Iz Magazina

Suglasan sam s obradom mojeg e-maila kao osobnog podatka za svrhu primanja newslettera Gradske knjižnice Rijeka. Pročitajte obavijest o obradi osobnih podataka <a href="https://new.gkr.hr/sluzbene-informacije/zastita-osobnih-podataka--p-42">ovdje</a>.

newsletter-mailboxes-play-dough.png

Pretplati se!

Prijavite se za primanje "newslettera" Gradske knjižnice Rijeka i saznajte na vrijeme što se događa u našim odjelima i ograncima diljem grada, što se čita, komentira i preporučuje u <a href="https://gkr.hr/Magazin">Magazinu</a> te koje nam se ideje vrte po glavi... I zapamtite - čitamo se na internetu, ali vidimo u knjižnici. :)

favicon.ico

naslovna.jpg

GKR bira

Glazba na stranicama romana: Priče iz Los Angelesa, Daisy Jones i šestorka, Vrijeme je opak igrač…

magazin/gkr-bira--c-13

Kada se knjige osjećaju nepoželjno: 10 naslova o borbi cenzora i pisaca

Malo drugačija povijest: 10 naslova po našem izboru

Sjeti se kako smo se voljeli: 10 naslova o ljubavi, ljubavnim problemima i kako ih prevladati

Čitaj i ovo:

Najčitanije

Pred koji tjedan jedna me gospođa zamolila preporuku nekih knjiga o iskustvu zatvora i u danom trenutku mogla sam se sjetiti samo nekoliko naslova. No nakon malo razmišljanja i istraživanja izronilo je još podosta materijala i to poprilično dobrih knjiga. Pa kad je već tako, zaključila sam kako nije loša ideja podijeliti to sa svekolikim pučanstvom jer možda među vama ima još onih koji su zainteresirani za istu tematiku.

Prvi naslov koji mi je pao na pamet, posebno s obzirom da je gospođa konkretno bila zainteresirana za istinite priče, jest <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Naran%c4%8dasta+je+nova+crna&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=494000110" target="_blank">Narančasta je nova crna</a> autorice Piper Kerman. Još više od knjige popularna je bila serija, a radi se o istinitoj priči o petnaest mjeseci koje je autorica provela u zatvoru Danburyju, u Connecticutu. Od dobrostojeće diplomantice do osuđene kriminalke i zatvorenice, autorica pruža uvid u život u ženskom zatvoru i sva njegova pisana i nepisana pravila, rituale i međuljudske odnose. Kad smo kod ženskih zatvora, treba spomenuti i izvanredan roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Mars+Room&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=433005248" target="_blank">Mars Room</a> autorice Rashel Kushner. Ovaj se put ne radi o istinitoj priči, no autorica je prije pisanja romana istraživala život u zatvoru New Folsom u Sacramentu prateći jednog zatvorenika i njegov svakodnevni život. Pisanje romana je između ostalog bilo potaknuto željom da ukaže na nepravde i loše životne uvjete s kojima se zatvorenici svakodnevno susreću. Iako je pratila muškarca u muškom zatvoru, njen roman je fokusiran na ženu koja služi dvostruku dođivotnu kaznu u ženskom zatvoru. Za razliku autorice Narančasta je nova crna, ova se žena kreće u slojevima društva koji su gotovo predodređeni da u nekom trenutku života završe iza rešetaka. <blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Pisanje romana je između ostalog bilo potaknuto željom da ukaže na nepravde i loše životne uvjete s kojima se zatvorenici svakodnevno susreću. </div> </blockquote> Ove godine kod nas je preveden roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Srest+%c4%87emo+se+opet%2c+sestro+moja&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=454026681" target="_blank">Srest ćemo se opet, sestro moja</a> autorice Susan Albuhawa čija se radnja odvija u Kuvajtu, u moderno ali oskudno opremljenoj samici u kojoj Palestinka Nahr zapisuje svoja sjećanja i pokušava objasniti slijed događaja koji ju je doveo u samicu.U gotičkom romanu <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Korzet&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=432006263" target="_blank">Korzet</a> (Laura Purcell) susrećemo se s mladom frenologinjom koja posjećuje viktorijanski ženski zatvor da bi osuđenicama na smrt mjerila opseg glave i na temelju toga došla do zaključaka o njihovoj predodređenosti za zločin. Tamo upoznaje mladu Ruth čija je životna priča posve obuzme dok pokušava odgonetnuti je li ona zločinka, luđakinja ili žrtva.Najveći i najstrašniji ženski zatvor u Europi Fellside fikcionalan je i nalazi se u Jorkshireu. Glavna junakinja romana <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Iskupljenje+u+Fellsideu&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=901229249" target="_blank">Iskupljenje u Fellsideu </a>(M. R. Carey) je nakon požara koji je izbio njenom stanu osuđena za ubojstvo dječaka koji je živio u stanu iznad nje te kaznu služi upravo tamo, a osim drugih zatvorenica tamo susreće i duh tog dječaka. On očito želi želi njenu pomoć i neće joj preostati ništa drugo nego da mu je pruži. Ako volite nadnaravne trilere, ovo je knjiga za vas. Zalindov je brutalni zatvor iz kojeg nitko ne izlazi živ, a u njemu možete završiti i kao sedmogodišnje dijete, što je bio slučaj i s glavnom junakinjom, Kivom Meridan koja se u njemu već deset godina trudi preživjeti. Roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Zatvorska+vidarica&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=1589000564" target="_blank">Zatvorska vidarica</a> prvi je dio mračne fantasy trilogije (kod nas nastavci još nisu prevedeni) smještene u izmaštanom kraljevstvu Wenderall i nije mi posve jasno što je sedmogodišnja Kiva učinila da je završila u zatvoru jer nisam pročitala knjigu (ne mogu ni ja baš sve pročitati!). Ako volite fantasy ovo bi mogla biti knjiga za vas, čujem samo dobre stvari o njoj. I javite zašto je jadno dijete u zatvoru, malo me to sad muči…<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Fisher%2c+Catherine&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;xm0=1&amp;selectedId=862000636" target="_blank">Kaznovar</a> je mračni zatvor budućnosti u kojem žive potomci bivših zatvorenika nesvjesni postojanja svijeta izvan zatvora koji je neobična mješavina futurističke visoke tehnologije i srednjovjekovne tamnice. U njemu mladog Finna proganjaju vizije prošlog života. Istovremeno, kći upravitelja zatvora živi u prelijepom valjskom svijetu u kojem se ipak osjeća kao zatvorenica, suočena sa skorim vjenčanjem kojeg se užasava. Dvoje mladih uz pomoć kristalnog ključa ostvaruju komunikaciju i počinju planirati njegov bijeg. Na našim policama možete pronaći i nastavak pod naslovom Safik.U nekom trenutku skoro svakog svog teksta ja naprosto moram spomenuti Stephena Kinga, pa eto, došao je i taj trenutak. Radnja romana <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Uspavane+ljepotice&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=901229277" target="_blank">Uspavane ljepotice </a>kojeg je napisao u suradnji sa svojim sinom Owenom dobrim se dijelom odvija u ženskom zatvoru. Nije to ni blizu njegov najbolji roman, pa ge ne preporučujem onima koji tek žele zagaziti u Kingov opus. Zato se radnja romana (i filma) Zelena milja također odvija u zatvoru, ovaj put na odjelu za osuđenike na smrt u kaznionici Cold Mountain. Neću sad tu prepričavati radnju, samo ću je od srca preporučiti jer je to jedna od onih Kingovih knjiga koja će se svidjeti i onima koji nisu ljubitelji horora.U Kingovoj zbirci od četiri priče pod naslovom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Godi%c5%a1nja+doba+king&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=11003060" target="_blank">Godišnja doba </a>nalazi se priča Rita Hayworth i iskupljenje u Shawshanku čija se radnja odvija u fikcionalnom zatvaru Shawshank i također je mogu preporučiti apsolutno svima, bez obzira vole li horore, jer unatoč Kingovoj reputaciji kralja horora, kao ni Zelena milja, ona uopće ne spada u taj žanr. Filmsku adaptaciju iz 1994. ne moram posebno ni spominjati jer sada već spada u klasike, a po IMDBovoj ljestvici najbolje ocjenjenih filmova još uvijek drži prvo mjesto. Tko ga nije pogledao trebao bi, jer za razliku od velikog broja adaptacija Kingovih djela, stvarno valja. Margaret Atwood se 2015. godine uključila u projekt koji je pokrenula izdavačka kuća Random House u suradnji s Huogarth Shakespeare, a čiji je cilj bio da poznati pisci napišu romane utemeljene na Shakespearovim djelima. Ona se upustila u reinterpretaciju Shakespearove Oluje i napisala roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Vra%c5%beji+okot&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=183011030" target="_blank">Vražji okot</a> čija se radnja također odvija u zatvoru. Glavni lik, samoprozvani Prospero, direktor je kazališnog festivala koji je nenadano dobio otkaz taman prije nego je uspio uprizoriti Shakespearovu Oluju, a uz to i oplakuje smrt svoje kćeri. Nakon dvanaest godina čamotinje i gušenja u tuzi i mržnji dobije ponudu od obližnjeg zatvora da radi na projektu edukacije zatvorenika. On odlučuje sa zatvorenicima uprizoriti nikad prežaljenu Oluju i iskoristiti to za ostvarenje paklenog plana o osveti svima onima koje smatra krivima za svoju nesreću.<blockquote class="object-left"> <div class="quote-content"> Margaret Atwood se 2015. godine uključila u projekt koji je pokrenula izdavačka kuća Random House u suradnji s Huogarth Shakespeare, a čiji je cilj bio da poznati pisci napišu romane utemeljene na Shakespearovim djelima. </div> </blockquote> Nezaobilazni klasik “zatvorske proze” svakako je autobiografski roman Renea Belbenoita iz 1938. godine <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Suha+giljotina&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=5001249" target="_blank">Suha giljotina</a> u kojem autor opisuje svoje četrnaestogodišnje robijanje na Vražjem otoku u Francuskoj Gvajani, kažnjeničkoj koloniji s neljudskim uvjetima života iz koje je nemoguće pobjeći. No, Reneu je ipak uspjelo ono nemoguće te je o svom robijanju i bijegu uspio ostaviti zapis iz prve ruke. Uz Leptir (Papillon) Henria Charriera ovo je najpoznatiji roman o tom zloglasnom kažnjeničkom otoku. Radnja kultne knjige (i filma iz 1986. za koji je William Hurt dobio Oscara za glavnu ulogu) <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Poljubac+%c5%beene+pauka&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=11001288" target="_blank">Poljubac žene pauka</a> argentinskog autora Manuela Puiga odvija se u zatvoru u Buenos Airesu, a dva glavna aktera su zatvorenici Molina i Valentin. Jedan je feminizirani homoseksualac koji je u zatvoru završio zbog zavođenja maloljetnika dok je drugi politički zatvorenik koji je zatvoren zbog pokušaja rušenja vlade. Ova dva naizgled nespojiva lika krate robijaške dane prepričavajući jedan drugome zaplete filmova koje su gledali i polako ostvaruju sve veću bliskost. <blockquote class="object-right"> <div class="quote-content"> Radnja romana Toma Wolfea <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=%c4%8dovjek+od+formata&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=5004048" target="_blank">Čovjek od formata</a> se samo jednim manjim dijelom odvija u zatvoru, no vrijedi ga spomenuti jer su opisi zatvorske svakodnevice toliko vjerodostojni da bi čovjek pomislio da su pisani iz prve ruke. </div> </blockquote> Radnja romana Toma Wolfea <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=%c4%8dovjek+od+formata&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=5004048" target="_blank">Čovjek od formata</a> se samo jednim manjim dijelom odvija u zatvoru, no vrijedi ga spomenuti jer su opisi zatvorske svakodnevice toliko vjerodostojni da bi čovjek pomislio da su pisani iz prve ruke. Čini se da nisu jer koliko mi je poznato, Wolfe nikad nije bio u zatvoru, dakle ne radi se o iskustvu već o literarnom talentu. Pohvalno! Jedan od glavnih likova ovog romana se nađe u zatvoru i ono čega se najviše užasava je da će ga netko od ostalih zatvorenika silovati. Autor mu spas pruža u deus ex machina maniri, na način da potres sruši zatvorske zidove i oslobodi ga njegove zle kobi. U najmanju ruku zgodno. Teško je pisati o književnosti i zatvorima a ne spomenuti <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=prokleta+avlija&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=86009244" target="_blank">Prokletu avliju</a>. Taj se povijesni roman Ive Andrića koji je nastao u razdoblju između dva svjetska rata smatra remek-djelom i u njemu je prikazan sumoran i beznadan život u zatvoru zvanom, pogodili ste, Prokleta avlija. Sudbine zatvorenika tiranski kroji upravitelj Karađoza koji je i sam nekad bio kriminalac, a onom tko je jednom nađe tamo svejedno je je li kriv ili nevin, kao što je to nebitno i Karađozi. To je uz romane Na Drini ćuprija i Travničku kroniku jedno od najpoznatijih djela ovog slavnog Nobelovca.Za kraj ću spomenuti jedan noviji roman koji tek odnedavno možete pronaći na našim policama. Za <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Ne+%c5%beive+svi+isti+%c5%beivot&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=432006569" target="_blank">Ne žive svi isti život</a> je autor Jean-Paul Dubois dobio najprestižniju francusku književnu nagradu Goncourt, a njegova se radnja odvija u zatvoru na periferiji Montreala. Narator romana je Paul Hansen koji dijeli ćeliju sa zastrašujućim članom Hell’s Angelsa osuđenim za umorstvo te nam prepričava svoje svakodnevne zatvorske dogodovštine i zapažanja o zatvorskom životu kao i sve one događaje koji su ga doveli do zatvorske ćelije.Naravno da ima još mnogo knjiga koje bih mogla spomenuti u ovom kontekstu, no za potrebe ovog teksta ovo će biti sasvim dvoljno. Do idućeg susreta čitajte knjige i pokušajte ne završiti u zatvoru!

Zatvorska literatura koju je (vjerojatno) bolje ne čitati u zatvoru

Teme

magazin/teme--c-17

Super priča o spoju papira i videoigara. Press start!

Videoigre su moj guilty pleasure, ono nešto što izbjegavam već godinama jer znam da ću kad jednu od njih instaliram na svoj komp (srećom, nemam Xbox ni PlayStation) prestati jesti i spavati. U studentskim danima sam često provodila dane s prstima zalijepljenim za tipkovnicu, da bih i kad napokon legnem u krevet samo produžila igranje sanjajući koju god igru da sam u toj fazi igrala.Dugo već odolijevam iskušenjima, no nedavno sam pokleknula i eto me opet, pokušavam si organizirati dan tako da u njega, kako god znam i umijem, ubacim koji sat za igranje. Tko je kriv? Kriva je Gabrielle Zevin sa svojom knjigom<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Sutra%2c+i+sutra%2c+i+sutra&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=995003023" target="_blank"> Sutra, i sutra, i sutra</a>. Srećom, čini se da sam sad ne samo starija nego možda i mrvicu pametnija, pa se uspijevam kontrolirati i igrati igre a usput ostati relativno normalna i funkcionalna osoba. <blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Knjiga mi je dospjela u ruke jer je nova, privukla me je naslovnica i evociranje 90-ih, činilo mi se da je to baš nešto što bi mi se moglo svidjeti i bila sam u pravu. </div> </blockquote> To je priča o ljudima koji stvaraju videoigre, o cijelom tom svijetu kojem sam se do sada približila samo kao konzument istih, a sad sad dobila uvid u onu drugu stranu. Sadie i Sam upoznaju se kao djeca sredinom 80-ih u bolnici u L.A.-u. Sam se oporavlja od teške prometne nesreće a Sadie je u posjeti bolesnoj sestri. Oni počinju provoditi vrijeme u sobi za odmor igrajući video igre i postajući sve bliskiji.Godinama kasnije, kao studenti ponovno se susreću na kampusu u Bostonu i počinju skupa raditi ono što ih je povezalo - dizajnirati video igre. Njihov rad i trud uskoro bivaju nagrađeni, njihove igre popularne i njihova nova kompanija iznimno uspješna. Čitajući o Sadie i Samu prisjetila sam se vlastitog djetinjstva i mladosti uronjenih u svijet videoigara i zasvrbjeli su me prsti, naprosto nisam imala šanse oduprijeti se, tako da budite upozoreni. Naravno, ovo u svojoj srži nije samo roman o videoigrama, već o ljudskim životima, prijateljstvu i svemu što ga kroz život stavlja na kušnju, videoigre su samo pozadina i os oko koje se njihovi životi odvijaju, no mene je upravo to neodoljivo privuklo natrag mojoj staroj ljubavi. Osim igranja videoigara, Zevin me je potaknula i da uronim u neke druge knjige koje koje na ovaj ili onaj način govore o njima. Kad sam već potonula u glib poroka, odlučila sam iskoristiti priliku da bar nešto korisno proizađe iz toga, pa zato čitate ovaj tekst.Nezaobilazan naslov kada su videoigre u pitanju definitno je <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Igra%c4%8d+broj+1&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=1031003588" target="_blank">Igrač broj 1 </a>autora Ernesta Clinea. Pred koju godinu sam pogledala Spielbergovu filmsku adaptaciju koja je prilično zabavna, a sad je napokon na red došao i roman. Radnja je smještena u 2045. godinu u kojoj je svijet duboko uronjen u energetsku krizu i globalnu recesiju, a naš glavni lik tinejdžer Wade je odrastao u siromaštvu iz kojeg mu je jedini bijeg virtualna stvarnost OASIS. James Halliday, najbogatiji čovjek na svijetu i tvorac OASIS-a umire i oporučno ostavlja cijelo svoje bogatstvo i vlasništvo nad OASIS-om onom tko uspije prokljuviti njegove zagonetke, pronaći tajna vrata i ključeve skrivene u OASIS-u te pronaći Jaje. No, da bi se uopće moglo početi tražiti, treba biti jako dobro upoznat sa svim Hallidayevim omiljenim filmovima, serijama, knjigama i videoigrama, a one su sve mahom iz 80-ih godina 20. stoljeća kada je Halliday bio dijete.<blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Važan dio pronalaženja triju ključeva i triju vrata koja ti ključevi otključavaju je igranje starih, klasičnih videoigara iz 80-ih godina. </div> </blockquote> Totalno meta - igranje igre unutar igre, to jest virtualne stvarnosti. Dakle, roman je krcat pop-kulturalnim referencama na 80-e, posebno onim geekovskim, što može biti simpatično ili strahovito iritantno. Generalno se čini da ljudi ovu knjigu ili obožavaju ili mrze iz dna duše, a ja sam se nekako našla u sredini. Ovo je za mene bilo čisto eskapističko štivo kojeg sam odlučila ne secirati previše i zažmiriti na sve njegove probleme (kojih ima napretek) jednostavno zato jer je - zabavno. Uzimajući u obzir temu ovog teksta, nije me mogao zaobići young adult naslov <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Poznanski%2c+Ursula&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;xm0=1&amp;selectedId=433001877" target="_blank">Bog podzemlja </a>austrijske autorice Ursule Poznanski kojem sam odlučila dati šansu iako sam bila pomalo skeptična. U jednoj londonskoj školi pojavila se tajanstvena videoigra o kojoj nitko ne želi govoriti ali je očito da je sve veći broj učenika igra što počinje negativno utjecati na njihovo ponašanje. Sve više učenika izostaje iz škole ili dolaze na nastavu neispavani, nervozni i povučeni u sebe. Kada Nick napokon dobiva svoj primjerak tajanstvenog DVD-a otkriva da se radi o multiplayer igri Ereb koja kao da mu čita misli, a zadaci koje dobiva pretaču se i u stvaran život. Na početku se veliki dio radnje romana odvija upravo u samoj igri punoj borbi vilenjaka, gnomova, vampira, vukodlaka i inih bića što mi je, iskreno rečeno, bilo pomalo dosadno, no onda se radnja zahuktala i u stvarnom životu i sve u svemu, mogu reći da je knjiga ispala bolja nego što sam očekivala. Ako volite young adult i videoigre, možda će vam ovaj naslov biti zanimljiv. Roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Iznad+svega&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=432006138" target="_blank">Iznad svega</a> Richarda Powersa nije o videoigrama, već o drveću i šumama koje ubrzano nestaju, o ljudima koji se bore s vjetrenjačama i pokušavaju ih spasiti od bezobzirnog suvremenog ideala napretka i gospodarskog rasta. Roman se sastoji od više odvojenih cjelina koje prate živote ljudi koji proučavaju i pokušavaju spasiti šume, a na ovom se popisu nalazi zato jer je jedan od tih ljudi Neelay, dijete indijskih imigranata koji odrasta u Silicijskoj dolini uz oca programera. Kao dijete Neelay padne sa stabla i slomi kralježnicu te je osuđen na invalidska kolica. On sve što ima u sebi daje u programiranje, a sve što stvori pušta u javnu domenu svima na besplatno korištenje, kao pravi programerski filantrop. No, vremena se mijenjaju i programeri počinju zaštićivati svoja autorska prava i zarađivati novac.Pokazavši se kao genij kodiranja, Neelay je već sa 16 godina primljen na Stanford i počinje se baviti dizajnom videoigara. Promatrajući stabla u Stanfordskom terariju doživi iskustvo koje mu mijenja život i inspirira ga na stvaranje igre zbog koje napušta studij i posvećuje se isključivo kodiranju svojeg životnog djela - serija igara pod imenom Mastery. Nakon što postane bogat i uspješan ponovno je inspiriran, ovaj put knjigom o drveću jedne od junakinja romana, te odlučuje napraviti igru koja će reflektirati sav prirodan svijet na Zemlji. Iako je Neeley relativno nepovezan s ostalim likovima romana, njegov nam lik predstavlja primjer kako tehnologija može popraviti ljudski odnos prema prirodi. Roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Problem+triju+tijela&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=454023562" target="_blank">Problem triju tijela</a> prvi je dio trilogije kineskog autora Liu Cixina koja je stavila Kinu na kartu svjetskog SF-a i prvo djelo azijskog autora koje je osvojilo Huga. Naslov romana se odnosi na poznati problem u orbitalnoj mehanici, a radnja se proteže od Kulturne revolucije do daleke budućnosti, od Zemlje do drugih galaksija. Ono zbog čega ga ovdje spominjem jest što se dio radnje romana odvija unutar VR mrežne igre Tri tijela koja iniciranima omogućuje uvid u život na planetu koje kruži oko tri zvijezde i koji neprestano nasumično prelazi iz stabilnih era u ere kaosa i obrnuto, a sve u nadi da će netko od njih uspjeti riješiti problem. Autor je u ovoj trilogiji iznio niz nevjerojatno zanimljivih ideja i teorija koje su mi malo razvalile mozak, ali na dobar način. Cijela trilogija svakako preporuka svim ljubiteljima znanstvene fantastike, iako na prijevod trećeg dijela još uvijek čekamo.<blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Ove je godine izašla serija Tri tijela u kineskoj produkciji a kasnije ove godine trebala bi izaći i Netflixova adaptacija. </div> </blockquote> Glavne teme romana <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Kodeks&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=454000014" target="_blank">Kodeks</a> autora Leva Grossmana su dvije naizgled prilično nespojive stvari - stare, rijetke knjige i videoigre. U život mladog i uspješnog investicijskog bankara Edwarda neočekivano ulaze i posve ga obuzimaju potraga za vrijednim kodeksom iz 14. stoljeća i adiktivna multiplayer videoigra. Obje su te stvari u potpunom neskladu s njegovom osobnošću i interesima, no polako mu posve preuzimaju život i sve što mu je do tada bilo važno bacaju u drugi plan. Fun trivia - igra iz Kodeksa zove se MOMUS, a Momus je bio grčki bog, sin Niks i Ereba. Sjećate se Ereba? Videoigre iz Boga podzemlja? Pa evo mu sad i sina. Slučajnost? Nemam pojma. Uglavnom, malo čudnjikava knjiga, ništa u njoj baš nema neke logike, nije baš posve jasno zašto likovi čine to što čine, ni zašto se išta zapravo događa, ali nije čak ni toliko strašno loša koliko bi se dalo naslutiti iz prilično loših recenzija na Goodreadsu. Ako ništa drugo, naučila sam puno o srednjovjekovnim kodeksima i njihovoj izradi i restauraciji. Ako vam čitanje na engleskom jeziku ne predstavlja problem, u našem Američkom kutku možete posuditi roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=The+Impossible+Fortress&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=729001963" target="_blank">The Impossible Fortress</a> autora Jasona Rekulaka koji će vas vratiti u 1987. godinu. Četrnaestogodišnjem Billyju baš i ne ide u školi, ali u slobodno se vrijeme bavi programiranjem igara na svom Commodoreu 64 i sanja o tome kako će kad odraste osnovati svoju tvrtku za programiranje videoigara. Dok s prijateljima smišlja kako se dočepati najnovijeg broja Playboya, u lokalnoj papirnici upoznaje djevojčicu Mary koja je jedina osoba koju je upoznao, a da ja u programiranju još bolja od njega.Oni skupa odlučuju sudjelovati u natjecanju za programiranje videoigara i bacaju se na posao. Billy uopće nije loš dječak, no splet okolnosti, utjecaj prijatelja i njegov četrnaestogodišnji mozak kojem logika ponekad i nije jača strana dovode ga u niz vrlo problematičnih situacija. Ovo je još jedan od onih 80’s nostalgia romana na koje sam slaba, lagano, simpatično i zabavno geekovsko štivo koje će vas vratiti u djetinjstvo ako ste ovako mladi kao i ja.<blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Za kraj ću spomenuti nešto domaće, štoviše riječko. </div> </blockquote> To je knjiga Zorana Žmirića <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Vrijeme+koje+nam+je+pojeo+Pacman&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=82000289" target="_blank">Vrijeme koje nam je pojeo Pac-man</a><a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Vrijeme+koje+nam+je+pojeo+Pacman&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=82000289" id="__mce_tmp" target="_blank">.</a> Zbirka je to kolumni koje su izlazile od 1998. do 2004. godine a dotiču se raznih tema, često, ali ne i nužno informatičkih. Tema videoigara je ono zbog čega sam ovaj naslov uvrstila ovdje, a ono što je meni srcu drago jest što je Zoran gejmer u srcu i apologeta igranja videoigara kao načina zabave i opuštanja.To što volimo igrati igrice* ne znači da smo nezreli, djetinjasti i asocijalni! Tekstovi su s početka tisućljeća, no kao i tada i u 2023. se na igranje videoigara u odrasloj dobi ponekad gleda podozrivo. Znam ja i sama da je to sasvim legitiman način zabave i da je poželjno njegovati dijete u sebi, ali lijepo je to pročitati crno na bijelom, u knjizi renomiranog autora. Hvala, Zorane! To bi bilo to od mene za ovaj put, a sad me ispričajte, moje unutarnje dijete i mene čeka igrica!*Budite oprezni s korištenjem riječi “igrica”, poneki strastveni gejmeri je doživljavaju kao osobnu uvredu!

