ovo je naslov za sve one koji žele produbiti i obogatiti pojmovni aparat i razumijevanje videoigara - kulturologe, filozofe, filmologe, a onda i sve one koji žive s videoigrama - “developere”, “jutjubere” i same igrače. Naslovi koji su dio priče relativno su svježi (znanstveni i “jutjuberski” ritam osvrta na igre ne može biti ni približno blizak), klasici se dotiču onda kada su važan i relevantan primjer, utemeljitelji tradicije, produbljuje se razumijevanje stručnih odluka koje se donose pri razvoju videoigara.<div class="factbox factobox-full"> <div class="factbox-content"> Dakle, holivudski su producenti u adaptacijama videoigara većinom inzistirali na poštivanju već isprobanih pravila akcijskoga (blockbusterskog) filma, prvenstveno se oslanjajući na filmske franšize sličnog miljea, a nisu se ni potrudili ponuditi nešto inovativnije i eksperimentalnije što bi dodatno moglo predočiti narav videoigara. </div> </div>

"Filmska gramatika videoigara" Ilije Barišića: BioShock, StarCraft i logika filma

Klasična industrija je mahom nestala iz vizura naših gradova, ali lokalne sredine ne smiju biti lišene proizvodnje i stvaranja. Besplatno dostupan priručnik &quot;Foundries of the Future - A Guide for 21st Century Cities of Making&quot; knjiga je o toj važnoj temi.

Odrastao sam u riječkom naselju Škurinje. Izravno s balkona gledao sam u tada nove pogone Riječke tvornice konopa koja se 1980. godine preselila na tu poziciju tik uz također novoizgrađenu zaobilaznicu. Što su oni proizvodili ne treba dodatno objašnjavati jer govori naziv. U prvi razred osnovne škole krenuo sam 1991. godine, a prolazio sam kraj pogona Adriamont, “tvornice stanova” kako joj se tepalo, jer su radili prefabricirane elemente od kojih su građene mnoge riječke zgrade, pa i cijelo Škurinje. Pokazat će se da ih neću dugo gledati. Tvornica konopa je ugašena te je postala prvim riječkim Konzumom (Ivica Todorić je doslovno kupio taj pogon i objekte), a potom i područje raznih drugih dućana. Adriamont je također nestao - prvo je nama lokalnim klincima bio poligon za razbijanje stakala na putu iz škole, a potom mjesto autosalona.<blockquote class="object-left"> <div class="quote-content"> Foundries of the Future: A Guide for 21st Century Cities of Making' doista je to što joj kaže naslov - jedan početnički vodič za gradove novog stvaranja, ohrabrujući poticaj i impuls na razmišljanje o konkretnom poslu. </div> </blockquote> Sve to se može nekom učiniti romantičnim, ali emocijama unatoč socijalistička industrija očito nije dobro stajala sedamdesetih i osamdesetih - nakon početnog poslijeratnog industrijskog zamaha znakovi zaostajanja su bili sve očitiji na svim frontama - tehnološkoj, kadrovskoj, marketinškoj… Nije to bila samo naša specifičnost već dio sveeuropskog procesa deindustrijalizacije i velike selidbe u tada jeftinu i produktivnu Kinu. Recimo ono što je u transformaciji proživjela Britanija koja je zapravo bila jedna velika tvornica do sedamdesetih godina XX. stoljeća je još ilustrativnije. Naravno, neke zemlje su bile promišljenije i umjerenije u tom procesu, pa su i danas pozitivni primjerci proizvodnje u Europi.Knjiga '<a href="http://www.citylogistics.info/policies/a-guide-for-21st-century-cities-of-making/" target="_blank">Foundries of the Future: A Guide for 21st Century Cities of Making</a>' bavi se upravo tim fenomenom, ali ne na način žalovanja ili hiperanaliziranja prošlosti već u formi svojevrsnog manifesta nove europske manufakturne revolucije. Poruka knjige je jasna - Europa je bila i mora ostati kontinent stvaranja, a u niz gradova koji su prošli deindustrijalizacijske procese pomalo se potiču novi projekti i industrijske priče prilagođene tekućoj 4.0 industrijskoj revoluciji.<blockquote class="object-right"> <div class="quote-content"> Ako smo išta vidjeli kroz pandemijsku krizu, a koja sigurno nije posljednja takve vrste te posebno u svjetlu klimatskih promjena koje su možda i potpuno prirodne, ali ne odgovaraju suvremenoj civilizaciji, je da moramo imati lokalnije proizvođače, manje rastegnute lance opskrbe, otpornije sustave proizvodnje. </div> </blockquote> Njeni tvorci nisu banalni - mahom je to ekipa s nizozemskog TU Delfta, jednog od najprestižnijih svjetskih sveučilišta iz sfere znanosti i tehnologije. Nema u njoj i previše suvišnih razrada i propovijedi već poput kakvog “manuala” uz dosta ilustracija govori o tome kako se uspostavlja nova industrija u europskim gradovima, na što se treba paziti, kako se proizvodnja uklapa u urbanističko oblikovanje gradova i svakodnevicu stanovnika. Nije riječ o pozivu na veliku klasičnu industrijalizaciju koja nema više smisla već je fokus na samoj činjenici stvaranja stvari - pravih lokalnih manufaktura koje možda i nisu masovni proizvođači, ali donose do naših ruku konkretne proizvode.'Foundries of the Future: A Guide for 21st Century Cities of Making' doista je to što joj kaže naslov - jedan početnički vodič za gradove novog stvaranja, ohrabrujući poticaj i impuls na razmišljanje o konkretnom poslu. U zemljama poput Hrvatske ili gradovima poput Rijeke gdje je deindustrijalizacijski proces bio jedan od bolnijih ovakvi naslovi možda u nekom lokaliziranom obliku mogu pomoći poticanju novije generacije stvaraoca.Ako smo išta vidjeli kroz pandemijsku krizu, a koja sigurno nije posljednja takve vrste te posebno u svjetlu klimatskih promjena koje su možda i potpuno prirodne, ali ne odgovaraju suvremenoj civilizaciji, je da moramo imati lokalnije proizvođače, manje rastegnute lance opskrbe, otpornije sustave proizvodnje. Osim toga stvaranje je ljudska potreba te je velika šteta sve talente i znanje usmjeravati prema isključivo klasičnim ugostiteljskim granama koje mogu biti šlag na torti jednog jačeg proizvodnog društva. Odmor i zabavu svi trebamo, a turističke grane su izvor ogromne potražnje za proizvodima.<a href="https://books.bk.tudelft.nl/index.php/press/catalog/book/ISBN_9789463662475" target="_blank">'Foundries of the Future: A Guide for 21st Century Cities of Making' je besplatan za preuzimanje,</a> pa je najbolje da i sami provjerite o čemu je riječ. Možda i Škurinje kojim budem hodao jednom u mirovini opet bude područje rada industrijskih strojeva, samo što će sada nešto stvarati 3D printer. Možda baš automobil koji se sada tamo samo - prodaje. <figure class="image"><img src="/uploads/largepreview_204839_a245b959d8.png" alt="largepreview" class=" " width="800" height="1131" /></figure>

Pametna i besplatna knjiga s dobrom porukom: Foundries of the Future - A Guide for 21st Century Cities of Making'

rad--c-33

&quot;Efekt leptira&quot; pripada jednoj od intrigantnijih ideja suvremene znanosti, a sama pomisao da zamah leptirovih šarenih krila u Andama uzrokuje monsun u Indiji pomalo je zastrašujuća. Posebno kada ideju prevedemo u termine čovjekova života, priča često postaje kafkijanski jeziva otvarajući ozbiljna pitanja o naravi slobode, odgovornosti, osobnih izbora...No neću biti tako negativan i vjerovati da su trenutak u kojem nisam mogao dobiti lego-kocke sa šest godina i obilato plakanje pred izlogom uzrokovali moje formiranje u emocionalno osjetljivu ličnost. Selektivno ću se usmjeriti na pozitivniji primjer. Vjerujem da me je čitanje jedne jedine knjige u jeku djetinjstva toliko duboko promijenilo da mi je upravo ovaj čin utipkavanja slova učinilo poslom. I zamislite, to je bila obvezna lektira!? <h2 class=" text-left">Mrzim lektiru! </h2>Vrijeme radnje 1996. je godina, moj peti razred osnovne škole. Uf, kakvo vrijeme! Djetinjstvo s jednom od posljednjih generacija koja nije baš od najranijih dana tonula u virtualne prostore, a briga za koje nije bila hiperbolizirana do razine paralize igre. Junaci Pavlove ulice, eto to smo bili. U takvom kontekstu za društvo od nekih 15 dječaka školska knjižnica sigurno nije bilo mjesto u kojem smo voljeli prečesto boraviti, a korice knjiga gledali smo kao eventualno iskoristive pri uređenju prostora kućica između zgrada. O.K., dobiti odlične ocjene pod roditeljskom paskom i s nešto rada nije bilo presloženo, ali zvati se &quot;knjiškim moljcem&quot;, to nikako nisam mogao. No zimski praznici te 1996. godine donijeli su ogroman neugodan zadatak – čitanje 20 000 milja pod morem Julesa Vernea. Ajme, majko! Izdanje Mladosti iz 1985. godine, koje mi je dospjelo u ruke, imalo je 383 stranice! Nemoguća misija, mislio sam. U to uzbudljivo blagdansko vrijeme čitati toliku knjigu, koja je pritom još nametnuta kao a priori dosadna školska lektira, nije djelovalo kao opcija. Ipak, usađena odgovornost nagnala me na prvo poglavlje.&quot;Bez sumnje još nitko nije zaboravio onu nerazjašnjenu i neprotumačenu pojavu, kojom se istakla godina 1866. Različite glasine nisu uznemirile samo stanovnike u lukama, već su uzbudile i pučanstvo u unutrašnjosti zemlje, a osobito su uzrujale sve pomorce.&quot; Ne sjećam se točno, ali valjda je taj osjećaj misterioznosti, koji je čitatelja pogodio odmah nakon ove prve rečenice, bio dovoljan razlog da se pročita i sljedeća, i sljedeća, i sljedeća... Na kraju, pale su sve stranice. Ali zapravo to i nije ključno. Ono što je važnije, tek je uslijedilo. Valjalo je napisati dnevnik lektire ispunjen poznatim klišeiziranim kategorijama. U dva dana ispisao sam kao u dahu punih 12 stranica izvješća prepunog osobnih emocija, interpretacija, opisa, prepričavanja, pitanja! Sve ono što mi se do tada nije činilo mogućim, promijenilo je 20 000 milja pod morem.<h2 class=" text-left">Efekt leptira</h2>E da, i što je na kraju Verne doista uzrokovao? Danas se profesionalno bavim pisanjem, kreiranjem tekstualnog sadržaja, različitim aspektima marketinga, uređivanja online medija... Pišem dosta brzo (ne mislim na natjecanje u daktilografiji), a ideje me srećom ne napuštaju. Čemu toliko intime? Upravo zato što se skoro dvadeset godina poslije prvog pogleda na Vernea ne mogu oteti dojmu da je upravo to bio trenutak u kojem sam zavolio i čitanje, i knjigu, i pisanje. Stoga služe li dnevnici čitanja nečemu? Itekako! Možda pretjerujem. I to radim često, ali sam siguran da bez tog trenutka strasti koji je probudila jedna knjiga ne bi bilo cijelog kasnijeg razvoja. Svatko ima svoj Nautilus. <div class="object-full"> <div class="small-slider recommended top-arrows " data-move-by="2" > <div class="small-slider-nav"> <div class="small-slider-nav-left small-slider-nav-item"> </div> <div class="small-slider-nav-right small-slider-nav-item"> </div> </div> <div class="small-slider-title">Verne kao izvor inspiracije</div> <div class="small-slider-items-list"> <div class="small-slider-items-wrapper"> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Petnaestogodišnji+kapetan&amp;selectedId=101001461" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Petnaestogodisnji_kapetan_36593_b482062b2c.jpg" alt="Petnaestogodišnji kapetan " class=" " width="212" height="282" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Petnaestogodišnji+kapetan&amp;selectedId=101001461"> Petnaestogodišnji kapetan </a> </h3> </div> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Dvorac+u+Karpatima&amp;selectedId=91000024" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Dvorac_u_Karpatima_36602_349c4f5829.jpg" alt="Dvorac u Karpatima" class=" " width="212" height="282" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Dvorac+u+Karpatima&amp;selectedId=91000024"> Dvorac u Karpatima </a> </h3> </div> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=put+oko+svijeta&amp;selectedId=101001471" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Put_oko_svijeta_u_80_dana_36611_e016310c66.jpg" alt="Put oko svijeta u 80 dana" class=" " width="212" height="282" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=put+oko+svijeta&amp;selectedId=101001471"> Put oko svijeta u 80 dana </a> </h3> </div> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Put+u+središte+zemlje&amp;selectedId=5002193" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Put_u_srediste_Zemlje_36620_36127ca705.jpg" alt="Put u središte Zemlje " class=" " width="212" height="282" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Put+u+središte+zemlje&amp;selectedId=5002193"> Put u središte Zemlje </a> </h3> </div> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=put+na+mjesec&amp;selectedId=92000213" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Put_na_Mjesec_36629_49048860a8.jpg" alt="Put na Mjesec " class=" " width="212" height="282" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=put+na+mjesec&amp;selectedId=92000213"> Put na Mjesec </a> </h3> </div> <div class="small-slider-item"> <div class="item-image"> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=djeca+kapetana+granta&amp;selectedId=4001844" target="_blank"> <figure class="image"><img src="/uploads/Djeca_kapetana_Granta_36638_74c5deaf44.gif" alt="Djeca kapetana Granta " class=" " width="212" height="282" /></figure> </a> </div><h3> <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=djeca+kapetana+granta&amp;selectedId=4001844"> Djeca kapetana Granta </a> </h3> </div> </div> </div> </div></div>

Verne, marketing, teorija kaosa i sjećanje jednog klinca

<a name="ctl03_Main_ctl01_ctl00_ArticleLead" id="ctl03_Main_ctl01_ctl00_ArticleLead"></a> <a name="afulllead" id="afulllead"></a>Na pragu su preispitivanja potencijala i Odjel gradske uprave za poduzetništvo i Zavod za informatičku djelatnost Rijeke, koji 29. i 30. listopada organiziraju dvodnevnu riječku Start up konferenciju koja će se održati u prostoru atrija Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku. Riječ je o manifestaciji čiji je cilj animacija sudionika projekta Start up Rijeka i podizanja startup poduzetničke kulture mladih.Događaj je podijeljen na dvije tematske cjeline od kojih prva tematizira produktni dizajn u Rijeci, a druga IT tehnologije i servise. Uz izložbu produktnog dizajna popratni je događaj konferencije i Hackathon koji će se održati 19. listopada 2013., u prostoru Start upinkubatora u Ružićevoj 14, na temu &quot;Unapređivanje društva&quot;. Sam događaj odnosi se na natjecanje u razvoju mobilnih i web aplikacija u trajanju od desetak sati s ciljem iznalaženja inovativnih rješenja i razvijanja korisnih mobilnih aplikacija spremnih za javnu upotrebu kao praktičan doprinos društvu. <a name="adtext_61" id="adtext_61"></a> <a name="adtext_51" id="adtext_51"></a>Prvi dan konferencije posvećen je produktnom dizajnu. U suradnji s Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu održat će se prezentacija studentskih radova i okrugli stol pod nazivom „Dizajn u poduzetništvu&quot;. Ured za transfer tehnologije Sveučilišta u Rijeci održat će predavanje na temu „Autorska prava i dizajn&quot;. Bit će otvorena i izložba radova studenata produktnog dizajna u galeriji Kortil, koja će se potom premjestiti u prostorije Tower centra Rijeka. Izložba je zamišljena i kao mjesto susreta proizvođača, malih obrtnika i poduzetnika s dizajnerima, a koji u sinergiji mogu stvoriti konkurentan proizvod na tržištu.Drugi dan konferencije fokusiran je na IT mobilne tehnologije i javne servise te je posvećen mladima koji traže svoje mjesto u poslovnom svijetu IT tehnologija. Predavanjima i diskusijama pokušat će se ukazati na važnost ideje i potencijala za izradu IT rješenja vezanih uz javne servise. Pored razmjene iskustava na konferenciji i izložbi, održat će se i susreti obrtnika i malih poduzetnika sa studentima kako bi u međusobnoj interakciji pronašli nova rješenja i uspostavili suradnju.Hrvoje Hudoletnjak, član programskog vijeća i mentor u startup inkubatoru, o konferenciji nam govori sa zadovoljstvom. &quot;Iako se u drugim hrvatskim gradovima IT konferencije redovito održavaju, prava je rijetkost to vidjeti i u Rijeci! Nekada su postojali Dani interneta, a danas više nema većeg okupljanja informatičara, ni poduzetnika općenito. Ove je godine počeo s radom startup inkubator koji ima za cilj ponuditi radne prostore i mentorsku mrežu mladima, kako bi što uspješnije pokrenuli neki vlastiti projekt. Vezano za još vrlo mladu startup scenu i osvještavanje lokalne zajednice za stvaranjem novih rješenja, osmišljena je i ova konferencija. Ona dotiče dvije skupine: produkt dizajn i IT. Prvi je dan rezerviran za produkt dizajn izložbu, prezentacije i okrugli stol, a sama se izložba u studenom može posjetiti i u Tower centru. Drugi ćemo dan ugostiti poznate stručnjake koji će ispričati što se događa na polju mobilnih tehnologija i javnih IT servisa. Putem predavanja i okruglih stolova, pričat će se o javnim podacima, jesu li su dostupni i u kojem obliku, uz nadu da će predstavnici grada i države (eHrvatska) omogućiti poduzetnicima da stvaraju aplikativna rješenja nad tim podacima, naprimjer u obliku mobilnih aplikacija. Nadamo se da će ova mala konferencija okupiti studente željne znanja i prilika, kao i IT profesionalce koji će znati iskoristiti dodatna znanja i informacije i ostvariti nove poslovne veze i kontakte&quot;, kaže Hudoletnjak.Inicijativu pozdravlja i poznata riječka dizajnerica Svjetlana Despot, koja je dala svoj radni obol dizajnerskom segmentu konferencije. &quot;Ova konferencija nudi model, kako u ovom hrvatskom nedostatku proizvodnje, dizajner može postati poduzetnik, ne čekajući revitalizaciju hrvatske industrije, koja mu je u normalnim uvjetima neophodna. Riječki će studenti studija dizajna prezentirati svoje radove koji su potencijalni kandidati za ulaz u startup program. Predstavit ćemo iskustva nas dizajnera &quot;3 u 1&quot; koji taj model dizajner + proizvođač + distributer = poduzetnik žive i guraju već godinama i time dati potporu mladima da znaju i mogu. Panel rasprava koja je sastavni dio konferencije ima cilj susresti dizajnere i proizvođače i razmotriti mogućnosti suradnje. Izložbu koja slijedi u Kortilu (29. - 31.10.2013.) čine tri cjeline, Nove Nade -Studij Dizajna, Pogon Novih Ideja-Start Up i 3U1 - dizajner + proizvođač + distributer = poduzetnik. Nakon Kortila izložbu pod nazivom Znati i Moći selimo u Tower centar Rijeka, gdje dodajemo još jednu grupaciju, a to su Industrije koje su u ovim, nelakim, vremenima angažirali dizajnere, a sve s ciljem da skinemo veo elitizma s dizajna, koji ne treba biti skriven iza zidova povlaštenih odlikaša, nego je znak prosperiteta sredine u kojoj živimo&quot;, ustvrđuje Despot. <h2 class=" text-JUSTIFY">Program konferencije</h2>Produktni dizajn i Rijeka12:30 - 13:00 Kava dobrodošlice13:15 Pozdravna riječ, mr. sc. Vojko Obersnel, gradonačelnik grada Rijeke13:30 Uspjesi i očekivanja projekta Start up Rijeka, mr. sc. Andrija Vitezić, Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za poduzetništvo13:45 Suradnja Studija dizajna i gospodarstva, prof. Mladen Orešić, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studij dizajna Prezentacije studenskih radova:13:45-14:00 Od studentskog zadatka do globalnog proizvoda,Marko Pavlović14:00-14:15 Proizvodi Istre, Ena Priselec14:15 - 14:30 Dizajn i turizam, Roberta Bratović14:30 - 14:45 Reinventing Tradition, Ivona Miloš14:45- 15:00 Ne plus ultra, Niko Crnčević15:00 - 15:30 Autorska prava i dizajn, dr. sc. Petra Karanikić, Ured za transfer tehnologije Sveučilišta u Rijeci15:30 - 16:00 Pauza16:00 - 17:45 Okrugli stol - tema: Dizajn u poduzetništvu Sudionici: 3 u 1 (Produkt Dizajner+Proizvođač+Distributer=Poduzetnik): Maja Mesić, (Boya), Filip Gordon Frank, (Filip Gordon Frank) Svjetlana Despot (Data by Despot) i Filip Despot (Grupa) Produkt dizajner: Marko Pavlović, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studij dizajna: prof. Mladen Orešić, Obrtnici i mala poduzeća, Stolarsko-bravarska radionica Baričević, direktor Damir Baričević, Ferenčić d.o.o. Viškovo, direktor: Elvis Sušanj, Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za poduzetništvo, mr. sc. Andrija Vitezić Moderator: Vlasta Linić, Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za poduzetništvo17:45- 18:30 Kontakti i druženje (studenti dizajna, dizajneri, obrtnici i poduzetnici)19:00 Otvorenje izložbe (Galerija Kortil).30. listopada 2013. (srijeda) IT tehnologije i javni servisi - atrij Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku10:30- 11:00 Kava dobrodošlice11:00-11:15 Uspjesi i očekivanja projekta Start up Rijeka, mr. sc. Andrija Vitezić, Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za poduzetništvo11:15- 11:45 Mobilne tehnologije, Tomislav Car (Infinum)11:45- 12:15 Uvod u Windows Phone svijet, Domagoj Pavlešić (Dizzy)12:15- 12:45 Mobilni web i turizam, Robert Petković (Multilink)13:00-14:00 Okrugli stol - tema: Mobilne tehnologije, diskusijaSudionici: Robert Petković, Domagoj Pavlešić, Hrvoje Hudoletnjak, Saša Matijašić, Infinium, Kristian Benić, Moderator: Saša Matijašić14:00-14:30 PauzaProgram II. dio:14:30- 14:40 Uvod u program - javni servisi, Željko Jurić, Grad Rijeka, Zavod za informatičku djelatnost14:40- 15:10 Otvoreni podaci RH, Predstavnik Ministarstva uprave RH (e-Hrvatska)15:10-15:30 Otvoreni Grad Rijeka, Tatjana Perše, Grad Rijeka, Zavod za informatičku djelatnost15:30- 16:00 Open Data Government Initiative, Tomislav Tipurić (Microsoft) 16:00-17:00 Okrugli stol - tema: Javni servisi, diskusija Sudionici: Predstavnik Ministarstva uprave - Ured za e-Hrvatsku, predstavnik Grada Rijeke, Zavoda za informatičku djelatnost, Tomislav Tipurić, Marko Rakar, Goran Duškić. Moderator: Željko Jurić, Grad Rijeka, Zavod za informatičku djelatnost.

