Knjige petkom: Epske priče, Kuharica za ovršene, Divlji detektivi...

Epske priče

Nepravedno zapostavljene, antologije nordijskih, vikinških, grčkih i keltskih priča pružaju ravnotežu između informacija, zabavnog sadržaja i angažmana publike.

Kako to mislim? Ponajprije je važno poznavati kulisu, povijest kako bi se ispravno shvatila pojedina priča - dakle sugeriram da se najprije informiramo o onome o čemu ćemo čitati, kako nam tekstovi ne bi bili hermetični. Možda je i do prijevoda jer je nemoguće dobiti potpuni, doslovni prijevod pa se poneki segment izgubi, ali rekla bih da ovi tekstovi prosječnom čitatelju nisu toliko bliski upravo zbog nepoznavanja kulture u koju zaranjaju i na to mislim kada kažem da ove antologije zahtijevaju angažman publike.

Zabavni sadržaj - stereotipi ili ipak ne? Po uvriježenom mišljenju, ove priče prepune su nasilja, krvi i čemera, no krenimo redom.

Keltska kultura obiluje šarmantnim legendama, epskim mitovima i čudesnim pričama koje su prenošene s koljena na koljeno, dakle radi se o usmenoj književnosti. Keltske priče nisu samo puki izmišljaj; one su odraz dubokih kulturnih vrijednosti i uvjerenja Kelta.

Kroz njih, osjećamo duboko poštovanje prema prirodi, ljubav prema slobodi i hrabrost u suočavanju s izazovima sudbine.

U ovoj antologiji, istražujemo mistične močvare, zelene livade, drevne šume i magične planine koje su služile kao inspiracija za neke od najfascinantnijih priča u keltskom folklornom nasljeđu.

Izdvojila bih Ulsterski ciklus, Mabinogi i Pripovijesti o vještičarenju i magiji, no nipošto ne treba zaboraviti i na Legende o kralju Arturu, koji je izvor mnogobrojnih varijacija.

Nordijske priče pružaju uvid u bogatu kulturu i povijest ove regije. Kroz priče otkrivamo kako se nordijska mitologija i povijest protežu kroz vrijeme, utječući na način na koji ljudi doživljavaju svijet oko sebe, ali i kako su se teme, stilovi i tehnike pisanja mijenjali i prilagođavali vremenu. Izdvojit ću: Legende o Lokiju, Freja i drugi bogovi.

Vikinške priče otkrivaju složenost vikinškog društva i njihovih vrijednosti, od epskih bitaka na otvorenom moru do unutarnjih sukoba unutar vikinških zajednica. Jedna od najupečatljivijih karakteristika vikinških priča jest njihova sposobnost da prepliću mitološko i povijesno, stvarajući svijet koji je istovremeno stvaran i nadnaravan.

Kroz ove priče, susrest ćemo se s bogovima i mitskim bićima skandinavskog pantheona, ali i s običnim ljudima koji su se suočavali s izazovima svakodnevnog života. Vikinške priče nisu samo priče o nasilju i osvajanju; one su također priče o hrabrosti, poštovanju, obitelji i zajednici. Kroz njih, otkrivamo duboke ljudske istine koje prelaze granice vremena i prostora. Stoga je, na primjer, Ragnarok vikinška priča o sudnji danu. Priča prati sukob bogova i divova koji dovodi do propasti svijeta i ponovnog stvaranja. Ragnarok istražuje teme sudbine, borbe između dobra i zla te ciklusa života i smrti. Ili skup pripovijedaka o vjetru, snijegu i moru, a među kojima se nalazi i Djevojčica sa šibicama.

Grčke priče ne samo da su izvanredno zabavne, već nas i poučavaju o kulturi, povijesti i filozofiji drevne Grčke. Kroz ove priče, doživjet ćemo svu raskoš i složenost antičke grčke civilizacije, od Olimpa do podzemlja. Upoznat ćemo se s herojima poput Herkula, Odiseja i Perzeja, bogovima poput Zeusa, Atene i Apolona, te različitim mitološkim bićima koja su oblikovala svijet antičke Grčke. Jedna od karakteristika grčkih priča jest njihova duboka ljudskost. Iza božanskih intriga i herojskih podviga, nalazimo teme koje su univerzalne i koje se odnose na ljudsko iskustvo u svim vremenima i kulturama - ljubav, mržnja, hrabrost, patnja i žrtva, no ono što ih čini vječnim su prazna polja u koja upisujemo dileme. Ovdje svakako treba istaknuti Trojanski ciklus te skup priča Jazon i Argonauti. Priče su pretežno napisane arhaičnim jezikom, doimaju se poput basni i ostavljaju prostor za višestruke interpretacije, ovisno o htijenju čitatelja. Nekima su one suviše tvrde, nekima patetične, no pozivam vas da u njih zaronite otvorena srca i uma.

Ratko Bjelčić i Silvija Šesto: Kuharica za ovršene

Dvojac Bjelčić - Šesto, možda poznatiji kao književnici za djecu i mlade, napisali su Kuharicu za ovršene. Knjiga je zapis srednjovječnog razvedenjaka Srećka koji biva ovršen zbog neplaćenog grijanja. 