Videoigre na stranicama književnih djela: nikada prestari za dobre priče

Svi smo, više ili manje, čitali Homera za lektiru ili, kao klinci, dječje ilustrirane Disneyeve knjige o grčkoj mitologiji. Svi znamo glavne aktere, barem po imenima, reference na njih gotovo su dio svakodnevnog života, pa će tako netko reći, na primjer, da je nešto Sizifov posao iako možda nije posve siguran što to zapravo znači. A o astronomiji da i ne govorimo.Ako niste baš raspoloženi za čitanje Homera ili Ovidija, a bed vam je što ne znate zašto je Odiseju trebalo deset godina da stigne kući, imam odlične vijesti za vas. Naime, posljednjih su godina iznimno popularna postala prepričavanja grčkih mitova suvremenim jezikom, na neki novi način i često iz ženskog kuta, pa tako sada imate mogućnost uroniti u njih bez borbe s heksametrima i arhaičnim jezikom.U slučaju da želite neki opći pregled, najtoplije preporučujem knjige genijalnog Stephena Fryja. On je, kao veliki obožavatelj i poznavaoc grčkih mitova, a usput i izvrstan komičar, savršena osoba iz čijeg ih pera možete pročitati. Nemojte očekivati urnebesno smiješno štivo, jer ono to nije, već se kroz njega provlači suptilan humor od kojega će vam svako toliko zatitrati smješak ili možda sitni hihotić. Jako poučne, zanimljive i zabavne knjige. Još kad se u obzir uzme činjenica da je izdavač za hrvatski prijevod Mitopeja s prekrasnim izdanjima koja samim svojim izgledom i teksturom pozivaju da ih uzmete u ruke, ako vas imalo zanimaju grčki mitovi, svakako nemojte propustiti pročitati ih, ako već ne i uvrstiti u vlastitu kućnu biblioteku. Prvi dio, <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=stephen+fry&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=454022558" target="_blank">Mitovi</a>, počinje postankom svijeta i svim božanstvima i polubožanstvima koji su nastavali svijet u njegovim počecima, počevši od Kaosa, Ereba i Nikte, preko Urana, Geje, Krona i Reje do velikog dodekateona sa Zeusom na čelu. Kada se napokon ustoličio na čelu svega stvorenog, Zeusu je postalo malo dosadno pa je nagovorio svog dobrog prijatelja titana Prometeja da mu napravi ljude od gline, pokorne igračke koje će ga štovati. U nastavku možete pročitati mitove o brojnim besmrtnicima i smrtnicima u čije su se živote iz ovog ili onog razloga upleli bogovi, a rezultati su vrlo rijetko povoljni za onu nebožansku stranu. U drugom dijelu pod naslovom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=stephen+fry&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=167004573" target="_blank">Junaci </a>objedinjeni su mitovi o, pogađate, junacima, koji su uglavnom bili polubogovi, to jest jedan im je roditelj stolovao na Olimpu. Tako ćete saznati na jednako zanimljiv način ispričane priče o Perzeju, Heraklu, Belerofontu, Orfeju, Jazonu, Atalanti, Edipu i Tezeju. Ovdje je nemoguće ne primjetiti da je na popisu jedna jedina žena, za što možda nije toliko kriv Stephen Fry koji je samo prenio mitove onakve kakvi oni jesu, više ili manje. Junaci su u to doba uglavnom bili muškarci, muževni, blistavi, mišićavi i neustrašivi.<blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Mogućnost da nisu bili toliko savršeni pružaju nam neke autorice koje ću kasnije spomenuti. </div> </blockquote> Također, na našim policama možete pronaći knjigu <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Gr%c4%8dki+mitovi&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=776000103" target="_blank">Grčki mitovi </a>koje je sakupila i prepričala Charlotte Higgins, a u hrvatskom prijevodu je izašla prošle godine. Svako je poglavlje posvećeno jednoj ženi iz grčke mitologije koja prede (doslovno, na tkalačkom stanu) svoju priču ili priču o nekoj drugoj ženi koju je čula, a priče se nižu gotovo kronološkim redom, od samog početka i mita o stvaranju, preko bogova i junaka do Trojanskog rata i sve ga što se odigralo nakon njega.Iako bi vas naslov knjige Roberta Calassa <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Svadba+Kadma+i+Harmonije&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=433003319" target="_blank">Svadba Kadma i Harmonije</a> mogao navesti na pomisao da se bavi mitom o Kadmu i Harmoniji, to ipak nije tako. Knjiga se zapravo bavi sveukupnom grčkom mitologijom. Ako očekujete sustavni pregled mitova također ste na krivom tragu. Ovo je jedna pomalo teška, komplicirana, na trenutke gotovo dosadna ali ipak briljantna knjiga, svojevrstan filozofski pogled na grčku mitologiju i načine na koji je ona oblikovala suvremenu misao. Ako ste posve neupućeni u temu, ovo definitivno nije knjiga s kojom biste trebali započeti jer bi vas mogla obeshrabriti. Ali ako vam većina likova koji nastanjuju grčke mitove nisu nepoznati, očekuje vas zanimljiva, bogata i pametna interpretacija.Sada kada ste obavili taj posao upoznavanja s grčkom mitologijom u globalu, vrijeme je da se upustite u proučavanje nekih pojedinačnih aktera i događaja.Christa Wolf je još tamo 1983. godine, puno prije nego je zavladao odnedavni trend pisanja romana koji prepričavaju grčke mitove iz ženske perspektive, napisala knjigu o Kasandri, a 1998. o Medeji. U hrvatskom su prijevodu oba romana objavljena u jednoj knjizi <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Medeja+%3b+Kasandra&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=13001979" target="_blank">Medeja ; Kasandra</a>. Njezina Medeja nije ubojica svoje djece, ona je samo snažna žena i strankinja, te iz tih razloga postaje žrtva patrijarhata i političkih spletki i žrtveno janje. Zapravo je tek Euripid Medeju pretvorio u čedomorku dok raniji izvori navode kako je pokušala zaštititi svoje sinove, a ubili su ih Korinćani. Svijetu je trebala divlja, zla, opasna Medeja, pa ju je takvom i učinio, njena je istina iskrivljena i zaboravljena.<blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Poznati nam mit o Kasandri kaže da joj je Apolon darovao proročki dar, ali kad ona nakon toga nije pristala biti obljubljena, on tom daru doda malu začkoljicu - njenim proročanstvima nitko neće vjerovati. </div> </blockquote> Kakvo je to prokletstvo, vidjeti propast Troje, smrt, razaranje i krvoproliće, upozoravati sve oko sebe na opasnost i kako je izbjeći a zauzvrat biti ignorirana i smatrana luđakinjom. A onda, kada neminovna propast napokon dođe, promatrati kako se sve odvija točno onako kako je i znala da hoće i biti odvedena u Mikenu kao Agamemnonova robinja i konkubina. Christa Wolf nam donosi ovu tragičnu priču kroz Kasandrin unutarnji monolog koji počinje za njenog putovanja brodom u Mikenu znajući da će tamo biti ubijena od strane Agamemnonove žene Klitemnestre. Suočena sa smrću, ona se prisjeća svoga života, žali zbog svoje naivnosti i ponosa i iako je svjesna da je bila bespomoćna pred političkim silama ipak osjeća krivnju zbog pada Troje i smrti svoje sestre Poliksene. Kroz njenu struju svijesti razotkrivaju se njeni složeni odnosi s Poliksenom i Enejom kojem se na kraju i obraća u očaju i želji da barem pred njim opravda svoje motive i postupke. Uz Christu Wolf, priču o Medeji su izvrsno obradile francuske autorice Blandine Le Callet i Nancy Peña u <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=medeka&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=1209005665" target="_blank">istoimenom stripu koji me je posve očarao</a>. Sama Medeja nam ovdje, pred sam kraj života pripovijeda svoju stranu priče o zloj, krvoločnoj čarobnici kakvom je pamti povijest. U toj priči nema bogova, junaka ni čudovišta, samo obični ljudi oko čijih života se pletu legende. Ona je snažna žena koja cijeloga života čezne za slobodom, ali o njenoj sudbini, predvidljivo, odlučuju muškarci. Njena neobuzdana priroda joj ne dopušta da se pokori te ona s vremenom postaje sve očajnija i ozloglašenija pa stjerana u kut postaje i ubojica vlastitih sinova. U ovoj verziji priče Medeja je zaista učinila sve ono što joj se pripisuje, no sve ono što ju je dovelo do toga nam otvara mogućnost za, ako ne opravdanje, onda barem određenu razinu razumijevanja i empatije.Književni prvijenac autorice Jennifer Saint pod naslovom<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Arijadna&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=1420000395" target="_self"> Arijadna</a> osim priče o naslovnom liku - kretskoj princezi Arijadni, donosi i u tekstu jednako zastupljenu i važnu priču o njenoj mlađoj sestri Fedri. Poznati mit o Minotauru i Tezeju ovdje je manje fokusiran na Tezejevo junaštvo, a više na to kako je bezdušno iskoristio Arijadninu pomoć pri ubijanju Minotaura, proveo strastvenu noć s njom obećavajući joj vječnu ljubav i brak te je napustio na nenaseljenom otoku, da bi potom oženio njezinu mlađu sestru Fedru. Gledajući ga kroz Arijadnine i Fedrine oči vidimo ga kao ispraznog egomanijaka željnog moći kojem drugi ljudi služe samo kao oruđe za ostvarenje vlastitih ciljeva. Ni Arijadnin brak s blistavim dječačkim bogom Dionizom nije baš savršena idila kako se naizgled čini. Zapravo, sad kad malo bolje razmislim u cijelom romanu pojavljuju se samo dva muškarca koji su zaista časni, plemeniti i iskreni, što im nimalo ne pomaže u životu.<blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Unatoč tom kroničnom nedostatku pristojnih pripadnika muškog roda, svakako preporučujem ovu knjigu zbog koje sam na popis svojih budućih putovanja uvrstila i Dionizov otok Naksos. </div> </blockquote> Svakako još moram spomenuti i jedan neobičan strip pod naslovom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Lutaju%c4%87e+bo%c5%beanstvo&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=1189000624" target="_blank">Lutajuće božanstvo</a> čiji je glavni lik satir Eustis koji je u suvremeno doba lutalica, pijanac i prorok u potrazi za starim božanstvima u čijem se društvu kretao nekada davno, davno. Dioniz i Pan bili su njegovi prijatelji i zaštitnici, a u potrazi za njima pridružit će mu se i znatiželjni postariji profesor i neobična sablast. Bajkovita i fantazmagorična priča koja će vas nakratko odvesti u jedan drugi svijet koji se krije samo na korak od našega. S obzirom da literature na zadanu temu ima poprilično, a ne želim vas baš potpuno udaviti, nastavak pročitajte u idućoj epizodi u kojoj ću se malo više pozabaviti djelima koja reinterpretiraju događaje i likove iz Homerovih Ilijade i Odiseje.

Grčka mitologija u suvremenom ruhu:  od Christe Wolf do Stephena Fryja

Znam da ste dugo i nestrpljivo očekivali ovaj drugi dio teksta o grčkoj mitologiji, duboko se ispričavam na tome, ali treba te sve knjižurine i pročitati. Težak je to zadatak ali uživala sam u njemu, bilo je jako zanimljivo udubiti se u temu Ilijade i Odiseje i iščitati različite poglede i interpretacije, a još je bolje što se sad mogu praviti važna što znam sve rodbinske i ljubavne veze grčkih božanstava, junaka i pripadnika kraljevskih obitelji. Sve su to u svakodnevnom životu iznimno korisne informacije i uopće nije čudno što ih uporno pokušavam ubaciti u svaki razgovor.