Riječka Start up konferencija - povezivanje dizajna i tehnologije

Citati i loše šale na stranu, prošla srijeda, 26. 03. u Rijeci, na papiru ili bolje rečeno na monitorima je prštala "kreativnošću". Prvo je u mail inbox sletio jedan pa drugi poziv na okrugli stol, i to upravo redom kojim će se održavati. U istom danu, bez ikakvog dogovora i koordinacije, na dva različita mjesta, ali srećom u različito vrijeme, o kreativnim industrijama javno su odlučila govoriti dva relevantna lokalna subjekta – Centar tehničke kulture Rijeka i Grad Rijeka.<blockquote>Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći <a href="https://gkr.hr/magazin/kulturni-faul--c-48">ovdje</a>.</blockquote>"Poštovani,Ovim putem Vas pozivamo na Okrugli stol pod nazivom Lokalna koalicija za zapošljavanje u digitalnoj industriji, koji će se održati 26. ožujka 2014. u 11 sati u Centru tehničke kulture Rijeka (Školjić 5d). Okrugli stol organizira se u sklopu europske kampanje Get online week 2014 u suradnji s Telecentrom.Cilj okruglog stola je okupiti dionike iz javnog, privatnog i civilnog sektora kako bi se pokrenula lokalna koalicija za provedbu Digitalne Agende koja je integrirana u strategiju Europa 2020. Želimo se kao Lokalna koalicija uključiti u Grand Coalition for digital jobs što je neformalna EU inicijativa međusektorskog partnerstva za zapošljavanje u digitalnoj industriji. Preko ove inicijative povezujemo se s Telecentre Europe i Media and Learning Association, dvije međunarodne organizacije registrirane u Belgiji, koje nam mogu biti partneri u razvojnim projektima i to direktno ili putem organizacija članica. Osnivanjem lokalne koalicije otvaramo si pristup informacijama, partnerstvima i inovacijama na području digitalnih i kreativnih industrija."Već je iz poziva i opisa događanja bilo jasno da Centar tehničke kulture Rijeka pokušava stvoriti Lokalnu koaliciju za zapošljavanje u digitalnim industrijama, što nam je u kratkom <a href="http://www.gkr.hr/Magazin/Zaradujem-uceci/Okrugli-stol-Lokalna-koalicija-za-zaposljavanje-u-digitalnoj-industriji-sredisnji-dogadaj-GOW-a">razgovoru za Magazin</a> potvrdila i koordinatorica razvojnih programa Zagorka Prce. Na samom događanju, CTK je pružio okvir razgovora, dok je glavnu riječ vodio Žarko Čižmar iz Telecentra Hrvatska, koji je kroz prezentaciju iznio zanimljive podatke poput činjenice da se na razini EU-a očekuje manjak od 900 000 ljudi u području digitalnih industrija zbog čega je potrebna što brža reakcija obrazovnog sustava. Čižmar je istaknuo i važnost razvoja medijske pismenosti koja je u Hrvatskoj potpuno zanemarena. U prikazanim promotivnim filmovima pak, redali su se čelnici uglavnom svjetskih korporacija pa je upravo taj faktor generirao pravu iskru, koja je događanje izdigla iznad sfere protokolarnosti. Kako bismo razumjeli, potrebno nam je malo konteksta – naime, među prisutnima prepoznali smo predstavnike medija, Grada i ostalih formalnih struktura, ali praktički ni jednog poduzetnika ili odgovornije lice koje se digitalnim industrijama i zapošljavanjem doista bavi. A ipak govorimo o lokalnoj koaliciji za zapošljavanje, zar ne?Nakon poslušanog, burno je reagirao Davor Pasarić iz Kreativnog odjela, jedan od rijetkih prisutnih poduzetnika, koji je zaključio da predloženo izgleda kao velika vrša europskih kompanija koje žele da "mi tu nešto obrazujemo, a da oni to pobiru" kao jeftiniju radnu snagu. Digitalne industrije nemamo, rekao je Pasarić, beskompromisno se osvrnuvši i na projekte Europske unije koji, prema njegovom dojmu, nisu usmjereni na prave inovacije i razvoj pametnih ljudi, nego prečesto na proizvode koji nikome ne trebaju.Pasarić je zvučao jako dobronamjerno pa smo napustili CTK vjerujući da će agilna ekipa znati posložiti stvari prema iskustvima korisnika jer, kritike na stranu, donošenje odgovarajućih strategija i uspostavljanje partnerstva jedan su od načina konkurentnosti unutar EU-a i pozicioniranja prema kanalima financijskih tokova.Čekao nas je odaziv na drugi poziv."Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na okrugli stol na temu razvoja kreativnih industrija u Rijeci, koji će se održati u srijedu, 26. ožujka s početkom u 17 sati u bivšem poslovnom prostoru "Bernardi" u ulici Ivana Grohovca 2.Cilj ovog susreta je okupiti različite dionike kako bismo zajednički razmotrili neke od mogućnosti i uvjeta za razvoj kreativnih industrija u Rijeci.Na okruglom stolu govorit ćemo o programu "Republika: platforma za razvoj lokalnih kreativnih industrija", sastavnom dijelu strategije Grada Rijeke u području kreativnih industrija, i planiranim aktivnostima u 2014. godini vezanim uz taj program, te o budućnosti coworking modela i mogućim načinima upravljanja novim prostorom u ulici Ivana Grohovca.Predstavit ćemo, također, projekt jačanja poduzetničkih kapaciteta sektora kreativnih industrija na prekograničnom području „Creative Start up“, koji je odobren u okviru programa IPA Slovenija - Hrvatska 2007-2013, a u kojem je Grad Rijeka vodeći partner.O strategiji Grada Rijeke i upravljanju novim prostorom govorit će Ivan Šarar, pročelnik Odjela za kulturu, projekt „Creative Start-up“ predstavit će voditeljica projekta Irena Kregar Šegota, savjetnica za međunarodnu suradnju u Odjelu za kulturu.Gosti predavači, ujedno i moderatori rasprave, bit će Marko Radenković, voditelj Nove iskre u Beogradu te Matija Raos, jedan od inicijatora i voditelja programa Coworking Croatia.Molimo Vas da svoj dolazak potvrdite na adresu <a href="mailto:kultura@rijeka.hr">kultura@rijeka.hr</a>"Prije svega, nešto moramo zamijetiti. Svi vrlo dobro znamo da u Rijeci godinama postoji svojevrsni fetišizam na prazne prostore u kojima je propao neki oblik poslovanja. Prvo su propadale tvornice pa smo u Torpedo išli na Urbanov koncert, Carminu Buranu, a onda su počeli propadati i ugostiteljski i trgovački objekti poput Buddha Bara, Palacha, Bernardija... Prva dva su već ispucala svoju kvotu okupljanja znatiželjnika, a sada se može učiniti da je red došao na trećeg – Bernardija. I, kao što smo očekivali, puna sala. Na prvi pogled, primijetili smo šarolikost zanimanja prisutnih – našli su se tu freelanceri, poduzetnici, zaposlenici javnih ustanova, članovi kulturnih udruga... To nas ne čudi jer, osim zanimljivosti proučavanja prostora, predviđeni program zvučao je obećavajuće i inspirativno.Nakon što je pročelnik za kulturu Ivan Šarar kroz motivacijski govor sažeo izrečeno u pozivu i postavio okvire razgovora, Irena Kregar Šegota informirala nas je o projektu Europske unije Creative Start-up. Naime, dobivena je značajna svota novaca za razvoj baze lokalnih kreativnih industrija i nadamo se da neće biti utrošeni onako kako je Pasarić sugerirao na raspravi u CTK-u: na nešto beznačajno i napravljeno reda radi.Slijedila su izlaganja ljudi koji su u cijeloj regiji jedni od važnijih autoriteta za pitanja coworkinga. Matiju Raosa dobro znamo, još ljetos smo<a href="http://www.gkr.hr/Magazin/Razgovori/Matija-Raos-Coworking-zajednice-postaju-zarista-progresivnog-razmisljanja"> razgovarali s njime u Magazinu</a>, družimo se i na <a href="http://www.gkr.hr/O-nama/Novosti/Pristup-DeVos-edukaciji-menadzera-u-kulturnom-sektoru">DeVos edukaciji za menadžere u kulturi</a> te možemo posvjedočiti da je riječ o čovjeku koji dobro slaže temu i spretno koristi teoriju povezujući je s praksom. S obzirom da je Coworking Croatia prije svega inicijativa koja potiče razvoj svijesti o takvom načinu rada, možemo reći da su u tome uspješni.Radenković je drugačija priča ̶ agilan mladić iz Beograda koji iza sebe ima rezultat stvaranja <a href="http://www.novaiskra.com/">Nove iskre</a>, dizajn inkubatora i coworking prostora. Svojim je primjerom posvjedočio koliko je priča zapravo složena, što uopće znači prepoznati i motivirati zajednicu, pronaći poslovne partnere... Ma koliko god Radenković bio duhovit i simpatičan predavač, postalo je jasno da priča o coworkingu nije bajka, već mukotrpan rad.Nakon službenog programa uslijedio je razgovor u prosudbi kvalitete kojeg ne treba biti prestrog s obzirom da je to bio prvi susret na tu temu, postavljeni su temelji problema i pokazano da zanimanje zajednice postoji. Ono što je ipak bilo indikativno je činjenica da su u prvom planu s upitima i opaskama bili uglavnom ljudi vezani uz kulturu, manje ili više klasičnu, poduzetnu i neovisnu, ali opet uz kulturu. Sjetimo se situacije u kojoj na stolu u CTK-u gotovo da nije bilo poduzetnika ili freelancera u kreativnim industrijama. Ovdje nailazimo na drugu krajnost – bilo ih je, ali su mahom šutjeli. I to zapravo ne čudi s obzirom da inicijativu pokreće Odjel za kulturu te da se da se o prostorima propalih poslova gotovo nikada više ne govori u kontekstu lokalne ekonomije, već isključivo kulture.U konačnici se ipak pokazalo da je coworking o kojem se ovdje razgovara prije svega premazan željom za poduzetništvom u posebnim područjima stvaralaštva, željom za profesionalnim individualcima radom usmjerenima na tržište i izvoz, ali da ne isključuje kreativne kapacitete onih koji su nešto manje tržišno i poduzetnički orijentirani. Vrtić, kako je priča radno nazvana, prije svega je priča o novoj ekonomiji za koju se postavlja pitanja postoji li lokalno već sada u određenim obrisima te u kojim će se smjerovima razvijati u budućnosti. Dizajneri svih vrsta (web, produkt...), developeri videoigara, softveraši, IT, video i audio stručnjaci, fotografi, novinari, CM-ovi, najrazličitiji izdavači (portala, knjiga, časopisa...); svi čine jedinstveni sektor koji se obično svrstava u kreativne industrije, prepoznate kao jedan od pokretača svjetskog gospodarskog razvoja. No, ono što je prava tema u kojoj se krije odgovor na pitanje može li coworking projekt u prostoru Bernardija uspjeti je postoji li lokalna svijest o pripadnosti globalnoj kreativnoj klasi. O ostalim uvjetima koje grad mora imati da bi mogli govoriti o razvoju kreativnih industrija da i ne govorimo. Richard Florida, jedan od relevantnijih autora o temi, tako tvrdi „The key to understanding the new economic geography of creativity and it's positive effects on economic outcomes is what I call the 3T's of economic development: technology, talent and tolerance.” Iako smo vjerojatno skloni na prvu reći da Rijeka ima sva tri T, stanimo i razmislimo ponovo jer se o njima u ovom kontekstu ne govori na način potreban lokalnom političkom diskursu, već znatno dublje. Potrebne su nam upravo takve kvalitetne analize, a malo manje djelovanja po intuicijama i kratkoročnim interesima.Konačan zaključak "kreativne" srijede je da se sljedećih godinu dana može raspravljati o modelu funkcioniranja Vrtića te ispitivati uopće potrebe, strukturu i motiviranost lokalne zajednice. A potonja je upravo ključna u ozbiljnom projektu jer govorimo o „coworkingu, a ne cospaceu”, kako je dobro primijetio web arhitekt i IT poduzetnik Marko Žmak. Dosadašnje nas iskustvo uči da smo općenito skloniji diviti se takvim mjestima u Berlinu nego loviti lokalne prilike na putu iskorištavanja kojih se obično izgubimo u sukobima, siromaštvu, egoizmu, malodušju, ljubavi i mržnji prema Gradu, vlastitim ambicijama i sklonostima, svim komplikacijama koje proizlaze iz činjenice loše posloženosti odnosa javne uprave, ekonomije i kulture...Sam koncept kreativnih industrija već po sebi ima priličan broj kritičara, prvenstveno društveno-humanističkih teoretičara, koji su u njemu skloni gledati novu zvjerku neoliberalizma, marketinšku prevaru ili način zavađanja mladih. Vjerojatno u pojedinim točkama imaju i pravo, iako nije previše jasno zašto se na temelju specifičnih teoretsko-ideoloških shvaćanja želi obezvrijediti cijeli jedan sektor ekonomske djelatnosti, koji ljudima pruža bazu svakodnevnog življenja.Istina, kreativne industrije su možda malo manje šarmantne od klasične umjetnosti ili slobode nezavisne kulture, ali nitko nikad ni nije rekao da je posao savršeno ugodan. "Samo" da se uz pomoću njega živi i da se koliko god bilo teško dođe do osobnog zadovoljstva. Pa gledamo Mad Men.1:35&nbsp;<figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/w2MV-x924KA?autoplay=1"></oembed></figure>&nbsp;

Kulturni faul: Priča o dva poziva iliti "kreativna" srijeda

Kreativne industrije su nešto poput medijskog fenomena i zvijezde - svi o njima pričaju, ali nije baš jasno što one doista znače. Donosimo izbor iz literature koja će zasigurno pomoći u razumijevanju.

Princ na bijelom konju iliti kreativnoindustrijski naramak knjiga

Do Nevena Lovreković došli smo na virtualno &quot;cimanje&quot; Ivice Kartela, koje i je davno u razgovoru za naš Magazin rekao da u knjižnicu današnjice <a href="http://gkr.hr/Magazin/Razgovori/Ivica-Kartelo-Dovedite-u-knjiznicu-kozu-startup-i-3D-printer" target="_blank">treba dovesti i 3D-printer i kozu</a>.

...rekao da u knjižnicu današnjice <a href="http://gkr.hr/Magazin/Razgovori/Ivica-Kartelo-Dovedite-u-knjiznicu-kozu-startup-i-3D-printer" target="_blank">treba dovesti i 3D-printer i kozu</a>. S 3D-printerom smo uspjeli, koza je još na čekanju, ali smo odmah razgovarali s njegovim učenikom koji se ulovio rada s 3D-printerom. Sjećam se da me je pred neko vrijeme na vašu stranicu uputio Ivica Kartelo, koji je jednom davno u razgovoru za Magazin istaknuo kako u knjižnici trebamo nabaviti 3D-printer. I jesmo. Započinjemo s ovim pitanjem jer Kartela vežem uz pitanja edukacije, pa me zanima – kako si se obrazovao i pripremio za bavljenje <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/3D-printanje" target="_self">3D-printanjem</a> i modeliranjem? Gospodina Ivicu Kartela poznajem već dugi niz godina, još od davne 2005. godine (ako se dobro sjećam) kada sam još išao u srednju školu i kada sam u njegovoj online školi (škola e-92) upisao prvi tečaj (tečaj za web-kreatora). Za gospodina Kartela imam samo riječi hvale i mogu reći da mi je jako puno pomogao u mojoj karijeri; bez njega i njegovog upornog „guranja naprijed“ u najtežim trenucima mislim da ne bi bio ovdje gdje sam sada.Oduvijek me zanimala tehnologija, pa sam se upravo iz tog razloga još u srednjoškolskim danima počeo baviti programiranjem i razvojem web-aplikacija, a upravo sam s gospodinom Kartelom radio na svojim prvim većim projektima što se tiče programiranja. U svojoj karijeri radio sam kao freelancer i kao web-developer u dvije tvrtke, a trenutno sam direktor u vlastitoj tvrtki SMARTEH. SMARTEH, koji trenutno prolazi kroz detaljni redizajn vizualnog identiteta, podijeljen je u nekoliko odjela: Razvoj web aplikacija, Razvoj mobilnih aplikacija, Grafički dizajn, Internet-marketing i odnedavno 3D-printanje i modeliranje. U Odjelu za 3D-printanje i modeliranje, moram priznati, svi mi aktivno sudjelujemo jer nas sve zajedno to zanima i svima je to na početku bilo još neistraženo područje (kao i velikoj većini ljudi u Hrvatskoj). U današnje vrijeme čovjek mora biti svjestan da mu „formalno“ obrazovanje nikako nije dovoljno i mora uvijek samostalno učiti i biti „u toku“, a nažalost, u Hrvatskoj je situacija da ako želiš raditi sa 3D-printerima, ne preostaje ti ništa drugo nego da sve sam istražuješ. I to je upravo ono što mi želimo promjeniti!Pitanje nije slučajno već vrlo ciljano – ne čini li vam se da je edukacija, tj. neduciranost upravo možda najveći problem s 3D-printanjem u Hrvatskoj? Sve se čini dosta kompleksno, savladivo uglavnom onima tehničke struke dok većina javnosti, djece, mladih ostaje izvan teme jer je preapstraktna i neopipljiva...Želja nam je jednog dana organizirati radionice gdje bi ljude detaljno upoznavali a radom 3D-printera i učili ih modeliranju. Što se tiče mog osobnog obrazovanja, za 3D-printere sve sam naučio online, jer kao što sam već i spomenuo (a i Vi ste to odlično primijetili), u Hrvatskoj, koliko znam, ne postoji edukacija vezana uz 3D-printere. Što se tiče modeliranja, u to sam bio već otprije upućen jer već nekoliko godina konstruiram i modeliram razne modele, tako da mi to nije predstavljalo neki veći problem.Naravno, u svemu tome jako mi je dobro došao Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, koji sam pohađao, gdje sam između ostaloga naučio temelje kako nešto konstruirati. Kao što ste i sami naveli, cijela priča oko 3D-printanja i modeliranja velika je nepoznanica ljudima koji nisu tehničke struke i mi to želimo promijeniti upravo kroz već spomenute radionice koje planiramo organizirati, pogotovo za djecu i mlade. Razgovarajući s ljudima, primijetio sam da jako malo ljudi shvaća što je to zapravo 3D-printer, a i velika većina onih koji su čuli za 3D-printer i otprilike znaju što se s njime može, ne shvaćaju na koji način radi i kako sve funkcionira. Svima je to još uvijek velika nepoznanica i svima se to čini kao znanstvena fantastika.Koji su najveći izazovi u bavljenju s 3D-printanjem iz domaće perspektive?Gledajući iz domaće perspektive, mislim da je najveći izazov bavljenja 3D-printerom upravo nabava samog printera. Međutim postoje razni printeri u kitovima koji se mogu jednostavno složiti i koji koštaju relativno malo novaca. Mislim da su oni sasvim dovoljni za učenje i za privatnu upotrebu. Naravno, uvijek morate imati ideju što printati, jer 3D-printer i služi tome: ideje pretvara u stvarnost. Sve ostale stvari kao što su što napraviti kada se u printeru zaglavi filament, na kojoj temperaturi raditi s kojim materijalom, kako dodatno obraditi predmet nakon 3D-ispisa i slične stvari čovjek nauči za vrijeme samog korištenja 3D-printera, a i uvijek se može nama obratiti - mi ćemo uvijek pomoći kako god možemo.Možemo onda reći i čime se vi konkretno bavite? Prije svega, naravno, koji uređaj imate, kakve su njegove karakteristike i kako vam služi? <a name="_GoBack" id="_GoBack"></a>Mi koristimo 3D-printer za svoje potrebe u uredu, a kako nudimo i uslugu 3D-ispisa i modeliranja, većinu vremena radimo upravo modele po narudžbi. Našu uslugu koristi veoma širok raspon ljudi, od tvrtki koji naručuju stvari koji su njima potrebni (primjerice razna postolja ili držači za razne stvari) do privatnih ljudi koji žele nešto unikatno (npr. privjesak, maska za mobitel i sl.). Imamo zaista dosta narudžbi, tako da naš printer radi gotovo bez prekida, a upravo nam je to dovoljno jaki dokaz da mnogo ljudi zanima ova tehnologija i daje nam do znanja da smo na dobrom putu.Trenutno koristimo prvi hrvatski 3D-printer (Forcebook Ultraprint 3D), a u fazi razvoja je i naš printer koji imamo u planu proizvoditi, no kako je još cijeli projekt u fazi razvoja, o tome bih nekom drugom prilikom.Primijetio sam da planirate web-stranicu sa sadržajem o 3D-printanju. Kakvi su planovi na toj fronti? Na našoj web-stranici <a href="http://www.3dprintanje.eu" target="_self">www.3dprintanje.eu</a>, koja je trenutno u fazi izrade, planiramo pisati o novostima u tehnologiji 3D-printera te ćemo pokušati barem malo približiti ljudima samu tehnologiju i uputiti ih u cijeli taj svijet 3D-printanja i modeliranja. Svakako ćemo Vam javiti kada stranica bude online. Nadam se da će biti kroz 14 dana.Surađujete li s drugim pojedincima koji se bave 3D-printanjem i možemo li govoriti o domaćoj &quot;zajednici&quot;? Trenutno ne surađujemo ni s kime tko se bavi 3D-printanjem, međutim zainteresirani samo za bilo koju suradnju u tom području.Mislite li da će sama tehnologija i 3D-modeliranje doći do razine u kojoj su bliži i jednostavniji svakodnevnom čovjeku? Naravno da smatram kako će tehnologija 3D-printanja postati bliža i jednostavnija svakodnevnom čovjeku... Pitanje je samo dana. Uvjeren sam da će do toga trenutka proći još neko vrijeme, međutim 100% sam siguran da će kad-tad 3D-printanje postati svakodnevnica običnom čovjeku.

Neven Lovreković: 3D-printanje postat će svakodnevnica običnom čovjeku.

U pokušaju &quot;skeniranja&quot; (za sada još ne 3D) cijele domaće &quot;scene&quot; 3D-printanja put nas je odveo i do Luke Draženovića, entuzijasta kojeg vrijedi upoznati.

Do vas sam došao istražujući hrvatsku &quot;scenu&quot; iliti &quot;zajednicu&quot; 3D-printanja i ekipe koja se njime bavi. Na tom putu se pojavila facebook-grupa &quot;<a href="https://www.facebook.com/3dprintanjeHrvatska?fref=ts" target="_blank">Print me – 3D printanje Hrvatska</a>&quot;. O čemu je točno riječ?Trenutno je riječ o hobiju, tj. o dvojici entuzijasta koji pokušavaju približiti 3D-printanje hrvatskoj publici. Partner mi je Krešimir Malbašić, koji je zapravo i složio sam printer. Kada već spominjemo &quot;zajednicu&quot; koliko je ona jaka, velika i kako funkcionira u domaćem okviru? Čini mi se da priča nije toliko razmahana koliko je vani snažan makers-pokret i općenito populariziranje <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/3D-printanje" target="_self">3D-printanja</a>?Zajednica je zapravo jako mala, osobno poznajemo samo par ljudi koji se bave već neko vrijeme printanjem. Koliko znam, ne postoji neki hrvatski printing-forum ili neko drugo organizirano mjesto gdje bi se iskustva mogla razmjenjivati. Bio sam nazočan na jednoj radionici gdje su se skupili zaljubljenici i entuzijasti, pa sam upoznao nekoliko ljudi koji imaju svoje printere i to je bilo odlično mjesto za razmjenu iskustava. Što se tiče makers-pokreta, on je u konstantnom rastu, ljudi svakodnevno razvijaju nove ideje i nove izazove. Takav pokret je nešto što cijelu 3D-print-zajednicu drži na okupu kako bismo iz dana u dan smišljali nove načine primjene takvih strojeva u kontekstu hobi-arta.Kako ste vi osobno ušli u priču i počeli raditi s tom tehnologijom?Prije nekih godinu i po prvi put sam pročitao neku vijest o 3D-printerima na portalu Bussiness Insider i odmah mi se ideja svidjela kao neka vrsta hobija pomoću kojeg svašta izraditi. Nakon toga sam se našao s prijateljem iz srednje škole i odlučili smo zajedno probati kako to sve funkcionira.Koji uređaj koristite i kakve modele izrađujete?Trenutno koristimo model Prusa Mendel i2. Radi se o modelu koji koristi već isprintane dijelove i može sam sebe replicirati što se plastičnih dijelova tiče. Radimo s ABS- i <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/PLA" target="_self">PLA</a>-plastikom i u međuvremenu smo imali različitih modela kao što su pečati, rezervni dijelovi za bicikle, traktorske priključke, makete aviona, držače ležajeva za stroj, razne remenice i zupčanici, ali i modele proizašle iz zabavne industrije, znači primjena je jako široka.Nalazite li i komercijalnu primjenu svojih proizvoda?Printanje ima svakako svoju komercijalnu primjenu, pogotovo kada se radi o unikatnim predmetima koji se izrađuju po narudžbi. Ovdje treba naglasiti da se ne smiju miješati pojmovi masovne proizvodnje i izrade prototipa jer izrada prototipnih (personaliziranih) modela uvijek iziskuje veće vremenske i financijske napore. Ukratko, komercijalna primjena postoji, ali na neki način za ciljani zasebni dio tržišta.Na koji način funkcionira vaše educiranje, imate li omiljene izvore i literaturu?Educiramo se stalno, pogotovo kada se radi sa strojem koji kao input ima hrpu parametara od kojih svaki od njih mora biti precizno pogođen da bi print uspio. Svaki put kada neki print ne uspije, bilo to zbog prevelike brzine, premale temperature ili neke druge postavke, nešto naučim iz toga. Volim otići na <a href="http://www.3ders.org//" target="_blank">3ders.org</a> i pročitati najnovije vijesti iz svijeta printanja, a literatura je isključivo online. Ovo nisu profesionalni strojevi u koje su uložene tisuće i tisuće eura u razvoj, tu se radi o nečemu što svojom upornošću i novim saznanjima uspijeva funkcionirati, te se educiranje bazira na dijeljenju osobnih iskustava s ljudima iz cijelog svijeta.Kako smišljate modele i dolazite do ideja za izradu? Koji je vaš omiljen softver za izradu i pripremu 3D-modela?Po potrebi uvijek se nađe nešto što se može isprintati bilo da je potreba ili dokonost. Dođem u teretanu i vidim da fali držač za ručke i pomislim da bi se to dalo jako lijepo dizajnirati i još staviti logo gore. Onda se sjednem za laptop i upalim Sketchup ili Solidworks i dam mašti na volju. U pravilu, jako je malo stvari koje ograničavaju maštu u 3D-print-svijetu. Kada je model gotov ide na „rezanje“ u Slic3r i dalje na printanje.U kojem smjeru će se razvijati 3D-printanje u hrvatskom kontekstu? Imate li kakvo predviđanje ritma širenja?Nadam se da će biti više radionica i možda se otvori poneki dućan u gradu koji nudi uslugu printanja. Širenje će biti rapidno, jer mi ovdje nekako kaskamo za tehnologijama koje su vani aktualne. Pravu eksploziju popularnosti vidim u približavanju printanja običnim ljudima, no prvo trebaju uređaju postati jednostavniji za korištenje, jeftiniji i pouzdaniji.Postoje li planovi za budućnost? Bolji uređaji i izazovniji projekti?Naravno, uređaj koji imamo i kojeg koristimo treba konstantnu brigu i nadogradnju, nekada nas dovodi i do granica ludila. No ako uzmemo u obzir da svakim problemom naučimo nešto novo i način na koji da riješimo probleme i unaprijedimo svoje proizvode i modele, tada je ta muka opravdana i vuče nas u pozitivu. Uz sadašnje stanje namjeravamo izrađivati svoj filament. To će biti jako veliki izazov i vjerujem da ćemo naići na mnoge probleme, ali što veći izazov to će i uspjeh više značiti. Cilj ovog unapređenja je da smanjimo cijenu filamenta koji nam je neophodan u izradi modela.

Luka Draženović: Jako je malo stvari koje ograničavaju maštu u svijetu 3D-printanja

Iza jednog od domaćih FabLab-ova stoji mr. sc. Roberto Vdović, asistent na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu koji entuzijastično radi na održavanju udruge i organizaciji pokreta. Nadamo se da će Vdovićeve riječi i na vas prenijeti inspirativnu energiju kao i na nas.