Kratki, duhoviti, gorsko–slatki zapisi obuhvaćaju prvih 30 dana života pod ovrhom. Uz svaki zapis dolazi i recept nekog jednostavnog jela npr. piletina s mlincima (eko nemate pileta, uhvatite goluba ili jedite samo mlince), gravče na tavče, kelj-varivo, pileća jetrica i srčeka s rajčicom, špageti u umaku od konzervirane rajčice, žličnjaci, ćevapi s lukom, ćoravi gulaš, juha od mrkve, palačinke s ništancima itd. 

Autori su, znakovito, baš svim sastojcima od mrkve, pileta, salate do papra (!?) i vode, obične H 2 O, dodali pridjev hrvatski. Uz glavnog junaka koji to nije, upoznajemo i njegove dobronamjerne susjede, kolege s posla, ljudsku empatiju za kakvom žudimo, te time snažimo nadu u zajedničko preživljavanje, jer “ovrha se ne dešava nekome drugome”. Da nade uvijek ima, da sanjati mogu svi otkrivamo i u dodatku, Sanjarici za ovršene. Pomaknuta knjiga, a opet tako hrvatska.

Roberto Bolaño: Divlji detektivi

Divlji detektivi, najpoznatiji roman Roberta Bolana mi je već dugo na popisu knjiga koje namjeravam pročitati, a popeo se na vrh popisa zahvaljujući svesrdnoj preporuci dragog mi kolege koji uvijek čita neke pametne knjige. 

U fokusu priče su dva pjesnika, Čileanac Alberto Belano (autorov alter-ego koji se pojavljuje i u nekim njegovim drugim romanima) i meksikanac Ulises Lima koji pripadaju skupini utrobnih realista (ne pitajte me što to znači jer ne znam, ali za utjehu, sumnjam da to znaju i oni). Oni su za same sebe i svoj kružok pjesnici, no realno su dileri trave s upitnim higijenskim navikama. Sve što znamo o njima saznajemo iz prisjećanja drugih ljudi, vidimo ih samo kroz doživljaje i utiske onih koji su imali sreću ili nesreću upoznati ih.

Za neke govornike oni su živuće legende utrobnog realizma, za druge obični klošari. Oni iz Mexico Cityja kreću u potragu za opskurnom, odavno zaboravljenom pjesnikinjom i ta ih 20 godina duga potraga vodi širom Meksika, Južne Amerike, Europe i Afrike, ponekad putuju zajedno a ponekad se razdvoje i ne susretnu se godinama ali gdje god se pojave unose kaos. Kroz njihove zgode i nezgode upoznajemo političku, kulturnu i socijalnu stvarnost prvenstveno Meksika (ali i mnogih drugih država kroz koje ih put nanese) između 70-ih godina prošlog stoljeća i početka 21. stoljeća, upoznajemo najrazličitije likove - od prostitutki, preko konobarica, sveučilišnih profesora, arhitekata, diplomata, ratnih izvjestitelja, do odvjetnika koji govore u latinskim izrekama.

Nakon čitanja koje je potrajalo malo duže nego što bi trebalo, ostala sam podijeljenih osjećaja. Problemi koje imam s ovom knjigom više su moji vlastiti - uspijevala sam naći vremena za čitanje samo u malim odsječcima, a ovo definitivno nije knjiga koju treba tako čitati. Da sam mogla sjesti i posvetiti joj nekoliko sati u komadu, sigurna sam da bi mi puno manje stvari prelijetalo preko glave i da bi bilo manje trenutaka zbunjenosti. Ima strašno puno likova i različitih glasova koji se, ako niste koncentrirani, vrlo lako izmiješaju i pogube u magli, a to je ono što se meni povremeno događalo i izazivalo laganu frustraciju i bjesomučno listanje unatrag u potrazi za mjestom gdje se pojedini lik prije pojavio, ili možda uopće nije. Dakle, ako planirate pročitati ovu knjigu, savjetujem da sačekate godišnji odmor ili barem dugi, kišni vikend.

Jacques Le Goff: Stara i naša Europa

Za kraj nešto vrlo kratko.

Prema UNESCO-ovoj definiciji knjiga je tiskana ukoričena, omeđena publikacija od najmanje 49 stranica. Naslov koji je kolega prokomentirao “Stara i naša Europa” francuskog povjesničara Jacquesa Le Goffa sadrži 52 stranice teksta. 

Riječ je, naravno, o našem kontinentu, tom projektu, kako kaže autor, drevnom i budućem. Kroz dvadeset i pet stoljeća (otad taj zapadni okrajak azijskog kontinenta nosi ime Europa) prolazimo u vrlo čitkom pregledu povijesti. Mirijade su napisanih knjiga o temi Europe, ova Le Goffova koncentrat je svih tih pisanija. Tu ćete saznati iz vrlo učenog kuta sve opće, ali i ponešto za one koji žele znati više. Le Goff spominje i Hrvatsku, dotiče se naših prostora. Ukoliko je povijest Europe, kulinarskim rječnikom rečeno, jedna kompleksna juha utoliko je ovaj knjižuljak Le Goffov dehidrirana juha ili kocka za istu.

Kolega završava druženje s "Bravo, Jacques Le Goff, a sada off!!". Čekaju nas korisnici.