Znam da ste dugo i nestrpljivo očekivali ovaj drugi dio teksta o grčkoj mitologiji, duboko se ispričavam na tome, ali treba te sve knjižurine i pročitati. Težak je to zadatak ali uživala sam u njemu, bilo je jako zanimljivo udubiti se u temu Ilijade i Odiseje i iščitati različite poglede i interpretacije, a još je bolje što se sad mogu praviti važna što znam sve rodbinske i ljubavne veze grčkih božanstava, junaka i pripadnika kraljevskih obitelji. Sve su to u svakodnevnom životu iznimno korisne informacije i uopće nije čudno što ih uporno pokušavam ubaciti u svaki razgovor.“Vjerujem da ti je teško što ti je muž na brodu… S druge strane, barem dođe kući svakih par mjeseci, pa ga ne čekaš kao Ikarijeva kći Penelopa Leartova sina Odiseja 20 godina… I nisu ti se u kuću uselili svi oni pijani prosci koji mu žele zauzeti mjesto, hi hi hi. Nadajmo se samo da nije naletio na Helijevu kći Kirku i Oceanovu kći Kalipso, heh. Pa da ti neki Telegon dođe pokucati na vrata za petnaestak godina…” Proći će me uskoro, nadam se, kad se zadubim u neku novu temu, jer inače nitko više neće htjeti ići sa mnom na kavu.<blockquote class="object-left"> <div class="quote-content"> Fry ovdje na vrlo zanimljiv način provlači nit kroz obiteljske loze i vremenski udaljene događaje koji su na neki način neposredno ili posredno uzrokovali pad Troje. </div> </blockquote> Na naše police je nedavno stigao i treći dio serijala <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=stephen+fry&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=167004573" target="_blank">Mitovi </a>autora Stephena Frya o kojem sam pisala u prvom dijelu teksta o grčkim mitovima, a naslov mu je Troja. Iako biste možda očekivali da se radi o svojevrsnom prepričavanju Ilijade, to baš nije točno. Događaji opisani u Ilijadi zapravo čine samo otprilike šestinu ove knjige, a većina je posvećena svemu onome što se odvijalo prije sukoba Ahileja i Agamemnona zbog Briseide, kojim započinje Ilijada, kao i događajima koji su se odigrali nakon zadnje scene u Ilijadi, Hektorovog pogreba. Fry ovdje na vrlo zanimljiv način provlači nit kroz obiteljske loze i vremenski udaljene događaje koji su na neki način neposredno ili posredno uzrokovali pad Troje. Četvrti dio koji se bavi Odisejom za sada još nije preveden na hrvatski, ali uopće ne sumnjam da će se Mitopeja uskoro pozabaviti time.Alessandro Baricco je prije desetak godina došao na ideju da bi bilo lijepo javno čitati Ilijadu, no s obzirom na duljinu teksta to je, dakako, bilo neizvedivo. Stoga je odlučio tekst skratiti, preraditi i prilagoditi javnom čitanju a najveća intervencija koju je učinio je ta da je izbacio sve dijelove u kojima se pojavljuju bogovi, a izbacio je i arhaizme ne bi li time tekst što više približio suvremenom čitatelju (ili slušatelju). Tekst je stavio u usta samih aktera, štobireć prebacio ga je u prvo lice te ubacio neke svoje dijelove ali oni su tiskani kurzivom tako da ne bi bilo zabune. Dakle, ako smatrate da je Ilijada preduga i da je jezik prearhaičan, a ne želite preslobodnu interpretaciju, Bariccova<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Alessandro+Baricco&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=13004815" target="_blank"> Ilijada</a> je možda pravo rješenje za vas! Margaret Atwood je 2005. godine napisala jedan ženski pogled na dvadeset godina Ilijade i Odiseje, knjigu <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Penelopeja%3a+mit+o+Penelopi+i+Odiseju&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=301001119" target="_blank">Penelopeja: mit o Penelopi i Odiseju</a>. Zapravo je to, realno mit o Penelopi, a Odisej je tu u onoj mjeri u kojoj je bitan za njezinu priču i manje ga vidimo kao junaka na kojeg smo navikli, a više kao na dvoličnog, lažljivog uzročnika većine Penelopinih problema. Radi se o kratkom romanu čija je naratorica sama Penelopa koja suvremenom čitatelju pripovijeda o svom životu, od djetinjstva u Sparti, preko udaje za Odiseja i selidbe na Itaku, do dvadesetogodišnjeg čekanja na njegov povratak iz Trojanskog rata.<blockquote class="object-right"> <div class="quote-content"> Penelopa je prekrasno sarkastična i pametna žena koja manevrira kroz sve nedaće koje se pred njom nižu, a većini je uzrok jednostavno to što je - žena. </div> </blockquote> Penelopa je prekrasno sarkastična i pametna žena koja manevrira kroz sve nedaće koje se pred njom nižu, a većini je uzrok jednostavno to što je - žena. Zanimljiv moment je Penelopin uvid u suvremeni život kojem ona ima pristup kroz spiritističke seanse. Protuteža Penelopinom pripovijedanju je kor dvanaest sluškinja koje je Odisej nakon povratka nepravedno pogubio i koje ga do dana današnjeg proganjaju i u zemlji mrtvih.Trojanski rat sa ženske strane donose nam čak dva romana izdana posljednjih nekoliko godina. <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Tisu%c4%87u+la%c4%91a&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=1468000238" target="_blank">Tisuću lađa </a>autorice Natalie Haynes donosi pogled na opsadu i pad Troje kroz tragične priče o ženama koje Homer u svojoj Iljadi mahom zanemaruje. Neke od tih žena su muze, neke kraljice, neke božice, neke su ratnice a neke obične smrtnice. Za sve je te žene rat tragičan i bolan bez obzira nalazile se one na pobjedničkoj ili gubitničkoj strani, kao što je to gotovo uvijek. Roman je napisan iz višestrukih perspektiva, priča skače od jedne do druge, nekima se ponovno vraća a neke više uopće ne spominje. Priču otvara muza Kaliopa od koje neimenovani pjesnik (možemo pretpostaviti da se radi o Homeru) zahtijeva da mu pjeva, da mu da riječi za novi ep.Ona to i čini, postajući time naratorica ovog djela, a Homer se čini nezadovoljan njenim inzistiranjem na ženskoj strani priče - hoće li to biti ep ili tragedija?! Tu je već u samom početku određen odnos žena o kojima pripovijeda i muškarcima koji određuju njihove sudbine. Čak i dok moli muzu za pomoć, pjesnik zapravo ne moli, nego zahtijeva i očekuje da mu želja bude ispunjena. Mnoge žene čije priče susrećemo su u Ilijadi i drugim klasičnim izvorima poimence spomenute, no vrlo šturo i bez pozadina njihovih priča. Muškarci su tradicionalno junaci, njih se opjevava u epovima a ovdje nam autorica pokazuje da postoji i druga strana i nudi nam priče o ženama koje su se našle usred Trojanskog rata, dajući im glas i osobnost. Meni su osobno najdraži dio Penelopina pisma Odiseju iz kojih se jasno iščitavaju sarkazam i iritacija svojim vrlim supružnikom, na tragu one Penelope Margaret Atwood. Zar je baš morao likovati i doviknuti poraženom Kiklopu da ga je on, Odisej, pobijedio? I kakva je to priča s Kirkom s kojom živi kao muž sa ženom?! (za priču s Kirkom, pročitajte Kirku). A nimfu Kalipso bolje da i ne spominjemo… Zarobila ga, kao. Kako da ne. Jadan, sigurno mu je teško slušati njen pjev dok Penelopa sama odgaja njihovog sina, održava kućanstvo i pokušava otjerati prosce koji je opsjedaju i žele zauzeti Odisejevo mjesto. Draga mi je ta Haynesina Penelopa. Ima duha.Pat Barker u romanu<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=%c5%a0utnja+djevojaka&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=42011608" target="_blank"> Šutnja djevojaka</a> prikazuje događaje vezane uz Trojanski rat kroz oči kraljice Briseide koja nakon pada Lirnesa postaje Ahilejeva nagrada i plijen. Dok se izvan tabora u kojem je zarobljena svakodnevno odvijaju krvave bitke, ona promatra kraljeve i junake kada nisu u borbi oružjem, već u međusobnoj borbi za moć i ugled. Kako je njezina poznanica Helena bila povodom samog Trojanskog rata, tako je Briseida, ni kriva ni dužna, postala uzrokom sraza između Ahileja i Agamemnona. Između nje i Ahileja razvija se neobičan i složen odnos kojeg bismo teško mogli nazvati ljubavnom pričom, ali koji ipak nije posve lišen emocija i privrženosti. <blockquote class="object-left"> <div class="quote-content"> Iako je Ahilej od svoje rane mladosti prepoznat kao najveći grčki ratnik i junak, on sam zapravo i nema neki pretjerani interes za borbu i ratovanje. </div> </blockquote> Prije dvanaest godina Madeline Miller se proslavila romanom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Ahilejeva+pjesma&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=729004177" target="_blank">Ahilejeva pjesma </a>koja kroz naraciju Ahilejevog najboljeg prijatelja i ljubavnika Patrokla prikazuje jednu sasvim drugačiju sliku o ovom slavnom grčkom junaku Trojanskog rata. Priča je u podjednakoj mjeri fokusirana na ljubavnu priču dvojice mladića koliko i na sam Trojanski rat i sve ono što mu je prethodilo i dovelo do njega. Ahilej koji je obično percipiran kao iznimno okrutan, ovdje dobiva jednu nježniju stranu koju prilike ima upoznati uglavnom samo Patroklo. Iako je Ahilej od svoje rane mladosti prepoznat kao najveći grčki ratnik i junak, on sam zapravo i nema neki pretjerani interes za borbu i ratovanje, ono što ga na kraju nagna na krvavi pohod na Trojance je upravo Patroklova smrt i želja za osvetom kao jedino što ga drži na životu i jedino što još želi učiniti prije svoje prerane smrti. Još jedna knjiga iste autorice koja se meni osobno puno više svidjela i koju toplo preporučujem jest par odlomaka prije spomenuta <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Kirka&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=497002275" target="_blank">Kirka</a>. Iz Odiseje nam je poznata priča o Helijevoj kćeri, čarobnici Kirki koju su bogovi osudili na vječno progonstvo na otoku Eji jer je iz ljubomore pretvorila nimfu Scilu u neman sa šest glava koja je pohlepno proždirala mornare koji bi se našli u tjesnacu između nje i vrtloga Haribde, te koja nesretne mornare koji slučajno pristanu na njenom otoku pretvara u svinje. O njoj u Odiseji možemo pročitati samo nekoliko redaka koji je ocrtavaju kao zlu, opasnu i osvetoljubivu čarobnicu, a Miller nam u svom romanu donosi Kirkinu životnu priču kroz koju je upoznajemo kao hrabru i svojeglavu ženu, kći, ljubavnicu i majku koja se opire volji bogova da zaštiti onog kojeg voli najviše na svijetu - svog sina Telegona. Da, ona možda pretvara mornare u svinje, ali samo zato jer su je pokušali opljačkati i silovati. Ona je besmrtna božica, no vječni život joj predstavlja prvenstveno bol zbog spoznaje da je život njenog smrtnog sina tek treptaj u vječnosti njenog života. Apsolutno preporučujem ovu predivnu knjigu koja je bila prva knjiga s temom grčke mitologije koju sam pročitala i koja je poslužila kao poticaj za nastavak čitanja o toj temi pa tako i za pisanje ovog teksta. Ako vam koncept olimpijskih božanstava koja u budućnosti s Marsa prate tijek Trojanskog rata i ulijeću u njega sa svojim proizvoljnim intervencijama zvuči suludo, ne krivim vas. Ipak Dan Simmons je uspio napisati roman o upravo na tu temu i da, sulud je, ali ako mu date šansu mogli bi se ugodno iznenaditi. Radnja pozamašnog romana <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Ilij&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=129003470" target="_blank">Ilij</a> odvija se u 40. stoljeću. Na Zemlji živi milijun (ili manje) postliteralnih ljudi koji žive u obilju bez potrebe za bilo kakvim oblikom rada, uključujući i pripremu vlastitih obroka. Unatoč obilju i luksuzu kojim su okruženi, oni ne znaju ništa o ničemu.Povijest Zemlje, razmještaj kontinenata, abeceda… Sve su im to potpune nepoznanice. Ne poznaju književnost, glazbu, umjetnost niti bilo kakav drugi oblik kreativnosti, a jedina im je zabava gledanje Trojanskog rata uz pomoć nekog oblika tehnologije koji nazivaju torinskim platnom. I taj se rat odvija točno onako kako je Homer zapisao, sve do dana kad se Ahejci i Trojanci ne odluče udružiti i zajedničkim snagama objaviti rat bogovima. Iako se u ovom romanu osim Trojanskog rata i njegovih aktera pojavljuje još mnoštvo drugih likova i zapleta, moram napomenuti da je upoznatost s likovima i događajima Ilijade i Trojanskog rata općenito uvelike doprinijela užitku čitanja. Nekako mi se čini da postoji velika vjerojatnost da bih odustala od da sam s njime krenula prije sve ostale gore navedene literature, što bi stvarno bilo šteta jer se radi o iznimno zanimljivom, no moram reći i prilično kompliciranom i na trenutke čak i pomalo zamornom štivu. No, i kad dođemo do samog kraja ovog pozamašnog romana i dalje nam nije baš jasno tko su zapravo ti grčki bogovi koji očito nisu oni pravi grčki bogovi, nego moramo posegnuti za nastavkom pod naslovom Olimp da bi se priča rasplela i objasnila. Ako ste mislili da je Ilij debela knjižurina, e pa <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=olimp&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=284002275" target="_blank">Olimp</a> je još deblji. Nažalost, u nastavku se priča još dodatno komplicira i moram priznati da sam se negdje na prvoj trećini potpuno pogubila, pomalo izgubila interes i teška srca za sada odustala, iako me i dalje kopka kako će se priča rasplesti. Možda joj dam drugu priliku u nekom trenutku života u kojoj će mi koncentracija biti na razini za te luđaštine. Još nisam odlučila je li Simmons briljantan ili potpuno lud. Trojanskim ratom se bavi i serijal stripova <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=bron%c4%8dano+doba&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=370001943" target="_blank">Brončano doba</a> koji se sastoji od četiri dijela, od kojih su na hrvatskom jeziku, nažalost, dostupna samo prva tri. Autor stripa je odlučio iz jednadžbe izbaciti uplitanje bogova, a nadnaravne elemente možemo uočiti kroz predskazanja i snove koje možemo protumačiti kao nadnaravne, ali i ne moramo. Kako se ta predskazanja u većini slučajeva pokažu točna, ipak moramo pretpostaviti da to nisu čista posla i da iza svega toga stoji nešto više od običnog slučaja. Unatoč tome, ovdje se radi o još jednoj interpretaciji Ilijade koja naglasak stavlja uglavnom na ljude i njihova djela. Kako su dostupna samo prva tri dijela serijala, priča je naglo prekinuta bez nade u nastavak. Srećom pa smo pročitali sve one prije spomenute naslove pa znamo kako će se stvari dalje razvijati! Za kraj moram spomenuti knjigu za koju nikada prije nisam čula, a koju mi je preporučio ChatGPT. Radi se o knjizi Lov na Meduzu autora Jasona Rogera. Evo što on kaže o ovom romanu:&quot;Lov na Meduzu&quot; je knjiga autora Jasona Rogera, objavljena 2019. godine. Ova knjiga spaja suvremeni svijet s grčkom mitologijom, a radnja prati grupu ljudi koji se upuštaju u opasnu misiju pronalaska Meduze.Glavni likovi su Sophie i Hanno, koji otkrivaju da su njihovi preci bili povezani s grčkim bogovima. Kada Hanno sazna da je njegov otac navodno ubijen od strane Meduze, odlučuje krenuti u potragu za njom zajedno sa Sophie i drugim prijateljima. U potrazi za Meduzom, protagonisti se suočavaju s mnogim opasnostima i preprekama, a na kraju otkrivaju da stvari nisu onakve kakvima su se činile.Knjiga je osvojila pozitivne kritike zbog svoje originalne ideje i kombinacije suvremenog i mitološkog svijeta. Čitatelji su pohvalili i dinamičnu radnju te dobro razrađene likove. &quot;Lov na Meduzu&quot; je namijenjen širokom rasponu čitatelja, posebno ljubiteljima suvremene književnosti i grčke mitologije. Prijevod na hrvatski jezik je dostupan u izdanju nakladnika Znanje. S ovom knjigom postoji samo jedan sićušan problem, a to je da ona uopće ne postoji, a tako ni njen autor. Ali da postoji, svakako bih je pročitala, a tko zna, možda je i preporučila!

Grčka mitologija u suvremenom ruhu, 2. dio: od feminističkog pogleda do ludog SF-a

Knjige i glazba su vjerojatno dvije najdivnije stvari na svijetu, a kako to izgleda kad se spoje, možete čitati u ovoj književno-glazbenoj čitanci.

Sjedim ja tako u toj svojoj karanteni i razmišljam, a o čemu drugom nego o knjigama. Ja skoro uvijek, na ovaj ili onaj način razmišljam o knjigama ili nečemu što je barem na neki način povezano s knjigama. Sreća moja da radim u knjižnici! Ono o čemu konkretno danas razmišljam jest da bih htjela nešto napisati… A naravno, o čemu ću pisati nego o knjigama. Ali u vrijeme kad je knjižnica zatvorena, čini mi se malo bezobrazno pisati o svim tim super knjigama koja svakako morate pročitati, ali eh… što ću vam ja. Knjižnica ne radi, a vama nek samo cure sline nad tom gomilom željene literature. Jednostavno mi se čini da nije fer.Pa sam tako odlučila malo okrenuti priču, i pozabaviti se jednom jako zanimljivom temom, a to su knjige koje su poslužile kao inspiracija poznatim (i manje poznatim) glazbenicima.Odlučila sam krenuti s onim nekim općim mjestima, koja vi znamo ali ih se naprosto mora spomenuti i u tom kontekstu, pa sam se, prirodno, prvo sjetila Kate Bush i “Wuthering Heights”, pjesme koja joj je 1978. lansirala karijeru u vrtoglave visine u nježnoj dobi od samo 18 godina, a koja je inspirirana istoimenim klasikom engleske književnosti <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=orkanski+visovi&amp;selectedId=433000754" target="_self">&quot;Orkanski visovi&quot;</a> ( Emiliy Bronte). Zapravo, istina je da je Kate napisala pjesmu nakon što je pogledala film na televiziji, a tek je kasnije pročitala knjigu, ali nećemo sad cjepidlačiti. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/Fk-4lXLM34g"></oembed></figure>Usput budi rečeno, istražujući bespuća interneta u potrazi za informacijama, otkrila sam da je ista knjiga poslužila kao inspiracija i za pjesmu “It’s all coming back to me now” koju pjeva Celine Dion. Ne znam što da mislim o toj informaciji, niti što biste vi trebali misliti o njoj, ali tu je, pa što bude. No dobro, vratimo se na Kate Bush, koju je osim &quot;Orkanskih visova&quot;, inspirirao i <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=uliks&amp;selectedId=911105052" target="_self">&quot;Uliks&quot;</a> Jamesa Joycea pa je tako 1989. godine napisala pjesmu “The Sensual World”, koja govori o izlasku Molly Bloom sa stranica knjige u stvarni svijet. Kate je htjela upotrijebiti originalni tekst iz knjige ali nije uspjela dobiti prava korištenja te je morala napisati vlastiti tekst. Kada je 2011. odlučila snimiti novu verziju pjesme za album &quot;Director's Cut&quot; ponovno je tražila dopuštenje za korištenje originalnog teksta iz knjige i ovaj put ga i dobila. Tako je nastala &quot;Flower of the Mountain&quot;. Ako vam se ne da čitati &quot;Uliksa&quot; i radije bi samo poslušali glazbu inspiriranu njime, onda uz Kate svakako poslušajte i “ReJoyce” za jednu malo stariju i psihodeličniju verziju tog djela u izvedbi starih hipija Jefferson Airplane iz 1967. A kad smo već kod njih, moramo spomenuti i njihov apsolutno najveći hit “White Rabbit” inspiriran <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Carroll%2c+Lewis&amp;xm0=1&amp;selectedId=63001466" target="_self">“Alicom u zemlji čuda”</a> Lewisa Carolla. S obzirom na zanimljiva vremena u kojima su stvarali, uopće nije čudno da su se zemlji čuda osjećali kao kod kuće. A pjesma iz “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Carroll%2c+Lewis&amp;xm0=1&amp;selectedId=11005895" target="_self">Alica s druge strane ogledala”</a> poslužila je kao inspiracija Johnu Lennonu da napiše “I am the Walrus”. Kaže legenda da je, na svoje razočaranje, malo prekasno shvatio da je morž u cijeloj toj priči (ili pjesmi) zapravo negativac. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/WANNqr-vcx0"></oembed></figure>Negdje otprilike u isto to vrijeme, Mick Jagger je, inspiriran Bulgakovom fenomenalnom knjigom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=20&amp;sort=0&amp;spid0=20&amp;spv0=majstor+i+Ma&amp;selectedId=11000728" target="_self">“Majstor i Margarita”</a> napisao pjesmu “Sympathy for the Devil”. Zanimljivo je kako je to jedna od rijetkih pjesama Rolling Stonesa koju nije supotpisao i Keith Richards. Patti Smith je 1975. napisala pjesmu “Banga” čiji naslov referira na Pilatovog psa koji se spominje u istoj knjizi. Štoviše, Patti je bila toliko očarana &quot;Majstorom i Margaritom&quot; da je samo zbog nje odlučila posjetiti Moskvu. Više od 20 godina kasnije, Pearl Jam je izbacio pjesmu “Pilate” koja govori o sukobu Poncija Pilata i Yeshue Ha-Norzija koji je opisan u &quot;Majstoru i Margariti&quot; i također se referira na Pilatovog psa koji je sjedio kraj njega dok je Yeshua umirao na križu. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/GgnClrx8N2k"></oembed></figure>Ali ni tu nije kraj utjecaju ove kultne knjige na glazbu, jer 2004. škotski bend Franz Ferdinand snimio je pjesmu “Love and Destroy” koja je inspirirana scenom u kojoj Margarita na metli leti iznad Moskve na putu na vještičje sijelo.Kad pričamo o &quot;Majstoru i Margariti&quot;, jedna od prvih asocijacija je vrag, sotona, đavo, lucifer ili kako god ga želite zvati. A kad smo već kod njega, možemo se sjetiti i još jednog velikog književnog djela u kojem on igra prominentnu ulogu - Goetheovog <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=20&amp;sort=0&amp;spid0=20&amp;spv0=faust&amp;selectedId=387000168" target="_self">&quot;Fausta&quot;</a> i Museove pjesme &quot;The Small Print&quot; koja iz perspektive samog Princa tame govori o prodaji duše istome. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/TiTCGPvtbQ0"></oembed></figure>Kada sam počela pisati ovaj tekst, namjeravala sam se malo pozabaviti temom glazbe inspirirane knjigama, zapakirati to u jedan člančić i doviđenja. Ali ne. Bespuća interneta mi to nisu mogla dopustiti, i sad kad sam upala u zečju rupu koja me vodi podzemnim tunelima u svim mogućim smjerovima, shvatila sam da se ne mogu držati samo jednog, zacrtanog smjera i odbaciti ostale, bio bi to pravi Sofijin izbor. Materijala na zadanu temu jednostavno ima previše i zato čujte i počujte: ovo će biti serijal! S tim vas proglasom pozdravljam do sljedećeg dijela književno-glazbene čitanke koja me već svrbi u prstima dok me internet vuče sve dublje. Nadam se da ću se izvući na vrijeme.

Književno-glazbena čitanka #1: kako su knjige utjecale na kultne pjesme

Razmišljanja 

magazin/razmisljanja--c-19

Mjere pomalo popuštaju, knjižnica napokon radi, možete po knjige ali situacija je još uvijek daleko od normalne. A ja opet sjedim i razmišljam o knjigama i glazbi i tome kako je često velik njihov međusoban utjecaj. Pa idemo dalje s poznatim pjesmama koje su inspirirane još poznatijim knjigama. Materijala je puno, a vrijeme je novac. Tako barem kažu.Još jedno opće mjesto od kojeg možemo početi današnje putovanje jest George Orwell i njegova &quot;<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=1984&amp;selectedId=11018793" target="_self">1984.</a>”, jedan od najpoznatijih (ako ne i najpoznatiji) distopijskih romana. Futuristička vizija Velikog brata koji nas gleda svakim je danom sve aktualnija a njen je utjecaj na popularnu kulturu nemjerljiv. Najpoznatiji štovatelj Orwellovog lika i djela svakako je veliki David Bowie koji je odrastao u blizini Orwellove rodne kuće i od djetinjstva bio opsjednut njegovom distopijskom vizijom budućnosti. Žarko je želio snimiti mjuzikl, ali na njegovu veliku žalost, Orwellova udovica mu nije željela ustupiti autorska prava. Stoga je 1974. samo snimio konceptualni album “Diamond Dogs” na kojem se nalaze pjesme prvotno zamišljene za nesuđeni mjuzikl, a koji je opisao kao “šljokičastu apokalipsu”. Na tom se albumu nalaze tri pjesme koje se izravno referiraju na “1984.” a to su istoimena “1984”, “Big Brother” i “We are the Dead”. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/x2xfpMMQIJ8"></oembed></figure>Deset godina kasnije, kada je nastupila ta slavna 1984. godina, snimljen je i istoimeni film s Johnom Hurtom i Richardom Burtonom, a Eurythmics su za njega snimili soundtrack album “1984 (For the Love of Big Brother)” na kojem se nalaze pjesme koje se izravno referiraju na knjigu, kao što su “Sexcrime”, “For the Love of Big Brother”, “Winston’s Diary” i “Ministry of Love”. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/IcTP7YWPayU"></oembed></figure>Još je jedan cijeli album iz 2009. inspiriran Orwellovom distopijom, a to je “Resistance” u prošlom članku spomenutog benda “Muse” na kojem se nalaze pjesme “United States of Eurasia” i “Resistance” koja je nadahnuta ljubavnom pričom Winstona i Julije. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/XIwmJFcm_OI"></oembed></figure>Rage Against the Machine su 1999. izdali album “The Battle of Los Angeles” na kojem se nalazi pjesma “Testify&quot;, a otkuda vuče inspiraciju jasno je kad čujemo stihove &quot;Who Controls the Past Now, Controls the Future, Who controls the Present Now, Controls the Past...&quot;, slogan koji koristi Partija u knjizi &quot;1984.&quot;. Pjesme &quot;Voice of the Voiceless&quot; i &quot;Sleep Now in the Fire&quot; s istog albuma također izravno referiraju na Orwella i “1984.” <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/Q3dvbM6Pias"></oembed></figure>Cijeli Radioheadov album “Hail to the Thief” iz 2003. godine ima političke konotacije, ali pjesma “2+2=5” se izravno referira na sposobnost Partije iz “1984.” da kontrolira informacije i negira čak i objektivnu stvarnost. Pred kraj knjige, Winstona Smitha okrutno muče u Ministarstvu ljubavi sve dok ga ne slome. Tada on slomljen leži na podu i ponavlja “2+2=5”, više ne propitkujući apsurdnost te tvrdnje. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/c6GO7c-zO6E"></oembed></figure>Točno 20 godina nakon same 1984., nastale su još dvije pjesme američkih bendova koje se izravno referiraju na Orwellov klasik. Prva je “Boot Stamping on a Human Face Forever” punk rock benda Bad Religion, a sam naslov pjesme priziva scenu iz knjige u kojoj O’Brien ispituje Winstona u Ministarstvu Ljubavi i opisuje mu budućnost kao čizmu koja gazi ljudsko lice - zauvijek. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/Q4aaal3jXYE"></oembed></figure>Druga je “Talk Shows on Mute” benda Incubus koja se osim na “1984.” referira i na Dickov kratki roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=%e2%80%9cSanjaju+li+androidi+elektri%c4%8dne+ovce%e2%80%9d&amp;selectedId=11000767" target="_self">“Sanjaju li androidi električne ovce?”</a> poznatiji kao predložak za najbolji SF film svih vremena (ako se ne slažete, ne znam što bih vam rekla…) “Blade Runner”. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/rTZ0A5qXNUU"></oembed></figure>Kad smo već kod toga, na albumu “Astro-Creep: 2000“ benda White Zombie nalazi se pjesma ”More Human Than Human” koja se referira na slogan Tyrell korporacije, proizvođača androida iliti replikanata iz istog romana (i filma). Usput , jeste li znali da je tamo negdje kasnih 80-ih White Zombie svirao u Guveru? Uh, kako mi je žao što sam onda još bila puno premlada da nazočim tom spektaklu... <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/E0E0ynyIUsg"></oembed></figure>E sad, ako ste mislili da smo završili s Orwellom, prevarili ste se. Jer ima on osim &quot;1984.&quot; još jednu kultnu knjigu, a to je <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=%c5%beivotinjska+farma&amp;selectedId=650000261" target="_self">&quot;Životinjska farma&quot;</a>, metaforička kritika totalitarnih društava koja je također imala velik utjecaj na pop kulturu. Tako su slavni Pink Floydi 1977. izdali konceptualni album &quot;Animals&quot; sa samo pet pjesama, koji se labavo oslanja na &quot;Životinjsku farmu&quot;. Tekstovi pjesama opisuju društvene klase kao različite vrste životinja, baš kao i Orwellov roman, ali za razliku od njega, koji je bio prvenstveno kritika staljinizma, album je kritika kapitalizma u kojem na kraju na vlast dolazi bezglavo stado ovaca. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/cOaHFRXPi34"></oembed></figure>Toliko od mene za ovaj put, ima još puno glazbenika koji su bili inspirirani spomenutim književnim djelima, ali negdje se mora povući crta. Stay tuned za veličanstveni nastavak koji slijedi uskoro! U međuvremenu čitajte knjige i slušajte muziku, bit će vam ljepše u životu!

Književno-glazbena čitanka #2: George Orwell i  Philip K. Dick

Ono čemu ću se danas posvetiti je glazba koja je nastala pod njegovim utjecajem, a počet ću, kao i obično, s nečim što svi znaju. Naravno, to je pjesma “Pet Sematary” legendarnih Ramonesa. I ne, nisam krivo napisala naslov. Riječ “semetary” nije prava riječ, da, ali nepismeni natpis iznad groblja iz knjige napisan je baš tako, pogrešno, i tako se zovu i roman, i pjesma, i film. Oba filma.