...uz pomoć raznih alata i pomagala, manje ili više profesionalno, pokušava raditi na konkretnim projektima, obično iz sfere elektronike, robotike, 3D-printanja... Iza jednog od domaćih FabLab-ova stoji mr. sc. Roberto Vdović, asistent na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu koji entuzijastično radi na održavanju udruge i organizaciji pokreta. Nadamo se da će Vdovićeve riječi i na vas prenijeti inspirativnu energiju kao i na nas. Jedan ste od stupova zagrebačkog <a href="http://fablabhr.wordpress.com/" target="_blank">FabLaba-a</a>, u kojem, među ostalim, intenzivno radite na <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/3D-printanje" target="_self">3D-printanju</a>. Možete li nam približiti genezu nastanka i formiranja takve udruge/prostora, energiju i motive koji se iza nje kriju? Ideja za pokretanje udruge krenula je još 2011. u počecima RepRap-projekta i pojave prvih 3D-printera, i kada sam s kolegom Hrvojem Petrovićem razmišljao koliko bi to moglo biti zanimljivo širem krugu ljudi i mogućim primjenama. Također razmišljali smo kako povezati različite struke, interese, grupe građana, pa je udruga neovisna o Sveučilištu, pojedinoj struci ili organizaciji bila logičan izbor. Nažalost, udruga je pravno registrirana tek u ljeto 2013. jer smo uz kolegu Sašu Relića bili svi dosta okupirani svojim osnovnim poslovima, a tako i aktivnostima uz 3D-printanje, stoga ove formalne aktivnosti nisu nikako dolazile na red.Kada i kako ste se osobno prvi put susreli s tehnologijom 3D-printanja te čime se danas bavite? Koji uređaj sada koristite? Prvi susret sa tehnologijom 3D-ispisa dogodio se još 2005. kada je pokrenut Tempus-projekt, na Arhitektonskom fakultetu gdje radim, a u sklopu kojeg je planirana nabavka jednog tada dostupnog profesionalnog 3D-printera. Nažalost, do 2008. spomenuti je projekt završio, a nabavka te opreme nije realizirana. Kako su na drugim školama arhitekture krenula istraživanja vezana uz digitalnu proizvodnju, istraživao sam na internetu što je moguće učiniti “u garaži” kako bih pokazao studentima neki mali dio istraživanja. Tada sam naletio na RepRap-projekt prof. Adriana Bowyera. Time je sve krenulo jer sam negdje tijekom ak. god. 2010/11. sakupio dijelove i izradio prvu RepRap Prusu, zatim je ona izradila još jedanu Prusu i stvari su vrtoglavo krenule.Danas digitalna fabrikacija i 3D-ispis, ima značajan udio u mojim aktivnostima, kako kroz fakultet, tako i kroz udrugu. Kroz udrugu radimo na promociji ove tehnologije i pokušavamo zainteresirati što veći krug ljudi. Stolni 3D-printeri, iako još u razvoju, danas su već vrlo dostupni. To je razlog što je i sve veći broj zainteresiranih iz različitih stručnih područja, ne samo tehničkog, već i medicine, umjetnosti, mode.Obilježeni ste RepRap-projektom koji implicira jaku otvorenost prema zajednici, dijeljenje ideja i znanja? Mislite li da su principi dijeljenja ključni i kako su pomirljivi s komercijalnijim i &quot;egoističnijim&quot; načinima razmišljanja? RepRap je razlog zašto ovo pišemo, zašto se o 3D-printerima danas toliko piše. Ideja 3D-ispisa nije nova. Prošle godine je bilo 30 godina od prvog 3D ispisa koji je izradio Charles Hull, kasnije jedan od suosnivača tvrtke 3D Systems, tvrtke koja proizvodi 3D printere zadnjih dvadesetak godina. Međutim prof. Adrian Bowyer ideju 3D-ispisa zamislio je malo drugačije i jednostavnije, te je svoja istraživanja ostavio otvorenim zajednici, što je rezultiralo iznimnim interesom. Zanimljivo je vidjeti <a href="http://www.youtube.com/%20watch?v=-mHwRgiTeB4" target="_blank">njegovo izlaganje iz 2007. godine</a> kada je izradio i predstavio prvi RepRap-3D-printer. Ideja korištenja pištolja za ljepljenje, koordiniranih pokreta po X, Y i Z osi, koji ostavlja trag topljenog materijala i slaže slojeve teško da može biti jednostavnija, ali njegovo razmišljanje o čitavom pokretu koji bi iz toga treba proizaći je zaista posebno.Možemo se pitati zašto, ako postoji već 30 godina, 3D-ispis sve do prije koju godinu nije izazivao takav interes. Bio je rezerviran za skupu opremu namijenjenu vrlo uskom krugu i uglavnom jednoj struci. Čitav se postupak izrade, od pripreme modela, do samog ispisa, često mistificirao kako bi se opravdala visoka cijena. Iz tog razloga takva tehnologija nije bila od dostupna širem krugu zainteresiranih.Zasigurno postoji potreba i interes za profesionalnim, skupim uređajima, za pojedine struke, i on će postojati u određenoj mjeri i dalje, ali naš interes su stolni 3D-pisači. Mogla bi se povući paralela sa prvim mainframe računalima, izrađenim sredinom prošlog stoljeća, kada je tada jedan od vodećih ljudi IBM-a rekao da na svijetu postoji potreba za svega nekoliko računala.Koliko je razmišljanje bilo krivo vidimo danas kada su računala svugdje oko nas, pa tako pokreću i stolne 3D-printere, imamo ih u svakom mobilnom uređaju i sl.Kako sam nastavnik na fakultetu, i po prirodi posla dijelim svoje znanje sa studentima, sve aktivnosti vezane uz udrugu su također namijenjeni svima koje to zanima, tj. i kao udruga podupiremo otvorenost, kako samog rada, ideja, tako i naših rezultata.Koja je vama osobno, a koja FabLab-ekipi omiljena vrsta projekata tj. modela koje izrađujete i printate na 3D-printeru? Svaki projekt koji radimo ima svojih izazova i time je njegova realizacija svima draga. Od konkretnih manjih projekata želio bih istaknuti projekt izrade proteze ruke, koju radimo u sklopu <a href="http://enablingthefuture.org/" target="_blank">e-nabling the future-projekta</a>, gdje jedan od mojih studenata vodi mali projekt u sklopu kojeg želimo izraditi protezu šake i dijela ruke.Od naših inicijativa teško je izdvojiti neku koju je važnija od druge, od mobilnog FabLab-a kojim želimo obići svaki kutak Hrvatske ali i šire, do održivog digitalno proizvodenog FabLab-paviljnoa koji bi trebao za početak biti na prostoru ispred Arhitektonkog fakulteta, a ako bude interesa, i negdje drugdje. Meni osobno najznačajnija je inicijativa odnosi se na uvođenje 3D-printera u svaku osnovnu školu, za koju osobno vjerujem da bi stvorila izniman potencijal za društvo i pokrenula proizvodnju, gospodarstvo, ekonomiju, i globalno promjenila razmišljanje potrošačkog u proizvodno društvo. To je inicijativa koju vodimo pod sloganom “Predmet stvori u svakoj školi” još od prije nekoliko godina kada sam se susreo sa RepRap-projektom, osnovama robotike i kada shvatite da je najbolja populacija za to istraživanje upravo osnovnoškolci. Tada sam bio usamljen u svojim razmišljanjima i uvjerenjima, a u međuvremenu smo se pridružili također globalnoj inicijativi FabLab@School (http://fablabatschool.org/).Koji vaši osnovni kanali informiranja i educiranja po pitanjima 3D-printanja? Otkud crpite inspiraciju? Osnovni kanal je preko weba, iako tiskani mediji su oni koji dopiru do najvećeg broja mogućih korisnika. To je posebno iz razloga što ova dostupna tehnologija nije rezervirana samo za tehnički educirane profesionalce. Stoga smo otvoreni i uvijek se odazovemo kada god postoji interes u tiskanim medijima, na radiju ili televiziji.Sviđa mi se vaš stav koji sam pročitao u jednom drugom razgovoru da će 3D-printanje biti vrlo rašireno i dostupno. Mislite li i dalje tako te zašto se u Hrvatskoj priča relativno sporo razvija? Samo posljedica besparice ili nam i generalno nedostaje entuzijazma? Volim vjerovati da ne kasnimo. Ideje koje imamo kasnije postaju i mađunarodne inicijative, i zaista ne mislim da kasnimo, ali još ne postoji kritična masa. Svakodnevna dostignuća i ispisi različitih predmeta izazivaju interes javnosti što je dobro. Zaista bi voljeli da stvari krenu intenzivnije čim prije je to moguće jer vjerujem mogle bi pomoći našem gospodarstvu. Mi smo mala zemlja, vjerujem, kao što se nebrojno puta pokazalo, sa iznimnim intelektulanim potencijalom. Upravo digitalna fabrikacija, proizvodnja pojedinačnih individulanih predmeta, a ne masovna proizvodnja, gdje teško možemo konkurirati, predstavlja prostor gdje treba otkriti sakrivene bisere među mladima i pustiti ih da svojim idejama, koristeći internet i globalno tržište ponude svoj ideje i proizvode, jedan po jedan od malih količina do globalnog tržišta. Možda sam sanjar u tome, ali vjerujem da to leži izniman potencijal. 30 000 učenika svake godine kroz 10 godina, kada prve generacije završe fakultete, jednostavno će razmišljati kako nešto proizvesti a ne kao što većina razmišlja, gdje sto i kako kupiti.Mislim da nije problem besparica jer ova dostupna tehnologija ne zahtijeva velike investicije, već samo dobre ideje. Danas vam nije ni potreban 3D-printer, već ako imate ideju i znate izraditi 3D-model, možete je ponuditi u svom virtualnom dućanu nekog od servisa za 3D-printanje koji se nalaze na internetu i od sutra možete početi zarađivati globalno.Koliki je problem sâmo 3D-modeliranje i hoće li se softveri razvijati prema pojednostavljivanju? Možda samo 3D-modeliranje valja ranije uvrstiti i u školske programe kao temeljnu pismenosti, to sada nije ni u primisli... Svakako je edukacija izrade 3D-modela neophodna iako možete krenuti i s 3D-skeniranjem te izmjenom postojećih modela, za početak. Ponuditi uređaj bez potpore, edukacije, podrške koja prati čitav projekt, odnosno inicijativu kao što je FabLab@School, sigurno neće polučiti rezultate kako bi mogla ako se svi dijelovi mozaika poslože.Dolazite iz sveučilišne sfere koja je po mnogo čemu specifična. Dok s jedne strane možda odajemo dojam da stvaramo kvalitetan kadar koji uglavnom odlazi iz zemlje, s druge strane sva domaća sveučilišta, po mom osobnom sudu, imaju problem slabe uključenosti u društvo i rješavanje problema zajednice. Čini mi se da upravo ideje koje se kriju iza makers-pokreta i prostora mogu biti jedan od kanala snaženja takvog utjecaja... Kakav je vaš dojam? Mislim da je vaš dojam donekle ispravan. Tu je nekoliko problema o kojima možda nije mjesto za širenje teme, ali naša sveučilišta, koja to nisu, ili fakulteti koji žive u svom svijetu, sigurno ne doprinose ostavljanju drugačijeg dojma. Vani, posebno u SAD-u, osim nastavne, znanstvene i stručne djelatnosti vrednuje se i “outreach”, za koji nisam siguran kako prevesti u ovom kontekstu, ali govori upravo o tome u kojom mjeri do javnosti “dopiru” vaša istraživanja i rad na sveučilištu, te koliko svojim radom, vraćate društvenoj zajednici ono što je u vas uloženo vašom edukacijom.Sama znanost i znanstvena istraživanja, bila su dugo vremena obavijena velom tajni, a u posljednje vrijeme sve se više čini na otvaranju znanosti prema javnosti i tu postoji mnogo inicijativa.Kakvi su planovi za budućnost FabLab-a? Nažalost, od tri suosnivča igrom sudbine trenutno sam jedino ja onaj koji gura sve inicijative i stvari se ne kreću onom dinamikom kakvom bih osobno želio ili smo planirali. Stoga i ovom prilikom pozivam sve zainteresirane “makerse” i one druge koji samo žele vidjeti ili nešto novo naučiti da se jave, jer udruga je osnovana radi njih. Svatko tko želi podijeliti svoj entuzijazam i vrijeme za ideje vezane uz digitalnu fabrikaciju, više su nego dobrodošli.Ideja je FabLab-a proširiti se širom Hrvatske, ako ne drugačije, a onda mobilnim FabLab-om, i privući što više zainteresiranih u kojima sjedi ogroman potencijal. Ništa više... ništa manje :)

Roberto Vdović: 3D-printeri u svakoj osnovnoj školi donijeli bi zaokret

Matiju Pužara smo susreli, a gdje drugdje nego u Muzeju djetinjstva, gdje je uređivao vlastitu maketu zagrebačkog HNK-a izrađenu od LEGO-kockica.

Nećemo se praviti da nam je odmah kristalno jasno što zapravo radiš s LEGO-kockama. Možeš li nam približiti tko si i što točno radiš?Ja sam ti jedan Puležan u egzilu koji je uspio postići ono o čemu mnoga djeca samo sanjaju - igrati se LEGO-kockicama u svojim tridesetima (i još biti plaćen za to!) Uz to imam i &quot;pravi&quot; posao kao programer na sveučilištu.Otkad se baviš tim hobijem?Ako izuzmemo očiti odgovor (&quot;odmalena&quot;), u hobi sam se vratio 2003., nedugo nakon preseljenja u Oslo. Ta prva zima bila je duga, s jako kratkim danima i dugim noćima, što mi je omogućilo da ponovno otkrijem čari kockica te činjenicu da pomoću svoje struke (programiranja) mogu upravljati modelima. Kupio sam tada svoj prvi set, LEGO MINDSTORMS, i priča je krenula. Pažnju si privukao radom na HNK iz Zagreba. O čemu je tu točno riječ?HNK je tipičan primjer projekta koji, da sam samo približno znao koliko će to u konačnici biti posla, nikad ne bih ni započeo. Krenulo je od ideje da bi bilo lijepo napraviti nešto iz domovine, a što se arhitekture tiče, HNK je bio jedan od očitih kandidata. Kako tada nisam imao puno kockica, krenuo sam od virtualnog modela. Našao sam par fotografija na Internetu i krenuo od jednog konkretnog ugla, kako bih vidio ima li to uopće smisla i bi li skala uopće odgovarala u odnosu na lego-čovječuljke. <figure class="image"><img src="/uploads/hnk_first_70665_21973115dc.jpg" alt="hnk_first" class=" " width="800" height="640" /></figure> <h4>Slika famoznog prvog ugla</h4>Nažalost (za moj novčanik), skala je savršeno odgovarala. Prijateljica iz Zagreba obišla je Kazalište i poslala mi par desetaka fotografija iz svih uglova (osim odozgo, za što sam se poslužio Google Mapsom), što mi je uvelike pomoglo u daljnjem procesu dizajna, koji je trajao narednih par mjeseci. Nakon što sam nacrtao oko pola modela, krenuo sam računati koliko će to biti veliko. Odgovor je bio &quot;preveliko&quot;, no tada više nije bilo povratka. Nakon što sam dovršio dizajn i uvidio da nisam siguran hoću li moći to sve sam isfinancirati, poslao sam 15-ak pisama raznoraznim institucijama u Republici Hrvatskoj koje bi mogle biti zainteresirane za potporu projekta. Uzalud, naravno. Od par njih dobio sam tapšanje po ramenu, dok se ostale, uključujući i sam HNK, nisu ni udostojile odgovoriti. No eto, uspio sam, te je model svoju premijeru doživio u Oslu. Slijedilo je par izložbi po Norveškoj i Danskoj, nakon čega je prebačen u domovinu i predan na milost i nemilost klubu Kockice, koji ga je putem svojih izložbi održavao na životu. Model je sada dobio trajni smještaj u Muzeju djetinjstva u Rijeci.Koji je novi projekt na kojem radiš? Nažalost, projekt na kojem trenutno radim tajan je i bit će sve do trenutka kad se pojavi na policama knjižara :) Slično je s projektom koji bih želio ostvariti. Ono što mogu reći jest da ima veze s glazbom. Projekt koji sam upravo dovršio i predao je imao premijeru na nautičkom sajmu u Hamburgu - radi se o pumpi u omjeru 1 : 1 koju je proizvođač naručio za svoj štand.Kako se službeni LEGO odnosi prema vama hobistima?Kada su me lego-kockice ponovno zaintrigirale, iznenadilo me koliko je taj svijet zapravo velik, koliko odraslih slaže modele i ne srame se toga, već to ponosno izlažu na velikim izložbama diljem svijeta. Ono što čini LEGO jednim od rijetkih primjera među korporacijama jest da su prije desetak godina uvidjeli vrijednost toga, te su ljubiteljima kockica izašli u susret i osnovali odjel za suradnju s fanovima. Zaposlenici firme, uključujući i najviše vodstvo, redovito posjećuju izložbe te razgovaraju s fanovima i slušaju njihove priče i dogodovštine. U sklopu te suradnje razvio se i program LEGO Certified Professionals, u koji ulazi nevelik broj provjerenih hobista koji su svoju zaljubljenost u kockice pretvorili u posao i koji imaju poslovni odnos s LEGO-grupom. Godine 2010. u tu se grupu uključila i moja malenkost. Vjeruješ u toliko razglašenu ulogu LEGA u obrazovanju i odgoju djece?Apsolutno (i ne samo djece, usudio bih se reći). LEGO potiče kreativnost, suradnju među vršnjacima i s roditeljima, pomaže u razvoju motorike od malih nogu itd. U sklopu svog posla radim češće s odraslima nego s djecom. Reakcije odraslih su gotovo isključivo pozitivne jer svi imaju sjećanja iz djetinjstva, ili se sad pak igraju sa svojom djecom. <figure class="image"><img src="/uploads/wp01_73184_f3322ab77a.jpg" alt="wp01" class=" " width="800" height="800" /></figure> <h4>West Phoenix, naftna platforma koju je prema Matijinim nacrtima složilo 300-ak zaposlenika jedne firme.</h4>Je li ti itko ikada rekao da si djetinjast zbog hobija i koji je tvoj odgovor? U početku bi svako toliko netko to spomenuo, no čim bih im pokazao par uradaka, priča bi se odjednom promijenila. Otkada mi je to postao posao od kojeg i zarađujem, sve manje čujem takve komentare.Živiš i radiš u Oslu već godinama, Kako je tamo, kakva je kvalitetaNeću lagati - kvaliteta života je ovdje puno bolja nego u Hrvatskoj, živi se puno smirenije jer čovjek ne mora trošiti svu energiju na surovo preživljavanje. Osim toga, država omogućuje jednostavno vođenje obrta, birokracija je svedena skoro na nulu, a računi koje izdajem budu plaćeni u roku (najčešće samo uz prethodni usmeni dogovor). O ovakvu poslu bih u Hrvatskoj, nažalost, mogao samo sanjati. Cijena koju je potrebno platiti za taj luksuz doista su dosadna hrana te (pre)duge i (pre)mračne zime. No zato su ljeta divna.

Matija Pužar: LEGO potiče vijuge, suradnju među vršnjacima i s roditeljima

Posebno nas zanima domaća &quot;scena&quot; pa smo se za premijeru obratili Dejanu Radiću, jednom od stupova domaćeg developerskog studija <a href="http://www.cateia.com/games/" target="_blank">Cateia Games</a>. Dejan je spremno i iscrpno odgovorio na naša pitanja.

...digitalnih alata pri čemu je razvoj videoigara vjerojatno najsofisticiraniji segment stvaralaštva. Posebno nas zanima domaća &quot;scena&quot;, pa smo se za premijeru obratili Dejanu Radiću, jednom od stupova domaćeg developerskog studija <a href="http://www.cateia.com/games/" target="_blank">Cateia Games</a>. Dejan je spremno i iscrpno odgovorio na naša pitanja. Pretpostavljam da izvan gamerskih i poslovnih publikacija, a posebno nečemu iza čega stoji narodna knjižnica, rijetko dajete intervjue, stoga za početak moramo predstaviti vaš pogled na firmu – tko ste, što ste i zašto ste?Cateia Games, za one koji to još ne znaju, firma je koja se bavi izradom videoigara. Iza nas je do sada više od 16 godina rada i preko 30 igara koje se prodaju na svjetskom tržištu i stoje rame uz rame s najboljima u žanru.Trenutno zapošljavamo 15 vrsnih profesionalaca i isto tako nekoliko outsource-timova, pa se sveukupni broj ljudi koje svakodnevno rade na Cateinim igrama kreće oko 40.Cateinim kormilom dugi niz godina uspješno upravljaju Dejan Radić, Ivan Bralić i Krešimir Špes.Kada i kako ste se uopće odlučili baviti razvojem videoigara? Svi smo mi bili klinci, a onda kada ne želimo biti piloti i policajci, valjda je na trećem mjestu da želimo raditi &quot;igrice&quot;. No to je jedan ozbiljan i zahtjevan posao, to ste sigurno znali, i kako ste se na njega odlučili? Možda ovo možemo preformulirati i reći: &quot;Kako izgledaju <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/Game-Development" target="_self">game developeri</a> kada su mali&quot;? Što ste voljeli, što se igrali, čitali, čemu se nadali?Da, u pravu ste... to sada jest jedan ozbiljan i zahtjevan posao kako kažete, ali na početku toga nitko nije svjestan. I dobro je da je tako... Na početku vaša mašta i entuzijazam nisu omeđeni grubim činjenicama materijalističkog poslovanja, već ste usmjereni na ostvarenje svoje ideje koja je lišena gotovo svake svjesnosti o postojanju granica bilo koje vrste. Tada, u našim počecima, zaista smo bili prepravljeni osjećajem čistog stvaralačkog zanosa, i taj dio nismo ni danas izgubili. Osim igranja igara, na naše stvaranje zasigurno je imala nepobitan utjecaj i literatura raznih žanrovskih pravaca, od SF-a do filozofskih književnih djela. Naravno, film i glazba koja su i danas naša svakodnevica šire vidike i pomažu nam u idejama. Okruženi umjetnošću stvaramo umjetnost, da se tako izrazim.Možete li u kratkim crtama opisati uopće proces nastanka jedne vaše videoigre. Pretpostavljam da sve počne s idejom i scenarijem...Da, svakako... Međutim da biste imali &quot;dobru&quot; ideju, trebate prvo upoznati svoju publiku kojoj je igra namijenjena. Tek iz toga promišljanja i istraživanja niče dobra ideja. U suprotnome možete lako zalutati. Nakon toga dolazi pomno napisan scenarij koji zahtijeva duboko poznavanje grafičkih i programerskih mogućnosti vašeg tima. Zatim slijede jednostavne ili kompleksnije skice koje već u ranoj fazi trebaju odražavati željenu atmosferu igre, pa se po tom naputku sastavljaju 3D-scene. Kada je i to napravljeno, cijeli proces rada se seli do 2D-obrade scena, pa se zatim se u programerskom odjelu rade animacije, razni introi, traileri itd. Igra se finalno polira i to uključuje mnoštvo radnih procesa i dobru koordinaciju svih članova tima. Kada je sve završeno i odrađeno, tada se sve temeljito testira, i manjkavosti se dorađuju,ispravljaju i zamjenjuju boljim rješenjima.Ima li razmišljanje o komercijalnosti projekta presudnu ulogu u izboru teme, scenarija, stila ili dajete oduška vlastitim kreativnim očekivanjima i standardima?Na naše današnje promišljanje prilikom stvaranja novog naslova svakako utječe bogato iskustvo proteklih godina. Ovdje je važno naglasiti da mora postojati prijeko važan balans između davanja oduška vlastitoj kreativnosti i s druge strane očekivanja tržišta kojem je igra namijenjena. Imate još tu i nezaobilazan faktor financijske paradigme koja postavlja svoja pravila. Dakle postoji nekoliko važnih elemenata koji utječu na nastajanje svakog projekta i njihov pravilan odnos je ključ za uspjeh projekta.U kontekstu razvoja scenarija, koliki utjecaj na njihov razvoj imaju svi proizvodi koje primate kroz konzumaciju – filmovi, knjige, stripovi? Bolje rečeno, otkuda crpite inspiraciju?Inspiraciju crpimo iz neprestane konzumacije umjetnosti svake vrste. Knjige, stripovi, filmovi, glazba... Sve to oblikuje naše ideje i u mnogočemu utječe na naš osobni razvoj. Biti natopljen inspiracijom znači konzumirati je kroz sve oblike u kojima se pojavljuje.Sigurno vas se obično pita gdje nalazite ljude koji rade na vašim projektima, s obzirom na slabost game development-grane u hrvatskom kontekstu (ma koliko god nas veselili dobri primjeri). Vjerujem da imate viziju o promjenama koje su potrebne u obrazovanju, a koje bi pomogle ovoj propulzivnoj i zanimljivoj grani razvoja? Kada se uz to pribroji vrlo lako odlučivanje o odlasku u strane zemlje čini mi se da smo u problemu....Da, dotakli ste osjetljivo pitanje... Mi smo imali sreću da zaposlimo zaista sjajne ljude koji imaju zavidno znanje i iskustvo koje se stalno nadograđuje. Svima njima možemo zahvaliti što smo danas priznati i cijenjeni developer od igrača širom svijeta, a i naši nas izdavači uvijek hvale zbog kvalitete, točnosti i poštivanja rokova.Važno je reći da veliku pozornost uvijek pridajemo tome da se održava dobra radna atmosfera, da se svi osjećaju ugodno i cijenjeno. Osjećaj profesionalnosti i pripadnosti timu su uvijek motivirajući.Međutim još je uvijek mali broj ljudi u Hrvatskoj koji se bave ovom granom industrije... iako primjećujem da se u zadnje vrijeme pojavljuju nova lica i to svakako pozdravljam. Trebat će još neko vrijeme dok se u hrvatskom društvu ne osvijesti činjenica da je gaming-industrija najbrže rastuća industrija u svijetu, ove će godine sveukupno zaraditi oko 100 milijardi dolara, i da razvoj u tom smjeru može donijeti nova radna mjesta i veću konkurentnost na stranom tržištu. Obrazovne institucije bih svakako potaknuo da pridaju pozornost ovom fenomenu i ponude usku specijalizaciju obrazovanja i usavršavanja grafičara i programera, koji su nasušno potrebni ako želimo iskoristiti ovaj uzlazni trend poslovanja.Kako stoje stvari oko nastavka Kaptain Brawea i ovoljetne crowdfunding-kampanje?Kaptain Brawe nije se predao nakon što je dobro startao na Kickstarteru, a onda ipak nije uspio sakupiti cjelokupni traženi iznos. Pokušali smo još jednom, i opet nismo uspjeli sakupiti iznos u cijelosti potreban da ostvarimo projekt. Ali ovdje je važno naglasiti - ne odustati ni kada se sve čini izgubljeno. Kao što se kaže, gotovo je tek onda kada sudac odsvira kraj... pa možda ni onda. :) Dakle nismo odustali, i rezultat toga jest da se upravo sada dva velika izdavača međusobno natječu tko će potpisati ugovor s nama za izdavanja i financiranje novog nastavka igre Kaptain Brawe 2: A Space Travesty. Za one koji ne znaju, na igri će sudjelovati i veterani svjetske industrije Steve Ince i Bill Tiller, koji su dobro poznati po igrama Witcher, Broken Sword, Monkey Island itd.Dakle ipak ćete imati priliku zaigrati fantastičnu avanturu s, vjerujem, nezaboravnim Kaptain Brawe budalaštinama u izvedbi Cateia Games studija.Na koje ste projekte trenutno fokusirani i želite li nešto posebno najaviti? Slobodno....Trenutno paralelno radimo na više projekata, u ovoj smo godini planirali napraviti nekih desetak novih naslova. Većina je gotova i spremna za izdavanje, neki projekti su u finalnoj fazi izrade, pa će i to do kraja godine biti riješeno.Najavio bih i preporučio da zaigrate: Myths of Orion: Light from the North, priču o mladoj čarobnici koja se bori protiv strašnog maga.Za ljubitelje srednjeg vijeka i misticizma, uskoro izdajemo sjajan novi nastavak uspješnice:Where Angels Cry 2: Hell Broke Loose, gdje se nalazite u ulozi mladog svećenika koji po naputku kardinala treba privesti pravdi svirepog inkvizitora.Isto tako novi naslov kojeg preporučujem ljubiteljima steampunka: Eternity Lost: Light of Aurum, priča o ljubavi, opasnim negativcima, gradu u utrobi zemlje, neobičnim napravama i izumima.Klišej pitanje za kraj, ali izrazito važno za &quot;naš mali svijet&quot;: što biste početnicima ili samo idejno zainteresiranima za game development poručili – kojom stazom je dobro krenuti u našim okvirima?Zadajte si velike ciljeve, vjerujte da se i vama oni mogu ostvariti, oboružajte se strpljenjem i radite na sebi... predano i neprestano. Rezultati će sigurno doći.

Dejan Radić: Do danas nismo izgubili stvaralački zanos

&quot;Byte iz prošlosti&quot; donosit će vam u redovitom ritmu male crtice iz domaće digitalno-stvaralačke prošlosti. Za početak, sjetimo se dana kada je internet pretvaran u tiskani magazin - Internet Monitor.

Nećemo reći veliko otkriće kada utvrdimo koliko se dramatično internet mijenjao i promijenio od trenutka svog nastanka. U Hrvatskoj je pravo širenje počelo u drugoj polovici devedesetih godina kada su tada ipak rijetki sretnici čekali večernje sate ne bi li ulovili jeftiniju cijenu prometa i dolazili do željenih sadržaja. U tim pionirskim danima 1997. godine poduzetni Željko Anderlon okupio je ekipu koja je zamislila stvaranje &quot;magazina za internet, shareware, multimediju i pop-kulturu&quot;. Ideja je suštinski bila ta da se u jednoj tiskanoj publikaciji objedinjuje ono najbolje i najkorisnije s interneta, a sve to uz začin pop-kulture i zabave koji su uostalom i bili najviše klikani. Monitor je zapravo bio dio trijumvirata u kojem je postojao CD- i internet-portal. Ne možemo reći da je Internet Monitor ikada htio biti domaći Wired iako je određene poveznice moguće povući.U uvodniku iz travnja 1998. godine stoji: &quot;Ono što nas u Monitoru zanima to su nove, seksi tehnologije. Palm Pilot je seksi, notebook je seksi, digitalne kamere su seksi. Neki čak misle da su i mobiteli seksi. Velike kante više nisu seksi. Linux je seksi. Mac je seksi. Multimedija je seks bomba. Cijeli Web je seksi. Softver je seksi. Želimo se baviti seksi tehnologijom, a i ono što nije tako privlačno pokušat ćemo prikazati na drugi način.&quot; Bila je ovo praktički programatska objava koja najbolje pokazuje što je Monitor htio biti. Okupila se oko njega i cijela ekipa autora koji će tek u narednim godinama izrasti u poznata i cijenjena imena - Domagoj Pavlešić, Robert Gelo, Marcell Mars, Zoran Žmirić... Vjerujemo da i danas, ako na nekom buvljaku ili knjižnici, dobijete Monitor u ruke u njega treba zaviriti jer vjerojatno nema boljeg podsjetnika na dramatičnu evoluciju interneta. Recimo tako da broj iz ožujka 1998. godine donosi detaljan vodič kroz internet tražilice među kojima su na prvom mjestu AltaVista, Excite, Infoseek i HotBot! Google? Zaboravite. <figure class="image"><img src="/uploads/Skeniraj_131_70661_e97844d2db.jpg" alt="Skeniraj 131" class=" " width="800" height="1116" /></figure>

Byte iz prošlosti: Internet Monitor

Lovro Nola jedan je od stupova zagrebačke Machine, centra game-dizajna. Nola se bavi upravo onime što i nas u Lab-u ponajviše zanima, pa smo ga izveli pred nekoliko teških pitanja.