Stephen King je iznimno plodan pisac (od 1974. do danas napisao je više od 60 romana, 11 zbirki priča i 5 publicističkih knjiga) koji ima veliku i vjernu sljedbu (kojoj, kako već rekoh, pripadam već dugo) a u posljednje je vrijeme još više populariziran jer se, čini se, svaki dan ekranizira neki njegov roman ili priča. Uza sve to, on i dalje neumorno piše… Ponekad mi se čini da on brže piše nego što ja čitam, a to je dosta brzo. Ono čemu ću se danas posvetiti je glazba koja je nastala pod njegovim utjecajem, a počet ću, kao i obično, s nečim što svi znaju. Naravno, to je pjesma “Pet Sematary” legendarnih Ramonesa. I ne, nisam krivo napisala naslov. Riječ “semetary” nije prava riječ, da, ali nepismeni natpis iznad groblja iz knjige napisan je baš tako, pogrešno, i tako se zovu i roman, i pjesma, i film. Oba filma. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/HJWFsZ_YUc4"></oembed></figure>Pjesma je nastala 1989. godine za potrebe istoimenog filma i uskoro je postala jedan od njihovih najvećih hitova, iako je bila i nominirana za Razzie award za najgoru pjesmu te godine. Marky Ramone se u svojoj autobiografiji prisjeća da su Ramonesi ti koju su pjesmu snimili zato je King bio njihov veliki obožavatelj (čak ih i spominje u knjizi) te ih je pozvao k sebi na večeru dok su bili na turneji po Novoj Engleskoj 1982. Dee Deeju je dao primjerak knjige “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Groblje+ku%c4%87nih+ljubimaca&amp;selectedId=433005018" target="_self">Groblje kućnih ljubimaca</a>” koju je on u dahu pročitao i napisao istoimenu pjesmu.Lijepa je to i kul priča, ali, nažalost, King je kasnije rekao da on doista jest njihov veliki fan, ali oni uopće nisu bili kod njega na večeri, nego u lokalnom restoranu, te da se ne sjeća je li tom prilikom Dee Deeju dao knjigu, ali da je to malo vjerojatno s obzirom na to da je objavljena tek godinu dana nakon te njihove zajedničke večere. Bilo kako bilo, pjesma je nastala i postala hit, a s godinama i evergreen.Kako je Stephen King veliki fan Ramonesa, tako je Scott Ian, gitarist “Anthraxa” veliki fan Stephena Kinga te je izjavio da je osim stvaranja glazbe, čitanje Kingovih knjiga jedina konstantna aktivnost u njegovom životu. Osim što je strastveni kolekcionar njegovih prvih i ograničenih izdanja, napisao je nekoliko pjesama inspiriranih njegovim knjigama. Najvažnija i najpoznatija je svakako “Among The Living” koja se nalazi na istoimenom albumu iz 1987., a inspirirana je romanom “The Stand” iz 1978. (koji, nevjerojatno, još uvijek nije preveden na hrvatski) u kojem svijet opustoši vrlo zarazan i vrlo smrtonosan virus za kojeg je Covid-19 mala beba. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/7mRDSW9-i_E"></oembed></figure>“Skeletons in the Closet” s istog albuma utemeljena je na Kingovoj priči “Darovit učenik” koja se nalazi u zbirci “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=godi%c5%a1nja+doba&amp;selectedId=497000701" target="_self">Godišnja doba</a>”. To je priča o uvrnutom odnosu starca za kojeg se uskoro ispostavi da je bivši nacistički zločinac i dječaka koji potaknut tom spoznajom u sebi otkrije želju za ubijanjem. Po priči je 1998. snimljen i istoimeni film u kojem Ian McKellen glumi starog nacista. “Misery Loves Company” je inspirirana psihološkim trilerom “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=misery&amp;selectedId=728002863" target="_self">Misery</a>” i priča priču o piscu kojeg zarobi njegova psihotična obožavateljica i sili ga da promijeni kraj svoje nove knjige, baš kao i u romanu i istoimenom filmu iz 1990. s Jamesom Caanom i Kathy Bates u glavnim ulogama. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/fxUY48CpxY8"></oembed></figure>“Lone Justice” iz 1985. govori o Rolandu, glavnom liku Kingovog ambicioznog ( i posve objektivno ću napomenuti FANTASTIČNOG) serijala “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=kula+tmine&amp;selectedId=11021254" target="_self">Kula tmine</a>” kojeg je pisao od 1982. do 2012. Ova je pjesma, konkretno, inspirirana njegovim prvim dijelom, “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=kula+tmine&amp;selectedId=11021255" target="_self">Revolverašem</a>” i glavnim likom serijala, Rolandom. Više od trideset godina kasnije, 2016., inspiriran istim likom, Ian je napisao pjesmu “Breathing Lightning”. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/rKh2Hb7mcU0"></oembed></figure>S obzirom da navedene pjesme prilično izravno vuku inspiraciju i određene fraze iz Kingovih djela, odvjetnici izdavačke kuće su se zabrinuli i tražili od benda da dobiju dopuštenje za njihovo korištenje. Kada je njihov menadžer nazvao Kinga, ispalo je da nisu samo oni njegovi fanovi, već i on njihov. I sve bi dobro, štoviše, kada je izašlo novo izdanje “The Standa”, izdavač je pozvao Scotta Iana da, kao veliki obožavatelj, napiše predgovor, što je ovaj više nego oduševljeno prihvatio. “The Stand” (koji su mnogi ponovno pročitali ovih zadnjih mjeseci, sigurna sam) je Kingova najdeblja knjiga, a osim broja stranica velik je i utjecaj koji je imala i još uvijek ima na pop kulturu. 1994. snimljena je mini-serija koja nije tako strašno loša ali nije ni baš jako dobra, a upravo se snima nova verzija kojoj se jako veselim i nadam se da će dostojno prenijeti atmosferu knjige.Osim Scotta Iana i mnogi drugi glazbenici u njoj su našli inspiraciju pa tako i Nick Cave za “Red Right Hand” (1994.). To je Caveov polu-humoristični melodramatični pogled na “The Stand” i Randalla Flagga, mračnog stranca koji se pojavljuje na rubu grada a možemo ga protumačiti i kao vraga. Uz Kinga, kada govorimo o ovoj pjesmi moram spomenuti i Miltonov “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=izgubljeni+raj&amp;selectedId=727002973" target="_self">Izgubljeni raj</a>” jer je naslov pjesme stih iz tog epa. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/RrxePKps87k"></oembed></figure>Vjerojatno zadnji bend za kojeg biste pomislili da bi mogao snimiti pjesmu inspiriranu Kingovim mračnim vizijama je Abba, ali zamislite, njihova pjesma “The Piper” također je nadahnuta “The Standom” a stihovi govore o usponu fašistoidnog diktatora u očajnim vremenima. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/UWMnwx997_4"></oembed></figure>Za razliku od Abbe, nije nimalo iznenađujuće da metal bendovi citiraju i opjevavaju Kinga, pa osim Antranxa, ima tu još podosta materijala. Na primjer, možda niste znali da je “Ride the Ligthning”, naslov pjesme i albuma Metallice iz 1984. pao na pamet Kirku Hammettu koji je u vrijeme snimanja albuma čitao “The Stand” i jako mu se dopao izraz “zajahati munju” za umiranje na električnoj stolici. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/kk6wLZN4X74"></oembed></figure>Iste godine, osam godina nakon Ozzyjevog odlaska iz Black Sabbatha, na albumu “The Eternal Idol”, prvom njihovom albumu s pjevačem Tonyjem Martinom, našla se pjesma “The Shining” inspirirana istoimenim Kingovim romanom (&quot;<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=isijavanje&amp;selectedId=1189000144" target="_self">Isijavanje</a>&quot;) po kojem je Kubrick 1980. snimio kultni film. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/nLtJo30OGeM"></oembed></figure>Testament ima pjesmu “Disciples of the Watch” iz 1988. koja govori o djeci ubojicama koja vrebaju iz polja kukuruza. Naravno, radi se o kratkoj Kingovoj priči “Djeca kukuruza” po kojoj je snimljen i serijal treš hororaca kojih se od ranih osamdesetih pa do sad nakupilo već čak jedanaest. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/-qOliEUd3_w"></oembed></figure>Moram spomenuti još jednog metalca koji je, poput Scotta Iana, veliki fan Kingovog lika i djela, a to je Hansi Kürsch, vokal njemačkog metal benda Blind Guardian. On također rado svoju fascinaciju Kingovim djelima pretače u pjesme, pa je tako 1988. nastala pjesma “Guardian of the Blind” inspirirana romanom “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=ono&amp;selectedId=370014351" target="_self">Ono</a>”, 1989. “Follow the Blind” inspirirana romanom “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=talisman&amp;selectedId=454002939" target="_self">Talisman</a>” koji je King napisao u suradnji s Peterom Straubom, a 1990.“Tommyknockers” i “Altair 4”, obje inspirirane romanom “Tommyknockes” <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/JcutZj1FB4k"></oembed></figure>Kao i Scott Ian, Hansi je posebno fasciniran serijalom “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=kula+tmine&amp;selectedId=11021254" target="_self">Kula Tmine</a>” (i moram reći da ih obojicu potpuno razumijem i apsolutno podržavam u toj fascinaciji) pa tako “Somewhere Far Beyond” ( 1992.) govori o prva dva dijela serijala (“<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=kula+tmine&amp;selectedId=11021255" target="_self">Revolveraš</a>” i “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=kula+tmine&amp;selectedId=728002884" target="_self">Izvlačenje trojke</a>”). “Carry the Blessed Home” (2006.) govori o smrti dječaka Jakea koji se žrtvuje da spasi život jedne vrlo važne osobe u zadnjem dijelu serijala (rado bih vam rekla čiji, ali ne želim ništa spojlati!) i posmrtnom govoru koji mu je držao Roland. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/IgnRJ4Z0muY"></oembed></figure>Hansiju to nije bilo dovoljno, već je u suradnji s Jonom Schafferom, gitaristom američkog metal benda “Iced Earth” 1998. osnovao power metal supergrupu “Demons &amp; Wizards”. Dečki su snimili samo tri albuma (treći je izašao ove godine), od kojih je jedan velikim dijelom posvećen serijalu “Kula tmine”. Radi se o albumu “Touched by the Crimson King” (2005.) na kojem se nalaze pjesme “Crimson King”, “Gunslinger” i “Terror Train”, sve tri izravne reference na serijal čiji tekstovi prepričavaju dijelove njegove radnje. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/9vVe9TITFXI"></oembed></figure>Zanimljivo je spomenuti da su i neke od ostalih pjesama na albumu također inspirirane književnim djelima nekih drugih autora, kao što su “Moby Dick”, “Gospodar prstenova”, “Čarobnjak iz Oza” i “Slika Doriana Greya”. Što da vam kažem, metalci puno čitaju! :) Za kraj, još malo metalaca i još malo “Kule tmine”. Na albumu “Dark Passion Play” iz 2007., prvog albuma “Nightwisha” s pjevačicom Anette Olzon, nalazi se pjesma “7 Days to the Wolves” inspiriranama petim dijelom “Kule Tmine” “<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=wolves+of+calla&amp;selectedId=432004293#lokacije" target="_self">Wolves of Calla</a>” (kod nas još nije preveden, nadam se da će uskoro), koji je pak, s druge strane svojevrsni remake “Sedam Samuraja” i njegovog vlastitog remakea “ Sedmorica veličanstvenih” s malo Star Warsa i Harry Pottera za začin. Kad se krene istraživati međusobne utjecaje i inspiracije, stvari se mogu stvarno zakomplicirati! <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/XvsfwAPbWXc"></oembed></figure>I tako, stopama metalaca koji vole Stephena Kinga, došli smo i do kraja ovog tekstića. Čitamo se uskoro u nastavku koji će nas odvesti još dalje u međusobnu ljubav knjiga i glazbe, a u međuvremenu čitajte Kinga i slušajte metal!

Književno-glazbena čitanka #3: Stephen King

Dragi moji, nakon poduže pauze stiže obećani 4. dio književno-glazbene čitanke. Ovaj ću se put pozabaviti glazbom koja je inspirirana znanstvenom fantastikom, meni osobno iznimno dragim književnim žanrom. Materijala ima puno, pa krenimo!

Kada govorimo o SF-u, naprosto moram započeti s onim dobrim, starim klasicima, s nezaobilaznim Svetim Trojstvom znanstvene fantastike - <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;searchById=10&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Asimov%2c+Isaac&amp;xm0=1" target="_blank">Asimov</a>, <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;searchById=10&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Clarke%2c+Arthur+Charles&amp;xm0=1" target="_blank">Clarke</a> i <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;searchById=10&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Heinlein%2c+Robert+Anson&amp;xm0=1" target="_blank">Heinlein</a>.Asimovljeva zbirka priča <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Asimov%2c+Isaac&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;xm0=1&amp;selectedId=729002137" target="_blank">Ja, Robot </a>objavljena 1950. godine koja se bavi etičkim pitanjima kreiranja umjetne inteligencije i u kojoj se prvi put spominju tri zakona robotike bila je inspiracija za (skoro) istoimeni drugi studijski album britanskog benda Alan Parsons Project iz 1977. I Robot. Cijeli se album trebao bazirati na pričama iz te zbirke, te je Eric Woolfson o tome razgovarao s Asimovom koji je bio oduševljen idejom. Kako su prava već bila otkupljena za snimanje filma , naslov albuma je malo promijenjen te je iz naslova albuma uklonjen zarez a i tekstovi pjesama su promijenjeni tako da govore više općenito o robotima nego konkretno o svijetu koji je Asimov kreirao u svojim pričama. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/8ng6N5oXZ9M"></oembed></figure>Istom je zbirkom priča inspirirana i pjesma &quot;Hey (rise of the robots)&quot; slavnih The Stranglersa iz 1978. godine. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/2Ek00mVLcfE"></oembed></figure>Ako ste mislili ste da je sad vrijeme da vas prestanem pilat s Asimovim i “I, Robot?”, prevarili ste se, jer tvrdi pankeri UK Subsi su isto snimili pjesmu “I, Robot” koja kombinira više priča iz zbirke. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/loflapPh7OU"></oembed></figure>I tu smo napokon završili s “I, Robot” ali nismo i sa samim Asimovom, jer su Deep Purple u pjesmi “The Mule” iz 1971. godine opjevali istoimenog zlog negativca iz kultnog serijala o Fundaciji, konkretno iz knjige <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Asimov%2c+Isaac&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;xm0=1&amp;selectedId=215002431" target="_blank">Fondacija i carstvo</a>. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/512UKHYD1gk"></oembed></figure>Sad kad smo napokon okončali priču s Asimovim, vrijeme je da prijeđemo na drugog velikana, a to je Arthur Clarke. Njegova <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Odiseja+u+svemiru&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=931005053" target="_blank">Odiseja u svemiru</a> je kultni klasik koji je zahvaljujući Kubrickovom filmu imao nevjerojatan utjecaj na pop kulturu, ali i drugi njegovi romani poslužili su kao inspiracija glazbenicima.“The Songs of Distant Earth (Pjesme daleke zemlje) njegov je roman iz 1986. godine za koji je tvrdio da mu je najdraži roman koji je napisao. Mike Oldfield je 1993. Izdao istoimeni album. Priča kaže da mu je ideju o konceptualnom albumu koji bi se bazirao na tom romanu predložio predsjednik njegove izdavačke kuće.Oldfield je smatrao da to nije Clarkeov najbolji roman, ali da je vrlo atmosferičan te je počeo promišljati glazbene ideje o svemirskim putovanjima i slijetanju na neki novi svijet. Ono što ga je najviše privuklo bio je zapravo sam naslov, koji je po njemu intrinzično muzikalan i prirodna polazna točka za album.On je čak otišao posjetiti Clarkea na Šri Lanku kako bi s njim raspravio mogućnost snimanja albuma, te otkrio da je dotični fan njegovog soundtracka za film “The Killing Fields” te da je naprosto oduševljen idejom o snimanju albuma. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/5_ASRdg8Giw"></oembed></figure>Već iduće godine Pink Floydi su za album “Obscured by Clouds” snimili pjesmu <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Clarke%2c+Arthur+Charles&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;xm0=1&amp;selectedId=970228052" target="_blank">Childhood’s End</a> inspiriranu istoimenim Clarkeovim romanom koji opisuje izvanzemaljsku invaziju Zemlje. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/SnTz09-nk9c"></oembed></figure>Iste te godine Genesis je odao počast istom romanu svojom pjesmom &quot;Watcher of the Skies&quot;. Inspiraciju za pjesmu članovi su benda dobili istražujući pustinjski krajolik avionske piste na kojoj su imali probe, pritom se pitajući kako bi taj napušteni krajolik izgledao posjetiteljima iz svemira. Takav tok misli ih je doveo do Clarka i njegovog romana koji se bavi temom vanzemaljskog posjeta Zemlji, a ostalo je povijest. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/2agWXrNJGjg"></oembed></figure>I sada stižemo do trećeg velikana SF-a, Roberta Heinleina. Njegov vjerojatno najpoznatiji roman “Stranger in a Strange Land” iz 1961. godine govori o mladiću koji je nakon odrastanja na Marsu stigao na Zemlju. Kada su bili na turneji za album “Boy”, članovi U2 su doživjeli zanimljivo i pomalo bizarno iskustvo prelaska Berlinskog zida i pretresa kombija.Bono je bio iznenađen mladošću vojnika koji su ih pretresali i pitao se kako im izgleda život u tim bizarnim okolnostima u kojima su se našli. Na temelju interakcije s tim mladim vojnicima nastao je tekst pjesme “Stranger in the Strange Land” koji, dakle, ne govori o knjizi ali je naslov inspiriran njome, u smislu da su se oni kao bend osjećali jednako otuđeno kao i mladi Marsovac na Zemlji. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/3V_1tmQVadw"></oembed></figure>Mogla bih sad spomenuti i istoimenu pjesmu Iron Maidena, ali nažalost, ona ni na koji način nije povezana s romanom, pa neću, a nema ni potrebe za tim s obzirom na to da ih je u kontekstu glazbe inspirirane književnošću zaista teško izbjeći. Štoviše, pojavit će se već u idućem odlomku ovog teksta!<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;searchById=10&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Herbert%2c+Frank&amp;xm0=1" target="_blank">Frank Herbert</a> možda nije upao u veliko trojstvo, ali je ipak nezaobilazno ime kada govorimo o “old school” SF-u. Naravno, on je tvorac sage o Dini, čiji je prvi dio napisao 1965. godine i koja već desetljećima uživa kultni status među ljubiteljima znanstvene fantastike. Steve Harris je htio pjesmu s njihovog albuma “Piece of Mind” iz 1983. nazvati jednostavno “Dune”, no kada je zatražio dopuštenje od Herbertovog agenta, on mu je rekao: “Ne. Frank Herbert ne voli rock bendove, a posebno ne heavy rock bendove kao što je Iron Maiden.” Tako da se pjesma zove “To Tame a Land””, no i dalje govori priču o <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Herbert%2c+Frank&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;xm0=1&amp;selectedId=92000377" target="_blank">Dini</a>. Netko s malo većim egom od Stevea Harrisa bi nakon takve odbijenice potpuno otpisao i Herberta i Dinu no Harris se ipak uzdigao iznad toga i na tome mu svaka čast. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/OtG5bXF0DZM"></oembed></figure>Još jedan bend koji Herbert nikako ne bi volio je Blind Guardian, no oni su ipak 1990. objavili pjesmu “Traveler in Time” iz čijeg je teksta jasno da je uronjena u svijet Dine i da govori o Muad’dibu ilitiga Paulu Atreidesu (ako i dalje ne znate o kome govorim, u filmu ga je glumio agent Cooper, hoću reći Kyle MacLachlan). <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/IhjoQB-7QY0"></oembed></figure>E, znate onaj super spot od Fatboy Slima u kojem Christopher Walken pleše/leti/lebdi? E, pa među fanovima Dine se proširila teorija da njen tekst referira na “Dune” zbog stiha &quot;walk without rhythm and it won’t attract the worm,&quot; ali i nekih drugih (navodnih) referenci u tekstu. Ne znam jesu li u pravu, ali eto, super je spot pa neka se nađe. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/wCDIYvFmgW8"></oembed></figure>Svijet Dine je bio inspiracija mnogim glazbenicima od kojih za većinu vjerojatno nikada niste čuli pa sada ovdje neću razglabati o tome, a za one koji žele znati više prilažem <a href="https://dune.fandom.com/wiki/Music_inspired_by_Dune%20" target="_blank">poveznicu</a>.Radioheadova pjesma Paranoid Android iz 1997. izravna je referenca na urnebesni <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Vodič+kroz+galaksiju+za+autostopere&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=980306060" target="_blank">Vodič kroz galaksiju za autostopere</a> <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;searchById=10&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Adams%2c+Douglas&amp;xm0=1" target="_blank">Douglasa Adamsa</a>, to jest konkretno na lik Marvina, paranoičnog androida, koji je uvijek depresivan zbog toga što se beskrajne mogućnosti njegova mozga trate na repetitivne, trivijalne aktivnosti. Tekst je napisao Thom Yorke nakon neugodnog iskustva u nekom baru u Los Angelesu, a zapravo je bio šala jer se nakon tog iskustva osjećao depresivno, i pomislio je kako je to baš krasno, to je baš ono kako ljudi žele da se on osjeća… A to je bila upravo misao kakva bi izašla iz Marvinovih usta.Narator pjesme je zapravo puno paranoičniji od Marvina, koji je samo jako, jako depresivan. Prije nego što je postao knjiga, Vodič kroz galaksiju je bio radio-drama koja se emitirala na BBC-u, i to taman negdje u vrijeme kad je Yorke imao otprilike 10 godina, dakle kao i većina britanske djece toga doba odrastao je s Marvinovim likom u svijesti, a fraza “Paranoid Android” bila je dobro znana u Ujedinjenom Kraljevstvu i Yorke je zaključio da je to odlično ime za pjesmu koje će se i izvrsno uklopiti u ostatak albuma. Štoviše, album se zove “OK, Computer” što je još jedna referenca na Vodič, to jest na rečenicu koju izgovara jedan drugi lik, Zaphod Beeblebrox. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/fHiGbolFFGw"></oembed></figure>Veliki hit Sir Eltona Johna Rocket Man iz 1972. napisao je Bernie Taupin (kao i većinu Eltonovih pjesama) inspiriran istoimenom kratkom pričom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;searchById=10&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Bradbury%2c+Ray&amp;xm0=1" target="_blank">Raya Bradburyja</a> koja se nalazi u zbirci “The Illustrated Man” iz 1951. godine. Priča je ispričana iz perspektive dječaka Douga čiji je otac astronaut u budućnosti u kojoj je astronaut svakodnevni posao. Dougu nedostaje otac, ali istovremeno mašta o tome kako će i sam postati astronaut kad odraste. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/DtVBCG6ThDk"></oembed></figure>Distopijski roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;searchById=10&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Huxley%2c+Aldous&amp;xm0=1" target="_blank">Aldousa Huxleyja</a> <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Vrli+novi+svijet&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=11000011" target="_blank">Vrli novi svijet</a> iz 1932. svojim je utjecajem izišao iz uskog žanrovskog okvira znanstvene fantastike, a i njegovog autora bi se teško moglo svrstati u SF pisce. Unatoč tome ili možda baš zbog toga ga je u tom kontekstu važno spomenuti jer je njegov utjecaj na razvoj žanra bio ogroman, a roman je jako dobro ostario i dan-danas je jako čitan i popularan, pa je tako prošle godine izašla i prva sezona Netflixove istoimene serije.U Vrlom novom svijetu ukinuti su monogamija, obitelj i privatnost, a najvažnije je stalno biti sretan. U tome uvelike pomaže neprestana konzumacija droge zvane soma, koje je društveno prihvatljivo i poticano.Smashing Pumpings su 1993. izdali pjesmu imenom Soma koja se nalazi na albumu Siamese Dream. U svojoj srži to je pjesma o Corganovom prekidu s bivšom ženom (koja mu je tada bila djevojka ali mu je kasnije postala prvo žena, a onda i bivša žena. U svakom slučajnu, nebitno, ali malo tračanja nije naodmet), no naslov je referenca na drogu iz romana koja bi nam svima ponekad dobro došla kad stvari u životu postanu preteške. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/j3MU-UkAh5A"></oembed></figure>Osam godina kasnije, 2001., na debitantskom albumu The Strokesa našla se još jedna Soma, ovaj put s puno izravnijim referencama na Vrli novi svijet. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/QsaPivEyqAM"></oembed></figure>Htjeli, ne htjeli, eto nas opet na Maidenima. Oni su 1999. Godine izdali cijeli album pod imenom “Brave New World”. U početku je Bruce Dickinson htio tako nazvati album jednostavno zato što mu je taj naslov dobro zvučao, no onda je odlučio na njega uvrstiti i pjesmu koja će govoriti izravno o samoj knjizi. Prije snimanja albuma je nekoliko puta ponovno iščitavao knjigu i pjesma je rezultat dojmova i emocija koje je to čitanje probudilo u njemu. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/4_FDjDwNygM"></oembed></figure>I za kraj jedan disclaimer: da, nisam spomenula <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;searchById=10&amp;age=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Dick%2c+Philip+Kindred&amp;xm0=1" target="_blank">Philipa K. Dicka</a>, i to biste mi definitivno mogli spočitnuti, no kako sam o njemu već pisala <a href="https://gkr.hr/Magazin/Kauc-i-knjige/Knjizevno-glazbena-citanka-2-George-Orwell-i-Philip-K.-Dick" target="_blank">ovdje </a>zaista nema smisla da se ponavljam.Toliko od mene za ovaj put, čitamo se u nekim daljnjim književno-glazbenim čitankama, materijala za njih svakako ne nedostaje!

Književno-glazbena čitanka #4: znanstvena fantastika

Vjerna moja publiko, hvala vam što se okupili u ovako velikom broju! Pred vama je 5. dio moje male književno-glazbene čitanke u kojoj će biti govora o fantasyju, ali zapravo konkretno o Neilu Gaimanu i J. R. R. Tolkienu, to jest glazbom koja je inspirirana njihovim djelima.

Neil Gaiman je posljednjih godina (sada već i desetljeća) postao sveopće poznato ime u domeni fantasyja i horrora, Tori Amos je prijatelj početkom 90-ih posudio knjigu “The Dolls House” Neila Gaimana koja ju je privukla i uvukla kroz idućih nekoliko tjedana. U to vrijeme ona je radila na svom prvom albumu “Little Earthquakes” za koji je nakon toga napisala pjesmu “Tear in Your Hand” (1992) u kojoj spominje Neila i njegov strip serijal “Sandman”. Jedan stih te pjesme kaže: &quot;If you need me, me and Neil’ll be hanging out with the Dream King/ Neil says hi, by the way.” <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/S3F4wofLlSU"></oembed></figure>Isti prijatelj koji joj je posudio knjigu je uskoro ne nekoj konvenciji uručio Gaimanu snimku pjesme i Torin broj telefona. On ju je nazvao i rekao joj da je to što radi jako dobro i da se nada da joj to nije samo hobi, na što je ona rekla da joj je sad laknulo jer joj prvi album izlazi za koji tjedan.To je bio početak jednog čvrstog i dubokog prijateljstva između pjevačice i pisca koji od tada često poslovno surađuju i spominju jedno drugo u svojim radovima, a privatno su vrlo bliski i pružaju podršku jedno drugome u teškim trenucima. Tori Gaimana spominje u mnogim svojim pjesmama uključujući &quot;Horses,&quot;&quot;Space Dog,&quot; &quot;Carbon&quot; i &quot;Not Dying Today.&quot; S druge strane, Tori se pojavljuje u Gaimanovom romanu “Zvjezdana prašina” u obliku drveta s bakrenim lišćem koje pomaže i tješi glavnog junaka.2006. godine izašao je album “Where’s Neil When You Need Him?” čiji je naslov preuzet iz Torine pjesme “Space Dog”, a na njemu se nalaze pjesme različitih, mahom relativno nepoznatih izvođača kojima je zajedničko to da su Gaimanovi fanovi, posvećene Neilu Gaimanu i inspirirane njegovim djelima. Najpoznatija izvođačica na albumu je, naravno, sama Tori s pjesmom “Sister Named Desire”. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/bPU0QnFyhcQ"></oembed></figure>Kada je Tolkien 1936. godine objavio Hobita, vjerojatno nije ni sanjao da će ta knjiga postati jedan od stupova povijesti rokenrola. Tolkienova trilogija o Prstenovoj družini (1954) je nekada smatrana najšmokljanskijim knjiškim serijalom ikada. Uopće nije bilo kul biti viđen s jednom od tih knjiga pod rukom na školskom hodniku, a mogli ste i dobiti batina od lokalnih mangupa potaknutih vašim tako očitim šmokljanstvom. No, 60-e godine prošlog stoljeća označile su procvat hippy pokreta koji je bio naprosto očaran svijetom koji je stvorio Tolkien.Vilenjaci, čarobnjaci, hobiti i ostala stvorenja koja nastanjuju Međuzemlje bili su naprosto neodoljivi za djecu cvijeća koja su stremila ponovnom povezivanju s prirodom i odbacivanju agresivnog industrijaliziranog suvremenog svijeta.Jasan pokazatelj popularnosti Tolkienovog izmišljenog svijeta je i činjenica da se jedan od najpopularnijih klubova u Londonu 60-ih godina u kojem su redovito nastupali David Bowie, Pink Floyd i T-Rex zvao Middle-Earth, no možda Gospodari prstenova nikada ne bi postali baš toliko planetarno popularni da nije bilo jednog od najvećih bendova toga doba - Led Zeppelina.I Page i Plant su bili fascinirani europskim i bliskoistočnim mitologijama , no s vremenom se njihov fokus pomaknuo prema djelu čovjeka koji je praktički izmislio književni žanr “high fantasy”.Tolkienov utjecaj se prvi put pokazao na njihovom drugom albumu (Led Zeppelin II) s pjesmom “Ramble On” koja aludira na početak Frodovog putovanja i spominje Mordor i Golluma i koja nas vodi u neku bizarnu verziju Međuzemlja u kojoj je Mordor super mjesto za upoznavanje lijepih žena, a Gollum i Sauron su zainteresiraniji za vašu curu nego za čarobno prstenje. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/LzGBQerkvWs"></oembed></figure>U pjesmi “Misty Mountain Hop” iz 1971. opet se pojavljuje Tolkienovo djelo, ovaj put s referencama na prvo poglavlje Hobita kojima se služi da opiše prvo iskustvo s opojnim drogama, što nije iznenađujuće jer su mnogi njegovu sagu vidjeli kao vizualizaciju halucinogenih iskustava kojima se kasnim 60-im i ranim 70-im masovno stremilo. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/KwG9iRFmY1I"></oembed></figure>Na istom se albumu nalazi i pjesma “The Battle of Evermore” inspirirana Gospodarima prstenova koja aludira na epsku bitku na Pelennorson polju a u kojoj je Plant pokušao spojiti mitologiju Međuzemlja s tradicionalnim engleskim i škotskim folklorom koji uključuje i legendarni Avalon. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/88b0OYxdtyM"></oembed></figure>Tolkienov utjecaj možemo pronaći i na njihovom albumu “Houses of the Holy” iz 1973. godine na kojem se nalazi pjesma “Over the Hills and Far Away” čiji je naslov preuzet iz njegove pjesme koja se može čitati kao neka vrsta uvoda u Bilbovo putovanje u Hobitu. U noj se spominje nekoliko događaja iz knjige, kao na primjer igra zagonetki koja se odigrava između Bilba i Golluma. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/o-tT62bpYlU"></oembed></figure>Zahvaljujući baš Pageu i Plantu, Tolkien je dobio cijelu vojsku vjernih obožavatelja koji su vođeni njihovim pjesmama i omotima albuma koji su često sadržavali skrivena značenja i mistične simbole tražili skrivene znakove u njegovim knjigama. Plant je, osim u svojim pjesmama, Tolkienu odao počast i nazvavši svog psa Strider (Aragornov pseudonim na početku Prstenove družine).Otprilike u isto vrijeme kad su Zeppelini snimali “Ramble on”, Black Sabbath su radili na pjesmi “The Wizard” za svoj prvi album. Geezer Butler je u vrijeme kad je pisao tekst čitao Gospodare prstenova i utemeljio lik čarobnjaka na Gandalfu, naravno. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/MeZ8uVIOIhM"></oembed></figure>Prvi single koji je 1970. godine izdao dotadašnji Tyrannosaurus Rex pod novim, skraćenim imenom T-Rex bila je pjesma “Ride a White Swan” koju je, kao i sve njihove pjesme, napisao Marc Bolan, a tematizira radnju Hobbita. Bio je to zapravo prvi njihov hit i mnogi smatraju da je to pjesma s kojom je započela “glam rock manija” iako je Bolan počeo nositi glam obleku tek na sljedećem singlu Hot Love. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/skjvDLpeh4c"></oembed></figure>Neil Peart, bubnjar benda Rush, oduvijek je bio strastveni čitatelj, a očito je sredinom 70-ih čitao Tolkiena jer se na albumu “Fly by Night” iz 1975. godine nalazi pjesma “Rivendell”, nazvana po vilenjačkom gradu u kojem je živio Elrond, a već iduće godine je napisao “The Necromancer” u kojem aludira na Saurona. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/naqRNK2C0Ls"></oembed></figure>Ima jedan bend koji je cijelu priču s opjevavanjem Tolkiena odveo puno dalje nego čak i Led Zeppelin, a to je Blind Guardian. Oni su snimili cijeli album koji se temelji na Simarillionu. Radi se o albumu Nightfall in Middle-Earth iz 1998. I dok je to svakako najočitiji primjer njihovog obožavanja Tolkienova djela, kroz cijelu im se diskografiju provlače trenuci inspiriranosti Tolkienom, pa tako imamo &quot;Lord of the Rings&quot; iz 1990. I “The Bard's Song (The Hobbit)&quot; iz 1992. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/DHTZKHQm9y0"></oembed></figure>Megadethova pjesma “This Day We Fight!” iz 2009. godine invocira Aragornov govor pred Crnim vratima Mordora te Theodenov govor za vrijeme bitke na Pelennorskom polju. “This Day We Fight” je zapravo citat iz filmske adaptacije Petera Jacksona, koja se u tom obliku ne pojavljuje u knjigama. Jacksonova predivno snimljena adaptacija je ponovno probudila interes za Tolkiena kojeg su mnogi upoznali preko filma, a ne čitajući knjige. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/acsc6ZVd3cM"></oembed></figure>Pjesma Into the West koju izvodi Annie Lennox nastala je specifično za potrebe filma “Return of the King”, a napisala ju je Lennox u suradnji s producentom filma. Možete je čuti tijekom odjavne špice filma, dok se instrumentalne verzije pjesme pojavljuju na više mjesta u samom filmu. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/f4wD_PT_jgk"></oembed></figure>Za kraj ostavljam jedan posve bizaran televizijski moment u kojem Spock na plejbek pjeva baladu Bilbu Bagginsu. Da.To se dogodilo. Vjerovali ili ne, osim što je glumio Spocka u Star Treku, Leonard Nimoy snimio je čak pet albuma. Na drugom albumu (Two Sides of Leonard Nimoy) nalazi se pjesma The Ballad of Bilbo Baggins, koja je baš ono što i naslov kaže, balada o Bilbu Bagginsu koja lijepo prepričava radnju romana, a čak je dospjela i na 83. mjesto Billboardove ljestvice.U srpnju 1967. godine pjesmu je izveo uživo (iako na plejbek) u televizijskom šouu “Malibu U” u kompletnom Spock kostimu i taj divan moment sam zaista željela podijeliti s vama. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/BC35cQKHwzg"></oembed></figure>Toliko od mene za ovaj put, do sljedećeg čitanja čitajte dobre knjige i slušajte dobru glazbu, život će vam zasigurno biti malo ljepši!

Književno-glazbena čitanka #5: Gaiman i Tolkien

Dragi moji, s ovim hladnim danima došlo je vrijeme za još jednu književno-glazbenu čitanku. Ovaj put na red je došao gospodin H. P. Lovecraft, a s obzirom na njegov mraaaačan opus, to će biti prava zimska literatura a također i jedna zimska play lista. U svakom slučaju niti jednoj od pjesama koje ću spomenuti nikada nije zaprijetila opasnost da bude proglašena ljetnim hitom.

H. P. Lovecrafta se danas smatra jednim od kraljeva horrora i fantasyja, no za svoga je života uglavnom prolazio neprimijećen. Tek nakon smrti je postao čovjek-legenda (skoro sam napisala hodajuća legenda, ali tada više nikuda nije hodao) a njegova djela naširoko citirana, spominjana i prerađivana u svim medijima popularne kulture.Odmah na početku se moram ograditi - na svijetu ima toliko nevjerojatno puno opskurnih metal bendova koji su snimili sate i sate glazbe inspirirane Lovecraftovim djelima, što je posve logično, budimo realni. Ja ovdje neću ni pokušati zaroniti u to more jer bi to samo po sebi mogla biti beskrajna serija članaka koju bih pisala do penzije.I koju zaista nitko ne bi čitao.Naravno da je i ovdje riječ uglavnom o metal bendovima iz razloga koje vjerujem da nije potrebno objašnjavati, ali potrudila sam se da to ipak budu bendovi za koje je većina vas barem čula u nekom trenutku ili ste barem imali onog nekog čudnog tipa u razredu koji je nosio majicu na njih.Na samom početku moram spomenuti američki psihodelični bend H. P. Lovecraft koji je osnovan u Chicagu 1967. Iako možda i nisu baš neki jako poznat niti uspješan bend, ovdje ih ipak spominjem iz posve očitih razloga, Članovi benda su bili veliki obožavatelji ovog pisca i tekstovi pjesama su većinom utemeljeni na njegovim pričama. Kasnije su skratili ime u Lovecraft, a potom i u Love Craft. Snimili su dva albuma, H. P. Lovecraft i H. P. Lovecraft II a zanimljivo je spomenuti i da im se izdavačka kuća zvala Dunwich Records. Njen osnivač Bill Traut nije bio član benda ali je također bio zaljubljenik u Lovecrafta, tako da uopće nije čudno da je uzeo ovaj bed pod svoje okrilje.Na debitantskom albumu Black Sabbatha iz 1970-e godine nalazi se mračna pjesma Behind The Wall Of Sleep koja se temelji na istoimenoj Lovecraftovoj priči o psihijatrijskim bolnicama, umorstvima, telepatiji, ludilu i bićima iz drugih dimenzija. Takvi su mračni tekstovi s nadnaravnim i okultnim motivima za ono doba bili prilično revolucionarni pa su ih odmah izdvojili od ostalih bendova toga vremena. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/D5Du4BhqE14"></oembed></figure>Cliff Burton, pokojni basist Metallice bio veliki zaljubljenik u Lovecraftove priče o Cthulhuu i tu je ljubav prenio i na ostale članove benda.Lovecraftovo božanstvo iz priče Zov Cthulhua opisano kao monstrum s glavom hobotnice i licem punom krakova, ljuskavim tijelom i krilima bilo je inspiracija za zadnju pjesmu na albumu Ride the Lightning, Call of Ktulu (s radnim naslovom When Hell Freezes Over). Radi se o instrumentalnoj skladbi koja tako dobro dočarava neopisivost užasa naslovnog čudovišnog vanzemaljskog božanstva da nikakve riječi to ne bi mogle bolje opisati. Uostalom kako opisati nešto neopisivo, ono što će vas otjerati u ludilo ako ga samo jednom pogledate?Cthulhuovo ime je u naslovu pjesme namjerno pogrešno napisano jer priča kaže da samo spominjanje Njegovog imena čini da nam je bliži, pa bolje da se ne zafrkavamo s takvim stvarima. Jesmo metalci, al’ nismo kaskaderi!! <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/t1RTgznup5c"></oembed></figure>Na albumu Master of Puppets iz 1986. godine nalazi se pjesma “The Thing That Should Not Be” koja se izvrsno uklapa u Cthulhuovu mitologiju i čiji je tekst u potpunosti inspiriran Lovecraftom. Svaki stih je referenca na neku od njegovih priča, a cjelokupni tekst je strukturiran kao da ga izgovara netko tko je već na pola potonuo u ludilo nakon što je spoznao postojanje neslućenih užasa. Najočitije su reference na priču “Sjena nad Innsmouthom” kao i aluzije na samog Cthulhua. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/5Ksz_fS9TUI"></oembed></figure>Možda kao hommage pokojnom i nikad prežaljenom basistu, na albumu Death Magnetic iz 2008. nalazi se pjesma All Nightmare Long s indirektnim Lovecraftovim utjecajem. James Hetfield je u jednom intervjuu izjavio da je snimanje te pjesme bio pokušaj povratka Lovecraftovoj mitologiji. Ovaj put pjesma ne govori o Cthulhuu već o vukovima iz Tindala koji vas proganjaju u snovima i jedini način da im pobjegnete je da ostanete unutar kutova od 120 stupnjeva ili manje. Iako se ova bića smatraju Lovecraftijanskim, ona zapravo nisu njegove kreacije. Njih je izmislio američki pisac Frank Belknap Long, a u Cthulhu mitologiju ga je kasnije uklopio August Derleth, čovjek najpoznatiji po tome što je prvi objavio Lovecraftova djela te zbog vlastitog doprinosa Cthulhu mitologiji. Tako da se ovdje zapravo radi o Lovecraftovom utjecaju samo uvjetno rečeno.Metallica se 2017. Na albumu Hardwired... to Self-Destruct još jednom vratila Lovecraftu s pjesmom Dream No More koja je u potpunosti posvećena Cthulhuu i apokalipsi koja će stići kada se on probudi iz svog vjekovnog sna. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/yqIQvE5R1tU"></oembed></figure>Morbid Angel je bend koji je na više načina odao počast Lovecraftu i njegovom djelu, počevši od toga da teško da se njihov gitarist rodio s imenom Trey Azagtoth. Na gotovo svakom albumu mogu se naći tekstovi inspirirani autorovim djelima i drevnim mitološkim bićima kojima je bio opsjednut, što je najočitije na albumu Blessed Are The Sick iz 1991. godine na kojem se nalazi pjesma The Ancient Ones koja se temelji na priči The Call of Cthuhlu. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/kjA46HIE9UA"></oembed></figure>Dream Theater je na album Systematic Chaos iz 2007. uvrstio pjesmu The Dark Eternal Night za koju su inspiraciju dobili iz Lovecraftove kratke priče Nyarlathotep. Lokacije, motivi i čitavi dijelovi teksta su direktno preuzeti iz te priče o faraonu koji se budi nakon 2700 godina i proganja sve koji mu se nađu na putu najužasnijim noćnim morama, donoseći smrt, užas i kaos širom svijeta. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/M-ZSLUdceX8"></oembed></figure>Iako se Iced Earth nakon Schafferovog sudjelovanja u jurišu na Kapitol u siječnju ove godine raspao i dobio onakvu vrstu publiciteta kakvu si nitko ne bi poželio, ne mogu ne spomenuti njihovu pjesmu Cthulhu koja se nalazi na albumu Plagues of Babylon iz 2014. godine koja je još jedna u nizu pjesama inspiriranih istoimenim monstrumom no koja je fokusirana na vrhunac priče - Cthulhuovo uzdizanje iz oceana i proždiranje bespomoćnih mornara. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/2hzmQ2y5zVY"></oembed></figure>Možda niste znali da Blue Oyster Cult još uvijek postoji, štoviše da su 2020. izbacili novi album, a ovdje ih spominjem jer su na albumu Curse Of The Hidden Mirror iz 2001. imali pjesmu The Old Gods Return koja je, osim što spominje i čarobnjaka iz Oza, tekstualno očiti hommage Lovecraftu. A i lijepo je da napokon mogu spomenuti neki ne-metal bend u ovom tekstu. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/lxR68vCpSGQ"></oembed></figure>Za kraj sam ostavila još jedan ne-metal bend, a radi se o Arctic Monkeysima. Turner nije kao svi dosad navedeni metalci duboko zaronio u mračne dubine Lovecraftove mitologije, već u pjesmi You’re So Dark opisuje mračnu gotičarku koja mu se sviđa a koja voli Lovecrafta i Poea i Brama Stokera i sve neke mračne stvari. Ovo je dakle, zapravo jedna ljubavna pjesma. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/6eoAwXkI3RA"></oembed></figure>Lijepo je završiti u malo laganijem tonu, zar ne? Osim što je ova zadnja pjesma malo razbila čemer koji nas je popratio u ovom tekstu, može poslužiti i kao najava sljedećeg nastavka u kojem će možda biti, a možda i neće, riječ o Edgaru Allanu Poeu.Sada vas sve srdačno pozdravljam i ostavljam prepuštene ovoj strašnoj i neizdrživoj neizvjesnosti!