Tko je i što je <a href="http://machina.hr/" target="_blank">Machina</a> te zašto bi za nju trebao znati jedan običan domaći klinac/mladić?Ili neka djevojka možda? ;)Machina je centar game-dizajna – jedino mjesto u Hrvatskoj gdje netko tko želi saznati više o industriji videoigara može dobiti konkretne i relevantne informacije. Machina također funkcionira kao i obrazovni centar, pa nudimo programe obrazovanja za sve – od početnika koji ništa ne znaju o programiranju i dizajniranju do naprednijih programa gdje ljudi s postojećim predznanjem mogu naučiti neke naprednije tehnologije.Otkuda vam uopće ideja, motivacija i energija da se upustite u takav poduhvat? Prije svega, sve pohvale što razvijate posao koji je nešto više od tematskog kafića ili marketinške agencije, što je, čini mi se, domet prevelikog dijela domaćih kreativaca. Postoje li možda i neki strani uzori kojima se vodite? Ideja za Machinu je izašla iz neke osobne ljubavi prema videoigrama, profesionalnog iskustva s izradom obrazovnih programa i realne potrebe za razvoj ove industrije u Hrvatskoj. Sličnih primjera na svijetu u principu i nema – uglavnom se obrazovanje za potrebe industrije videoigara provodi na razini sveučilišta. Machina pak nudi puno kraće, ali zahtjevnije programe koji svoje korijene vuku više iz strukovnog obrazovanja jer vidimo da su ljudima više potrebne praktične vještine nego apstraktno i teorijsko znanje.Mene osobno fascinira što ste se odlučili napraviti praktički specijaliziranu školu. Kako uopće stoje stvari u Hrvatskoj po pitanju obrazovanja za razvoj videoigara? Nažalost, Machina je jedino mjesto u Hrvatskoj koje direktno i specifično cilja industriju videoigara. Postoje mnogi programi koji pokrivaju određene vještine ove industrije – programiranje, dizajn, audio itd., ali osim nas nitko ne nudi jedan program koji sva ta znanja objedinjuje u jedan koherentan i konzistentan model učenja.Kontaktiraju li vas uopće iz javnog obrazovanja, nude suradnju, kopiraju vaš model... Išta? Još ne! Nije da ne želimo surađivati s obrazovnim sustavom u Hrvatskoj, ali također smatramo da bi sustav trebao biti puno dinamičniji i fleksibilniji kako bi se mogao iz godine u godinu prilagoditi novim tržišnim uvjetima. Gledajući kako industriju videoigara pokreću trendovi, smatramo da četverogodišnji programi na kakve su studenti u Hrvatskoj navikli jednostavno nisu dovoljno fleksibilni za potrebe ove industrije.Postoje li već vidljivi i konkretni rezultati vašeg rada poput uspješnih developera i dobrih projekata?Postoje – što nas donekle i šokira zapravo! Machina postoji tek godinu dana i neka inicijalna razmišljanja su bila da bi tek kroz dvije godine mogli vidjeti prve ozbiljne projekte u javnosti – a zapravo ih već imamo nekoliko! Krenimo od odličnih Indiefferent Studia, koji se trenutačno bori za glasove na Square Enix Collective-u za svoj prvijenac „Bear With Me“, pa Studio Ludum, koji će svoj proizvod prikazati uskoro na ovogodišnjem InfoGamer-sajmu na Velesajmu koji organizira časopis Reboot, i još nekolicina malih timova koji su u nekim ranijim fazama razvoja.Posljednjih godina nisu rijetkost dobre vijesti o domaćim <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/Game-Development" target="_self">game developerima</a>. Tko su po vama glavni &quot;igrači&quot; i gdje trebaju tražiti šansu na svjetskom tržištu?Mislim da čak i nema nekih „glavnih“ igrača u tom smislu riječi – tržište je toliko veliko i šaroliko da čak i ljudi koji rade maltene iste igre nisu si konkurencija! A umjesto da hvalim naše developere (a treba ih!), radije bih pozvao sve zainteresirane da navrate na InfoGamer-sajam, gdje će svi relevantni domaći developeri pokazivati svoje radove. To je idealno mjesto da saznate više o njima i da ih možda upitate kakve ljude traže i slično. P. S. Da, i Machina će biti na sajmu! ;)Evo jedno pitanje koje mene osobno muči – možda sam potpuno neupućen, ali čini mi se da riječka game developerska-scena ne postoji. Je li vama poznato nešto što meni nije? Uglavnom, čini se da se ekipa uglavnom koncentrira u Zagrebu? Postoje neki mali timovi koji su s nama kontaktirali, ali nitko tko ima već gotovi proizvod. Doduše, mislim da se nekoliko developera iz Rijeke preselilo u Zagreb prije desetak godina. Nažalost, svi developeri su u Zagrebu i samim time sve prilike za posao i učenje se nalaze u Zagrebu. Bilo bi nam jako drago kada bi se neka mlada ekipa skupila u Rijeci i krenula jačati lokalnu game dev-scenu. Dapače, tu bi sigurno mogli računati na našu podršku i podršku svih ostali developera i medija.Kako će se kretati u budućnost razvoj videoigara? Koja će znanja biti tražena?Kvalifikacije i kompetencije koje će se tražiti u ovoj industriji će uvijek biti podijeljene na dva segmenta: specijalistička i generalna znanja. Veći studiji (10+ zaposlenih) će preferirati specijaliste, i tu će konkurencija uvijek biti iznimno velika. Neće biti dovoljno pokazati samo specijalnost već i portfelj odrađenih radova koji svjedoče kvaliteti odrađenog. S druge strane uvijek će biti potrebni ljudi koji znaju malo o svemu – programiranje, dizajn, marketing itd. Takvi ljudi će posao lakše naći u nekim malim studijima koji tek počinju.Muči li vas prelak odlazak kvalitetnih ljudi &quot;van&quot; i činjenica da im teško možemo konkurirati dobrim uvjetima? Uvjeti u hrvatskoj game-industriji su znatno bolji nego uvjeti za rad u ostalim zemljama EU! Znam da to zvuči dosta suludo, ali princip je jednostavan: igre hrvatskih studija koštaju isto koliko i igre europskih studija. Naša konkurentna prednost je to što su troškovi života u Hrvatskoj znatno niži nego u Engleskoj ili Njemačkoj, pa developerima u principu ostaje više novaca u džepu nego njihovim kolegama iz EU. To je inače i glavni razlog zašto u ovoj industriji ljudi ne odlaze toliko često – rade za europske plaće, a žive u povoljnijim uvjetima.Planirate li neke nove programe, module, projekte...? Svakako! Naš inicijalni program se pokazao jako popularan, i sa sve većim brojem polaznika koji su završili tečaj stvara se preduvjet za otvaranje naprednijih tečajeva. Planiramo otvarati sve više grupa za Unity Game Engine i za 3DS Max.Naravno, ne možemo proći bez osvrta na to što sami igrate, iz čega učite i kako se inspirirate?Igramo SVE – jer na kraju krajeva, to nam je i posao. Kada se u učionici potegne rasprava o nekoj igri koja je nedavno izašla, nedopustivo je da predavač samo bleji u učenike i ne zna o čemu pričaju! :) Osobno pak najviše volim kompleksne igre s dubokom i razrađenom pričom – Baldur's Gate, Shadow of the Colossus, Chrono Trigger itd. <figure class="image"><img src="/uploads/1655409_591165454307454_61472940_o_72279_83119bca65.jpg" alt="1655409_591165454307454_61472940_o" class=" " width="800" height="600" /></figure>

Lovro Nola: Obrazovni sustav nije dovoljno fleksibilan za razvoj industrije videoigara

Preporođeni HGSPOT jedan je od rijetkih mainstream-igrača na domaćem informatičkom tržištu koji se upustio i u igru s 3D-printerima.

HGSPOT je među rijetkima, ako ne i jedini u Hrvatskoj koji doista na svojim policama i katalozima ima dostupan 3D-printer. Naravno, nabavljiv je printer i preko drugih dobavljača, ali vi ste ga jedini stavili među ostalu ponudu proizvoda kao jedan &quot;mainstream&quot;. Hrabro, ludo ili realno?HGSPOT je uvijek u toku s najnovijim trendovima i tehnologijama. Mišljenja smo, s obzirom na enorman rast 3D-tiska na globalnoj razini, da je 3D-printer već ušao u “mainstream“. Namjera nam je u tom segmentu ići u korak s trendovima, predstavljati novitete, utjecati na tržište i 3D-tisak učiniti apsolutno pristupačnim.Forcebook UltraPrint 3D predstavljate i kao hrvatski printer. Vi ga samostalno izrađujete u svojim radionicama? Ako je tako, to je doista hvalevrijedno...Naš je „now how“ i lokalizacija, sve ostalo se uobičajeno za IT-industriju proizvodi u Kini.Pretpostavljam da su sami brojevi tajna, ali možete li nam reći opći dojam zadovoljstva prodajom vaših uređaja u zemlji? Postoji li interes i kakve su reakcije?U startu, kao i za svaki novitet, trebalo je vrijeme sazrijevanja i spoznaje, a kad su informacije došle do šire publike, i interes je postao veći. Ukratko, možemo konstatirati da su rezultati iznad naših očekivanja. Interes svakako postoji, moramo priznati da smo iznenađeni i reakcijama iz zemalja u okruženju.Kako ste prepoznali 3D-printanje kao moguću nišu na dosta slabom hrvatskom tržištu?Možemo reći da je, ako promatramo scenu 3D-printanja i entuzijaste koji promoviraju tehnologiju, hrvatsko tržište relativno skromno, ali… U širem pogledu potreba za 3D-ispisom javlja se u mnogim strukama pa tako doslovno iz dana u dan postoje novi upiti i korisnici koji dolaze iz sfera arhitekture, dizajna, protetike, hobisti…Kada predviđate da će 3D-printeri za kućnu upotrebu biti dostupniji hrvatskim kupcima?Već jesu; naravno, u HGSPOT-u. Napravili smo kućni „desktop“-printer, koji je cjenovno pristupačan. Ne zahtijeva nikakvo kompleksno sastavljanje i znanje da bi se stavio u pogon, već je doslovno „plug &amp; play“. Idealan primjer koji možemo navesti jest kupac koji je kupio printer kako bi sa svoja dva sina izrađivao igračke. Nazvao nas je nakon dva tjedna oduševljen s konstatacijom: „Izvrsno uložen novac i predivno provedeno vrijeme za igru.“ Vjerujem da vam je jasno da dok se ne razvija opća razina znanja o 3D-modeliranju koje treba postati nešto kao nova pismenosti i mentalitet koji teži stvaralaštvu ne možete očekivati veće uspjehe. Misli li se HG Spot na takve, npr. edukativno-marketinške načine uključiti u jačanje domaćeg tržišta?Teško je predvidjeti u kojem smjeru 3D-modeliranje ide. Hoće li znanje o 3D-modeliranju biti nužno za 3D-ispis ili će se razviti novi kako online-servisi tako i prostori koji će prodavati uslugu 3D-modeliranja.Na globalnom tržištu već postoje ozbiljne diskusije kako pravno regulirati online-servise kojih je iz dana u dan sve više i više. Svakako da je interes za 3D-modeliranjem sve veći i veći, pa tako s našim partnerima koji se bave isključivo 3D-modeliranjem pregovaramo o održavanju edukativnih radionica. Neke su koncipirane kao kratke i općenite, a neke su višednevne i specijalizirane, npr. rad u Blenderu.Vjerujem da postoje i daljnji planovi za budućnost s obzirom na to da se taj segment tehnologije snažno razvija. Možemo li očekivati Forcebook UltraPrinter 3D 2?Ovdje moramo biti kratki. DA. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/rEjptTlIG10?autoplay=1"></oembed></figure>

Marko Lekić: Užitak je kada nazove zadovoljan kupac koji s djecom izrađuje igračke

Vjerojatno su svi razgovori s tobom do sada započinjali odmah pitanjima o visokom obrazovanju, 3D-printerima, upotrebi u medicini, pa ćemo mi krenuti potpuno suprotnim putem. Kakav je Sven bio kao dijete? Znatiželjan? Kreativan? Jesu li postojale naznake tada da ideš u smjeru tehničke struke... S nostalgijom se sjetim djetinjstva. Mislim da tek sada, kad sam odrastao i završio formalna obrazovanja, mogu reći da je djetinjstvo bilo najkreativniji dio mojeg života. Naravno, nisu mi baš sve okolnosti išle na ruku, ali s ovakve distance mislim da sam disao punim plućima, no nisam toga bio niti svjestan. Danas se malo teže diše punim plućima, smoga je sve više, haha! Ljude danas najviše guši raspored, što smatram paradoksom jer bi nam uporaba razno raznih kalendara morala omogućiti i slobodno vrijeme za svoje bližnje i daljnje ljude koje poznajemo.Također, sjećam se da sam doslovno jeo knjige, pročitao sam cijeli opus Julesa Vernea koji je tada bio meni dostupan. To je bilo izdanje Otokara Keršovanija s omotima u raznim bojama. Nakon njega išla je Grička vještica.Unutar tehničke struke, kako si konkretno dospio do teme 3D-printanja? Kada si uopće prvi put čuo za temu i gdje si prvi put vidio/rabio 3D-printer?S temom 3D-printanja sam se prvi puta susreo na fakultetu. To je bilo pred desetak godina. Kod nas u to vrijeme nije puno ljudi znalo za tu tehnologiju. Prvu opremu nabavili su fakulteti u Slavonskom Brodu i Zagrebu. Mi smo prvi 3D-printer nabavili dosta kasnije. Upravo iz razloga što nismo imali opremu, logično je bilo okrenuti se partnerima u Europi koji je imaju i koji su spremni na suradnju. Tu sam preko preporuke jednog profesora iz Beča krenuo u tom smjeru. Danas je partnerska mreža i dalje aktivna i radimo na razvoju tehnologije 3D-printanja. Naravno, u međuvremenu je 3D-tehnologija jako napredovala i drago mi je da su ljudi danas svjesni veličine utjecaja te tehnologije na svakodnevni život, kulturu i znanost.Danas si javnosti najpoznatiji kroz inovacije u primjeni 3D-print-tehnologije u medicini što je i dosta medijski popraćeno. Postoje li novi momenti u projektu i planovi za budućnost? Već nekih 8 godina rezultati su izuzetni; uspješno smo primijenili nešto o čemu je desetljeće ranije bilo riječi samo u SF-časopisima i publikacijama. Sudjelujem na nekoliko projekata, suradnja s kolegama iz Centra za Aditivne tehnologije u Zagrebu je izvrsna. Nedavno samo objavili zajednički znanstveni rad na kongresu u Beču temeljem kojega smo dobili ponudu da se rad objavi u jednom znanstvenom časopisu i to je veliki poticaj da se krene dalje... U sklopu istraživanja za doktorat, napravljena je prva primjena 3D-printa u kirurgiji u ovom dijelu Europe. Bilo je to 2008. godine na klinici za Otorinolaringologiju KBC-a Rijeka. Taj mali, a ipak veliki doprinos stavio je našu zemlju u elitni klub zemalja koje su sposobne primijeniti visoku tehnologiju na tako delikatnom području kao što je ovo.U čemu vidiš najveću prednost, a u čemu najveću opasnost/manu 3D-printera? Kao i inače, smatram da najveće prednosti i nedostaci leže u našim glavama. Tako je i kod 3D-printa: samostalno odlučujemo hoće li 3D-print biti na nečiju korist ili potencijalnu štetu. Puno se toga promijenilo u našoj civilizaciji u ovih nekoliko tisuća godina, ali i dalje je čovjek faktor koji odlučuje i upravlja s dobrim i lošim stranama svake tehnologije pa tako i ove.Ne volim kada zvučimo jalni i pesimistični, ali ostalo mi je upečatljivo da si u lipnju nakon povratka iz Danske bio opčinjen činjenicom da na tamošnjem sveučilištu imaju 30 3D-printera ako se ne varam? O čemu je točno riječ i od kuda po tvom sudu izvor takve razlike? Slažem se s konstatacijom iz pitanja. Niti ja ne volim jalnost i zavidnost. U konačnici, mislim da zato nemam vremena. U Dansku sam u svibnju otišao zbog potreba projekta. Bilo mi je drago vidjeti kako se kod njih razvoja dobra klima za 3D-print. Smatram, a to je i dio europske razvojne strategije, da bez jake industrije temeljene na znanju mi nemamo što tražiti na svjetskim tržištima. Današnja kreativa i domaća pamet trebali bi nam biti jamstvo boljeg i bržeg razvoja. Druga je priča kako se danas sustav odnosi prema mladim znanstvenicima i prema onima koji nešto hoće, mogu i žele napraviti. Iz tog stanja se mi moramo probuditi i ne dozvoliti još nekoliko generacija kojima se neće moći osigurati perspektiva. Teško je to danas osvijestiti jer postajemo zemlja velikog kontrasta. Energija se troši uglavnom na stvari koje nisu direktno vezane uz razvoj standarda i napredak.Kako uopće stoji situacija u Hrvatskoj što se tiče nabave 3D-printera i punjenja? Znamo da je HG Spot ušao u igru, a i unutar EU-a smo, pa je uvoz nešto lakši...Riječ je o još uvijek relativno novoj tehnologiji koja nema jasno definiranog jednog ili dva velika igrača u segmentu jeftinijih uređaja kod nas. Postoje velike etablirane firme, no s obzirom na naš ekonomski potencijal ne vidim da se prodaju na veliko. Dijelom je to i zbog cijene koja nije baš mala, a s druge strane dio leži i na samoj tehnologiji koja je još uvelike u svojem razvoju i doslovno se svaki dan na tržištu pojavljuju novi uređaji i nove marke. Ima nešto i domaćih proizvođača, ali to je sve više manje na razini hobija. No tako je krenulo i s osobnim računalima, prvo su tehnologiju usvojili entuzijasti, pa zatim svi ostali...Uvoz, uvoz... Možemo li bez toga? Vidiš li perspektivu razvoja produkcije 3D-printera i vezane tehnologije u Rijeci? Apsolutno! Sudjelujem u jednom projektu koji za cilj ima razvoj novog 3D-printera i blizu smo rezultata.Sudjeluješ u projektu izgradnje inkubatora za 3D-printanje za djecu i mlade. Iako 3D-modeliranje i priprema za printanje nisu baš najjednostavnija stvar na svijetu, vjeruješ da se djeca na takvu kreativnost mogu početi poticati i razvijati vrlo rano? Jako me veselilo kad mi je g. Kristian Benić iz GRK-a predložio jednu njegovu ideju, a to je da spojimo više područja, između ostalog, i moje, odnosno 3D-print te da ga pokušamo približiti klincima kroz nekakvu edukaciju koja će biti organizirana u obliku jedne radionice. Mislim da ovaj projekt ima za cilj daljnju popularizaciju... Osobno bih bio jako sretan kad bi netko od njih za 20 godina postao veliki igrač na svjetskoj razini, a da smo mi bili ti koji smo mu dali poticaj, ideju ili na bilo koji način pomogli da uđe u svijet 3D-printanja.

Sven Maričić: Djetinjstvo je najkreativniji dio života

Darko danas živi na Zlarinu, gdje njegov istraživački duh inovatora ne miruje, već je dio tima koji razvija vlastitu tehnologiju za 3D-printanje. Optimističnog pogleda na budućnost, sugovornik je kakva se može poželjeti.

Prilično je senzacionalistički odjeknula vijest da ćete na Zlarinu proizvoditi 3D-printere? O čemu je točno riječ i kakvi su planovi? Kao prvo, morate znati nešto o mojoj profesionalnoj karijeri, a onda zašto Zlarin.Cijeli svoj profesionalni život sam proveo usmjeren prema znanstvenom i stručnom radu u području računalne grafike odnosno njene primjene u području projektiranja računala i procesora prvo na FER-u, a onda 26 godina u Americi radeći u vodećim američkim kompanijama kao rukovodioc ili direktor razvoja svih programskih sredstava za projektiranje.Danas, što se tiče 3D-printanja, &quot;tehnologija računarske grafike&quot; u određenom obliku samo je ekstenzija onoga čime sam se bavio cijeli život.Zašto Zlarin? To je malo čarobno mjesto gdje moja familija po povratku iz Amerike ima idealne uvjete života, a ja idealne uvjete stvaranja.Nastanak 3D-printera te njegova proizvodnja na Zlarinu je želja da se pokaže da se proizvodi visoke tehnologije daju proizvoditi na potpuno neočekivanim mjestima. Posebna motivacija je dati ljudima Zlarina koji hoće raditi, a koji su kvalificirani, da mogu imati vrlo zanimljiv i dobro plaćen posao na otoku. S tim pristupom nadam se da će biti zaustavljen tradicionalan odljev ljudi s otoka. Od nekoliko tisuća ljudi otok Zlarin je spao na 150 ljudi koji stalno žive na Zlarinu. Dakle očekujem da će Zlarin postati poznat ne samo po svom tradicionalnom zanatu koraljarstva nego i po tome što je postao prvi mali otok na Jadranu, a možda i u svijetu na kojem se pokrenulo visoko tehnološki razvoj i proizvodnja.U ovom projektu jedan od odlučujućih faktora je bio to da sam poznavao svestrano sposobnog mladog čovjeka Gorana Jeličića, koji je glavni tvorac ovog našeg prvog printera. Gogo ne samo što je napravio fantastičan tehnički produkt nego i fantastičan produkt po svom izgledu koji nadmašuje većinu svjetskih printera.Mislite li da domaći proizvođač 3D-printera ima priliku za konkurentnost na globalnoj razini?Moj kratki odgovor je DA! Malo opširnije: ne samo u 3D-printanju već i u bilo kojoj domeni koja ne zahtijeva ulaganja izvan naših mogućnosti. Čak i za potrebna ulaganja koja su izvan naše mogućnosti postoje mehanizmi kao Kickstarter, gdje dobar projekt i ideja mogu privući za naša shvaćanja neobično velike investicije. Traži se samo kreativnost koja će generirati dobre ideje i projekte, a ja mislim da mi u Hrvatskoj imamo kreativnost napretek. Ono što nam nedostaje možemo jako brzo naučiti.U svrhu dodatnog objašnjenja što je uspjeh i što je potrebno da duboko shvatimo, sljedeće su mudre izreke koje sam zapamtio:If you think you can, you can.If you can dream it, you can make it.Prva je vrlo široko poznata uzrečica. Druga je na ulazu u GM-paviljon u Disney Worldu, Florida. Međutim nije samo dovoljno stvoriti printer ili vrhunski proizvod nego treba nastati cijeli &quot;eco system&quot; kvalitetne dokumentacije i stručne i promptne podrške. Isto tako treba razviti mudru strategiju marketinga i podrške i to na globalnoj razini.Koje poteze i mjere biste voljeli vidjeti, a da na što lakši način zaživi vaš plan o proizvodnji 3D-printera? Naši sljedeći koraci su da organiziramo proizvodnju ne samo na Zlarinu već i u glavnim gradovima Hrvatske i to iz logističkih razloga, razloga efikasnosti, motivacije lokalnih prodavača te lokalne podrške.Vjerujete li da je riječ o tehnologiji koja će moći biti korištena u svakom domu s obzirom da sada gotovo ne ulažemo ništa u obrazovanje djece za 3D-modeliranje? Kad kažemo u svakom domu, onda moramo biti svjesni da opći standard u Hrvatskoj značajno ograničava što znači u &quot;svakom domu&quot;. Isto tako neće biti potrebno da svako ima svoj printer. Vec sada u svijetu postoji cijela mreža privatnih servisa koji pružaju servis printanja. Korisnik samo treba naći najbliži print-servis i poslati im datoteku. To nije niti će biti drugačije od današnjih usluga, običnog printanja i skeniranja. Današnji servisi printanja će uskoro htjeti proširiti svoje poslovanje te će pružati usluge 3D-printanja. Portal <a href="http://www.3dhub.com/" target="_self">www.3Dhub.com</a> vam daje mogućnost nalaženja najbližeg printera, a onda da jednostavno, pošaljete svoju datoteku… Moram naglasiti da će cijena tih usluga biti vrlo prihvatljiva SVIMA.Cijena će ovisiti o kompleksnosti objekta, odnosno potrebnom vremenu da se objekt isprinta. Važnije je pitanje kako stvoriti željeni objekt ili koje objekte printati. Što se tiče profesionalnih zanimanja, oni ionako već upotrebljavaju 3D-programe (arhitekti, strojari…), gdje je sljedeći korak da se objekt isprinta trivijalan, i nimalo složeniji od štampanja ili crtanja na običnom printeru. Što se tiče mlađih naraštaja, oni će vrlo brzo sve to naučiti. Pogledajte kako djeca od svega 2-3 godine barataju telefonima i kompjuterima. Postoji program Sketchup, koji se ne naplaćuje, barem u najjednostavnijoj verziji. Prema tome djeca, a i ostali će se početi igrati (crtati) pomoću Sketchupa, koji je vrlo intuitivan. Uskoro će doći još jednostavniji 3D-programi.Ni informatika još nije obvezan predmet… Znate kako se kaže - &quot;tko hoće, taj može&quot; - prema tome imat ćete puno djece koja će naći sama načina da to nauče. Budući da su ova tehnologija i njene mogućnosti vrlo zabavne i kreativne, interes i znanje će se širiti kao požar. Osim toga, netko će se potruditi da stvori on line upute korištenja. Na internetu postoji &quot;brdo&quot; informacija. Da, na engleskom, ali postoje već Google-prevodioci! Nije uopće pitanje korištenja printera. Pitanje je stvaranja tzv. sadržaja, odnosno željenog objekta. Dakle osnovno pitanje je prvo što se želi printati. Drugo pitanje je odakle dobiti objekt, a sljedeće je kako stvoriti objekt. Ponavljam, samo printanje je trivijalno, doslovno ćete to moći napraviti jednim klikom na miša.Mislim da će škole vrlo brzo nabavljati printere kada njihova cijena dosegne cijenu od $ 200, a to će se vrlo brzo dogoditi. Kao što sam rekao, bit će mnogo print-servisa, a isto tako ubrzo će svaka knjižnica imati barem jedan 3D-printer.U kojim područjima vidite najveću šansu za korištenje 3D-printera?3D-printer je revolucionarni produkt! Svatko ga može rabiti i to vrlo jednostavno! Naša imaginacija je jedino ograničenje gdje će se ili neće 3D-printer koristiti. Možemo samo govoriti o najimpresivnijim područjima primjene. Za mene, to je prvenstveno medicina, gdje je moguće zamijeniti takoreći bilo koji dio tijela, što je pokazano već u mnogim slučajevima: bilo koja kost na bilo kojem dijelu tijela, plastični dodaci za otvaranje/vraćanje potpune funkcionalnosti... Nema kraja.