Književno-glazbena čitanka #6: H. P. Lovecraft

Dragi moji vjerni čitatelji, kao što sam <a href="https://gkr.hr/Magazin/Kauc-i-knjige/Knjizevno-glazbena-citanka-6-H.-P.-Lovecraft" target="_blank">najavila prošli put</a>, ova sedma po redu književno-glazbena čitanka će možda biti, a možda i neće o Edgaru Allanu Poeu. Samo što, da, bit će o Edgaru Allanu Poeu, da to odmah razjasnimo. Ovaj stari mračnjak bio je velika inspiracija mnogima, obično se zalijepimo za njega tamo negdje u srednjoj školi jer je, oh tako kul biti mračan i depresivan i čitati o jezivim stvarima. Nekima od nas to ostane i kasnijim godinama, samo se prestanemo baš stalno oblačiti u crno. Poe je bio američki pisac, pjesnik, urednik, književni kritičar i centralna figura američkog romantizma. Jedan je od prvih autora koji su popularizirali kratke priče i smatra ga se začetnikom detektivske i kriminalističke fikcije. U vrijeme kada to baš nije bila česta pojava živio je isključivo od pisanja, što mu nije omogućilo pretjerani prosperitet. Glazbe inspirirane Poeom i njegovim djelima stvarno ima more, a toj njegovoj privlačnosti i nakon svih ovih godina ne odmaže ni to što mu je život bio prilično mračan, depresivan i zagonetan, baš kao i njegova djela, a i dan danas nas intrigira zagonetka njegove smrti i dana koji su joj prethodili. Odmah na početku se moram ograditi i priznati da ću ovdje propustiti spomenuti jako puno glazbenika koji su bili inspirirani starim Edgarom, no jednostavno ih je previše, i da budem iskrena, za većinu njih nisam u životu čula. Kako je ovo u određenoj mjeri ipak subjektivan tekst, morat ćete mi oprostiti. Da se ne bacimo odmah na darkere, emače i metalce, počet ću s nečim malo ozbiljnijim i klasičnim. Klasične glazbe koja se bavi Poeovim pričama i pjesmama također ima jako puno, pa ću spomenuti samo onu (meni) najpoznatiju. Sergej Rahmanjinov je 1913. skladao zborsku simfoniju Zvona, op. 35 koja je te iste godine imala svoju premijeru u Petrogradu. Tekst je preuzet iz Poeove pjesme Zvona u vrlo slobodnom prijevodu i uz često korištenje tradicionalne gregorijanske melodije Deus Irae. Ta je simfonija jedna od dvije autoru najdraže skladbe iz vlastitog opusa, a neki je smatraju njegovim sekularnim remek-djelom. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/fvy0nN5t0Po"></oembed></figure>Nije Rahmanjinov jedini skladatelj koji je inspiraciju pronašao u Poeovim djelima, ali neću se sad upuštati u te vode nego ćemo ipak malo skočiti do 1960. godine kada je vođa big-band orkestra Buddy Morrow snimio album Poe for Moderns na kojem se nalazi 12 pjesama koje naslove dijele s pjesmama Edgara Allana Poea. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/kwKiK55VbBk"></oembed></figure>Američki skladatelj Don Dilworth uglazbio je Annabel Lee, posljednju pjesmu koju je Poe napisao prije svoje još uvijek nerazjašnjene smrti 1849. godine. Pjesmu je otpjevala Joan Baez na svom albumu “Joan” iz 1967. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/AIGj3CZ3uPQ"></oembed></figure>Iste godine izašao je kultni album Beatlesa “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” na čijoj naslovnici se Poe našao među drugim velikanima, u zadnjem redu između Freda Astairea i Gustava Junga. U pjesmi “I am the Walrus” s istog albuma Poe se i spominje, punim imenom i prezimenom. Nije baš konceptualni album posvećen njemu, no kad se na tebe referiraju Beatlesi na svom vjerojatno najpoznatijem albumu, i to dva puta, onda to nije mala stvar! Na albumu Queen II legendarnih Queenovaca iz 1974. godine nalazi se kratka pjesma “Nevermore” koja se, naravno, referira na Poevu pjesmu “The Raven” ilitiga Gavran. Pjesma sama po sebi nije tematski povezana s pjesmom, već govori o ljubavnim bolima ali referenca je jasna. Ona (ga) neće nikad više! <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/u8q0yN0pGzI"></oembed></figure>1976. godine art rock bend Alan Parsons Project snimio je cijeli album utemeljen na Poeovim pjesmama i kratkim pričama. Album se zove Tales of Mystery and Imagination, a otvara se instrumentalom nazvanim po njegovoj pjesmi “A Dream Within a Dream”.Na albumu se još nalaze i pjesme “The Raven&quot;, &quot;The Cask of Amontillado&quot;, &quot;The System of Doctor Tarr and Professor Fether&quot;, “To One in Paradise” kao i rock simfonija u pet dijelova “The Fall of the House of Usher”. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/y7htAlPqwBI"></oembed></figure>Alan Parsons je 1987. izdao remiksanu verziju albuma u koju je uključio i Orsona Wellesa kao naratora, a izvršni producent benda Eric Woolfson je 2003. snimio album Poe: More Tales of Mystery and Imagination. Na albumu se nalazi deset pjesama od ukupno sedamnaest iz njegovog mjuzikla “Edgar Allan Poe” koji je prvi put izveden iste godine. Ako nekoga zanima, cijeli mjuzikl se može pogledati ovdje: <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/e02W3g9daTo"></oembed></figure>Poeva kratka Priča “The Murders in the Rue Morgue” smatra se prvom suvremenom kriminalističkom pričom, a Maideni su 1981. godine snimili istoimenu pjesmu u kojoj prepričavaju mračnu priču o majci i kćeri ubijenima na užasan način.No, iako je u priči ubojica (spoiler aleeeeeert!!!!) orangutan, Paul Di’Annova interpretacija daje naslutiti da ih je možda ubio on, to jest narator pjesme. Maideni su inače poznati po svojim literarnim referencama i inspiracijama te ih je jako teško izbjeći kada se govori o glazbi inspiriranoj knjigama (samo kažem, da me ne optužite da stalno pišem o njima). <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/JQHZ0glSyMQ"></oembed></figure>Annihilator, to jest, budimo realni, Jeff Waters jer Annihilator jest Jeff Waters, na svom debitantskom albumu “Alice in Hell” iz 1989. godine smjestio je pjesmu Ligeia u kojoj prepričava istoimenu Poeovu kratku priču.Mogla bi to biti klasična priča o muškarcu koji pokušava žonglirati s dvije žene, da se prva (pokojna) žena nije odlučila vratiti iz mrtvih i zaposjesti tijelo njegove druge (pokojne) žene. Skoro kao u meksičkim sapunicama!! <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/Bn6azla6uNo"></oembed></figure>Mike Patton je sa svojim eksperimentalnim projektom Mr. Bungle, odao počast Poeu s pjesmom “Carry Stress in the Jaw” u koju je izravno uvrstio tekst iz priče “Berenice”.Sjećate se te jezive priče o čovjeku koji je opsjednut savršenim zubima svoje rođakinje/zaručnice pa je nakon njezine smrti krene iskopati iz groba i uzeti joj zube za po doma? Da bi nakon učinjenog ispalo da je ona zapravo još uvijek živa? Divna priča za čitati djeci prije spavanja. Kao i sve Poeove priče, uostalom. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/8YEtHy9iEmg"></oembed></figure>I evo nas napokon na dobrim starim metalcima gotičarima, koji naprosto moooooraju biti inspirirani Poeom jer… naprosto moraju. Prirodno je. Tristania na svom prvom albumu “Widow’s Weed” iz 1998. godine ima pjesmu “My Lost Lenore” koja referira na istoimenu Poeovu pjesmu kao i na “Raven”, u kojoj narator također oplakuje Lenoru. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/fVV7XZIcFiU"></oembed></figure>Detroitski rock duo The White Stripes je 2000. godine snimio pjesmu “Red Death at 6:14” koja vjerojatno referencira na Poevu kratku priču “The Masque of the Red Death” (Krabulja Crvene smrti). Nigdje nisam našla potvrdu da se doista radi o referenci na priču, ali oni su dobar bend pa nije naodmet spomenuti ih i linkati njihovu pjesmu. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/fgLSe2zGcQs"></oembed></figure>Njemački heavy metal bend Grave Digger je 2001. izdao eponimni i možda njihov najmračniji album na kojem je velik dio pjesama inspiriran pričama Edgara Allana Poea (Raven, Black Cat, The Haunted Palace, The House…) <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/t8BpXF_foQ4"></oembed></figure>Lou Reed je 2003. izdao dvostruki konceptualni album “The Raven” koji sadrži više glazbenih i govornih interpretacija Poeovih djela, a u njegovu su stvaranju sudjelovali mnogi glumci i glazbenici, od kojih su najpoznatiji David Bowie, Steve Buschemi i Willem Dafoe.Ono što je možda manje poznato jest da je album zapravo usko povezan s Reedovom operom “Poetry” iz 2000. godine koju je radio u suradnji s kazališnim redateljem Robertom Willsonom, te da su materijali na albumu adaptirani iz same opere. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/Ec3He3vdi0Y"></oembed></figure>Kada su se The Yardbirds ponovno (djelomično) okupili 30-ak godina nakon raspada benda 1968. godine, na povratnički album “Birdland” iz 2003. uključili su i pjesmu “Dream Within a Dream” čiji je tekst adaptirani tekst druge strofe istoimene Poeove pjesme. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/GV-cCWKWtRA"></oembed></figure>Stevie Nicks, nekadašnja pjevačica svojevremeno nevjerojatno uspješnog benda Fleetwood Mac, još je u nježnoj dobi od 17 godina uglazbila Poeovu pjesmu “Annabel Lee” ali ju je prvi put objavila tek 2011. na albumu “In Your Dreams”. Tekst pjesme je gotovo identičan kao u originalu uz neke sitne pjesničke slobode. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/doJSRSWQkV8"></oembed></figure>Poe je jedan od omiljenih pisaca prvog čovjek Nightwisha, Tuomasa Holopainena, pa je mu je za pjesmu “The Poet and the Pendulum” iz 2007. djelomična inspiracija bila njegova kratka priča “The Pit and the Pendulum” (Jama i njihalo).Ostatak inspiracije je, navodno, njegova bol zbog neostvarene ljubavi s bivšom pjevačicom Tarjom i njezinog odlaska iz benda. Je li tome zaista tako, ne znam, ali uvijek je dobro u tekst ubaciti neki neprovjereni trač, čula sam da to podiže čitanost. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/N4Vfy5yCy-c"></oembed></figure>Stevenu Wilsonu, frontmenu benda Porcupine Tree koje se nedavno ponovno okupio nakon više od deset godina, kao inspiracija za treći solo album The Raven That Refused to Sing (And Other Stories) iz 2014. godine poslužile su klasične priče o duhovima Edgara Allana Poea i Arthura Machena.Album je producirao Alan Parsons, koji je, kako ste mogli pročitati prije nekoliko odlomaka, već snimio cijeli album inspiriran Poeovim pričama. Na albumu se nalazi i istoimena pjesma koja kao i Poeov Gavran istražuje teme smrti i i gubitka voljene osobe koja se manifestira pojavom gavrana. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/njhyXl88k14"></oembed></figure>Čak ni Britney Spears nije ostala imuna na Edgarove čari pa je svoju turneju 2001/2002 nazvala “Dream Within a Dream Tour” po njegovoj pjesmi i u svoj nastup uklopila njegove stihove, a da dokažem da on nije bio inspiracija samo nekim tako mračnjacima i depresivcima, za kraj sam ostavila nešto veselo i slatko. U West End mjuziklu Snoopy!!! The Musical, kao i u animiranoj verziji, jedna od glazbenih numera se zove “Edgar Allan Poe” i u njoj se Lucy, Sally i Peppermint Patty boje da će ih učiteljica pitati nešto o Edgaru Allanu Poeu, o kome oni ne znaju baš ništa. Charlie Brown i Linus im pritom recitiraju činjenice o Poeu i naslove njegovih djela, s tim da su Linusove informacije točne a Charlie, naravno, samo uzvikuje gluposti. <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/i1hCuTK4gUY"></oembed></figure>Sada kada sam vas ostavila u ovom vedrom tonu mogu vas mirne duše pozdraviti do sljedećeg čitanja. Nadam se da vam je bilo zanimljivo, da ste otkrili nešto novo i da vas nisam previše zagnjavila.Do idućeg puta mi ostajte zdravi i veseli, čak i ako budete čitali Poea. Ako vas Poe ipak baci u bed, nakon toga pogledajte Snoopyja da se izravnate, možda pomogne.

Književno-glazbena čitanka #7: Edgar Allan Poe

Ako se ipak želite pripremiti i izbjeći šok od prenaglog dolaska Nove godine, sad je vrijeme da se bacite na čitanje knjiga u kojima taj dan zauzima važnu ulogu.Počet ću s laganicama da vas uljuljkam u lažni osjećaj sigurnosti i opuštenosti, pa počinjem s jednim klasikom chick-lita, počinje na prvi dan u godini, štoviše popisom novogodišnjih odluka. Riječ je, naravno, o <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=dnevnik+bridget+jones&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=771000285" target="_self">Dnevniku Bridget Jones</a> autorice Helen Fielding kojeg njena šašava, usamljena tridesetogodišnja junakinja piše cijelu jednu godinu, počevši od 1. siječnja jer svi znamo da je to dan s kojim će se naši životi drastično promijeniti na bolje a mi ćemo postati bolji, pametniji, mršaviji i sretniji.<blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Ako ste pak prelijeni za čitanje, uvijek možete pogledati film, uz uvjet da na popis novogodišnjih odluka svakako dodate da ćete početi čitati knjige. </div> </blockquote> Ako se brinete da nećete uspjeti ispuniti svoje novogodišnje odluke a usput se želite dobro nasmijati i opustiti, ovo je prava knjiga za vas. Naime, od svih svojih novogodišnjih odluka, Bridget je ispunila samo jednu, ali zbog toga nije nimalo nesretna. Ako ste pak prelijeni za čitanje, uvijek možete pogledati film, uz uvjet da na popis novogodišnjih odluka svakako dodate da ćete početi čitati knjige. <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Idu%c4%87e+godine+u+isto+vrijeme&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=995002680" target="_blank">Iduće godine u isto vrijeme </a>autorice Sophie Cousens romantična je priča o dvoje ljudi koji su rođeni u istoj bolnici na Novu godinu u razmaku od samo nekoliko minuta. No, Quinn je ipak bio prvi pa je osvojio novčanu nagradu kao prva beba rođena u Londonu te godine i time započeo svoj sretni niz. Za razliku od njega, za Minnie je to bio samo početak loše sreće i niza katastrofalnih rođendana. Nakon trideset godina oni se upoznaju na, pogodit ćete, novogodišnjoj zabavi i tu kreće romantična ljubavna priča koja će vas ugrijati u zimskim noćima. Ili tako barem kažu. Nick Hornby je pisac kojeg uvijek rado preporučujem, a uoči Nove godine je prava prilika za pročitati njegov izvrstan roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Du%c5%bei+put+do+dna&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=92000934" target="_blank">Duži put do dna</a>. To je knjiga na čijem se samom početku četiri glavna lika na Staru godinu slučajno susreću na krovu jedne zgrade, a razlog je prilično bizaran - svi su smatrali da je to idealan krov s kojeg će se te večeri baciti.Zahvaljujući tom susretu oni odlučuju ipak malo odgoditi svoje samoubojstvo te se počinju družiti i razgovarati o svojim životima i razlozima zbog kojih oni jesu ili nisu vrijedni življenja. Unatoč početnoj depresivnoj premisi ovo je izrazito zabavna i optimistična knjiga, savršena za početak godine. <blockquote class="object-right"> <div class="quote-content"> Nick Hornby je pisac kojeg uvijek rado preporučujem, a uoči Nove godine je prava prilika za pročitati njegov izvrstan roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Du%c5%bei+put+do+dna&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=92000934" target="_blank">Duži put do dna</a>. </div> </blockquote> <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Sve+zbog+jednog+dje%c4%8daka&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=48001531" target="_blank">Sve zbog jednog dječaka</a> je još jedan odličan roman Nicka Hornbya koji se bavi ozbiljnim temama na zabavan i topao način. Will je nezreo, ciničan i sebičan muškarac kojem je jedina briga vlastito zadovoljstvo, a poznanstvo s dječakom Marcusom započinje iz prilično groznih razloga - zaključio je da će glumeći samohranog oca puno lakše upoznati samohrane majke. Kako se važan dio radnje (upoznavanje te jedne fatalne žene koja će od njega napokon napraviti poštenog muškarca) odigrava na dočeku Nove godine, iskorištavam ovu priliku da preporučim i njega, jer romani ovog autora su kao topla, mekana dekica u koju se možete umotati u hladnim zimskim danima, a pritom su još i pametni. Za ljenjivce, tu je i sjajan film s uvijek nestašno šarmantnim Hughom Grantom u ulozi Willa.Pred nekih 15-ak godina Niccolo Ammaniti je bio iznimno čitan i popularan autor, i to s razlogom. Nažalost, kako u zadnje vrijeme nisu izašli neki njegovi novi naslovi, pomalo je pao u zaborav. Zato s guštom preporučujem njegovu zbirku priča <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=blato&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=11008076" target="_blank">Blato</a>, jer prva i najduža priča u toj zbirci odvija se upravo na Silvestrovo i Novu godinu. Kroz sirove tarantinovske kratke rezove pune crnog humora pratimo više likova koji se pripremaju za doček Nove godine. Naravno da se stvari ne odvijaju po planu i da slijedi niz bizarnih događaja, što nas kao čitatelje neopisivo zabavlja. Nevjerojatno ali istinito, ta je priča ekranizirana pa tako možete pogledati film “L’ultimo capodanno” iz 1998. u kojem glumi i predivna Monica Belucci. <blockquote class="object-full"> <div class="quote-content"> Ephraim Kishon je dugo bio jedan od omiljenih autora na ovim prostorima a u zadnje vrijeme je malo izašao iz mode, pa evo sjajne prilike da ga preporučim. </div> </blockquote> Još jedna zbirka priča koja u sebi krije i jednu novogodišnju je <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Kod+ku%c4%87e+je+najgore&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=5000301" target="_blank">Kod kuće je najgore</a>. Ephraim Kishon je dugo bio jedan od omiljenih autora na ovim prostorima a u zadnje vrijeme je malo izašao iz mode, pa evo sjajne prilike da ga preporučim. Sve su ove obiteljske priče urnebesno smiješne i tople, koliko god da vam je dan loš ove će ga priče sigurno popraviti! Priča Sretna Nova godina! Jedna je od onih koje su mi ostale u živom sjećanju i uvijek je se sjetim kada se spremam za nekakav malo “svečaniji” izlazak i nasmije me čak i 20 godina nakon što sam je pročitala. Sad kad to pišem dobivam želju ponoviti gradivo, jer Kishon je jedan i jedini! Prvi, najpoznatiji i vjerojatno najbolji roman Zadie Smith <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=bijeli+zubi&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=5007122" target="_blank">Bijeli zubi </a>počinje na prvi dan 1975. godine slično kao i Hornbyjev “Duži put do dna” - odlukom o samoubojstvu i odustajanjem od njega. Archie Jones, srednjovječni Englez, odlučuje se ugušiti ispušnim plinovima u autu jer ga je nakon trideset godina braka ostavila žena.No, njegov susjed mesar ga u tome osujeti tvrdeći da taj posjed nema dozvolu za samoubojstvo. Archie to shvaća kao prst sudbine i odlazi na novogodišnju zabavu na kojoj upoznaje Claru, svoju buduću drugu ženu. Ovo nije spoiler, ovo je samo uvod u dugačku, kompliciranu priču o dvije obitelji kroz nekoliko generacija i kontinenata. Jedna od tema ovog romana je i koliko nam slučajnosti mogu promijeniti život, pa je izvrsno novogodišnje štivo koje nas podsjeća da nikada ne znamo što nas čeka iza ugla. O jednoj malo manje sretnoj Novoj godini možete čitati u poznatoj Ibsenovoj drami <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Ku%c4%87a+lutaka&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=129001962" target="_blank">Kuća lutaka</a>. Svi smo je čitali za lektiru, ali ne škodi malo utvrditi gradivo - Nora i njen muž Torvald provode Božić razgovarajući o tome kako će sve biti bolje u Novoj godini, no kada ona dođe njihovi problemi su samo još veći - u svitanje prvog dana u godini Nora odlučuje napustiti svoju obitelj i započeti novi život. Ako mislite da je vama godina počela loše, sjetite se Torvalda i odmah će vam biti lakše.Roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Carol&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=370013835" target="_blank">Carol </a>autorice Patricije Highsmith je mali odmak od njenog klasičnog žanra psihološkog trilera, a radi se djelu inspiriranom njenim vlastitim susretom s fatanom plavušom u koju se instantno zaljubila. Dan nakon toga sudbonosnog susreta autorica je počela pisati roman ovaj kojeg je izdala 1952. godine pod pseudonimom Claire Morgan jer nije željela biti okarakterizirana kao autorica lezbijskih romana (hej, ipak su to bile pedesete).Dvije se žene u romanu susreću nešto prije Božića, a njihov se prvi poljubac odigrava na dočeku Nove godine, jer, realno, nema boljeg trenutka za prvi poljubac. Opet, onima koji su prelijeni pročitati knjigu bit će drago znati da mogu pogledati i film iz 2015. s Cate Blanchette i Rooney Marom u glavnim ulogama. <blockquote class="object-left"> <div class="quote-content"> Za ljubitelje krimića moram spomenuti sedmi slučaj doktorice Kay Scarpetta, junakinje forenzičkog serijala Patricije Cornwell. </div> </blockquote> Za ljubitelje krimića moram spomenuti sedmi slučaj doktorice Kay Scarpetta, junakinje forenzičkog serijala Patricije Cornwell. Roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Uzrok+smrti&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=1468000884" target="_blank">Uzrok smrti</a> počinje posljednjeg jutra stare godine, a čime drugim nego mrtvim tijelom čiju smrt treba istražiti. Ta će smrt biti samo uvod u globalnu zavjeru, terorizam i nuklearnu prijetnju, taman za napete novogodišnje praznike. Još jedan krimić započinje na Staru godinu, a to je prvi dio serijala Shetland Island autorice Ann Cleeves, <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=crni+gavrani&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=1209004906" target="_blank">Crni gavrani</a>. Usamljeni starac Magnus se na Staru godinu nada da će mu netko doći u posjet, iako je svjestan da je vjerojatnost za to mala. Ipak, posve neočekivano u posjet mu dolaze dvije djevojke iz susjedstva. Kada idućeg jutra bude pronađeno mrtvo tijelo jedne od njih, Magnus odmah postaje glavni osumnjičeni za njezino ubojstvo. Ovaj napeti triler odigrava se u zimskom ugođaju malog mjesta koje skriva svoje tajne usred surovih prirodnih ljepota izoliranog otoka. Toliko od mene za ovaj put, nadam se da ste ovdje pronašli nešto što ćete ususret Novoj godini poželjeti pročitati ili barem pogledati. Mogu reći da sam ja samu sebe potaknula na ponovno iščitavanje nekih od spomenutih naslova…

Stare i Nove godine sa stranica super knjiga: Duži put do dna, Kuća lutaka, Uzrok smrti...