Darko Gojanović: Želimo stvarati 3D-printere na Zlarinu i u glavnim hrvatskim gradovima

U Šibeniku radite na revitalizaciji stare urbane jezgre razvojem Urbanog centra. O čemu je točno riječ?Revitalizacija stare gradske jezgre je iznimno složen, skup i dugotrajan proces. Jedan od projekta revitalizacije stare gradske jezgre jest osnivanje Urbanog centra. Kao dio transnacionalnog projekta JEWEL, u kojem je Grad Šibenik jedini hrvatski partner, a nositelj je grad Perugia iz Italije, cilj je inovativnim pristupom doprinijeti revitalizaciji stare gradske jezgre. Tijekom projekta napravljen je niz BtoB-sastanka, održano je 7 fokus-grupa, provedena anketa među stanovnicima stare gradske jezgre te građanima iz ostalih četvrti, napravljena analiza lokalnih potreba, izrađen niz tablica, grafikona, karata, napravljena tipologija urbanih centara u Europi, analizirana praksa revitalizacije starih gradskih jezgara na primjerima Torina, Bologne, Bruxellesa, Edinburgha te nakraju napravljen prvi u Hrvatskoj Urbani razvojni plan, otvoren Urbani centar i Urbani inkubator. Urbani centar je mjesto susreta građana, poduzetnika, institucija i gradske uprave gdje se raspravlja i dogovara o urbanim promjenama i zahvatima, a to je ujedno i dokumentacijski centar gradske jezgre te mjesto održavanja različitih radionica o staroj gradskoj jezgri.Teče li taj proces uspješno i koje su prepreke po putu?Projekti koji su sufinancirani sredstvima EU-a imaju striktno zadane rokove, pa su moguća minimalna kašnjenja što je slučaj i s ovim projektom - od početno predviđenih 18 mjeseci sva tri cilja - Urbani razvojni plan, Urbani centar i Urbani inkubator - realizirani su u roku od 20 mjeseci. Prepreka klasične vrste nije bilo, dapače, sve institucije i građani su pomogli u realizaciji projekta, najveći problem je bio nedostatak dokumentacije i strateških dokumenta jer u Hrvatskoj jedini obvezni dokument planiranja na lokalnoj razini je Prostorni plan Grada i Generalni urbanistički plan. Grad Šibenik još je usvojio i Strategiju Grada i to je sve. Mnogo toga je rađeno od početka, pa čak i najosnovnije stvari poput broja stanovnika u staroj gradskoj jezgri jer se popisni krugovi nisu podudarali s granicama stare gradske jezgre.I Šibenik kao i mnogi drugi europski gradovi svoju priliku gospodarskog razvoja vidi u kreativnim industrijama. O kojim je točnije granama riječ te koji su potencijali? Pretpostavljam da razvoj ovisi o kapacitetima zajednice i o već postojećim razvijem sektorima/kreativcima. U čemu Šibenik može biti distinktivan?<a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/Kreativne-industrije" target="_self">Kreativne industrije</a> su u projektu JEWEL upravo identificirane kao vrsta poduzetništva koja može egzistirati u zaštićenim urbanim središtima i doprinijeti poslovnoj obnovi povijesnih središta koja postaju monokultura turizma. S obzirom na veličinu Hrvatske u globalnom gospodarstvu kreativne industrije su tržišna niša gdje se može ostvariti potencijal rasta i razvoja. Postoje brojni pojedinci i udruge na području grada Šibenika iz sektora kreativnih industrija koji su postigli zapažene rezultate, ali nisu umreženi i nisu imali institucionalnu podršku, stoga Urbani inkubator osim što potiče poduzetnike početnike i potencijalne poduzetnike kroz subvencionirani zajednički radni prostor radi na formiranju mreže suradnje i kontakata kako između kreativaca međusobno tako i s sličnim centrima u Europi i svijetu. Šibenik nudi institucionalnu podršku, ali i smještajući centar u povijesnu jezgru šalje poruku o važnosti spajanja kulturno povijenog nasljeđa i budućnosti koju razvijaju kreativne industrije.Čini li vam se da govoriti i razvijati kreativne industrije u kontekstu ovakve porezne represije i pritisaka na bilo kakav oblik poduzetništva, skupoću rizika i eksperimentiranja ima uopće smisla? Čini mi se da imamo dosta talenata i želje, ali je teško od toga razvijati posao dok nisu zadovoljeni uvjeti tipa višestruko manje porezno opterećenje, oslobođenost od davanja, logistička pomoć javne uprave... Inače se uglavnom događa da kreativci odluče pronaći sreću negdje drugdje...Od samih početak teze su da se ništa ne isplati raditi, da nema novaca, da su porezi visoki, a potpore male, administracija troma i sl. Sve projekte koje radi Upravni odjel za gospodarstvo poduzetništvo i razvoj Grada Šibenika pokazuju da inicijativa i dobra volja mogu riješiti mnoge probleme i prepreke i da nedostatak sredstva uspješno rješavamo povlačenjem sredstava iz EU-fondova. Upravo završeni projekt revitalizacije tvrđave sv. Mihovila, koja je dobio nagradu HTZ-a za atrakciju godine s više od 100 000 posjetitelja, pokazuje da se i najsloženiji projekti mogu realizirati i da rezultati neće izostati ako je ideja dobra, realizacija uspješna i provedba prepuštena ljudima koji imaju volju i znanje da rade.Postoji li već interes za Urbani centar i kakve su prve reakcije?Postoji zanimanje građana i poduzetnika, s prvim konkretnim stanarima Urbanog inkubatora očekujemo veću živost centra, a s vremenom bi Upravni odbor centra trebao preuzeti vođenje tako da Urbani centar postane neovisan o gradskoj upravi. Prve reakcije su dobre, kao uostalom na čitav projekt revitalizacije stare gradske jezgre, ali napominjem da je stvarno riječ o dugotrajnom procesu koji zahtijeva koordinaciju stanovnika, poduzetnika i gradske uprave.Otvorili ste centar, vjerojatno ne slučajno, predstavljanjem 3D-printera, koji je upravo proizveden na Zlarinu. Postoje li kakvi posebni planovi upravo u smislu rada s 3D-print-tehnologijom te kako vam se osobno čini perspektiva tog područja?Poticaj kreativnim industrijama uz zajednički radni prostor su predavanja i radionice koje će organizirati Urbani centar, ali i tehnika koju pojedinci ne mogu kupiti jer nije ekonomično da za izradu pojedinog prototipa pojedini poduzetnik kupuje uređaje poput 3D-printera. Želja nam je da Urbani centar opremimo upravo takvom opremom i stavimo je svim građanima na korištenje. <figure class="image"><img src="/uploads/13292_v_13292_6fdf5e59db.jpg" alt="13292-v" class=" " width="800" height="534" /></figure>

Petar Mišura: Kroz Urbani inkubator spajamo povijesnu jezgru, građane i kreativne industrije

...znamo već neko vrijeme, a sada je sve &quot;živo&quot; i u stvarnosti. O čemu je točno riječ? Iva je upravo u<a href="https://itunes.apple.com/us/app/cats-spots-amazing-animals/id931277970?mt=8" target="_blank"> AppStore plasirala Cats with Spots</a>, edukativnu interaktivnu priču u obliku aplikacije za iPad, a koja treba biti zametak cijele serije sličnih sadržaja pod nazivom Amazing Animal Series. Jednog prohladnog petka, dok se još iščekivalo hoće li aplikacije proći sve blagoslove Applea, s Ivom smo razgovarali o priči, procesu izrade, planovima... Koliko je zahtjevno napraviti jednu ovakvu aplikaciju?Iskreno rečeno, dosta zahtjevno, zapravo zahtjevnije nego što se činilo na prvi dojam. Krenula sam u sve ovo kao apsolutni početnik koji sve uči samostalno, guglajući i educirajući se putem. Osim toga nije bilo nimalo jednostavno pronaći dobru i voljnu ekipu developera, suradnike za animaciju i zvuk te svih održati na okupu. Ali uspjeli smo i jako sam zadovoljna konačnim proizvodom kao i timom koji stoji iza toga.Možeš li nam maknuti veo mistike upravo s procesa izrade?Ne znam točno kako to kod drugih ide, ali kod mene je najlakše bilo napisati priču. To sam napravila u možda tjedan dana, a možda još tjedan sam potrošila na redigiranje, vodeći se sugestijama mojih nekoliko “beta-čitača” te profesionalnim smjernicama za dječje pisce. Relativno brzo išlo je i sastavljanje dodatnog, edukativnog teksta koji ide kao nadopuna priči. Sa svoje strane sam u radu oko ovog <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/App" target="_self">appa</a> najviše vremena provela crtajući i svladavajući Photoshop, o kojem do tada nisam ništa znala. Ipak, čvrsto sam se ulovila toga, nabavila tablet za crtanje i dva mjeseca se bavila samo ilustracijama, tražeći neki svoj stil, proučavajući životinje, crtanje izraza lica i slično. U međuvremenu sam ostala u drugom stanju, no sve sam uspjela dovršiti do pred kraj trudnoće, kada više nisam mogla toliko sjediti za računalom. Onda je došla beba i sve što ide s njom, tako da je daljnji razvoj aplikacije bio na čekanju najmanje nekih 10 mjeseci. Tada sam polako krenula tražiti developere i onda ih napokon i pronašla preko Twittera. Javio se studio Dva sa dva iz Zagreba, koji čine Siniša Koščec i Antonio Hadrović, i nekako smo odmah pronašli zajednički jezik. Nekoliko tjedana smo razmatrali i kako će se interakcija odvijati po svakoj stranici, što će mahati, padati, zvučati… A onda su se javili novi izazovi.Trebalo je raditi animaciju, praktički &quot;pješke&quot; sve nacrtati, a ja za to više uz novo dijete nisam imala vremena niti sam imala znanja o tom još jednom segmentu, tako da sam morala unajmiti animatoricu - Teu Stražičić - koja je napravila odličan posao. Zadržala je kompletan moj postav i pozadine na svakoj stranici, ali je uobličila likove na svoj način kako mogla lakše animirati. Kasnije nam se priključio i glazbenik Ivica Antunović Naranča, također iz Zagreba, koji je pored montaže zvukova skladao glazbu koja ide u pozadini edukativnog dijela aplikacije. Bilo je tu još snimanja naracije, gdje sam hrvatsku verziju čitala sama - što je kao neki štos da autor sam čita priču, dok je onu englesku čitao Theo Martin Herbert iz Londona. Sve je skupa s timom odrađeno uz stotine mailova, skype-razgovora i dogovora te ponešto sastanaka uživo. U svakom slučaju sve u aplikaciji su naši originalni kreativni proizvodi, izuzev uvodne skladbe te profesionalnih fotografija i videa divljih životinja, čija sam prava za korištenje otkupila na specificiranim web-stranicama.Ne bojiš li se da je toliko sadržaja u aplikaciji distrakcija?Pa treba iskreno reći da ponekad i jest distrakcija za samo čitanje priče. Na tržištu aplikacija za djecu to još nije regulirano ni kategorizirano, što bi možda trebalo biti; pomalo tu još vlada “Divlji zapad”, jer u isti se koš trpaju i aplikacije s interaktivnim pričama, i one s igricama, i one koje nude sve to zajedno u jednom proizvodu. Naravno, appovi u kojima postoje igrice, bojanke, slagalice – klinci otkidaju na to – ali tada sama priča pada u drugi plan. Čak i kada nema igrica, nego je u pitanju samo malo interaktivnih elemenata (kao kod mog appa), i to je distrakcija. No ipak mislim da se radi ujedno i o novom načinu čitanja i doživljaja priče. Čitanje tu i dalje postoji - i to uglavnom u dvije opcije na izbor, kao “čitaj mi” ili “čitam sam” - ali je dano na jedan zabavniji način. Čitatelja se poziva da de facto svojim prstom pokreće nešto što se spominje u priči. Nesumnjivo je da digitalni sadržaji pobuđuju neke druge mentalne procese nego klasične knjige, no još ćemo vidjeti kako će se sve skupa razvijati. Mislim da treba biti ukorak s vremenom i djeci pružati i ovakav novi sadržaj, ali da se knjiga ne smije time sasvim zamijeniti niti zanemariti.U svemu ovome nismo spomenuli o čemu se radi u priči.Riječ je o susretu leoparda i geparda te jednog luckastog, ali mudrog pavijana. Leopard misli da je jedinstven po točkama na krznu i užasno je ponosan na njih, ali se pojavljuje gepard koji isto ima točke. I što sad... Ide frka. Najbolje da pročitate sami... :) Cijeli kostur priče je baziran na stvarnim faktima iz života ove dvije, izgledom vrlo slične, afričke mačke, gdje se uglavnom progovara o njihovim razlikama, na način da je sve “upakirano” u jednu fiktivnu i zabavnu avanturu. U dubljem sloju se ovdje nastoji prenijeti poruka o važnosti međusobnog uvažavanja i tolerancije. Treći “sloj” ovog appa je onaj obrazovni, po uzoru na National Geographic: svako spominjanje nekog realističnog momenta u priči ima svoje objašnjenje u zasebnom edukativnom dijelu, koji se otvara klikom na posebnu ikonu smještenu u dnu svake stranice.Guranju aplikacije je potreban zasigurno velik marketinški posao?E da, to je sad posao. Za sada imamo <a href="https://www.facebook.com/catswithspots?fref=ts" target="_blank">Facebook-stranicu Cats With Spots</a>, pa navratite na “like” :) Izradili smo i web-stanicu pod nazivom<a href="http://www.treetoplibrary.com/" target="_blank"> treetoplibrary.com</a> (s obzirom na to da sam odredila TreeTop Library kao naziv svog branda s dječjim sadržajima), tako da sve izgleda ozbiljno i za početak je sasvim dovoljno. Slijede obraćanja medijima te uglavnom stranim internetskim portalima koji rade osvrte na nove dječje aplikacije. Konkurencija je ogromna i šarolika, pri čemu prvenstveno mislim na svjetsko tržište, na koje zapravo računam od početka, tako da će prva prodajna verzija biti objavljena samo na engleskom jeziku. Naravno, bilo bi mi jako drago da aplikacija i u Hrvatskoj naiđe na dobar odaziv, a hrvatska verzija bi trebala uslijediti vrlo skoro.Kako si financirala izradu?Ulagala sam vlastita sredstva, dok je manji dio stigao i preko javnih potreba u kulturi Grada Rijeke, s čime bi se trebalo pokriti nešto malo manje od jedne trećine ukupnih troškova. Ostalo je sve moja ušteđevina i velika podrška supruga. Pokušala sam u početku ići s developerima i na neki profit share-sustav, tipa da ja odradim koncept i priču, a oni svoj dio posla. Ali to je teško naći naročito kada još nemaš projekata iza sebe “za pokazati”. Zanimljivo je da iako je kod nas puno &quot;pametnih&quot; mobitela, malo se ljudi zapravo isprofiliralo za ozbiljno bavljenje aplikacijama, makar već ima nešto developera iz Hrvatske koji se pokušavaju probiti na svjetskom tržištu.Nakon ovoga slijede novi uradci?Imam dovršen tekst za drugi dio &quot;Amazing Animals&quot; serije, koji govori o jednom malom ljenivcu iz amazonske prašume. Hoće li nakon toga biti još nastavaka, vidjet ćemo, ovisno o tome kako ovo prođe na tržištu, no što se tiče ideja, toga ne nedostaje. Razmišljam, recimo, i o još jednoj priči o neobičnoj vezi pingvina s Južnog i sjevernog medvjeda sa Sjevernog pola, koji se dopisuju preko Arktičke čigre - ptice koja svake godine pređe taj golemi put. Na pameti su mi i pjevajući kitovi… Svijet životinja mi je fascinantan, prepun zanimljivosti i čudesa koja uopće ne treba izmišljati, samo naći način kako ih prenijeti. Još od djetinjstva sam obožavala o tome čitati i gledati dokumentarce, baš kao i moj sin, koji me najviše inspirirao za moje Mačke na točke. Kada je bio manji posjeli bi ga ispred National Geographica, a on ne bi disao :) No, planiram i neke druge priče koje nisu iz svijeta životinja, no o tome je još rano govoriti.

Iva Vlašimsky: "Cats With Spots" spajaju edukaciju i zabavu

Jednostavno rečeno, BBS označava kraticu Bulletin Board Systema, što bi doslovno govoreći bila elektronička oglasna ploča, a zapravo kompjuterski sustav na kojemu radi program koji omogućuje udaljenim korisnicima da se povežu i prijave na sustav korištenjem terminal programa. Prvobitni BBS-ovi imali su pristup preko telefonske linije uz korištenje modema. BBS je bio mjesto digitalnog okupljanja entuzijasta.Imao je tekstualni prikaz, ali grafika nije nikoga opterećivala - glavni motivator za sudjelovanje je bila mogućnost komunikacije. BBS je imao privatnu poštu, forume, online-chat i mogućnost razmjene datoteka i to sve prije pojave samog interneta. BBS je generirao stvaranje lokalnih zajednica/mreža koje su okupljale aktivne korisnike.Rani BBS-ovi bili su prvenstveno lokalni fenomen jer se korisnik morao povezati preko telefonske linije i platiti međugradski razgovor ako BBS nije u istom mjestu. Zato je većina korisnika nekog BBS-a bila iz istog mjesta, pa su se često održavali BBS sastanci, na kojima bi se korisnici osobno upoznavali. Na prostoru Jugoslavije su se prvi eksperimentalni BBS-ovi počeli pojavljivati sredinom 1980-ih, a najznačajniji predstavnik bio je beogradski Sezam, koji je imao korisnike iz cijele Jugoslavije. Pasionirani lokalni korisnik i organizator bio je i Tomislav Ribičić Riba iz Rijeke, jedan od osnivača Muzeja informatike Peek&amp;Poke, danas na radu u dalekoj Arabiji... Što je to za ljude rođene s internetom taj nekakav BBS?Pa usporedio bih to s web-stranicom/portalom/forumom kojem si pristupao putem obične telefonske linije. Problem je što većina klinaca ne zna što je klasična telefonska linija. :) Uglavnom, recimo da je osnovna razlika između današnjeg i prijašnjeg načina povezivanja, koji je bio uvelike sporiji. Bitno je spomenuti da je na BBS-u u jednom trenutku moglo biti onoliko osoba koliko je bilo spojeno telefonskih linija. Dakle u slučaju jedne, dok je netko bio spojen na BBS-u, drugi su dobivali signal zauzeća. Redial je bio vrlo popularan. :)Što se uopće moglo preko BBS-a?Osnovna stvar je bila komunikacija porukama kao što mu i ime implicira. Nešto vrlo slično web-forumima danas. Obično je postojao upload i download datoteka, pa čak i online-igre!Sjećam se da si na jednoj prezentaciji klincima pokazivao svoj telefon koji si prilagođavao za komunikaciju. Što je to?Ne, to je bio tzv. acoustic coupler u kojem je bio mikrofon i zvučnik, nešto kao inverzna slušalica. U to bih usadio klasičnu telefonsku slušalicu i on bi konvertirao digitalne podatke u zvuk i obratio, jer je telefonska infrastruktura bila namijenjena prijenosu zvuka, a ne digitalnih podataka. Preko couplera je kompjuter doslovno &quot;razgovarao&quot; s kompjuterom na drugoj strani veze.S kime si komunicirao u to vrijeme?Početak je bio kada sam u Trstu kupio modem od 300 bps u kitu kojeg sam morao sam sastaviti i spojio se na <a href="http://www.dejanristanovic.com/refer/sezam1.htm" target="_blank">Sezam</a>. To je bio prvi BBS u YU ako se ne varam. Kasnije ih je niknulo još nekoliko, pa i naš.Koliko vas je u Rijeci bilo uključeno u priču i tko su bili ostali?Ja, Davor Pasarić i Erol Zavidić.U sljedećim nastavcima Bytea iz prošlosti tražimo Davora i Erola...

Byte iz prošlosti: BBS

Vrijednost časopisa Savremena tehnika već je dobro prepoznata u domaćim &quot;retro&quot; vodama interneta i među povjesničarima koji se bave istraživanjem svakodnevice.

...prepoznata u domaćim <a href="/Lab/Rjecnik-pojmova/Retro" target="_self">&quot;retro&quot;</a> vodama interneta i među povjesničarima koji se bave istraživanjem svakodnevice. Posebno su upečatljive naslovnice koji su u tadašnji ambijent, u tisku mahom lišen boje i bez previše televizora, unosile vizije budućih tehnoloških otkrića, budućeg života... Među naslovnicama posebno nam je u oči upala ona iz svibnja 1955. godine koju krasi prikaz muškarca i žene u običnoj odjeći i sa svojevrsnom astronautskom kacigom u bezbrižnom letu iznad grada. O čemu je točno riječ? Riječ je o ukrasu i najavi reportaže &quot;Tehnička čuda sutrašnjice - obična reportaža iz 2055. godine&quot; koja istražuje &quot;tipičan&quot; dan izvjesnog Ivana Ognjegovića 2055. godine. Klasična je to futurološka pilula iz tog razdoblja u kojoj budućnost donosi sve - od robota do svemirskih putovanja.Upravo potonja su nam posebno zagolicala maštu: &quot;Približava se godišnji odmor, a on još nije stvorio planove kamo da ode sa svojom porodicom. Izbor je ogroman. Ne samo da mu turistička agencija nudi najljepše krajeve na Mediteranu, Južnom moru i čak Antarktiku - koji je posve naseljen i gdje postoje samo ostaci negdašnjih ogromnih glečera - već on može, ako zaželi, poći na turističko putovanje pod nazivom &quot;Od Mjeseca do Jupitera&quot;. Bila su ovo klišejizirana i pokazalo se naivna predviđanja razdoblja kojima se pokušavalo unositi optimizam u svakodnevicu i pružiti motivaciju za rad. S druge pak strane cijeli niz izuma iz područja zabave, dokolice i komunikacije, kojima se i bavimo u GKR Lab-u doživio je ostvarenje - televizija preko cijelog zida sa stotinama kanala, telefoni na kojima se vidi sugovornika... Valja spomenuti i da Savremena tehnika ovakve priloge nije sama stvarala već je obično riječ bila o prijevodima iz strane, prvenstveno američke i sovjetske štampe. <figure class="image"><img src="/uploads/Skeniraj_132_73103_f2b24b5c0e.jpg" alt="Skeniraj 132" class=" " width="800" height="1101" /></figure>

Byte iz prošlosti: "Obična reportaža iz 2055. godine"

...s obzirom na komičnost rubrike Modre laste u kojoj je Lastan “odgovarao” na pitanja zabrinutih čitatelja i čitateljica. Lastane, hoću li zatrudnjeti ako se poljubim? jedan je takav klasičan klišej.Ali pravde radi treba reći da je prava stripovska “faca” bio zapravo Genije. Lik Genija u društvu s Lastanom pojavio se 1972. godine u stripu imena, vidi iznenađenja - Lastan i Genije. Kako mu i ime kaže, on je doista mladi genijalac - maštoviti i kreativni izumitelj, sveznalica, klinac znatiželjnog duha, istraživač i sve ono što je najbolje u razigranu mladom biću. Genije nije “štreber”, to neko čangrizavo uspaničeno biće bez spontanosti, već pravi veseljko koji po cijele dane nešto pokušava i eksperimentira. Ne završava sve uvijek uspjehom, ali bože moj, u tome je tajna svakog velikana… No Genije nije ni neki običan “geek”, već duhovit, ironičan, satiričan, pa i ciničan lik uz pomoć kojeg se Bednjanec nije libio ismijavati i neugodne društvene fenomene. Godine 2008. nakladnik Crtani romani šou skupio je u album šest epizoda Genijevih avantura i na prekrasan način predstavio nam junaka s čitanjem kojeg bi svaki kreativac trebao početi dan - ne zbog nostalgije, već zbog inspiracije. Možemo samo sjetno uzdahnuti i reći - da bar danas postoje neki novi Bednjanci i Genije.Kako definiramo klasika? Kvalitetnom, naravno, a ta je kod Bednjanca neosporna. Otpornošću na protok vremena? I tu se njegov rad pokazao nehrđajućim. No, za status stripovskog klasika potrebna su i ona gore navedena desetljeća, potrebni su likovi koji žive iz epizode u epizodu, iz godine u godinu, uz koje odrastaju i na kojima se jeziku stripa uče naraštaji i naraštaji klinaca… Darko Macan, predgovor albumu Genije.<h4>Pronađite Genija na našim policama<a href="http://bit.ly/1BDLu6k" target="_blank"> http://bit.ly/1BDLu6k</a></h4> <figure class="image"><img src="/uploads/genije_2_74038_17612740fd.png" alt="genije 2" class=" " width="800" height="500" /></figure>

Lab preporučuje: Genije

...važnim temama i prijeti ostaviti posljedice koje su izrazito opasne za razvoj pozitivnih trendova, društvo u cjelini, ekonomiju, kreativnost, pali nam se alarm na uzbunu….3D-printanje je upravo jedna takva tema. Vjerujemo da ovdje ne moramo previše govoriti o njenom značaju, već je dovoljno proviriti u nisku naših intervjua s domaćim facama svijeta 3D-printanja, te postaje jasno o čemu je riječ i kakvi se potencijali u svemu kriju.No medijskim izvještavanjem o tehnologiji i kulturi 3D-printanja vlada lažan i štetan diskurs. Ilustracije radi navest ćemo samo dva primjera medijskog izvještavanja i pisanja.Jedan popularan poslovni časopis tako tvrdi: “Američki div u transportu i logistici UPS zbraja učinke prve godine svoje tehnološke inovacije u poslovanju - uvođenja 3D-pisača u šest poslovnica. Sada su najavili da će 3D-pisače postaviti u još 100 poslovnica kako bi svojim korisnicima omogućili da u njima stvore što god požele.”Druge pak dnevne novine izrazito podupiru Goranka Fižulića u avanturi izgradnje posla s 3D-printanjem: “Od jednog od najvećih uvoznika u Hrvatskoj i okolnim zemljama, s prodajnim mjestima gotovo na svakom uglu u svim većim gradovima, želi se vratiti na vrh i postati svjetski igrač… No u novom biznisu više se ne bi brinuo o tisućama zaposlenika i njihovim obiteljima jer to je, skromno kaže, probao u životu, sada je varijanta minimalni broj zaposlenika, ali puno kooperanata po cijelom svijetu koji imaju 3D-printere.” Vjerujemo da ovakav ulazak u “mainstream”-medije ne znači popularizaciju ove tehnologije i njenih mogućnosti već krije potencijal za upravo suprotne negativne procese. Osjećamo potrebu istaknuti ukratko tri točke, koje posebno trebaju imati na umu svi početnici u svijetu 3D-printanja. 1. Stvaralaštvo, a ne konzumerizamIskaz kao što je “dobiti sve što poželimo” sugerira da zapravo nećemo morati raditi ništa što stoji kao manje ili više skrivena premisa iza većine izvještaja i javnih predodžbi o 3D-printanju. Šetate se po kući, poželite plastičnu čašu, hop, pritisnete tipku i ona izlazi spremna! Da ne govorimo kako se tako priča i o rezervnim dijelovima, automobilima i sl. Riječ je o potpuno krivoj poruci koja se kreće u okvirima paradigme konzumerističkog društva i njegove temeljne poruke - “ništa ne moraš raditi, sve možeš kupiti”. 3D-printeri su prvenstveno stvaralačka tehnologija, što će reći da vraćaju nadu kako možemo probuditi i njegovati one aspekte naše ličnosti koji žele sudjelovati u procesu kreacije. A da bismo nešto napravili, posebno ako je to jedinstveno i “što poželimo”, potrebno je itekako truda i znanja što je svakako i poželjno. U suprotnom i brže nego što mislimo klizimo prema viziji čovječanstva iz Wall-E-ja.2. Printer nije replikator. Još. Rečenica “dobiti sve što poželimo” je pri tome i lažna jer nismo sigurno da postoji ikoji pa i višemilijunski uređaj pomoću kojeg možete “dobiti sve što poželite”. 3D-printer nije replikator iz Zvjezdanih staza, što posebno vrijedi za kućne printere u klasi do 5 000 eura, koji uglavnom imaju niz ograničenja, rade s jednim punjenjem odjednom, greške na kompleksnijim modelima su česte. A upravo su želje kompleksne, zar ne?3. Printer otvara, a ne zatvara radna mjesta. Na nedavnom Danu novih tehnologija postavljeno je pitanje uništavaju li ovakve tehnologije radna mjesta, što zapravo i sugerira izjava Goranka Fižulića. Stara je to dilema još od početka automatizacije pedesetih godina, ali pokazalo se zapravo da radimo sve više i na sve sofisticiranijim poslovima. Jednako tako i 3D-printeri će od same proizvodnje, održavanja i potom rada s modelima otvarati radna mjesta. Naravno, ako poduzetnik to želi i može, ako ima kapacitete, ako ga država ne uništava (...) što znači da, ako si Goranko Fižulić i želiš raditi stranim servisima posao, a nama prodavati bižuteriju, onda sigurno neće. Izbor je naš.