Ovaj tekst je moj bijedni pokušaj da dokažem kako ipak jesam “cat person” pa makar tek iz druge ruke, evo toliko ih volim da ću sad napisati ogromni dugački tekst o mačkama u književnosti!Za početak idemo s onim očitim, onim što naprosto moram spomenuti, jer budimo realni, mačke su u naslovu, mačke su na naslovnici, mačke su glavni likovi ili pokretači radnje. James Bowen je bio ovisnik, beskućnik i ulični svirač u Londonu kad je pronašao ozlijeđenog mačka u nekom portunu i potrošio zadnji novčić da bi ga odveo veterinaru. Ozdravljeni je mačak potom usvojio Jamesa i oni su uskoro postali poznati tandem na Londonskim ulicama. U knjizi <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=20&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=20&amp;spv0=Fantasti%c4%8dni+ma%c4%8dak&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=432002676" target="_blank">Fantastični mačak Bob</a> Bowen je ispričao svoju priču o tome kako je u Bobu našao prijatelja i kako mu je to prijateljstvo pomoglo da okrene novu stranicu u životu. U njegovoj drugoj knjizi Svijet prema Bobu možete pročitati kako su im uspjeh prve knjige i film koji je po njoj snimljen omogućili da nesebično pomažu beskućnicima i napuštenim životinjama. Još jedan stvarni mačak je <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=20&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=20&amp;spv0=Dewey&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;xm0=1&amp;selectedId=19002231" target="_blank">Dewey </a>koji je od napuštenog mačića postao zaštitni znak lokalne knjižnice, glavni lik u knjizi koju je napisala knjižničarka Vicky Myron koja ga je pronašla smrznutog u kutiji za povrat knjiga. Dewey je poživio dugih 19 godina, a u knjizi možete pročitati o njegovim brojnim dogodovštinama kao i o životu same autorice i zbivanjima u njihovom gradiću u Iowi.Škotski biciklist Dean Nicholson je na cesti negdje između Bosne i Crne Gore pronašao napuštenu mačkicu koju je nazvao Nala. Njih su dvoje postali nerazdvojni sputnici na biciklističkim stazama širom Europe i Azije, a o njihovim avanturama možete pročitati u Nicholsonovoj knjizi <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Nalin+svijet&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=454023551" target="_blank">Nalin svijet</a>. Ako vam se ne da čitati knjigu, na njegovom Instagramu @1bike1world možete pogledati video njihovog susreta kao i brojne fotke i videe s njihovih putovanja.William Burroughs, jedan od najvažnijih pisaca beat-generacije, bio je veliki ljubitelj mačaka što je pokazao i u svojoj knjizi <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Ma%c4%8dka+iznutra&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=48005737" target="_blank">Mačka iznutra</a>. To je jedna malena intimna knjižica crtica o mačkama njegovog života, većinom o onima s kojima je živio 80-ih godina prošlog stoljeća u unajmljenoj kući u gradiću Lawrenceu u Kansasu i njegovim razmišljanjima o mačkama i njihovoj prirodi. Jedna zamjerka gospodinu Burroughsu jest što se čini da je njegova ljubav prema mačkama proporcionalna njegovom prijeziru prema psima. <div class="factbox factobox-full"> <div class="factbox-content"> Kad poljska mačka pronađe u čovjeku zaštitnika koji će je prihvatiti i od nje učiniti kućnu mačku, ona to pokušava ostvariti na jedan jedini način za koji zna: predući i umiljavajući se i mazeći se da bi privukla njegovu pažnju. Uviđam da je to iznimno dirljivo i pitam se kako sam ikada mogao pomisliti da to gnjavaža i gubljenje vremena. Sve se veze temelje na razmjeni, i svaka usluga ima svoju cijenu. Kad je mačka sigurna u svoju poziciju, kao što je Ruski sada, ona to mnogo manje pokazuje, baš kao što i treba.William Burroughs: Mačka iznutra </div> </div><a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Dalaj+Lamina+ma%c4%8dka&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=433001599" target="_blank">Dalaj Lamina mačka </a>(David Michie) je fikcionalna maca koja nam na duhovit način opisuje Dalaj Laminu svakodnevicu i približava budizam, meditaciju i sve što ide s tim. Internet mi kaže da iako ova konkretna maca nije stvarna, Dalaj Lama zaista voli mačke. Nekada je imao vlastite mačke, no u međuvremenu je zaključio da se imanje maca ne slaže s budističkim načelom nevezivanja, tako da ih sad štuje, malo i pomazi, počasti nekom poslasticom ali ih ipak ne vodi doma. Pošteno.Malena knjižica eseja autorice Irene Lukšić <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Klasici+ostavljeni+ma%c4%8dkama+%3a+poku%c5%a1aj+druga%c4%8dijega+%c4%8ditanja+knji%c5%beevnih+tekstova&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=433002743" target="_blank">Klasici ostavljeni mačkama : pokušaj drugačijega čitanja književnih tekstova</a> poigrava se prikazom mačaka u književnim djelima i dočarava duhovni život mačaka u dnevnoj sobi. Što mačke čitaju, kakve izložbe umjetničkih djela organiziraju, vježbe s literarnim djelima koje izvode kad ih nitko ne gleda kao i iskustva vlasnika mačaka, sve to možete pročitati na ovih stotinjak stranica. Plus kućne fotke nekih mačaka koje su bile dovoljno ljubazne da poziraju za ovu simpatičnu knjižicu. U memoarskoj knjizi <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Prona%c4%91i+ma%c4%8dku&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=370013589" target="_blank">Pronađi mačku </a>Peter Henisch priziva sjećanja na djetinjstvo u Beču 50-ih godina prošlog stoljeća a kroz njih se provlači motiv mačke, životinje koja ga prati kroz cijeli život.H. P. Lovecraft je bio veliki ljubitelj mačaka. Iako je u životu imao samo jednu, koristio je svaku priliku da nahrani sve ulične mačke koje bi mu se našle na putu. U čast mačkama napisao je i svoju kratku priču Mačke Uthara koju možete pronaći u zbirci <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Kroz+dveri+snova&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=521000663" target="_blank">Kroz dveri snova</a>. U toj nam priči bezimeni narator prepričava kako je gradu Utharu uveden zakon o zabrani ubijanja mačaka. Neću prepričavati cijelu priču, samo ću reći da su se mačke prilično gadno osvetile lokalnim mačkoubojicama. U nizu očitih izbora knjiga kada su mačke u pitanju moram spomenuti, naravno, <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=crni+ma%c4%8dak&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=901228561" target="_blank">Crnog mačka</a> Edgara Allana Poea. Nije to baš tipična topla priča o ljubavi čovjeka i mačke, već baš sušta suprotnost, mračna noćna mora o izopačenom čovjeku koji postupno sve više i više mrzi svog vjernog mačka Plutona, što završava bezumnim nasiljem. Svi smo je čitali za lektiru, ali i dalje se ježimo od nje.<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Moja+ma%c4%8dka+Jugoslavija&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=1384000890" target="_blank">Moja mačka Jugoslavija</a> prvijenac je Pajtima Statovcija, finskog autora porijeklom s Kosova. To je jedan vrlo neobičan roman koji progovara o bolnom imigrantskom iskustvu obitelji koja pred ratom s Kosova bježi u Finsku. Pripovjedači su naizmjenice majka Emina i Bekim, jedan od njezinih sinova koji nam pripovijedaju svoje životne priče, ali ono zbog čega je ova knjiga dospjela u ovaj tekst je mačka. Zapravo, u romanu se pojavljuju dvije mačke, jedan običan mali, umiljati mačić i jedna odrasla mačka/žena koja može biti prilično zbunjujuća. Je li mačka ili žena? Upoznao ju je u gay baru, nosi kapute i čizme, govori, studira, ima kandže i brkove, jede mačju hranu, ima mekano krzno ali i ljudsko obličje. Ni njena uloga u romanu mi nije bila posve jasna, kako se pojavi tako i nestane, da se nikad više ne spomene. Neobičan roman, vrlo čitljiv i zanimljiv, koliko i zbunjujuć. Roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Felidae&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=971211058" target="_blank">Felidae</a> njemačkog pisca turskog podrijetla Akifa Pirinccija također samim svojim naslovom daje do znanja da će nas uvesti u svijet mačaka, ovaj put kroz potragu za serijskim ubojicom kroz oči pripovjedača, mačka Francisa. On i njegov, po Francisovom mišljenju prilično nekompetentan čovjek sele se u novo susjedstvo gdje se cinični mačak odmah nađe u središtu krvavog pokolja lokalnih mačaka. Radi se o prilično mračnoj detektivskoj priči s elementima horrora i taman dovoljnom količinom humora da uravnoteži grozu koju povremeno izaziva. Ako ste osjetljivi na scene maltretiranja mačića, dva puta razmislite želite li pročitati ovu knjigu, ali ako mislite da će vaši srce i želudac to izdržati, čeka vas odlična priča. Jedina zamjerka s moje strane jest da su Frances i ostale mačke u ovom romanu malo previše ljudski za moj ukus.I u romanu <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Kafka+na+%c5%bealu&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=432006548" target="_blank">Kafka na žalu</a> autora Harukija Murakamija imamo uznemirujuću scenu maltretiranja mačića, pa budite upozoreni. Jedan od likova, gospodin Nakata, kao dijete je bio u komi iz koje se probudio kao olupina od čovjeka, nepismen, s kognitivnim problemima i bez ikakvih želja, ali i s jednom neobičnom sposobnošću - može razgovarati s mačkama. On tu svoju sposobnost pretvara u dodatni izvor prihoda, a to je pronalaženje nestalih mačaka. Istražujući nestanak mačke Gome, kroz razgovor s lokalnim mačkama otkriva da čudnovati gospodin Johnie Walker koji izgleda točno kao onaj gospodin na boci iste (ne pitajte, u knjizi to nekako ima smisla) hvata mačke lutalice, jede im srca i reže glave. Ako možete pregrmjeti ovu užasnu scenu, svakako preporučujem ovaj roman. Evo, ja ga baš čitam po treći put. Došao je i taj neizbježni trenutak u kojem ja spominjem gospodina Stephena Kinga, sigurna sam da ste iznenađeni tim dramatičnim obratom. Na početku njegovog romana <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Groblje+ku%c4%87nih+ljubimaca&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=433005018" target="_blank">Groblje kućnih ljubimaca </a>mačak Winston Churchill od milja zvani Church je mazasti razigrani mačak, voljeni ljubimac obitelji Creed. No, kada ga pokupi kamion, Louis, otac obitelji, ga uz instrukcije susjeda Juda koji očito zna nešto što oni ne znaju zakopa na prastarom groblju onkraj groblja kućnih ljubimaca. Naravno da je to groblje ukleto indijansko groblje, ništa drugo nismo niti očekivali, te se Church za koji dan vraća, živ i … pa ne baš zdrav. U početku Louis pomisli da je zakopao krivog mačka, ali uskoro primjećuje da se Church neobično ponaša, da je nespretan, usporen, tup i da grozno smrdi. Njegova kćerkica Ellie, koja ga je prije obožavala, više se ne želi igrati s njime i cijela ga obitelj počinje izbjegavati. Osim svega toga, Church je postao nasilan, počeo ubijati ptičice i njihova tijela ostavljati posvuda po kući. Po ovom opisu, zvuči kao mrzovoljni osamnaestogodišnji mačak moje prijateljice, no on je ipak još uvijek živ, a Church je očito postao nemrtav i zao. Ako želite nježnu i toplu priču o ljubavi čovjeka i mačke, ovo definitivno nije knjiga za vas. U Bulgakovljevu romanu <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Majstor+i+Margarita&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=86015518" target="_blank">Majstor i Margarita</a> Sotona sa svojom pratnjom dolazi u Moskvu tridesetih godina prošlog stoljeća. Jedan od njegove ekipe je ogromni demonski crni mačak Behemoth koji govori, hoda na dvije noge, voli pištolje, igrati šah i piti votku. Poznat je po svom sarkazmu i crnom humoru, stalno valja neke neukusne šale i pošalice zbog kojih od Margarite često dobije flisku po glavi. Dakle nije baš tipični mačak ali zvuči kao da bi bilo zgodno izaći s njim van u petak navečer.<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Zadnja+ku%c4%87a+u+Nepotrebnoj+ulici&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=432006317" target="_blank">Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici </a>autorice Catrione Ward je jedna izrazito neobična i mračna knjiga, a ovdje je spominjem zato jer je jedan od naratora mačka Olivia koja govori i najviše voli spavati i čitati Bibliju. Ostali naratori su muškarac s rupama u sjećanju, žena koja se još uvijek nada pronaći svoju davno nestalu sestru i tinejdžerka koja ne smije izlaziti iz kuće a ono što im je svima zajedničko jest da su vrlo nepouzdani i da sve što kažu treba uzeti sa zrnom soli.Jedna od poznatijih mački iz svijeta književnosti a i pop kulture općenito je velika prugasta ružičasto-ljubičasta Cerigradska mačka (Cheshire Cat) , lik iz jedne od najpoznatijih i najomiljenijih fantastičnih romana<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Alisa+u+zemlji+%c4%8dudesa&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=992000003" target="_self"> Alisa u zemlji čudesa </a>autora Lewisa Carrolla. Svima nam je dobro poznat njezin ogromni, pomalo psihotični zubati cerek u raznim crtanim i animiranim inkarnacijama. Ono što ste možda zaboravili je da je Alisa, prije nego što je upala u svijet čudesa, imala macu Dinu s kojom je provodila vrijeme u svom “običnom” svijetu, a koja joj je spavala na koljenima i kada se probudila na kraju priče.U priči Neila Gaimana <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=koralina&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=57000502" target="_blank">Koralina </a>po kojoj je 2009. godine snimljen i animirani film djevojčica Koralina tajanstvenim prolazom prelazi u zrcalni svijet, a crna joj je mačka suputnik u oba svijeta. U običnom je svijetu i mačka obična, no kako je u zrcalnom svijetu sve vrlo slično ali ipak poprilično “off”, tako je i mačka “pomaknuta” pa govori, što nam otkriva i da je prilično cinična. Neizbježna je paralela sa Alisinim svijetom s druge strane ogledala, samo je Koralinin zrcalni svijet još malo mračniji, jer je sve u njemu na prvi pogled malo bolje ali se vrlo brzo pokazuje kao zastrašujuć i opasan. U pokušaju bijega iz te noćne more i spašavanja svojih roditelja koje je zarobila njena zla lažna majka, crna joj je mačka jedini suputnik, savjetnik i pomagač. Nakon povratka u “obični” svijet, i cinična pričajuća mačka je opet obična crna mazna maca. Jedan od meni dražih prikaza mačaka u znanstvenoj fantastici možete pronaći u kratkom romanu Roberta A. Heinleina <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Vrata+u+ljeto&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=951207059" target="_blank">Vrata u ljeto</a>. Mačak se zove Petronij Posrednik (Petronius the Arbiter) odmilja zvan Pete i budimo realni, vrlo je važan lik koji oblikuje život glavnog junaka Dana. On je običan mačak, ne govori, ne hoda na dvije noge i ne nosi polucilindar, ali Pete voli i razumije Dana i priskače mu u pomoć na svoj mačji način kad god je to potrebno.On mrzi snijeg, voli sok od đumbira i može biti vrlo opasan kad nije dobre volje. Danova zaručnica mrzi Petea, a ni Pete nju baš ne ljubi, što je već u startu trebalo biti jasno upozorenje da je ona grozna osoba. Naravno da je Pete bio puno bolji detektor od Dana, pa se na kraju i pokazalo da ona stvarno i jest užasna osoba. Uglavnom, Pete je jedan totalno kul mačak s karakterom i glavni razlog zbog kojeg sam odlučila ponovno pročitati ovu knjižicu. <div class="factbox factobox-full"> <div class="factbox-content"> “Ljubav prema mačkama je vrlo teško odglumiti dotičnim stvorenjima. Postoje mačkasti ljudi i oni drugi, koji vjerojatno čine većinu i ne mogu razumjeti mačku kao bezopasno stvorenje. Ako se iz bilo kojeg razloga pokušavaju pretvarati, to se odmah vidi, jer nemaju osjećaj kako treba postupati s njima, a protokol s mačkama je točnije definiran nego u diplomaciji.Zasnovan je na samopoštovanju i uzajamnom razumijevanju i ima određenu dozu latinoameričkog dignidad de hombre koji se koristi samo na vlastitu odgovornost.Mačke nemaju smisao za humor, imaju jako napuhano mišljenje o sebi i vrlo su osjetljive. Ako bi me netko pitao zašto se ljudi općenito trude oko mačaka ne bih im znao reći neki suvisli razlog. Lakše bi nekom tke ne voli sireve objasnio zašto treba probati Limburger. Međutim, savršeno razumijem mandarina koji odsijeca skupo ukrašeni rukav zato što je na njemu spavala mačka.” Robert A. Heinlein: Vrata u ljeto </div> </div>Za kraj ću samo napomenuti da, vjerovali vi to ili ne, u SF klasiku Fredericka Pohla <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Dolaze+kvantne+ma%c4%8dke&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=931203053" target="_blank">Dolaze kvantne mačke</a>, uopće nema mačaka, ni kvantnih ni običnih. Tako da znate, tu knjigu možete čitati iz raznih razloga, ali ljubav prema mačkama nije jedan od njih. Naravno da postoji još mnoštvo književnih djela koje bih mogla spomenuti u ovom kontekstu, no čini mi se da je ovo i više nego dovoljno za kvalitetni čitanac s mačkom u krilu. Ili bez mačke, to je isto u redu.

Književne poslastice za mačkoljupce i one koji to tek žele postati

Kada sam prvi put čitala pozamašnu romančinu Donne Tartt s naslovom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Tajna+povijest&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=215002013" target="_blank">Tajna povijest</a> nisam znala da je ta knjiga utrla put novom književnom podžanru koji se naziva dark academia ilitiga mračna akademija. Neka konkretna definicija ovog podžanra zapravo i ne postoji, ali neke od njegovih karakteristika su više ili manje općeprihvaćene, iako i dalje prilično fluidne.<blockquote class="object-left"> <div class="quote-content"> Važna je i pomalo gotička atmosfera, radnja se često događa u jesen uz opalo lišće, kišu i maglu, likovi često promišljaju mračne i teške teme poput egzistencijalizma, okultizma, života i smrti, često su opsesivni i tajanstveni. </div> </blockquote> Radnja se obično odvija na nekom elitnom sveučilištu ili internatu, često na istočnoj obali SAD-a ili maglovitim engleskim brežuljcima, glavni likovi uglavnom studiraju klasične jezike, književnost, filozofiju ili nešto slično što obično povezujemo s prašnjavim, starim knjigama, polumračnim knjižnicama obloženim mahagonijem i beskrajnim lamentacijama o dotičnoj temi. Uglavnom se radi o skupini koja svojim ponašanjem, boemskim načinom života i estetikom koja priziva neka prošla vremena odskače od ostalih studenata. Oni su iz bogatih, starih obitelji (ili barem žele da ostali misle da je to tako) iznimno posvećeni svojim izučavanjima klasika, uronjeni u Shakespeara, Homera i Sokrata, suvereno vladaju latinskim i starogrčkim ali ipak imaju vremena odavati se drogama, alkoholu i promiskuitetu. Važna je i pomalo gotička atmosfera, radnja se često događa u jesen uz opalo lišće, kišu i maglu, likovi često promišljaju mračne i teške teme poput egzistencijalizma, okultizma, života i smrti, često su opsesivni i tajanstveni. I naravno, tu je ubojstvo da zavrti radnju. Kao djelo koje je utemeljilo podžanr, Tajna povijest sadrži sve ove elemente. Grupica ekscentričnih studenata na elitnom koledžu u Vermontu, gdje je vrijeme često kišno i maglovito, studira starogrčki pod paskom tajanstvenog, ekscentričnog, briljantnog i karizmatičnog profesora. Tu su i ubojstvo i mračne tajne koje se potom polako, ali stvarno polako počinju odmotavati. Nekoliko godina nakon što sam pročitala Tajnu povijest i kada mi je ona već postala prilično maglovita u sjećanju, počela sam čitati serijal trilera autorice Tane French. Prvi dio pod naslovom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=U+%c5%a1umi&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=433001503" target="_blank">U šumi </a>nije važan za ovu temu, kao ni treći (<a href="/s" target="_blank">Vjerno susjedstvo</a>) koji su oba prevedena na hrvatski jezik i možete ih pronaći na našim policama. Ono što želim spomenuti je drugi dio serijala, The Likeness, kojeg je hrvatski izdavač iz nekog razloga odlučio preskočiti, a koji je klasičan, školski primjer ovog žanra. Čitajući ovaj roman, obuzeo me neobičan osjećaj prepoznavanja, kao da sam tu knjigu već čitala, iako sam bila posve sigurna da nisam.Kada sam krenula istraživati i čitati recenzije, shvatila sam da je ono na što me neodoljivo podsjećaju atmosfera, akademsko ozračje, likovi i dinamika među njima, upravo Tajna povijest. Svi elementi su prisutni - bliska skupina snobovskih, ekscentričnih studenata, ubojstvo, komplicirani odnosi i tajne koje pomalo izranjaju u akademskom ozračju i prašnjavoj knjižnici na kampusu. Radnja se većim dijelom odvija na Trinity Collegeu u blizini Dublina. Grupica blisko povezanih studenata književnosti živi zajedno na starom vlastelinskom imanju u blizini i sve vrijeme provode zajedno gotovo se uopće ne miješajući s ostalim studentima. Kad jedna od njih bude brutalno ubijena, glavna junakinja, policijska inspektorica se infiltrira u grupu i pokušava otkriti tko je ubojica. Još jedan klasičan primjer žanra je triler <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Da+smo+zlikovci&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=432006703" target="_blank">Da smo zlikovci</a> britanske autorice M. L. Rio. Radnja se odvija na malom elitnom konzervatoriju u Illinoisu gdje skupina studenata studira dramu i izvodi isključivo Shakespearova djela. Svi dijelovi formule ovdje su prisutni - elitni koledž i blisko povezana skupina studenata koji su iznimno posvećeni svom studiju. Kad jedan od njih pogine pod sumnjivim okolnostima, postaje jasno da odnosi unutar skupine i nisu tako idilični kako se na početku činilo i klupko laži i intriga se počinje odmotavati. Zvuči poznato? Znam, i meni se povremeno čini da stalno pišem o istoj knjizi, ali unatoč tome sve su mi se zapravo prilično svidjele. <blockquote class="object-right"> <div class="quote-content"> Moram priznati da je skoro nisam uključila u ovaj tekst jer ne volim pisati negativne recenzije, ali to bi onda značilo da sam na čitanje ove knjige uzalud potrošila vrijeme koje mi nitko nikada neće vratiti. </div> </blockquote> Kao primjer podžanra često se spominje triler autora Alexa Michaelidesa <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Djeve+moraju+umrijeti&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=432006624" target="_blank">Djeve moraju umrijeti</a>. Radnja se odvija na koledžu St. Christopher u Cambridgeu, koji sav odiše daškom nekih prošlih vremena, gdje domari s polucilindrima na glavi pale plinske svjetiljke u predvečerje, a lagana izmaglica se izdiže s površine rijeke. Naravno, tu su i brutalna umorstva lijepih studentica, pripadnica elitne klike koja se okuplja oko karizmatičnog profesora koji predaje grčke tragedije. Svi elementi žanra su prisutni, no moram priznati da se ovaj roman ipak, po mom mišljenju, kvalitetom ni izdaleka nije približio do sada spomenutim naslovima. Za moj ukus je tu previše klišeja, neuvjerljivih likova i nezgrapnih dijaloga, jeftine psihologije i pretjeranih pokušaja naglašavanja atmosfere, baš kao da je autor odlučio na silu se ugurati u žanr. Okej knjiga za razbibrigu na plaži, ali ako očekujete nešto više mogli biste se razočarati. Moram priznati da je skoro nisam uključila u ovaj tekst jer ne volim pisati negativne recenzije, ali to bi onda značilo da sam na čitanje ove knjige uzalud potrošila vrijeme koje mi nitko nikada neće vratiti.<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Uvod+u+fiziku+katastrofe&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=63009162" target="_blank">Uvod u fiziku katastrofe</a> autorice Marishe Pessl još je jedan pozamašan roman kojeg se spominje kao primjer žanra dark academie,a jedna od najčešćih kritika čitatelja koje možete pročitati na Goodreadsu jest da je loša kopija Tajne povijesti. Kako sam ove dvije knjige pročitala jednu za drugom, moram reći da ses time uopće ne slažem i čitajući te recenzije stječem dojam da uopće nismo čitali iste knjige. Moj je dojam zapravo posve suprotan, nakon ovih nekoliko prije spomenutih “klonova” ovaj se roman baš izdvojio jedinstvenim stilom i glasom glavne junakinje i pripovjedačice Blue, usamljene, prepametne i prenačitane srednjoškolke. Razumijem da njen možda pomalo preforsirani intelektualizam, sulude metafore i usporedbe i korištenje brojnih referenci i fusnota nekome može ići na živce, ali meni je bila baš simpatična.Radnja se odvija u elitnoj privatnoj školi u Stocktonu u Sjevernoj Carolini gdje su se nakon godina neprestanog seljenja mlada Blue i njen otac, arogantni i briljantni akademik Gareth odlučili skrasiti na čak godinu dana, prije nego Blue krene studirati na Harvard. Blue uskoro upada u kliku Aristokrata, grupe srednjoškolaca koji se okupljaju oko karizmatične i tajanstvene profesorice Hannah (okej, da, kad to tako napišem onda vidim da zvuči pomalo formulaično, a kad dodam i da će Hannah završiti mrtva pod nerazjašnjenim okolnostima sama ću sebi iskopati rupu u koju ću upasti vičući “Ali, ne, stvarno, nije to rip-off Tajne povijesti, nijeeeeeeeee….”). Okej, možda radnja u nekim stvarima pomalo i podsjeća na Tajnu povijest, ali meni se zaista svidjela, čemu u prilog govori i činjenica da sam je tijekom godina pročitala čak tri puta. Srećom za mene, kratko pamtim pa mi je rasplet svaki put bio iznenađenje. U trileru autorice Ashley Winstead pod naslovom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=U+snovima+dr%c5%beim+no%c5%be&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=498000721" target="_blank">U snovima držim nož</a>, niti u jednom trenutku se ne pojavljuje nož, pa ako ste ljubitelj noževa znajte da ova knjiga neće zadovoljiti vaše apetite. Na naslovnici su umjesto noža škare, i ovaj put to nije varka, škare su doista bitan dio radnje tako da, ljubitelji škara navalite! Šalu na stranu, ovo je triler u kojem se glavna likica (ne želim je nazvati junakinjom jer ona to baš i nije) vraća na kampus elitnog sveučilišta na kojem je studirala. Povod je proslava deset godina diplome na kojem želi svima nabiti na nos kako je lijepa i uspješna, a na okupu se ponovno nalazi sedmorka iz istočne kuće, nekada blisko povezana i isprepletena skupina prijatelja koju je razdvojilo ubojstvo koje se dogodilo na zadnjoj godini studija. Ubijena je jedna od njih, Jessicina cimerica Heather i za njeno ubojstvo nitko nije uhićen niti osuđen. Isprepliće se nekoliko vremenskih kroz koje malo pomalo otkrivamo što se zapravo dogodilo kao i mnoge tajne koje skriva Sedmorka. Dakle, imamo elitno sveučilište, blisko povezanu kliku popularnih studenata, mnoštvo tajni i ubojstvo, što znači da su osnovni uvjeti žanra ispunjeni. Za punokrvnu dark academiu ipak nedostaje nekoliko elemenata - atmosfera nije tmurna, likovi su malo površniji i prozaičniji, nisu opsjednuti latinskim, starogrčkim ni Shakespeareom i ne nose tvid. <blockquote class="object-left"> <div class="quote-content"> Također, možda ste primijetili da u ovom tekstu nema čarobnjačkih škola i općenito ni traga fantastici, a to je zato jer oni zaslužuju svoj vlastiti, zasebni tekst kojeg možete nestrpljivo iščekivati a koji se već pomalo kuha. </div> </blockquote> Roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=The+Truants&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=729003815" target="_blank">The Truants</a> autorice Kate Weinberg nije preveden na hrvatski, ali je na našim policama možete pronaći u engleskom izvorniku. To je još jedan rasni primjerak dark academie koji ispunjava većinu kućica - kampus sveučilišta u Engleskoj, usko povezana grupica studenata opčaranih karizmatičnom i tajanstvenom profesoricom književnosti, ljubavni trokuti (ili četverokuti?), smrt pod nejasnim okolnostima (umorstvo?), tajne, tajne, tajne koje se spooooooro odmooootaaaaavaaaaju.Svi se slažu oko toga ga je profesorica Lorna naprosto briljantna i studenti dolaze upisati se na to sveučilište samo da bi imali priliku slušati njezina predavanja. No, kad sam kao čitateljica dobila priliku virnuti u njezinu predavaonu i uhvatiti dio predavanja, dobila sam uvid u plitka i prvoloptaška promišljanja o Agathi Christie koja bi nam trebala pokazati koliko je Lorna zaista nevjerojatno intelektualno potkovana i genijalna. Ma nemojte me krivo shvatiti, knjiga uopće nije loša, samo što sam nakon nekoliko toliko sličnih romana sklona cjepidlačenju. Zapravo sam se tokom čitanja pomalo živcirala zbog nekih smjerova u kojima je priča otišla pitajući se kakve sad to veze ima s bilo čime, no rasplet je pokazao da su svi ti naoko nebitni događaji ipak imali smisla. Roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Engleby&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=1163000775" target="_blank">Engleby</a> autora Sebastiana Faulksa granično možemo uključiti u ovu priču ali on ispada iz “kalupa”. Za početak, pripovjedač, mladi student Mike Engleby koji pohađa koledž na Cambridgeu nema nikakvu kliku. On je vrlo inteligentan i obrazovan, no iznimno socijalno neprilagođen, bez bliskih prijatelja i sklon većinu vremena provoditi sam. On nam pripovijeda o sebi i svom životu, prisjeća se svoje loše obiteljske situacije, boravka u internatu gdje je bio žrtva sustavnog zlostavljanja, izlaže svoja (uglavnom vrlo kritička) razmišljanja o glazbi, književnosti, politici i općenito svemu što ga okružuje.Taj njegov distancirani i pomalo snobovski glas me podsjetio na Patricka Batemana, samo malo manje psihotičnog, pa bi mu možda nadimak mogao biti Britanski psiho. Što dublje uranjamo u priču, sve jasnije postaje koliko je zapravo Engleby nepouzdan kao pripovjedač i koliko nam toga prešućuje (a čini se i samom sebi). Pratimo i njegovu opsjednutost lijepom studenticom Jennifer s kojom ima vrlo malo stvarnih kontakata iako kroz svoj monolog insinuira da među njima postoji nešto više. Kad Jennifer iznenada nestaje bez traga Engleby postaje sumnjiv policiji koja ga ispituje i pretražuje mu sobu, no ne nalaze ništa. Drugi dio romana nas vodi u Englebyjev odrasli život pa prestaje biti akademski ali postaje progresivno sve više mračan kako počinjemo otkrivati što nam je naš pripovjedač sve prešutio. Naravno da naslova koji bi se mogli uklopiti u ovu temu ima još, ali za sada će ovo biti dosta jer sam se već pomalo umorila od silne mračne akademije. Također, možda ste primijetili da u ovom tekstu nema čarobnjačkih škola i općenito ni traga fantastici, a to je zato jer oni zaslužuju svoj vlastiti, zasebni tekst kojeg možete nestrpljivo iščekivati a koji se već pomalo kuha. Stay tuned!