Kako mediji “mute vodu” kulture 3D-printanja

Kakve &quot;piliće&quot; uzgaja vaša farma tj. čime se vaše poduzeće ovog simpatičnog naziva bavi? Predstavite se našim čitateljima i javnosti... <a href="http://www.3dfarma.hr/" target="_blank">3D Farma</a> bavi se pružanjem usluge 3D printa i 3D modeliranja/vizualizacije. Mlada smo firma sastavljena od mladih ljudi i cilj nam je podići svijest o tehnologiji 3D printa.Postoji li na hrvatskom i regionalnom tržištu potražnja za vašim uslugama? Koliko sam shvatio mladog ste datuma postanka, ali je vjerojatno već vidljiv trend u kojem to sve smjeru ide...Potražnja postoji, ali za sada nije pretjerano velika. S druge strane, interes je izniman. Ovo je realno za očekivati kada je riječ o prilično novoj tehnologiji na našim prostorima. Ljudi uglavnom ispituju teren i pokušavaju odrediti da li je 3D print nešto što mogu upotrijebiti za unapređenje vlastitog posla. Posebno veseli što nas kontaktiraju ljudi iz svih mogućih branši.Postojimo oko dvije godine i već u tom relativno kratkom razdoblju osjeća se da interes i zahtjevi klijenata konstantno rastu. Ne mogu reći da postoji neki specifičan profil klijenata i to mi se osobno sviđa - ovo nam govori da 3D tisak nije nešto namijenjeno uskom krugu ljudi, nego tehnologija koju zaista svakome može koristiti.Kakva je generalno situacija u Hrvatskoj po pitanju 3D printanja, skeniranja, modeliranja... Meni se čini da kaskamo – ipak kada čovjek npr. na 3D Hubu vidi u Nizozemskoj preko 2 000 prijavljenih printera, a kod nas nekolicinu razlike postaju očite... O SAD-u nećemo ni govoriti. U Hrvatskoj postoji mali broj firmi koji se bave 3D printom i skeniranjem, ali obzirom na trenutnu potražnju to zapravo i ne čudi. Mislim da će proći još koja godina prije nego 3D print uzme maha kod nas. 3D modeliranje je postalo prilično uobičajena stvar, jedino što cijena usluge zna biti prenapuhana i kvaliteta odrađenog posla dosta varira.Meni se čini da ne pomažu ni senzacionalistički mediji koji cijelu &quot;makers&quot; kulturu kada je uopće prikazuju, prikazuju nerealnom... Slažem se. Ljudi uglavnom ne znaju da &quot;kućni&quot; 3D printeri kakvih danas ima na desetke nisu ništa drugo nego sofisticirane igračke te da je potrebno imati dosta znanja, vještine i strpljenja za kvalitetan rad sa strojem. Još smo daleko od plug&amp;play rješenja za kućne korisnike, a nisam siguran da će i onda zaživjeti ono što proizvođači printera stalno obećavaju - jedan 3D printer u svakom domu. Kao ideja to lijepo zvuči, ali statistika pokazuje da se većina ljudi koji kupe 3D printer neko vrijeme &quot;igra&quot; s njim i onda zaborave na njega, čak do te mjere da niti ne potroše probni materijal koji dođe sa printerom. Jedini koji zaista trajno koriste kupljeni printer su &quot;makeri&quot;, ali riječ je o malom postotku ljudi. Trenutno ne mogu zamisliti slijed događaja zbog kojeg bi 3D printeri u kućanstvima postali prisutni kao npr. inkjet printeri, barem ne sljedećih nekoliko godina.Ako nije poslovna tajna koje 3d skenere i printere koristite? Jeste li zadovoljni njihovim mogućnostima? Za printanje koristimo MakerBot Replicator 2X i Leapfrog Creator printere. 3D skener je naše vlastito rješenje.U početku smo s printerima bili zadovoljni, ali klijenti imaju sve veće zahtjeve i trenutna oprema počinje kaskati. Problem je što je skok u sljedeću bolju kategoriju 3D printera nerealno skup. Ovo je generalni problem industrije 3D printera - bolji printeri jako brzo postanu ekstremno skupi, ali specifikacije ni približno ne prate porast cijene. Ovoga smo bili svjesni od samog početka i rješenje smo vidjeli u proizvodnji vlastitih printera. Na tome radimo već dvije godine i polako se približavamo konačnom proizvodu.Sa skenerom smo vrlo zadovoljni jer postižemo jednako dobre rezultate kao višestruko skuplja komercijala rješenja. Da nismo odlučili nešto napraviti u &quot;garaži&quot; danas vjerojatno ne bi ni imali 3D skener.Možete li nam predstaviti svoje najdraže ili najzanimljivije uratke? Posebno me zanima postoje li igračke i sl., stvari korisne za edukativnu igru i kreativnost. Najdraži su nam projekti koje radimo sa studentima. Pošto smo donedavno bili studenti Grafičkog fakulteta u Zagrebu, održavamo kontakt sa studentima i profesorima. Studenti počinju se više raditi seminare i diplomske radove na temu 3D printa, tako da često surađujemo i pomažemo s praktičnim dijelom.Na stranicama poput <a href="http://www.thingiverse.com/" target="_blank">Thingiversa</a> postoji golem broj fantastičnih besplatnih modela koji se mogu iskoristiti za edukaciju i igru - to je zaista prekrasan aspekt zajednice koja se skupila oko desktop 3D printera. Ovo je posebno bitno za djecu i mlade koji lako mogu naučiti vrlo korisne stvari i otkriti svoje talente.Jedno pitanje, osobne povijesti. S obzirom da je naš Lab namijenjen i darovitoj djeci i mladim ljudima u potrazi za smjerom svog daljnjeg razvoja koja je vaša osobna &quot;pretpovijest&quot;? Kako ste se odlučili za područje, što vam usmjerava profesionalni razvoj, čime ste se bavili kao klinac...U prvom razredu srednje otkrio sam svijet računalne 3D grafike koji mi se toliko svidio da sam odlučio da ću se time baviti u životu. Počeo sam istraživati različite područja 3D grafike i do kraja srednje škole najviše me privlačila arhitekturalna vizualizacija. Na faksu sam upoznao nekoliko fantastičnih profesora zbog kojih sam se polako počeo okretati prema nekim novim područjima. Bilo je tu svega: računalom potpomognuti dizajn i inženjerstvo (CAD/CAE), računalno generirana holografija, spektralno renderiranje, programiranje... 3D print je došao kao prirodna nadogradnja na 3D grafiku i CAD/CAE - nakon što su se ideje vizualizirale došlo je vrijeme da se materijaliziraju. Smatram se iznimno sretnim što sam od prvog razreda srednje škole znao čime ću se baviti u životu i što mi je hobi zapravo postao posao.Koji su planovi za budućnost?Kao što sam spomenuo, već se dvije godine bavimo razvojem vlastitog 3D printera i glavni nam je cilj ove godine upogoniti cijelu stvar. Imamo još puno posla sa testiranjem i kalibracijom te izradom softvera, tako da nam u svakom slučaju neće biti dosadno.Osim toga, planiramo više raditi na promociji same tehnologije 3D printa i izradi edukativnih materijala za posjetitelja naše web stranice.Bavimo se novim poslom za naše prostore, tako da je teško raditi neke dugoročne planove. Najbolje što možemo napraviti je ići korak po korak i konstantno se razvijati.

3D Farma:  3D tisak je tehnologija koja svakome može koristiti

Kao što znamo, najbolji način razvoja vlastitih ideja učenje je od drugih pa smo se uputili u Grčku ne bismo li saznali što su to Media Lab-ovi koji su niknuli u nizu tamošnjih knjižnica.

Prije svega, predstavite nam svoj grad i knjižnicu u cjelini kako bismo mogli shvatiti kontekst vaše egzistencije.Nafpaktos je maleni prekrasni gradić u zapadnoj Grčkoj, smješten blizu mora i naseljen s otprilike 13 000 stanovnika, a dobro je poznat po bitci kraj Lepanta održanoj 1571. godine. Njegova luka i dvorac su glavna današnja atrakcija područja.Ali nema sumnje da je i Narodna knjižnica Nafpaktos dinamični centar života i učenja u zajednici, što je postala nudeći stanovnicima i korisnicima svih životnih dobi obogaćivanje vlastitog življenja. Trenutno knjižnica ima 7 685 prijavljenih korisnika i jednako toliko neregistriranih korisnika. Treba reći da je od svojih početaka utemeljena kao slobodna i narodna knjižnica, a osnovana je, te i danas postoji, zbog potreba svih gradskih stanovnika. S obzirom na kvalitetu usluge često se smatra najboljom knjižnicom u zapadnoj Grčkoj.Knjižnica, smještena u samom centru grada, utemeljena je 3. ožujka 1954. godine pod imenom “Papachalampeios Hellenic American Municipal Library” s misijom omogućavanja dostupnosti znanja, kulture i baštine. Sama zgrada izgrađena je zahvaljujući velikodušnosti Dimitriosa Papacharalambousa. Ovaj veliki mecena bio je voljan donirati dio ušteđevine za razvoj grada, za rad na projektima od šire društvene korisnosti i za intelektualni razvoj ljudi. Odlučio je napraviti zgradu koja će biti uglavnom korištena za konferencije, predavanje, ples, predstave te je donirao i knjige na grčkom, engleskom i francuskom. I sve to u periodu kada u Grčkoj još nije uspostavljeno ni besplatno i slobodno obrazovanje. Uskoro je cijela zgrada prenamijenjena u knjižnicu te je stavljena pod upravu Ministarstva obrazovanja. Od prvih dana postojanja lokalna zajednica te posebno mladi ljudi, doživljavali su knjižnicu kao vlastitu. I danas knjižnica zadovoljava obrazovne, kulturne, informacijske i rekreacijske/dokoličarske potrebe lokalne zajednice dopuštajući slobodan pristup na svim razinama. Osim velike čitaonice tu je i fond koji obuhvaća 75 000 naslova iz različitih područja...Nudimo računala sa slobodnim pristupom internetu, obuku, pretraživanje kataloga, opremu za ljude s poteškoćama, online kanali za komunikaciju s knjižnicom su otvoreni, radimo tutoriale, nudimo wireless internet, radionice kreativnog pisanja, pomoć u pisanju zadaće, jezične tečajeve i naravno mnoge čitateljske klubove. Imamo i bibliobus koji ide do manjih gradova i škola u našoj okolici. Posjećujući škole nastojimo unaprijediti čitanje i kreativne sposobnosti djece.Sve to može se koristiti besplatno!Najzabavniji dio knjižnice je dječji odjel: njegove knjige i igre motiviraju djecu na maštanje i potiču ljubav prema čitanju. Pričanje priča i kreativne aktivnosti organiziraju se svakodnevno. Nakon osnivanja novog Media Lab-a i mladi imaju svoj prostor. Tamo mogu eksperimentirati s onim što njih zanima. Stoga možemo reći da je naša knjižnica živa poveznica između baštine prošlosti i budućnosti okrenutim zahtjevima modernog informacijskog društva.Što je to Media Lab projekt?Ja ću vam odgovoriti postavljanjem dodatnih pitanja. Kako zamišljate narodnu knjižnicu budućnosti? Što želite raditi u modernoj knjižnici? Koja je uloga javne knjižnice u današnjem društvu te što zajednica treba i što može očekivati? Media Lab, novi projekt neprofitne organizacije Future Library, želi pružiti odgovor na pitanja koja smo poviše otvorili. Projekt koji je završio u prosincu 2013. godine i bio je financiran od strane Zaklade &quot;<a href="http://www.snf.org/" target="_blank">Stavros Niarchos</a>&quot; dozvolio je <a href="http://about.futurelibrary.gr/" target="_blank">Future Libaryju</a> razvoj novih, atraktivnih, udobnih i kreativnih prostora u deset javnih i gradskih knjižnica diljem Grčke. Naša glavna ciljana skupina je generacija Y, što znači da radimo s ljudima rođenima tijekom 1980. i ranih 1990., dok je naš glavni cilj pružiti tinejdžerima, studentima, profesionalcima, nezaposlenima i imigranatima mogućnosti za stvaranje, komunikaciju, inovaciju i učenje u knjižnici.Koje tehnologije koristite i koje aktivnosti se razvijaju u Media Lab-u?Naš Media Lab uključuje tri radne stanice, tj. prostora opremljena s raznim softverom i hardverom koji potiču suradnički rad među malim grupama u neformalnom okruženju. Točnije, postoji Brain Pulse soba gdje ljudi dolaze zajedno ne bi li projektirali i razrađivali svoje projekte ili samo sjedili i opustili se! Tu je i glazbeni studio opremljen računalom, video kamerom, programima za video i foto obradu, glazbenim instrumentima, a u kojem svatko može proizvesti video, stvoriti digitalnu priču, radio spot ili čak i svoje vlastite pjesme! Ne samo da je to prvi glazbeni studio u Nafpaktosu, nego i jedini! Treća radna stanica Co-Working Lounge opremljena je stolovima, modernim i udobnim stolicama, računalima, “pametnom” pločom i projektorom te tamo mladi ljudi mogu napraviti svoje vlastite prezentacije, održavati sastanke ili jednostavno surfati internetom s pristupom ekskluzivnom digitalnom sadržaju, a u isto vrijeme opuštati se u ugodnom i prijateljskom okruženju. Tu nudimo i razne programe kao što su tečajevi fotografije, kineskog jezika, rad na računalu, predstavljanje knjiga i razgovora, večeri poezije, radionice pletenja, a isto tako svi - obično domaći izvođači - mogu održavati i koncerte koji su besplatni i otvoreni za javnost. Konačno, organiziramo i plesne nastupe. Možda se neki čitatelj pita: &quot;Glazba i ples u knjižnicama? Je li to u redu?&quot; Moram reći da me ono što sam vidjela uvjerilo kako plešući skupa kao zajednica poduzimamo hrabar korak prema razumijevanju, suradnji i miru.Ponudom svih tih aktivnosti, uspjeli smo osigurati mladima zadovoljenje svojih potreba, problema, interesa i hobija. <figure class="image"><img src="/uploads/1_77286_0991644d98.jpg" alt="1" class=" " width="800" height="531" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/2_77290_9d1f2bbc69.jpg" alt="2" class=" " width="800" height="600" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/3_77294_fc9d9b1818.jpg" alt="3" class=" " width="800" height="600" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/4_77298_618a9be26d.jpg" alt="4" class=" " width="800" height="600" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/5_77302_b0b0b7bcf0.jpg" alt="5" class=" " width="800" height="600" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/6_77306_fc8c05fd19.jpg" alt="6" class=" " width="800" height="600" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/7_77310_c0d7c6ea73.jpg" alt="7" class=" " width="800" height="600" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/8_77314_a67a274e6a.jpg" alt="8" class=" " width="800" height="600" /></figure> Imate li podršku zajednice, posjećuju li korisnici Media Lab?Svi naši napori za uvođenje inovativnih usluga prepoznati su u našoj zajednici!Ljudi su stvarno iznenađeni svim ponuđenim programima, posebice učenici škola koji nas posjećuju svakodnevno! Nisu mogli zamisliti da će oni imati priliku snimiti svoj vlastiti glazbeni album ili urediti svoje videozapise u knjižnici! Oni su već sada shvatili da je naša knjižnica puno više od knjige, računala i interneta!Otvarajući svoja vrata svim vrstama programa, zabave i sastanaka, knjižnica je pretvorena u živi edukativni centar zajednice u kojem se ljudi okupljaju ne bi li dijelili ideje, stvarali, učili, igrali se, opustili i obogatili svoje živote.Još je jedan razlog zbog kojeg imamo toliki broj korisnika činjenica da je sve besplatno za svakoga s članskom iskaznicom! To je posebno važno u kontekstu teške ekonomske krize u Grčkoj kada ljudi ne mogu pokriti osnovne životne troškove. Naši korisnici posjećuju i svakodnevno koriste naš Media Lab jer osjećaju da je to jedinstveno mjesto u kojem imaju slobodan pristup informacijama i tehnologiji. Osim toga, tu je iskusno osoblje koje je uvijek spremno pomoći u izgradnji vještina kritičkog razmišljanja i kreativnosti. I to znanje koje stječu daje im snagu za pronalaženje rješenja za njihove probleme, pruža pomoć u potrazi za boljim radnim mjestima i poboljšanju životnih uvjeta.No ono što dokazuje njihovu najveću podršku činjenica je da su nam korisnici ponudili dobrovoljno svoju pomoć. Većina naših Media Lab programa organizirana je i provođena od strane volontera koji su spremni podijeliti svoje znanje i stručnost s drugima. Najznačajniji i dirljiv primjer je gospođa Lucia, 87-godišnja žena koja se dobrovoljno ponudila za pružanje besplatnih lekcija pletenja. To pokazuje i da Media Lab nije mjesto samo za mlade ljude. Ono što mi pokušavamo napraviti je potaknuti naše korisnike da surađuju jedni s drugima, bez obzira na njihovu dob. Nije pretjerano reći da smo uspjeli aktivirati i uključiti stare građane i ekonomske imigranate u društveni i kulturni život zajednice, ne bismo li im pomogli u istraživanju intelektualnog potencijala te ih tako privukli u knjižnicu.Dakle, dok su sve tehnologije i resursi zanimljivi, ono što Media Lab čini doista velikim je da djeluje kao središte za kreativnost, suradnju, inovacije i učenje na temelju ideja, umjetnosti, kulture, prirodnih i humanističkih znanosti.Lab je također podržan od strane pojedinih tehnoloških tvrtki. Kako funkcionira partnerstvo između knjižnice i privatnog sektora?Istina je da Future Library radi s dobro poznatim kreativnim organizacijama, kao što su Google, Gradska knjižnica Aarhus i Mozilla Foundation koji su pružili savjete o razvoju Media Laba i edukaciju za osoblje. No ono što knjižnica pokušava stalno činiti je pronaći nove partnere i suradnike iz privatnog sektora u cilju razmjene novih ideja, pronalaženja kreativnih rješenja i razvijanja inovativnih usluga. Takva kreativna partnerstva pomažu nam u unapređenju naših profesionalnih i osobnih vještina te u razvoju pogleda na stvari iz drugog kuta. Pogotovo u suradnji s ovim partnerima uspjeli smo poboljšati našu tehničku izvrsnost. Dakle, ja mogu reći da smo postali fleksibilniji, komunikativniji i otvorenijeg uma. Naučili smo kako se nositi s rizicima, kako koristiti našu maštu i usuditi se biti drukčiji. Nove veze s tehnološkim tvrtkama stvaraju nove vještine, stavove i resurse, oni nam omogućavaju da se promijenimo i rastemo kroz poboljšanje kvalitete usluga, razvoj novih usluga, ili čak mijenjanje našeg radnog stila. Kreativna partnerstva poput ovoga mogu biti pogodna i za branding i podizanje ne samo medijske pažnje, već svijesti šire javnosti o značajnoj ulozi knjižnice u društvu.Imate li novih planova za budućnost? Kako će se Lab razvijati u ovako promjenjivom okruženju?Naš je osnovni cilj u budućnosti ojačati odnos s našim korisnicima i zadovoljiti njihove brzo mijenjajuće ukuse i potrebe u pogledu prostora, usluga i politike. Želimo da svi naš Media Lab vide kao otvoren, ugodan, interaktivan, gostoljubiv i uzbudljiv kreativni prostor u kojem se može isprobati različite stvari i u kojem svi možemo učiti i komunicirati jedni s drugima.No kako ćemo u tome uspjeti? Prije svega pokušat ćemo upoznati naše korisnike, promatrati ih i postavljati im pitanja o tome što bi sve moglo pomoći u poboljšanju našeg Media Laba. Na taj način osoblje i korisnici dobit će priliku za zajedničko stvaranje novih ideja i novih usluga, dijeljenje znanja i zajedničko odlučivanje kako će usluge biti dizajnirane i razvijene. Nakon što posvetimo vrijeme razumijevanju korisnika, naša će knjižnica uspjeti poboljšati i svoj i njihov život.Naravno, znamo da moramo držati korak s trendovima kako bi proširili naše znanje i razvoj inovativnih projekata. Srećom, naše sudjelovanje u mreži Future Library in International Network of Emerging Library Innovators (INELI) Zaklade Bill &amp; Melinda Gates nudi nam jedinstvenu priliku za povezivanje s drugim knjižničnim stručnjacima iz cijelog svijeta s kojima možemo istraživati nove ideje, eksperimentirati s novim uslugama i učiti jedni od drugih. Sudjelovanje u ovoj mreži vrlo je učinkovit način da se više otvorimo, proširimo svoje znanje i upoznamo različite ljude s različitim perspektivama i idejama.Dakle, slušanje različitih pogleda bit će dobar način za predviđanje potreba korisnika, dok će suradnja s kreativnim timovima i drugim kulturnim organizacijama potaknuti i pomoći u ostvarivanju mašte i razvoju ideja.Iako je javno financiranja najčešće, to definitivno nije jedini izvor prihoda. Kako bismo razvijali naš Media Lab u ovom promjenjivom okruženju, trebamo razviti sposobnost pronalaženja alternativnih izvora financiranja - dijeliti usluge, poticati na mijenjanje propisa, graditi nova partnerstva, dobivati na natječajima, postaviti platformu za dobrovoljno doniranje sredstava, uvesti premium članstvo ili razviti organizaciju &quot;prijatelja&quot;, tražiti subvencije ili donacije i, općenito, naučiti se više poduzetnički ponašati.Naša ambicija je pomoću Media Lab-a staviti cjeloživotno učenje u središte grada, kako bi se unaprijedila razmjena našeg kulturnog nasljeđa i podigla obrazovna razina lokalnog stanovništva kroz čitanje, učenje i razmjenu znanja.Naša želja je da naša knjižnica mijenja život ljudi na bolje, da bude živo srce grada i resurs za cijelu zajednicu. <figure class="image"><img src="/uploads/1_77322_0976b550a0.jpg" alt="1" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/2_77326_b1f3e82c0a.jpg" alt="2" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/3_77330_e4cb6532fd.jpg" alt="3" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/4_77334_13bc92ba70.jpg" alt="4" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/5_77338_1aaa7ed49e.jpg" alt="5" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/6_77342_ac2f68e2c0.jpg" alt="6" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/7_77346_cef6aa0516.jpg" alt="7" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/8_77350_5c73384f45.jpg" alt="8" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/9_77354_62bfff10d9.jpg" alt="9" class=" " width="800" height="533" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/10_77358_f725a0cefe.jpg" alt="10" class=" " width="800" height="531" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/11_77362_d64a064a7c.jpg" alt="11" class=" " width="800" height="531" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/12_77366_f4af07883f.jpg" alt="12" class=" " width="800" height="531" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/13_77370_6fcbe1e071.jpg" alt="13" class=" " width="800" height="531" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/14_77374_0bdfb44c93.jpg" alt="14" class=" " width="800" height="600" /></figure> <figure class="image"><img src="/uploads/15_77378_bed7bd62aa.jpg" alt="15" class=" " width="800" height="513" /></figure>

Predstavljamo: Media Lab u gradskoj knjižnici grčkog Nafpaktosa

Sadržajan, precizan i kritičan, sugovornik je po našem guštu i netko koga vrijedi poslušati tj. pročitati.

Naš sugovornik je Ante Vukorepa, developer iz Zagreba i punokrvni hobist i entuzijast 3D printanja. Vukorepu smo čitali u nikad prežaljenom tiskanom Planu B, online izdanjima, a na Twitteru pratimo kao <a href="https://twitter.com/orcinus" target="_blank">Orcinusa.</a> Ipak, posebno nam je upao u oči kada smo shvatili da mu je drago i 3D printanje. Sadržajan, precizan i kritičan, sugovornik je po našem guštu i netko koga vrijedi poslušati tj. pročitati. Možeš li nam reći koje printere koristiš i koje su njihove glavne karakteristike, odnosno prednosti i mane? Trenutno koristim dva printera - ORD Bot Hadron i mUVe 1, a čekam isporuku trećeg, Formlabsovog Form1+. Hadron i mUVe 1 su DIY printeri i oba su provela čitav svoj vijek u konstantnim izmjenama, tweakovima i nadogradnjama, Form1+ će biti moj prvi “mass market”, crna-kutija printer. Hadron je nešto uobičajeniji FDM printer, dok je mUVe SLA printer, odnosno laserom polimerizira fotoosjetljivi tekući akrilat. Riječ je o dvije po manama i prednostima komplementarne tehnologije - FDM je znatno jeftinija i pristupačnija tehnologija, i pogodna za printanje svakodnevnih, uporabnih predmeta, ali zato nije praktična za print jako detaljnih modela, modela s puno overhangova i slično. SLA je upravo suprotan - tekući akrilat (resin) je skup, postupak pripreme i završne obrade je jako neuredan (akrilata obično bude posvuda, model nakon printa treba ispirati izopropanolom i dodatno otvrdnjavati na suncu ili pod UV svjetlom, sve skupa smrdi i tako to), polimerizirani akrilat je u pravilu dosta krt i krhak (iako jako visoke tvrdoće), ali je zato odličan za jako kompleksne modele.Što se samih printera tiče, Hadron mi je go-to printer za svakodnevnu upotrebu. S njim, unatoč konstantnim modifikacijama, znam na čemu sam. mUVe mi je više eksperimentalna platforma za igranje SLA tehnologijom. Štoviše, nedavno sam (uz blagoslov originalnog konstruktora) krenuo nanovo pisati firmware za kontrolu lasera, jer je originalna verzija bila bugovita i rezultirala znatno nižom kvalitetom printa no što bi (po hardveru sudeći) trebala biti. Doslovce svaki print tim printerom u zadnja je 3 mjeseca bio testni.Jedan si od onih koji se je odlučio za samostalno sastavljanje printera iz kita? Koliko je to složeno, na što treba pripaziti i što bi poručio onima koji imaju želju za upuštanjem u nešto takvo? Da, krenuo sam pred nekih 3 godine s ORD Botom, printerom u kitu, koji se tada (u prvoj inačici, na <a href="http://buildlog.net" target="_self">buildlog.net</a> forumima) naručivao po principu “skupilo se par forumaša” i sastojao tek od mehaničke platforme, bez elektronike, steppera, ekstrudera itd. Sam printer kao printer zanimao me otprilike podjednako kao i samo 3D printanje, pa mi je to djelovalo kao prirodan put do cilja - nema boljeg načina da se saživite s nekom tehnologijom od toga da krenete od nule i uprljate vlastite ruke. Možda djeluje kao dulji put (i inicijalno jest), ali zato garantira da ćete svaki problem na koji naletite kasnije moći riješiti u roku keks, s minimalnom tuđom pomoći.Koliko je složeno… Pa, ovisi o kitu. Asistirao sam nekome pred kojih pola godine u slaganju Ultimakera (prvog, ne dvojke) i to je djelovalo kao mačji kašalj - kit je jako dobro dokumentiran, a sadrži sve što vam treba. Usporedio bih to sa slaganjem Lego Technic seta, na primjer. S druge strane, slaganje nekog od izvornih RepRapova u pravilu je nešto kompliciraniji posao - morate sami pribaviti dijelove, znati što rade i gdje idu, unaprijed popisati i isplanirati sve što vam treba i tako dalje. Rekao bih da je zapravo glavna stavka strpljenje, a ne kompleksnost - imate li strpljenja za dobar research prije nabave i sastavljanja, i za kupovinu dijelova “na rate”, odnosno ako ste jedna od onih osoba koje pet puta pročitaju PDF s uputama dok čekaju dostavu, vjerojatno vam ništa neće biti presloženo. Ako, s druge strane, želite printati sada i odmah, sastavljanje printera iz kita vjerojatno nije za vas.Što je nasloženije, a ujedno najuspješnije da si printao na svojim uređajima? Baci nas na pod. :) Uf, to mi je uvijek najteže pitanje, jer većinu radnog vijeka svojih printera trošim na nadogradnje i eksperimentiranje sa samim printerom :)Pred dvije godine, za Sferakon sam isprintao wearable Arc Reactor (onaj iz prvog Iron Mana) s Thingiversea. Nije pretjerano kompleksan oblikom, ali je tu bilo dosta obrade, bojanja metalik bojama, poliranja… <figure class="image"><img src="/uploads/arc_Reactor_77843_695db277cc.jpg" alt="arc Reactor " class=" " width="800" height="600" /></figure> Model Thora iz Starcrafta (opet Thingiverse) je ispao prilično dobro svaki put kad sam ga printao, a relativno je kompleksan. <figure class="image"><img src="/uploads/Thor_77847_05ae70e3d5.jpg" alt="Thor " class=" " width="800" height="600" /></figure> Često printam <a href="http://www.thingiverse.com/thing:245735" target="_blank">ovaj model</a> kao stress test printera, jer sadrži dosta površinskih detalja (idealno za testiranje stvarne XY rezolucije - nečeg što se posljednjih godinu dana u medijima posve zanemaruje), u kombinaciji s overhangovima i “negativnim” kutevima: <a href="http://www.thingiverse.com/thing:245735" target="_self">http://www.thingiverse.com/thing:245735</a> <figure class="image"><img src="/uploads/lav_77855_2fe5b8b3af.jpg" alt="lav " class=" " width="800" height="600" /></figure> Baviš se i samim modeliranjem predmeta? Koji su ti omiljeni projekti? U zadnje vrijeme, na žalost, baš i ne. Prije nego sam se upustio u avanturu 3D printanja, radio sam na dizajnu jednog (ručnog, ronilačkog) sata za američki startup. Na žalost, stvar je pukla negdje u fazi prvih prototipa kućišta, ne mojom niti poslodavčevom krivicom - zapelo je na komunikaciji s kineskim proizvođačem u fazi revidiranja prototipa. To mi je do dan danas najomiljeniji projekt i žao mi je što je neslavno propao. <figure class="image"><img src="/uploads/render_dark_77851_b32462586e.jpg" alt="render_dark" class=" " width="800" height="700" /></figure> Od kad sam se počeo baviti 3D printerima, uglavnom modeliram vrlo jednostavne stvari - modifikacije dijelova za sami printer (npr. <a href="http://www.thingiverse.com/thing:285741" target="_self">http://www.thingiverse.com/thing:285741</a>). Nedavno sam počeo raditi malo vjerniju repliku Arc Reactora, ali je još nisam stigao isprintati - trenutno prilagođavam model LEDicama i elektronici koje planiram unutra staviti. <figure class="image"><img src="/uploads/Arc_Mk1_77859_a57b9b6984.jpg" alt="Arc_Mk1" class=" " width="800" height="371" /></figure> Postoji li lokalna/hrvatska/regionalna scena entuzijasta za 3D printanje i modeliranje i koliko je snažna? Postoji, ali je nekako tipično hrvatski samozatajna. Barem koliko mi je poznato. Tu i tamo se nađem na kavi s nekim tko se bavi printerima, znam čovjeka koji je pokrenuo udrugu za promicanje digitalne fabrikacije (FabLab), tu i tamo netko održi neku konferenciju na kojoj se održi kakvo predavanje, i to je manje više to. Mislim da je problem u tome što se kod nas ovo novogeneracijsko 3D printanje raširilo tek kad je postalo komercijalna djelatnost - da je toga bilo više u ranijim, strogo hobističkim danima, bilo bi i više aktivnih entuzijastičkih grupa i udruga.Neki dan sam kopao po RepRap forumima nakon poduljeg vremena i na podforumu Croatia naletio na jedan jedini (nedavni) post s pozivom hrvatskim entuzijastima da se jave. Bez ijednog odgovora. I, što je najgore, nisam ni sam osjetio poriv da odgovorim.Koristiš li svoje printere i za komercijalne usluge, imaš li takvih zahtjeva? Na žalost, imao sam više zahtjeva nego vremena. Rijetko koristim printere u komercijalne svrhe, a kad to i radim, u pravilu je na nekoj prijateljskoj osnovi ili preko poznanstava. Odbio sam nekoliko zahtjeva od nepoznatih firmi i ljudi, kojima su me preporučili poznanici, naprosto zato što trenutno ne mogu garantirati ikakve rokove ili rezultate. 3D printanje mi trenutno naprosto nije posao, nego isključivo hobi, a stvarni posao (radim kao developer) mi oduzima previše slobodnog vremena.Već neko vrijeme razmišljam o pokretanju nekog side businessa koji bi se bavio kombinacijom 3D modeliranja i printanja, jer sam primijetio da je upravo to kombinacija koja se traži - većina klijenata bi htjela nešto, ali ili nema gotov model, ili čak nema niti smislen koncept. Glavna prepreka je - opet - vrijeme, a i riječ je o poslu u kojeg nikako ne bih htio uletjeti sam.Spomenuo si da koristiš i 3D skener. Upareno s printerom čini se kao ubojita kombinacija. U čemu ti nalaziš primjenu? Kako će se nositi s time zaštita dizajna? Da, posjedujem NextEngineov skener. Htio sam kupiti skener kako bih mogao lakše reverse engineerati predmete koje treba doraditi ili izmijeniti. Posrećilo mi se jer sam naletio na nekog iz Hrvatske (točnije Rijeke), tko se baš rješavao NextEnginea, jer im je bio prekompliciran za uporabu. Vjerojatno bih odustao od te ideje da nisam naletio na njihov oglas, jer je tada (prije ulaska u EU) bilo koji od kvalitetnijih 3D skenera sa svim davanjima naprosto bilo preskupo uvesti.Vjerovali ili ne, ispostavilo se kako posjedovati skener u kombinaciji s printerom i nije toliko ubojit combo kako bi se očekivalo. Priroda 3D printera jest da omogućavaju fabrikaciju predmeta koje je teško ili nepraktično napraviti masovnom proizvodnjom. Samim time, oni su po prirodi uređaj koji “virtualne”, još neostvarene predmete pretvaraju u stvarne, fizičke. I samim time, ideja o skeniranju i dupliciranju postojećih predmeta nije ništa više od gimmicka - da, zgodno je za pokazati prijateljima. Van toga nema neke primjene, osim za reverse engineering - na primjer, trebam li u CAD-u napraviti adapter za novi ekstruder, a na netu nema modela, mogu ga naprosto skenirati i modelirati po samom skenu, umjesto da uzmem šiber i mjerim.Koliko su realne priče o 3d printerima u svakom kućanstvu? Ne previše. 3D printeri jesu i još će dugo ostati uređaji za izradu prototipa. Oni nisu namijenjeni potrošačima, odnosno konzumaciji intelektualnog vlasništva. Ekonomija i jednostavnost upotrebe naprosto nisu tu, a još dugo - možda nikad - neće ni biti. Ideja o 3D printeru na svakom stolu, po uzoru na inkjet ili laserski printer na svakom stolu, naprosto je medijski reductio ad absurdum zasnovan na ničem drugom do terminologiji. Kao, oboje se zove “printer”, pa zato i namjena i ciljana publika očigledno moraju biti isti.3D printer nije ništa drugo doli CNC stroj. Ako bi svako kućanstvo trebalo imati 3D printer, zašto ne bi trebalo imati i CNC tokarilicu i glodalicu? Zašto očekivati od aditivne proizvodnje stvari koje od suptraktivne, koja je u osnovi ista stvar, sa strogo tehničkog gledišta, nitko nikad nije?Tako da, ne, definitivno ne smatram da je to realna ideja. 3D printer na stolu svakog makera i geeka, ili u radionici svake škole i fakulteta - e to je već druga priča :)Obvezno pitanje za svih pa i za tebe – što si radio kao klinac da te je danas odvelo na ove &quot;geek&quot; stvaralačke staze? Bio društveno neprilagođeni geek, što drugo :)Ne sjećam se toga, ali moj stari tvrdi da sam kao klinac fantazirao o pretjerano kompliciranim Rube-Goldbergovskim zamkama za štakore. A navodno sam kao klinac i rastavio jedan tranzistorski radio previše. Valjda je od tud krenulo? <figure class="image"><img src="/uploads/Iron_Trooper_me_77863_8ab276c83f.jpg" alt="IronTrooper_me" class=" " width="800" height="800" /></figure>

Ante Vukorepa: 3D printer na stolu svakog "makera", "geeka", u radionici svake škole i fakulteta - e to je priča!

...pioniri 3D printanja i nove kulture stvaralaštva. Naravno, svaki put odmah ih i &quot;privedemo&quot; na predstavljanje te njihove inspirativne misli i znanja činimo dijelom ovog jedinstvenog kutka među hrvatskim narodnim knjižnicama.Ovoga tjedna svjetla našeg Lab reflektora šaljemo prema Osijeku gdje pak vrijedna ekipa gradi neke nove svjetove u tamošnjem<a href="http://hacklabos.org/" target="_blank"> #labOS-u.</a> Kako i priliči takvoj grupi kolektivno su odgovorili i zadovoljili našu znatiželju. Rutinersko, ali nužno pitanje za početak – tko je i što je <a href="http://hacklabos.org/" target="_blank">#labOS</a>? Tko iza stoji njega i energija kojih ljudi ga pokreće? #labOS hackerspace je prostor koji okuplja i koji je otvoren za sve koji žele kreativno izraziti svoju znatiželju i upoznati kako stvari oko njih funkcioniraju. Često se tu radi o rastavljanju, popravljanju i prenamjeni tehnologija te stvaranju novih rješenja i osmišljavanju projekata. Prvi pokušaj osnivanja osječkog hackerspacea bio je 2009. godine s članovima Hrvatske Udruge Linux Korisnika. Projekt, nažalost, nije zaživio zbog nejasne zajedničke vizije . #labOS je nastao u proljeće 2012.g kada su se Valent Turković, Valentino Šefer i Branimir Valentić. Prvo preko web stranice za <a href="http://www.instructables.com/" target="_blank">'uradi sam'</a> projekte, a zatim i uživo. Zajedničkim snagama krenuli su u organizaciju. Druženje, učenje od drugih, volja za podučavanjem drugih, otvorenost, tolerancija i želja za upoznavanjem novih tehnologija postali su vezivno tkivo koje je okupilo članove hacklaba. U tri godine postojanja kroz #labOS je prošlo preko 200 ljudi. Trenutno brojimo petnaestak redovitih članova, a oko tridesetak osoba nam redovno dolazi na formalna okupljanja i radionice. Kao mladima svima nam je prvi kontakt s tehnologijom i učenjem novih vještina bio kroz Zajednicu tehničke kulture u Osijeku te smo se prvenstveno njima i obratili za podršku. Zahvaljujući njihovoj otvorenosti dobili smo priliku pokazati što i kako želimo raditi. Bez otvorenosti i podrške Zajednice tehničke kulture Osječko-Baranjske županije ne bismo imali ni blizu toliki uspjeh kao do sada.Od samog početka #labOS su na životu održala četvorica najustrajnijih suosnivača: Petar Čoklo, Mario Filipović, Valent Turković i Branimir Valentić. Bez četvero ili petero ljudi koji će biti ustrajni i uložiti trud kad je to potrebno klubovi ovoga tipa nisu održivi pa zapravo imamo sreće što smo našli i formirali kompatibilnu ekipu. <figure class="image"><img src="/uploads/1380246_619940931418631_1022046562_n_80286_47764c8b25.jpg" alt="1380246_619940931418631_1022046562_n" class=" " width="800" height="600" /></figure> Sve te vještine i znanja s kojima radite, posebno s mladima, koliko bivaju korisna pri kasnijoj konkurentnosti za posao u samoj osječkoj regiji? Pitam s obzirom na izrazitu nestvaralačku i neproizvodnu orijentaciju naše ekonomije...Vještine, znanja i način razmišljanja koju pojedinac može usvojiti kroz druženje i rad kod nas svakako mogu dati drugačiji pogled na svijet, a mladima će svako predznanje s kojim krenu u daljnju edukaciju poslužiti kao vjetar u leđa. Na konkurentnost pri odabiru kandidata za posao velik utjecaj ima spektar poslova s kojima se tvrtka bavi, a kod specijaliziranih tvrtki znanje i iskustvo su presudan faktor u odabiru radnika.Jeste li samo &quot;klub za dečke&quot; ili postoji i interes djevojaka, djevojčica...?U #labOS-u imamo nekoliko vrlo aktivnih članica i svakako pozivamo sve zainteresirane da se pridruže.Vidio sam plan za 2015. godinu koji izgleda impresivno. Posebno ste aktivni na planu 3D printanja. Što radite i koji uređaj koristite? Vidio sam na Facebooku da vam je stigao i Ultimaker 2, a malo smo i ljubomorni s obzirom na recenzije. :) Planirate li i kako dodatno popularizirati 3D printanje u svojoj regiji? Hvala! Zahvalni smo ljudima koji su u nas uložili svoje vrijeme, znanje i novac te pod motom 'Podijeli znanje' želimo vratiti nešto od toga zajednici. Kako se 3D printer kao alat savršeno uklapa u aktivnosti hacklaba pružiti će još veću slobodu našim projektima, predavanjima i radionicama. Iako smo se i ranije imali prilike susresti s 3D printerima Ultimaker 2 je naš prvi printer i tek će sada doći do izražaja u našem radu. Trenutno organiziramo tjedan 3D printanja u kojemu ćemo kroz niz predavanja proći proces od modeliranja do printanja. U planu za ovaj događaj je osigurati više 3D printera, kako bi se polaznici imali priliku što bolje upoznati s tehnologijom.No kao što se i vidi nismo fokusirani samo na 3D printanje, bavimo se i mrežma, Linux embeded-om, IOT-om, arduino-m i svime što nam padne u ruke. <figure class="image"><img src="/uploads/397484_727173000695423_8896861052430930978_n_80294_7034d11229.jpg" alt="397484_727173000695423_8896861052430930978_n" class=" " width="800" height="800" /></figure> Da, vidio sam kako koristite i Raspberry Pi. Kakvom vam se čini nova verzija? Fanovi smo Raspberry Pi projekta. Kao takvi imali smo priliku upoznati se s njegovim ograničenjima kojh je kod svake nove generacije sve manje. Raspberry Pi 2 svakako će krajnjem korisniku priuštiti znatno ugodnije surfanje ili korištenje media centra, ali stariji modeli su i dalje dovoljno jaki za aktualne 'uradi sam' projekte automatizacije. <figure class="image"><img src="/uploads/1012919_735432093202847_8614202586473383597_n_80290_193ae56c07.jpg" alt="1012919_735432093202847_8614202586473383597_n" class=" " width="800" height="600" /></figure>

#labOS: Kroz druženje i rad dobivamo drugačiji pogled na svijet

Razgovor s majstorima razvoja &quot;uradi sam&quot; kulture.

...s kojom bi voljeli provesti sate i sate izrađujući bioničku ruku ili &quot;pametan&quot; tekstil.Pridružuju se tako i oni našoj galeriji razgovora s domaćim ljudima koji se bave kvalitetnim novim stvaralaštvom, eksperimentiranjem, probijanjem okvira mogućnosti... Na sve što nas zanima iscrpno nam je odgovorila Deborah Hustić, projektna menadžerica i kustosica ove udruge za razvoj &quot;uradi sam&quot; kulture. Klišej, ali važno pitanje za početak – tko je, što je i čemu je Radiona? Predstavite nam se kao da ste pred investitorima i da sudbina ovisi baš o tome...:)<a href="http://radiona.org/" target="_blank">Radiona/Zagreb Makerspace</a> je zajednica umjetnika, elektroničara i DIY kreativaca koji se bave spojem umjetnosti, znanosti i tehnologije. Cilj nam je demistificirati tehnologiju, navesti ljude da se što manje boje iste i jednostavno kroz simbiozu gore spomenutih disciplina stvarati nova polja djelovanja i kreativnosti. Bavimo se edukacijom i istraživanjima, a izražavamo se kroz izložbe, koncerte, performanse i raznovrsne projekte s različitim međunarodnim i domaćim organizacijama i klijentima.Osnovani smo u lipnju 2011. godine kao rezultat radionice ‘Artduino predstavlja Arduino’ Ivana Marušića Klifa i Igora Brkića. Klif je nakon radionice dobio poziv Kulture promjene da nastavi s grupom, te je tadašnji I’MM_ Media lab osnovala grupa ljudi - polaznica/ka koji su se nakon radionice željeli i dalje baviti istim kreativnim stvarima. Naziv koji je tada lab nosio trebao je sadržavati slova MM, jer je radionica bila organizirana u sklopu projekta revitalizacije MM Centra. Kad smo nakon dvije godine zaključili da trebamo nastaviti kao samostalna organizacija zbog boljeg vizibiliteta, jednostavno smo kolektivnim brainstormingom iskovali novo ime za lab Radiona.org (eng. Makerspace).Od 2011. godine pokušavamo prikazati kroz praksu nove tendencije intermedijske umjetnosti, DIY / DIWO scene i tehnologije.Što se 3D printanja tiče, Radiona.org je primjerice prva u Hrvatskoj započela s edukacijom vezanom uz 3D printanje, posebice onoj u DIY kontekstu, zatim radionice biohakiranja i BIOarta, zbog fascinacije spojem biologije i elektronike. Audio sekcija krenula je spontano s radionicama teremina i pojačala, te se nastavila pokretanjem benda MMessy Oscillators koji su nastupali na mnogim relevantnim festivalima i izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Robotička sekcija razvija se već par godina, a važno je napomenuti da smo i jedina organizacija koja je do sada dovodila radionice vezane uz nosivu tehnologiju i pametni tekstil. Događanja i projekata do sada je bilo stvarno jako puno.Koja vas osnovna ideja ili čak ideologija vodi u djelovanju s obzirom da se snažno naslanjate na open source kulturu...?Od početaka se oslanjamo na open source u kombinaciji s DIY/DIWO praksama, točnije mi se bavimo open source hardwerom u najvećoj mjeri. Povezali smo te elemente zajedno jer to omogućava puno širi dijapazon ekspresije i igranja s elektronikom. Fascinantno je gledati razvoj open source hardvera od 2006. godine na dalje, i stvarno je sjajno biti dio te priče koja omogućuje i siromašnim krajevima pronalaženje rješenja problema. Zatim je odlično vidjeti razvoj DIY protetike u kombinaciji s 3D printanjem, gdje imate na tjednoj bazi vijesti o printanim protezama i robotičkim rukama. Dostupnost navedenih tehnologija uz pomoć open source zajednice postala je iznimno velika. Naravno, postoji i zamka! Dosta ljudi misli da DIY znači brz način dolaženja do nečega, jer to kao može svatko. Tu se obično početni entuzijazam susretne s realnošću iz koje je vidljivo da za sve treba izdvojiti određeno vrijeme - za fazu učenja i savladavanja znanja i vještina, za razvojnu fazu, testnu fazu i prototipiranje, te konačnu fazu izrade koju najčešće većina prolazi metodom pokušaja i pogrešaka, te učenjem kroz sam proces rada. Zato smo i uveli radionice kojima nastojimo približiti te sadržaje zainteresiranim ljudima u nekoj prihvatljivijoj formi. <figure class="image"><img src="/uploads/15072307333_f639051af4_k_80453_cbe2559467.jpg" alt="15072307333_f639051af4_k" class=" " width="800" height="450" /></figure> Održavate dosta praktičnih aktivnosti što je sjajno. Ne razumijem zašto se u školama cijeli taj aspekt rada gotovo potpuno, osim kod izuzetaka, raspao...Da, vrlo često pričamo o tome, o nedostatku Tehničke kulture i Domaćinstvu, takozvanim ‘uradi-sam’ vještinama. Koncept školstva u Hrvatskoj je općenito postavljen na zastarjelim konceptima. Primjerice, svi se pozivaju na uspješnost ekonomije u Finskoj, Švedskoj, Danskoj i Nizozemskoj, a ne znaju da su te zemlje napravile obrazovne reforme koje su ključne za budući razvoj temeljen na inovacijama i kompetencijama. Primjerice u Finskoj osnova svih obrazovanja je kulturno obrazovanje, nakon toga slijedi specijalizacija. Većina EU zemalja radila je istraživanja vezana uz edukaciju pa su pametno zaključili da djeci treba puno likovnog i glazbenog odgoja jer je znanstveno utvrđeno da djeca koja sviraju neki instrument daleko lakše savladavaju matematičke zadatke. Budućnost i inovacije temelje se na kombinaciji umjetnosti i znanosti. Posve je pogrešno razmišljanje da su umjetnost i kultura nepotrebni društvu. Osim toga povijest nas demantira, vodeći inovatori bili su i vrsni umjetnici ili pisci.Iskustva polaznika su dobra? Tko su uopće ljudi koji imaju motiv sudjelovati u ovakvim aktivnostima? Kakav je profil prosječnog &quot;radioničara&quot;? Naš lab doista okuplja vrlo različite ljude i mi smo u potpunosti inkluzivan lab, otvoreni prema svima, neovisno u kojoj kategoriji vide sami sebe ili kako ih društvo vidi. Naravno, tolerancija i međusobno uvažavanje su najbitnija stavka sudjelovanja. K nama tako dolaze potpuni početnici, klinci, studenti, umjetnici, dizajneri, elektroničari, DIY geekovi, inženjeri, umirovljeni ljudi… Svi ravnopravno koriste lab i sudjeluju u kreiranju njegovih sadržaja. U 4 godine kroz lab je prošao velik broj različitih profila i zanimanja, i vrlo smo ponosni na činjenicu da vrlo često spajamo i nespojivo. Često se u tom prostoru nađu ljudi na nekom zajedničkom projektu koji se apsolutno nikada ne bi sreli u privatnom životu. Ta simbioza različitosti okupljena oko kreativnosti, izražavanja i tolerancije je vrlo izazovna. Nije baš lako opisati profil prosječnog ‘radioničara’, svima im je zajednička crta strast prema nekoj stvari kojom se izražavaju u elektronici, umjetnosti, znanosti ili DIY stvarima. Osim toga u našem labu je velik broj žena, od početaka je situacija uvijek bila nekako pola-pola, takva raspodjela vodi daleko većoj kreativnosti i boljim rješenjima. Imate vrlo zanimljive sekcije, a nazivom u oči upadaju &quot;balkansko raketarstvo&quot; i &quot;znanstveni roštilj&quot;. O čemu je riječ? Naviknutiji smo na &quot;balkanski roštilj&quot;. :)Iz čistog zezanja, obzirom da su teme kojima se bavimo ponekad dosta ozbiljne. Ne želimo da se ljudi preplaše previše tehničkim izrazima, pa koristimo metode ‘maskiranja’. Jednostavno ponekad morate približiti neki kompleksni sadržaj ljudima na način da ih ne uplašite i na način da ih pozovete na igranje i eksperimentiranje neovisno o prethodnom znanju ili neznanju. Mi samo želimo reći: OK je ništa ne znati, ni mi ponekad nemamo pojma, dođi i savladaj s nama! <figure class="image"><img src="/uploads/15836044948_d0123f77f3_k_80457_438c517599.jpg" alt="15836044948_d0123f77f3_k" class=" " width="800" height="450" /></figure> Nama su pitanja vezana uz 3d printanje trenutno &quot;najvruća&quot; s obzirom da i sami eksperimentiramo. S čime radite, kakva su iskustva?Kao što smo već gore spomenuli prvi smo počeli s edukacijom vezanom uz 3D printere u Hrvatskoj i iznimno smo ponosni na to. Budući da su tada svi počeli ‘brijati’ na 3D printere, premda vrlo često uopće ne razumijevajući koliko je to područje kompleksno, na neko vrijeme smo uzeli pauzu od 3D printanja i pustili scenu da se razvija u mainstream. Kako se scena DIY printera razvijala i otvarala odlučili smo se na niz radionica u kojima ljudi neće učiti osnove 3D printanja bez ikakve prakse, nego radionice na kojima će naučiti kako izraditi kod kuće sam svoj printer. Na dvije takve radionice napravili smo po jedan primjerak RepRap Pruse i Ultimakera 1 koji su ovih dana u završnoj fazi, nakon čega ostaju u labu na korištenje. Radionice su bile super uspješne s po 20 prijavljenih po radionici, i doista nismo znali gdje potrpati toliko polaznica/ka. Polaznici su također nosili svoje dijelove i članovi laba su im pomagali pri izradi njihovih printera. Nakon finaliziranja RepRapa i Ultimakera krećemo prema savladavanju samih procesa upotrebe printera i softvera, i onda se bacamo na CNC mašine i laser cuttere, jer su 3D printeri već u društvu s nama. Znači nikad nas u 3D printanju nije zanimala ta hype situacija u medijima, nego konkretne stvari i inovacije. Primjerice naš Ultimaker ima tijelo od plexyglassa i bit će posebno osvijetljen LED diodama, tako da na neki način uvijek želimo raditi malo drugačije stvari. Što naravno ne znači da ne poštujemo standardan način, dapače. Jednostavno, mi to radimo na svoj način i uvažamo druge.Na koji način mislite da će tehnologija 3D printanja mijenjati svakodnevicu i kakve će društvene posljedice imati?Cijena 3D printera još uvijek je prevelika i sam postupak rada još uvijek je prekompleksan za prosječnog korisnika. Promjene se već događaju, svjedočimo im svaki dan kad bacimo pogled na Make Magazine i Instructables gdje ljudi dijele tutoriale za svoje printane stvari. Nakon konzumerističkog društva, možda se pomalo krećemo prema društvu u kojem oblikujemo predmete oko sebe prema vlastitim željama. Treba gledati u smjeru BIOprintera, tj. printera koji će moći printati organe. Naravno, farmaceutska industrija će sigurno pronaći način kako usporiti taj proces. DIY pokret na različit način se kroz povijest percipirao u Americi gdje je više bio vezan u Hippie subkulturu, od recimo Istočne Europe i ‘snađi se, majstore’ kulture, do primjerice Azije gdje je DIY već stoljećima prisutan i integriran u društvo kroz filozofiju i način života.Na kraju moram reći da mi je izrazito drago što se iza imena Radiona krije doista pravi stvaralački rad i učenje, a ne kreativna agencija za marketing kako je to u posljednje vrijeme slučaj kada se pojmovi iz industrijske ere koriste za te agencije iako se bave nečim sasvim drugim... Stoga za kraj nam recite vaše planove i kako ćete cijelu zemlju pretvoriti u Radionu. :)Wowza, ova letvica u pitanju je stvarno jako, jako visoko podignuta. Pa, nemamo potrebu baš pretvoriti cijelu zemlju u Radionu, veseli nas ako će ljudi pronaći inspiraciju u našem radu i toleranciji za pokretanje sličnih projekata u svojim mjestima, gradovima i zemljama, ma, u svojim podrumima i garažama također. Ove godine očekuje nas puno izložbi, radionica, domaćih i međunarodnih gostovanja. Jedan od gostiju primjerice bit će britanski bio-elektro umjetnik Martin Howse, da sad ne otkrijemo i ostale. Očekuju nas i dalje suradnje s plesačima, radimo jedan veliki EU projekt sa europskim muzejima i znanstvenim centrima pod kapom Erasmus+ programa. Bit će i koncerata, možda i muzički festival u suradnji s galerijom G-MK. Prvu izložbu Gaming Playground imamo u svibnju u Tehničkom muzeju, na kojoj ćemo se baviti gaming kulturom. Ove godine radimo puno i na dizajnu interakcija i trenutno pokrećemo novu Processing grupu, te ćemo u skladu s tim ostvariti i jedno međunarodno gostovanje. I dalje ćemo nastojati surađivati s profesorom Markom Zecom sa Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo u Zagrebu na FPGA pločici. Bavit ćemo se i letećim objektima u suradnji s astronomima i dizajnerima te iznimno puno robotikom. Eto, to su tek mrvice od svega što planiramo… pratite nas na našoj <a href="http://radiona.org/" target="_blank">web stranici</a> i <a href="https://www.facebook.com/Radiona.org?fref=ts" target="_blank">Facebooku</a>. <figure class="image"><img src="/uploads/16115617607_5652707144_k_80461_5d9f2c642c.jpg" alt="16115617607_5652707144_k" class=" " width="800" height="450" /></figure>

Radiona: Tolerancija i međusobno uvažavanje su najbitnija stavka stvaralačkog rada

...središnjoj Srbiji. Naime, EIFL, organizacija koja pomaže i razvoj našeg inkubatora 3D printanja za djecu i mlade, u tamošnjoj je narodnoj knjižnici podržala projekt učenja programiranja uz pomoć robota. O čemu je točno riječ objašnjava nam dipl. inž. informatike Ivica Lazarević, autor projekta i voditelj niza aktivnosti koji očekuje da će se priča proširiti na cijelu Srbiju, ali i regiju. Iskreno govoreći, relativno slabo poznajemo knjižnice u Srbiji, a posebno kada su one iz mjesta koja nisu Beograd… Predstavi nam knjižnicu u kojoj razvijaš projekte - kakve je prirode, što radite i kakva je zajednica kojoj služite?Ono što razlikuje Biblioteku &quot;Dušan Matić&quot; iz Ćuprije od većine drugih biblioteka iz Pomoravlja je otvorenost za inovacije i nove ideje. To je ujedno i razlog što sam baš ovoj biblioteci predložio sudjelovanje na natječajima međunarodne organizacije EIFL s<a href="http://bpp.rs" target="_blank"> projektom Biblioteka++</a>. Biblioteka u kojoj sam u to vrijeme radio nije imala razumijevanja za jedan ovakav projekt. Za uspjeh ovog projekta, kao i niza drugih pozitivnih stvari u biblioteci ogromne zasluge ima posvećenost i entuzijazam ravnateljice Gordane Marković. Za vrlo kratko vrijeme mala ćuprijska biblioteka je postala prepoznatljiva po svom inovativnom radu širom Srbije i okruženja. Biblioteka u Ćupriji je jedna od malobrojnih koja vodi računa o svojim korisnicima s invaliditetom i ima postavljenu rampu za invalidska kolica. Biblioteka organizira brojne radionice, namijenjene djeci i mladima, kao i brojne kulturne manifestacije. Posebno bih izdvojio tradicionalnu manifestaciju &quot;Matićevi dani&quot;, koja se održava u čast Dušana Matića, jednog od začetnika srpskog nadrealizma. Biblioteka se trudi izaći u susret svim svojim korisnicima ne bi li u što većoj mjeri bila korisna lokalnoj zajednici.Razmatrajući vaš projekt Biblioteka++ čini mi se da je jako važan trenutni kontekst Srbije – društveni, obrazovni… Možeš li nam procijeniti kako je u vašem obrazovnom sustavu uopće postavljena i koliko ozbiljna nastava računalstva? Vi u knjižnici čini mi se pokušavate ispuniti neke rupe…Nastava računalstva zavisi od entuzijazma pojedinih nastavnika. Veliki problem predstavlja zastarjela oprema i neadekvatno motiviran kadar. Smatram da je potrebno veće ulaganje u obrazovanje, nego što je trenutno slučaj. Također, smatram da je potrebno okrenuti se open source tehnologijama. Korištenje open source tehnologije posebno ima smisla u nastavi programiranja.Nije ni sve crno te postoji veliki broj nastavnika koji pokušavaju na sve načine prenijeti znanje svojim učenicima. Na primer, u Srbiji je organizirano ukupno 102 događaja u okviru prošlogodišnjeg Tjedna programiranja, što Srbiju stavlja na deveto mjesto u Europi. Pregled najzanimljivijih događaja je dostupan na <a href="http://www.mpn.gov.rs/vesti/1583-osvrt-evropska-nedelja-programiranja?lang=sr-YU" target="_blank">stranicama Ministarstva obrazovanja Republike Srbij</a>e, a ja sa velikim ponosom mogu izjaviti da se na toj listi nalaze i radionice realizirane u sklopu projekta Biblioteka++.Zahvaljujući spremnosti pojedinih nastavnika na uvođenjem inovacija u svoj rad, ostvarili smo odličnu suradnju s velikim brojem škola iz okoline Ćuprije i Jagodine te organizirali niz oglednih satova robotike i programiranja.U projektu Biblioteka++ koristite Lego robote - o kakvoj je tehnologiji riječ i kako polaznici uz to mogu naučiti programiranje?Potrebno je razlikovati učenje od memoriranja podataka. Da bi se nešto zaista naučilo neophodni su znatiželja i volja. Dobar nastavnik je onaj nastavnik koji uspijeva probuditi znatiželju učenika. Lego roboti u velikoj mjeri olakšavaju stvari i vrlo lako mogu od prosječnog napraviti super-nastavnika. Nakon sklapanja robota svatko će poželjeti da taj robot nešto izvede, izgovori ili na neki način odreagira na događanja iz okruženja. Kada sklopite robotskog psa, sigurno je da ćete poželjeti da taj pas može gristi ukoliko mu približite ruku. Grananja, logički izrazi, petlje i nizovi veoma brzo dobivaju smisao tada kada se uči kroz igru. Naravno, mi svoj projekat promatramo kao dopunu klasičnog školskog programa i nešto što će prije svega zainteresirati učenike za programiranje. Smatram da u velikoj mjeri to i uspijevamo.S tehničke strane, zanimljivo je da srce Mindstorms sistema čine računalo s ARM procesorom na 300MHz i 64MB RAM memorije. To je mnogo više od igračke! Usporedbe radi, moje prvo PC računalo je radilo na taktu od 166MHz i imalo 32MB ram memorije. Pored ugrađenog firmvera, koji omogućava programiranje robota na Lego grafičkom jeziku, koristimo i ev3dev (<a href="http://www.ev3dev.org/" target="_self">http://www.ev3dev.org/</a>) Linux distribuciju, baziranu na Debian sistemu. Ova distribucija omogućava programiranje robota na bilo kojem programskom jeziku koji može čitati i pisati datotete. Tvorci sistema su pratili UNIX filozofiju: sve je fajl, tako da se kontrola motora i senzora može vršiti jednostavnim čitanjem i upisivanjem vrijednosti u odgovarajuće datoteke. U sklopu radionica kreirana je jednostavna klasa, koja olakšava programiranje robota na programskom jeziku PHP (http://bpp.rs/ev3dev-linux-za-lego-robote).Polaznici radionica ulaze u svijet programiranja igrajući edukativne video igre poput Blokli Labirinta (http://bpp.rs/blockly/lavirint), zatim prelaze na Lego grafičko okruženje, da bi na kraju programirali na PHP-u. U posljednjoj fazi, osim poznavanja programskog jezika PHP, neophodno je poznavanje rada u Linux ljusci. Posebno mi je zadovoljstvo što čitateljima GKR Magazina mogu predstaviti naš originalni, edukativni softver, BPP Konzolu (<a href="http://konzola.bpp.rs/" target="_self">http://konzola.bpp.rs</a>) čijim razvojem smo istovremeno ostvarili više ciljeva: učenje programiranja i programskog jezika JavaScript, savladavanje parsiranja teksta uz pomoć regularnih izraza, učenje Linux Bash ljuske. Zahvaljujući ovom projektu ostvarili smo suradnju s organizacijom Free and Opensource Srbija (<a href="http://foss.rs/" target="_self">http://foss.rs</a>). Na kraju, dobili smo koristan i upotrebljiv softverski proizvod, koji može olakšati učenje Linux Bash ljuske svim zainteresiranim ljudima koji imaju internet vezu.Kakve su reakcije zajednice i polaznika? Do sada su svi polaznici bili oduševljeni radionicama. Čest je slučaj da kada radionice držimo u školama učenici ne žele ići na sljedeći sat jer žele nastaviti sa sklapanjem ili programiranjem robota. Što se tiče zajednice, imamo ogromnu podršku većine ljudi.Ovo nije tvoje prvo iskustvo s EIFL projektom - radio si na knjižnici za poljoprivrednike...Prva godina rada iz perioda kada je projekat financirao EIFL ostala mi je u lijepom sjećanju. Posebno mi je zadovoljstvo bilo što sam surađivao s Bredom Karun i Jean Fairbairn. To je jedan od razloga što sam odlučio da ponovo idem za EIFL grantom s projektom Biblioteka++. Projekt AgroLib sam pokrenuo zajedno s kolegicom Suzanom Tanasijević, s kojom surađujem i na projektu Biblioteka++.Misliš li i zašto da knjižnice trebaju igrati važnu ulogu u digitalnoj/kreativnoj ekonomiji? To je dosta velik iskorak od uobičajenih zadataka knjižnica…Mislim da neke biblioteke i knjižničari pogrešno shvaćaju svoju ulogu i svijet u kojem žive. Biblioteke nisu i ne treba da budi skladišta u kojima se čuvaju knjige, već mjesta koja potiču inovacije i kreativnost. Digitalne tehnologije su neminovnost suvremenog doba i biblioteke moraju biti prilagođene svojim korisnicima, a ne obrnuto.Koji je sljedeći projekt? Kako zamišljaš idealnu knjižnicu budućnosti? :)Sljedeći projekt bi svakako bio u vezi s informacijskim tehnologijama. Sviđa mi se ono što radite u GKR Labu i razmišljam u pravcu kombiniranja vašeg i našeg projekta.Idealna biblioteka bi trebala imati teretanu, teniske terene, bazen, solarij i naravno knjige :) Knjige u papirnom formatu bi i dalje imale svoje mjesto zbog nezamjenjivog osjećaja koji nastaje prilikom držanja knjige u ruci. Kompletan sadržaj svih publikacija, kako papirnatih, tako i digitalnih u biblioteci bi bio pretraživ na računalima. Ah, da, zaboravio sam na knjižničare. Njihova uloga je iznalaziti kreativne načine kako korisnicima biblioteka približili znanje sadržano u knjigama. <figure class="image"><img src="/uploads/ivica_pg_80851_601b3aea38.jpg" alt="ivica.pg" class=" " width="800" height="600" /></figure>

Predstavljamo Biblioteku++:  Lego roboti i programiranje za djecu u knjižnici

...šarmantna Ljubljana koja doslovno djeluje građenom po mjeri - niti nesrazmjerno velika, a opet tako sadržajna... U to tkivo raznolikosti Ljubljane uklapa se i pomalo rastuća &quot;makers&quot; scena sastavljena od mladih i dinamičnih ljudi. Na upoznavanje i spajanje s njima prije svega nas je motivirao naš stalan suradnik Marko Žmak, jedan od ljudi zaslužan za samu izvedbu GKR Lab-a, ali i zaslužnik za naše 3D vizitke. S vizitkama u rukama krenuli smo jednog vikenda u Ljubljanu u kreativni centar Poligon gdje je smješten među ostalim i MakerLab. Printeri su vrijedno radili, mi smo se divili preciznosti i glatkim površinama, a dečki su s nama podijelili tko su, što su i kamo idu.Predstavljamo vam stoga Igora Trupinu, predsjednika društva za promicanje treće industrijske revolucije i marketing menadžera organizacije <a href="http://www.poti-poti.org/en/" target="_blank">Poti-Poti.org</a> i Nejca Stupana voditelja <a href="http://make.land/" target="_blank">MakerLab-a</a> u coworking centru <a href="http://www.poligon.si/" target="_blank">Poligon</a> koji su nam spremno i sretno odgovorili na sve što nas zanima. Ekipa, tko ste vi zapravo? Kako je nastao vaš lab te kako ste se upoznali i spojili na zajedničkom zadatku? Mi smo ekipa ljudi (Marko Orel, Rabindranath Andujar, Nejc Stupan i Igor Trupina) zainteresiranih za tehnologije treće industrijske revolucije. To su teme kao npr. decentralizirana produkcija i instantno prototipiranje (s 3D printerom), decentralizirana proizvodnja energije (vjetrenjače, solarna energija...), elektronika, programiranje, big data<a href="http://www.poti-poti.org/about/" target="_blank"> i drugo</a>. Na početku je današnji lab bio samo jedan uspješan dio POP-UP doma, projekta koji se na mjesec dana krajem 2013. godine nalazio u prostoru današnjeg Poligon kreativnog centra. Veza s 3D printerom, donijela je prva povezivanja s organizacijom <a href="http://poti-poti.org/" target="_blank">POTI-POTI.org</a>, koja sada predstavlja glavni dio MakerLaba. Upoznali smo se kao rezultat naših interesa u drugačije koncepte ekonomije i društva. Marko Orel je dio <a href="http://www.poligon.si/" target="_blank">Poligon</a> coworking posade i oni su bili zainteresirani za usluge koje mi nudimo.Koje tehnologije koristite i što s njima proizvodite? Predstavite nam uz njih svoje najbolje projekte…. Trenutno smo doista raznolika ekipa, npr. Igor je informatičar, Rabindranath arhitekt, Nejc inženjer tekstila i Marko komunikolog pa stoga imamo i projekte koji se protežu preko cijeloga spektra područja. Ideja je da takva raznolika ekipa s pomoću članova Poligona i ostalih zainteresiranih članova zajednice kreira projekte koji povezuju neke ranije potpuno nezamislive koncepte. Recimo tekstil s elektronikom, tekstil s 3D CAD dizajnom ili dizajn s 3D printanjem itd. Većinom koristimo Rhino i SketchUp za 3D dizajn, Arduino za elektroniku i 3D print za prototipiranje i produkciju elemenata iz plastike. Trenutačno tražimo najefikasniju, a pored toga i najjeftiniju metodu 3D skeniranja te u bližnjoj budućnosti izgradnju open source laserskog rezača i openknit stroja. Naši trenutačno najzanimljiviji projekti su:- intenzivne radionice kroz travanj - dijelimo tada tutoriale o radu s našim DIY kitovima, sastavljamo 3D printere, igramo se Arduinom te dizajniramo i produciramo naočale.- izgradnja jeftinije i jednostavnije varijante 3D printera Smartrap,- publikacija o recikliranju<a href="http://www.poti-poti.org/tag/recycle/" target="_blank"> komponenti laptopa </a>- smartgadget za sigurnost biciklista u prometuRadimo i R&amp;D za poduzeća te imamo niz projekat koji su bili stvarno super, ali zbog poslovne tajne ih ne možemo objavljivati.Koliko je uopće jaka “makers” scena u Sloveniji, posebno u svijetu 3D printanja? Uvijek kad sretnem nove ljude impresionira me koliko ih je zainteresirano za igranje s nekim stvarima. Ja mislim da smo &quot;makeri&quot; svi mi koji imamo hobije od kojih dobijemo na kraju neke rezultate i uz njih određeno zadovoljstvo. U to računam i osobe koje se igraju s Arduinom kao i neku baku koja plete pulovere. Šta se tiče 3D printa uvijek je više ljudi zainteresirano za naše radionice na kojima dobiju sve dijelove i znanje tako da mogu u dva dana sastaviti 3D printer i odnijeti ga kući. Na nivou Slovenije ima par poduzeća koja rade s 3D printerima, nekoliko fakulteta, srednjih škola i domaći entuzijasti. Najviše ih se je napravilo u sklopu radionice Društva elektronika Slovenije kad se je udružilo mislim i nekih sedamdesetak ljudi i zajedno napravilo toliko printera. <figure class="image"><img src="/uploads/slika_81164_e99f439074.jpg" alt="slika" class=" " width="800" height="530" /></figure> Čini mi se da ste vi dosta prosvjetiteljski nastrojeni. Želite širiti znanje, omogućiti što više ljudi da se time bave. Je li mi dojam ispravan i zašto smatrate da je društvena edukacija važna?Hvala :) To pitanje je iznimno kompleksno, ali ću pokušati odgovoriti. Mi želimo širiti znanje jer vjerujemo da se tako postiže nevjerojatan napredak u nevjerojatno kratkom vremenu. Kao primjer mogu dati RepRap skupinu entuzijasta 3D printanja. 3D printer toga sistema, kojeg i mi imamo, je postojao već u osamdesetima, ali je bio iznimno kompliciran, skup i više prototip nego tržišni produkt. U 2005 je Adrian Bowyer s ekipom na Sveučilištu Bath napravio prvi open source 3D printer nazvan Darwin (shvaćate? evolucija 3D printera ;) i stavio planove na internet. Od tada do danas se došlo do točke u kojoj je na tržištu više desetaka različitih modela open source 3D printera. Kad je prvi printer postao open source neki je elektrotehničar vidio &quot;pa ovo bi bilo bolje ovako&quot; strojar, programer i ostali su također nešto vidjeli i svatko je malo po malo dodavao svoje dorade i tako se došlo do nevjerojatne optimizacije 3D printera. Evolucijski, 3D printer od nečeg što je skupo i iznimno kompleksno postaje nešto što svaki čovjek može imati u kuhinji. Vjerujemo da je društvena edukacija važna zbog više razloga. Svi ljudi žele biti kreativni, a ako smo kreativni i imamo na kraju neki rezultat to nas napuni sa zadovoljstvom. Nekome je dovoljna olovka i papir pa da nešto nacrta, a opet drugome treba mikrokontroler i servo motor. Ponekad naši klijenti imaju stvarno dobre ideje, ali ne znaju kako ih realizirati i tu dolazimo mi ne bi li im pomogli i educirali. Danas možeš s malo elektro i programskog znanja postići ogroman &quot;wow&quot; efekt sa svojim produktom. Pored toga rad u open source, coworking, shared space itd. okolini razvija kolegijalnost i timski rad koji je po našem mišljenju uspješniji nego natjecanje. Filozofija DIY-a je naravno kul, ali DIWO (Do It With Others) je još bolja, zanimljivija i produktivnija. Koliko ste do sada bili uspješni na planu komercijalizacije vaših vještina? Gdje su prilike? Mi se još razvijamo tako da za sada još nismo potpuno financijski samostalni, ali smo otkrili da je za nas najbolja kombinacija posla razvoj jednog dijela aktivnosti kao financijski profitabilnih, a drugih kao neprofitabilnih i namijenjenih širenju ideja treće industrijske revolucije. Znači, pod profitabilne poslove ide outsourcing R&amp;D-a za poduzeća, a neprofitabilne pomoć nekom startupu, radionice 3D printanja, edukacija o elektronici... Ili jednostavno pomoć nekom studentu. Kako vi zamišljate budućnost svijeta u kojem je 3D printanje još raširenije i kvalitetnije? Kakve će promjene u ekonomiji i društvenom životu donijeti?Ne znam da li ste ikada gledali Zvjezdane staze u kojima imaju neku aparaturu koju zovu replikator. Djeluje tako da staneš do nje i kažeš što želiš, a to može biti pršut, sendvič ili čekić, a aparatura to jednostavno sama napravi. U takvom svijetu nemaju potrebu za novcem jer što god želiš to ti replikator i napravi. Ali dobro, to je neki cilj za dalju budućnost, a u u bližnjoj očekujemo da će se promijeniti koncept same proizvodnje i da će se puno toga vratiti natrag u lokalnu okolinu (decentralizirana proizvodnja). Recimo, sad se velika većina stvari pravi u Kini i ostalim zemljama trećeg svijeta što je relativno bez veze. Ako gledamo samo sa stajališta transporta to je smiješno - nafta s Bliskog istoka ide u Kinu gdje ju promjene u plastiku i naprave neke Lego kocke te ih šalju nazad u Europu. S druge strane produktivnost raste i tehnologije treće industrijske revolucije ju još više povećavaju. Zbog toga smo i odlučili napraviti društvo za podršku trećoj industrijskoj revoluciji. U povijesti je postojala jedna točka u 19. stoljeću u kojoj su promijenili radno vrijeme s tada standardnih 16 u 8 sati na dan. Okolnosti su bile slične današnjem vremenu, znači produktivnost raste, puno nezaposlenih itd. Zašto ne bi opet napredovali i imali radno vrijeme od 4 sata? <div class="factbox factobox-full"> <div class="factbox-content"> Za kraj bi pozvao sve koje nešto dodatno zanima da se nam se slobodno obrate na mail <a href="mailto:info@poti-poti.org" target="_blank">info@poti-poti.org</a>, pogledaju web <a href="http://poti-poti.org/" target="_blank">poti-poti.org</a> ili facebook <a href="https://www.facebook.com/POTIPOTI.org" target="_blank">https://www.facebook.com/POTIPOTI.org</a> ili coworking prostor/MakerLab: <a href="http://www.poligon.si/" target="_self">http://www.poligon.si/</a> </div> </div> <figure class="image"><img src="/uploads/10688183_869020319789629_8340437013804635474_o_81112_6007c2d5d6.jpg" alt="10688183_869020319789629_8340437013804635474_o" class=" " width="800" height="535" /></figure>

Predstavljamo: MakerLab u ljubljanskom Poligonu

...za komercijalni posao u kojem iskazuje svoje kreativne kapacitete, što se i potvrdilo kroz razgovor. Mujević se bavi brending i marketinškim strategijama, dizajnom, društvenim medijima i prodajom, a predstavlja se kao kreativni direktor. Sve u svemu, on je pojedinac s kojim vrijedi sjesti, razgovarati i surađivati u dobrim projektima.Široj si zajednici, a čini mi se i onoj profesionalnoj barem lokalnoj, pomalo mističan. Tko je Muamer Mujević i što radi? U poslovni svijet ušao sam kao grafički dizajner, a tim se poslom profesionalno bavim od osamnaeste godine. Nakon dizajna završio sam marketinški menadžment te niz tečajeva za PR. Tako je nastao cijeli taj miks moje ličnosti. Što se tiče Iconisa, pokazalo se da smo u posljednje vrijeme najuspješniji u digitalnom marketingu pa se može reći da se sada time bavimo. Obožavam poučavati ljude, pa sam održao mnoga predavanja u poslovnim školama i eventima. Bavim se i konzultantskim poslom u Londonu.Što ti London znači u poslovanju te kako kao netko iz Hrvatske možeš ponuditi usluge u takvoj konkurenciji? Tamo često odlazim jer i na osobnoj razini volim raditi s ljudima koji zrače potpuno drugačijom energijom. Izrazito mi je važan networking, dakle umrežavanje, a tamo ne nedostaje sjajnih ljudi. Poznanstva otvaraju nove poslovne prilike, a i sam boravak daje novu energiju koju potom trošim uglavnom ovdje. Da, konkurencija je ogromna i okrutna. Razmišljajući o tome što u Londonu nekog lokalnog čini konkurentnim, mogu reći da je to ponajprije količina znanja. Za sebe osobno mogu bez lažne skromnosti reći da nosim knjižnicu u glavi te posjedujem dobre prezentacijske vještine i to zasad jako dobro prolazi. Tako sam prošle godine bio konzultant u<a href="http://www.mclaren.com/" target="_blank"> McLarenu</a> na jednom internetskom projektu. Na to sam posebno ponosan.Drago mi što čujem da tvoje iskustvo nije isključivo želja za odlaskom, već i dalje vrijedno radiš ovdje, iako ti se otvaraju nova vrata. Ovdje se je uvukla neka depresija. Puno je ljudi otišlo i to zastrašuje. Na stranu to što smo mi digitalni i u poslovanju, ali fizička sredina je fizička sredina. Mislim da smo mi jako plodno tlo za takve stvari. Uvijek je ovdje bio neki vladar te si je mali broj ljudi mogao omogućiti pozitivu. Mi smo takvi ljudi. Često se žalimo, ali stvari i problemi prođu. No iza svega postoje dublji problemi. Jedan od njih su radne navike. Naprimjer, imam iskustva s predavanjima u poslovnim školama u koje često dolaze i visokoobrazovani ljudi. Pristup koji njegujem je podosta oštar jer zahtjevam od polaznika da na primjeru rastavljaju stvari do krajnosti. No ono što se pokazalo kao ozbiljan problem, jest to da rijetko tko bavi domaćim zadaćama. Većina jednostavno nema taj žar i želju za napretkom i učenjem te se uglavnom želi nešto gotovo i papir. U većini pojedinaca vlada sukob ega te ljudi govore: „Ja sam to već čitao“,“ „Znam ja to“, „Meni su već rekli“, „Ma što ti meni pričaš“. Tako je čak je i u IT-u o kojem postoji puno mitova o radoholičarstvu. I tamo bi se radije pilo pivo. Ne zanimaju me projekti koji počivaju na pivu nego na entuzijazmu i želji da se napravi nešto korisno, kvalitetno i profesionalno. Kako razbijati te čvorove?Ja sam jako optimističan. Doista mislim da je edukacija esencijalna za razbijanje ega. Ponekad doslovno govorimo o tjeranju na stvaranje radnih navika, što se spontano dogodi svima koji odu iz zemlje. Ne odlaze samo radoholičari. Svi ljudi u inozemstvu jednostavno su prisiljeni zbog društva sudjelovati u toj utrci, tamo dobiju disciplinu, motivaciju i nikada im više ništa nije teško. To također znači da puno više poštuju strana društva nego naše. Ovdje uglavnom očekujemo da nas škola pusti na tržište i da se nešto dogodi. Kriza je savršen primjer situacije u kojoj se mora razbijati ego, samo što se radije odlazi iz zemlje i to radi negdje drugdje. Domaćim startupovima se obično to i dogodi. Oni postanu rock zvijezde preko noći, a nakon dvije godine sve propadne. Ima ovdje jako pametnih i dobrih ljudi, ali često nema realizacije, već samo „nabrijavanja“ i priča koje su za mene gubitak vremena. Iako ovo što govorim zvuči malo bezobrazno, kad vidim da nešto nije dobro, izrazim svoje mišljenje. Ljudi obično ne žele čuti grubu istinu. Ali u poslu se na kraju sve svodi na proizvod koji ljudima rješava neki problem, a proizvod moraš napraviti. Nema tu puno filozofije i romantike.Slušajući ovo, stječe se dojam da nije lako raditi za tebe.Ljudi koji rade sa mnom imaju potpunu slobodu i nikome nisam klasičan šef te nastojim biti partner jer smo svi zajedno u tom poslu. Vjerujem u produktivnost, samoinicijativu i rokove. Želim da ljudi rade odgovorno i da se brinu samo o tome da sve bude gotovo kada to kao tim dogovorimo. Tada je sve u redu. Ako vidim da netko cijele dane provodi na Facebooku, nemam ništa protiv, ali ako na kraju tjedna nije pokazao dobre rezultate, imamo veliki problem. Što voliš najviše raditi?Brending strategije od početka do kraja, a posebice ako imam odriješene ruke u kreativnosti. Volim i istraživanje jer bez njega nema ničega. Isto tako obožavam poučavati ljude i vidjeti ih kako koriste svoje znanje da bi ostvarili svoje ciljeve.Ali obično se ovdje istraživanje, osobito u marketingu, smatra gubljenjem vremena. Istina. Ljudi više daju svoja mišljenja, a ne pogledaju podatke. Ne mislim dok ne vidim brojke, koje treba znati čitati. Ispada da je posao konkretniji kad se improvizira, a da se prava stvar događa kad kombiniraš, no to je laž. Ali, evo, naprimjer, na razgovoru kod klijenta to obično ide ovako: agencija A kaže da bi napravila istraživanje, strategiju, a nakon toga radimo kreativni dio. Agencija B odmah kaže da ima odličnu ideju, obojat će nešto u neku ludu boju, napraviti nešto nekonvencionalno. I kakav je rezultat? Agencija B uglavnom dobiva jer je klijente ovo nasmijalo i lupilo im u glavu. Time su dobili zabavnu ideju, a ne dosadno predavanje o tome da najprije nešto trebaju istražiti i napraviti strategiju, a nedaj, Bože i nešto uložiti. Ali odmah znaš da, kada je prodana samo dobra ideja, nije napravljen kompletan marketing. Možeš biti uspješan u prodaji ideja, ali to nije marketing. Klijenti često kažu: „Što će meni vaše brendiranje kad posao ide?“. Ovdje se ide po inerciji, ali ja kažem da se uvijek može i mora bolje, no tako nastaju mediokriteti. Nije sve u idejama. Koliko surađuješ i radiš s drugima?Zasad surađujem isključivo s tvrtkom LogIT iz Zagreba, s kojom smo profesionalni partneri. Već smo godinu dana u zajedničkim prostorima. Može se činiti da nisam toliko uključen u lokalnu zajednicu, ali to nije zato što imam neki poseban stav. Sve te ljude osobno volim i s velikim brojem njih sam u kontaktu, ali profesionalno ne surađujemo često. Ušao si i u medijski projekt s portalom <a href="http://kvarnernews.hr/" target="_blank">Kvarner News</a>. Zanima li te medijski biznis? Da, to je odlična ekipa koja želi stvoriti dobru alternativu za internetske novine na ovom području. Lokalne vijesti ovise o Novom listu i malim portala koji zapravo nisu uspjeli. To je velik rizik, ali okupili su se ljudi koji su već etablirani. Znaš li koliko im je ljudi na početku reklo da ostave sve, da to nema smisla? To je obeshrabrujuće, ali se mora protiv toga. Zato je njihov duh dobar. Već se vide jako dobri rezultati, tržište je prepoznalo kvalitetu i rad pa smo nedavno dobili upit investitora koji želi uložiti novac u daljnji razvoj i promociju portala.Dosta govorimo o društvenim uvjetima rada i tržištu, stoga je možda najbolje zaključiti tvojim „receptom“. Za razvoj ovog tržišta, a ovdje mislim na cjelokupni razvoj društva, ljudi se moraju jako promijeniti te educirati i nakon škole ili fakulteta. Također, moraju „razbiti“ ego i shvatiti da nisu najpametniji te da im nitko neće dati posao olako, već se moraju boriti, definirati svoje životne ciljeve i odabrati smjer u kojem žele razvijati svoju karijeru. Što prije, to bolje. Često čujem da ljudi kažu: „Pa ne znam što bih radio, bilo što, treba mi neki posao, posla nema“. Ne postoji „neki posao“. Postoji samo onaj posao koji ti želiš raditi i u njemu želiš biti najbolji. Ako želiš biti pekar, budi najbolji pekar na svijetu. Smatram da ljudi nisu svjesni mogućnosti koje su im pružene, a najgore je što nisu svjesni da ako mogućnosti ne postoje, moraju ih stvoriti. Ako mi kao društvo počnemo željeti više, stvarat ćemo više, nećemo odustajati i bit ćemo kreativniji s onim što imamo.A dolaskom novih tehnologija otvaraju se brojne mogućnosti za napredak. Ovako će se stvoriti nove generacije poduzetnika i profesionalaca koji će se buditi rano i leći kasno sa dva pitanja u glavi: „Što sam danas postigao i što mogu postići sutra?“. Ništa drugo neće promijeniti tržište – to možemo samo mi.