Dark academia: uzbudljiv žanr inspiriran "Tajnom poviješću"

Znate onaj sladak osjećaj čitanja neke fora knjige čija radnja se odvija i u knjižnici? Ovo je tekst o njima...

<div class="factbox factobox-full"> <div class="factbox-content"> &quot;When all else fails, give up and go to the library&quot; Stephen King </div> </div>Knjižničari i knjižnice. Knjižničar bez knjižnice kao puž bez kućice. Knjižnica bez knjižničara kao... hm... kućica bez puža.Knjižničare obično viđate u knjižnici za pultom ili među policama, s naramcima knjiga u rukama. Možda vas poprijeko gledaju kad preglasno razgovarate ili vratite knjigu s kolutom od kave na koricama, možda vam preporuče dobru knjigu, iskopaju kvalitetnu literaturu za seminar. Neki su vam simpatični, a neki možda i ne. Hej, pa i mi smo ljudi od krvi i mesa, i ima nas svakakvih.Nekima ste vi simpatični, a nekima možda i ne.A knjižnice... Njih isto ima svakakvih. Malih i velikih, svijetlih i mračnih, starih i novih, dječjih i onih za odrasle... U nekima vam je lijepo, u nekima možda ne. One nisu od krvi i mesa, ali oprostit ćete im njihove sitne mane jer ipak njima upravljaju ljudi koji to jesu.No, ovaj put nije riječ o tim knjižničarima i knjižnicama, već o onima koje su izmaštali oni koji vole knjige skoro isto koliko i knjižničari, a to su pisci.Jorge Luis Borges vjerojatno je najpoznatiji pisac među knjižničarima (ili knjižničar među piscima), a njegova priča „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=babilonska+biblioteka&amp;selectedId=5003571" target="_blank">Babilonska knjižnica</a>“ opisuje svemir kao beskonačan labirint prostorija u kojima se nalazi beskonačno mnogo knjiga, od kojih su neke „istinite“, a sve ostale su njihove varijacije koje se mogu razlikovati od njih u jednom zarezu ili pak u svemu osim jednom zarezu. U svakom slučaju knjižnica u kojoj ne bi bilo lako raditi.Borgesova „Babilonska knjižnica“ bila je ispiracija i knjižnici iz romana Umberta Eca „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Ime+ru%C5%BEe&amp;selectedId=66000795" target="_blank">Ime ruže</a>“, pa se tako i njen slijepi knjižničar zove Jorge iz Burgosa. Jorge nije baš idealan knjižničar jer svoj posao čuvara knjiga i znanja koje se u njima nalazi on pretvara u opsesiju koja će dovesti do dramatičnih posljedica. U Jorgeovoj knjižnici također ne bi bilo lako raditi, iako bi rad s korisnicima bio sveden na minimum.Knjižnice su pune danas već zaboravljenih knjiga (pa i onih nikad pročitanih), a u romanu „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Sjena+vjetra&amp;selectedId=755002501" target="_blank">Sjena vjetra</a>“ Carlosa Ruisa Zafona kulisa u kojoj će se radnja zakotrljati upravo je ogromna oronula knjižnica zvana Groblje zaboravljenih knjiga. Neobična knjižnica ima i neobično pravilo, a to je da je korisniku dopušteno izabrati samo jedan svezak koji će čuvati i štititi do kraja svog života. Čuvanje jedne knjige zvuči kao prilično jednostavan zadatak, osim ako se Nepoznati Netko ne okomi na vašu knjigu-štićenicu. Tada stvari postaju zanimljive, jezive i opasne.Čini se da i Haruki Murakami voli knjižnice jer se one u ovom ili onom obliku pojavljuju u više njegovih romana. U romanu „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Tvrdo+kuhana+zemlja+%C4%8Duda+i+kraj+svijeta&amp;selectedId=301001114" target="_blank">Tvrdo kuhana zemlja čuda i kraj svijeta</a>“ radnja se odvija parelelno u našem svijetu i u snolikom svijetu u piščevoj podsvijesti, a upravo u tom snolikom svijetu nalazi se i snolika knjižnica, u kojoj knjige zamjenjuju lubanje jednoroga iz kojih se čitaju snovi. Kako je riječ o snolikom svijetu, tako i tamošnja knjižničarka može, baš kao u najljepšim snovima, jesti koliko i što želi bez da se udeblja. Važnu ulogu knjižnica i njen pripadajući transrodni knjižničar/knjižničarka igraju i u njegovu romanu „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Murakami%2c+Haruki&amp;selectedId=145001422" target="_blank">Kafka na žalu</a>“ jer glavnom liku, odbjeglom dječaku Kafki, pruža hranu, krov nad glavom, posao (knjižničara), kao i prijeko potreban glas razuma... kao i pokoju dobru preporuku.Knjižnica čarobnjačke škole Hogwarts iz<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=harry+potter" target="_blank"> serijala knjiga o Harryju Potter</a>u definitivno je knjižnica kakvu bi mnogi od nas rado posjetili. Jer, budimo realni, bilo koja knjižnica s odjelom za zmajeve knjižnica je koju vrijedi posjetiti! No ipak, treba pripaziti, jer u neke dijelove ove knjižnice pristup nije dopušten, i tko zna što bi vam se moglo dogoditi ako ne poštujete ograničenja. Nad knjižnicom i desetcima tisuća knjiga o svemu i svačemu – od nevidljivosti, preko raznih čudovišta do čarobnih napitaka - bdije stroga knjižničarka Pince i ako niste prebučni i ne unosite hranu u knjižnicu, slobodno možete prelistati koju god knjigu poželite.Knjižnica puna knjiga o magiji jest i ona u Neviđenom sveučilištu u Ank-Svinjogoju iz serijala romana o<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;action=search&amp;searchById=10&amp;xm0=1&amp;spid0=10&amp;spv0=Pratchett%2c+Terry" target="_blank"> Svijetu Diska Terryja Pratchetta</a>. Neobična knjižnica zahtijeva i neobičnog knjižničara, u ovom slučaju čovjeka koji se radi lakšeg penjanja po visokim policama vrlo pragmatično pretvorio u orangutana. Osim standardnog knjižničarskog posla, on se kreće i K-prostorom ili „knjižničkim prostorom“ (dakle, nema veze s Konzumom), izvandimenzionalnim prostorom koji povezuje sve knjižnice. Orangutan ili ne, neumoljivo zahtijeva tišinu i da se knjige vraćaju na vrijeme. U protivnom, imat ćete izravnog posla s njim.Izravnog posla definitivno ne želite imati s Knjižničkim policajcem, glavnim likom istoimene priče iz zbirke „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=%C4%8Cetiri+iza+pono%C4%87i&amp;selectedId=960703060" target="_blank">Četiri iza ponoći</a>“ Stephena Kinga, kao ni s njegovom šeficom, knjižničarkom Adelijom. Njihova je knjižnica mjesto straha, osobito za malu djecu, a kašnjenje s vraćanjem knjige neće završiti opomenom, zakasninom ni jezikovom juhom, već nečim mnogo, mnogo groznijim. Stephen King vjerojatno je jedini pisac koji bi inspiraciju za mračnu priču našao čak i u dječjoj knjižnici (i zato ga volimo). No, možete mirno spavati, Gradska knjižnica Rijeka ipak nema svog policajca. Za sada. Zato vraćajte knjige na vrijeme i sve će biti u redu.Knjižničar Mike jedan je od glavnih likova i u Kingovu romanu „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Ono&amp;selectedId=129003471" target="_blank">Ono</a>“ (znate o kojem pričamo, onom s klaunom koji terorizira grad Derry, a osobito voli malu djecu). Knjižnica u Derryju pak velika je i lijepa i u njoj su odjel za djecu i odjel za odrasle povezani staklenim tunelom, što je – priznat ćete – stvarno cool. Ipak, kako stvari u Derryju nisu onakve kakvima se čine i kako zlo viri iz svakog prikrajka, tako će i lijepa knjižnica postati bojno polje. Dakle, Derry izbjegavajte u širokom luku (ne i roman „Ono“), pa makar i nikad ne vidjeli taj cool stakleni tunel.Glavni lik romana „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Nevidljivo&amp;selectedId=429001966" target="_blank">Nevidljivo</a>“ Paula Austera (po nekima, radi se o njegovom najboljem romanu) studira književnost, a također radi i kao pomoćnik u knjižnici na sveučilištu Columbia. Očito je da gospodin nije idealni materijal za knjižničara jer se u toj knjižnici, koju on zove „Dvorac zijevanja“, on nasmrt dosađuje, nosi knjige gore-dolje, čeka zahtjeve za knjigama i fantazira o seksu s filmskim zvijezdama svog vremena (godina je 1967.) i, khm, samozadovoljava se u muškom toaletu. Definitivno loš, loš, loš materijal za knjižničara.Alan Bennet pak u romanu „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Suverena+%C4%8Ditateljica&amp;selectedId=429001761" target="_blank">Suverena čitateljica</a>“ donosi nam priču u kojoj slučajni posjet putujućoj knjižnici u furgonu (engleski bibliobus!) englesku kraljicu pretvara u strastvenu čitateljicu (dakle, savršeno realan scenarij). Ako odvojite sat-dva za ovu malenu knjižicu, otkrit ćete da vam čitanje može stvoriti kojekakve probleme kad ste engleska kraljica.Zoran Živković na našim je prostorima poznat kao pravi guru znanstvene fantastike, a također je i vrlo uspješan pisac. Njegova zbirka priča, naslovljena „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=biblioteka+zoran&amp;selectedId=13003264" target="_blank">Biblioteka</a>“, donosi nam razne vrste „pomaknutih“ knjižnica, kao što je virtualna knjižnica koja sadrži sve knjige – one napisane i one koje će tek biti napisane, zatim kućna biblioteka koja se sastoji od sve većeg broja tomova Svjetske književnosti koje se neobjašnjivo pojavljuju u poštanskom sandučiću glavnog junaka, noćna biblioteka u kojoj se čuvaju knjige života svih ljudi koji su ikad živjeli, kao i verziju pakla u kojoj proklete duše bivaju osuđene da za vijeke vjekova – čitaju. Kako se ipak radi o paklu, izbor literature unaprijed je zadan, a služi da prokletu dušu pročisti (naš glavni junak mora čitati pastorale i idile... uh. Stvarno paklena kazna).Vicky Myron pak u romanu „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Dewey&amp;selectedId=19002231" target="_blank">Dewey</a>“ donosi nam istinitu, autobiografsku priču o samohranoj majci koja se nakon obiteljskih tragedija suočava s izazovom kako kao glavna knjižničarka pomoći podizanju crne atmosfere u malom gradiću u Iowi koji je izgubljen u prostoru i kriznom vremenu. Pritom će joj pomoći mačak kojeg pronalazi u sandučiću za povrat knjiga, a koji postaje knjižnični mačak, maskota, prijatelj i utjeha knjižničnim korisnicima, a o njemu je čak snimljen i dokumentarac. Mislite li da su mačke i knjižnice dobra kombinacija? Mačke i knjige sigurno jesu, osobito kad se u igri nađe i šalica toplog čaja u zimskoj večeri.Ray Bradbury u svom kultnom distopijskom romanu „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Fahrenheit+451&amp;selectedId=970918052" target="_blank">Fahrenheit 451</a>“ predstavlja nam svijet u kojem su knjige zakonom zabranjene i sistematski ih uništavaju – vatrogasci, a knjižnice su davno ukinute, ali preživljavaju... pardon, rekli ste mi da vam ne otkrivam radnju unaprijed? U redu, u redu, tu ćemo stati, ali ćemo samo reći da su knjige i knjižnice mnogo više od hrpe papira. Bradburyjev roman danas zvuči kao zloslutno proročanstvo, osobito ako uzmemo u obzir da su posljednjih nekoliko godina u Velikoj Britaniji mnoge knjižnice zatvorene „zbog nedostatka sredstava“ (klasična isprika onih koji ne znaju gledati dalje od svog nosa).Svuda pođi, kući dođi! Za kraj ćemo spomenuti roman jedne domaće autorice. Radi se o romanu „<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Major+Tom&amp;selectedId=370009237" target="_blank">Major Tom</a>“ Karmele Špoljarić. Ljubitelji Davida Bowieja prepoznat će naslov, što je nadimak jednog od likova u tajanstvenom romanu unutar romana koji netko šalje knjižničaru Benjaminu. Benjamin nije baš uzoran knjižničar – obuzet je svojim projektom pisanja beskonačne knjige (opet tragovi našeg starog prijatelja Borgesa), kontakt s ljudima svodi na minimum i općenito voli da ga se ne dira previše. Sve će se promijeniti kad mu u knjižnicu jednog dana ušeće lijepa plavuša, a na mail mu počnu stizati dijelovi tajanstvenog rukopisa koji će ga uvući u slijed neobičnih i tragičnih događaja koji će ga od pasivnog antijunaka postupno pretvoriti u pravog hrabrog junaka.Eto, tko o čemu, knjižničarka o knjižnicama. Nadam se da će vas ove preporuke navesti da posegnete za nekom od ovih knjiga i da će vam se pročitano svidjeti. Vidimo se, a gdje nego u vašoj i našoj - Knjižnici!

Od horora do trilera: Knjižnice kao omiljeni spisateljski motiv

Novoosnovani čitateljski klubovi Moljci i Zoomeri svoju su prvu raspravu o pročitanoj knjizi održali na samu Noć knjige u četvrtak, 23. travnja. Oba su mlada kluba za zadatak imala pročitati knjigu &quot;Groznica u zoru&quot; mađarskog autora Pétera Gárdosa.Gárdos, koji inače nije pisac već redatelj, knjigu je napisao kao posvetu svojim roditeljima koji su, preživjevši holokaust, svoju ljubav započevši dopisivajući se dok su se oporavljali daleko od doma, u Švedskoj. Autoru je majka pokazala pisma tek nakon očeve smrti te mu ispričala nevjerojatnu priču o njihovom upoznavanju, a on ju je odlučio pretočiti u književno djelo, a 2015, je snimio i istoimeni film.U nastavku možete pogledati kratki intervju s autorom o knjizi: <figure class="media"><oembed url="https://www.youtube.com/embed/nTbsdTMPxCg"></oembed></figure>Nakon proživljenih užasa, teško bolestan i s liječničkom prognozom da mu je preostalo šest mjeseci života, dvadesetpetogodišnji Miklós se odlučuje oženiti. Pošto u švedskom sanatoriju u kojem boravi baš i nema mogućnosti upoznati djevojke, on pronalazi popis svih mađarskih djevojaka koje se oporavljaju u Švedskoj, njih 117 i svakoj od njih pošalje pismo. Jedna od djevojaka je Lili, s kojom dopisivanje postane ozbiljno i učestalo i prerasta u pravu ljubav. <div class="factbox factobox-left"> <div class="factbox-content"> Čitateljski klubovi: Moljci i ZoomeriPročitana knjiga: Groznica u zoruAutor: Péter GárdosDatum rasprave: 23. 4. 2020. </div> </div>Moljcima se knjiga uglavnom jako svidjela, a Zoomerima možda nešto malo manje, čini se da u njihovim redovima ima malo manje romantičara. No sve u svemu, knjiga je uglavnom naišla na pozitivne reakcije.Većina je fascinirana nevjerojatnošću priče, opći je dojam da bismo, da se ne radi o istinitoj priči, pomislili da si je autor malo previše dao mašti na volju i da priča nije previše realna. Taj optimizam priče naišao je na podijeljene osjećaje, oni malo romantičniji su zadovoljni krajem, dok su oni manje skloni romantici očekivali neki preokret koji će knjigu završiti u manje sretnom tonu. Također, neki od nas su poželjeli da kraj nije bio tako nagao, već da se knjiga nastavila još malo dalje u njihov život u Budimpešti, zanima nas kako je njihov život tekao nakon povratka u domovinu i zasnivanja zajedničkog života. Posebno nas zanima što je nakon svega bilo s Judith! <figure class="image"><img src="/uploads/citat_202812_185533e2bf.png" alt="čitat" class=" " width="800" height="261" /></figure> Većini se jako svidio element stvarnih pisama koja je autor uključio u sam tekst romana, a koja cijeloj priči daju autentičnost i u život prizivaju neka vremena koja su davno za nama, kada su se pisala pisma i dugo iščekivao odgovor. No, neki se baš zbog tog potpuno različitog načina života, razmišljanja i komuniciranja nisu mogli poistovjetiti s likovima. Ipak, većini se jako svidjela Mikloseva i Lilina želja za životom, čvrsta odluka da će živjeti i voljeti se i imati obitelj, da neće dopustiti da im život odredi tragedija koju su proživjeli. Ono što nas se posebno dojmilo je kombinacija humora i proživljene traume, kako iza duhovitih dijaloga i smiješnih situacija odjednom izviri stravično sjećanje od kojeg bi čovjek lako mogao sići s uma, koje nas podsjeti koliko su Miklos i Lili zapravo slomljeni. Time nam njihova odluka da žive i budu sretni ulijeva još više poštovanja i divljenja, jer za tako je nešto potrebno puno snage. I Moljci i Zoomeri knjizi su kao prosječnu ocjenu dali čvrstu četvorku.

"Groznica u zoru" Pétera Gárdosa: istinita priča o ljubavi nakon holokausta

Čitateljski osvrti 

magazin/citateljski-osvrti--c-14

Djeca su česti protagonisti romana i filmova strave, iz očitih razloga – razmišljaju na nekim drugim „valnim duljinama“ i s lakoćom grade svjetove mašte koje često stapaju s našim, „stvarnim“ svijetom. Neprilike nastupaju kada se u maštu, a potom i u stvarnost, useli netko nepozvan, netko s namjerom da ružičasto pretvori u crno... Djeca su tada često prepuštena sama sebi u borbi za uloge koje znaju biti jako velike.Roman Kristiana Novaka <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=%C4%8Drna+mati+zemla&amp;selectedId=331000119" target="_blank">„Črna mati zemla“</a> krenuo je zanimljivim paralelnim putem – stvarnost je u samom startu crna, jer glavnom junaku, dječaku Matiji, umire otac i Matija se pokušava suočiti s tim, pa i vratiti oca, pri čemu će se s njegovim životom ispreplesti međimurske legende, cijelo će selo u kojem živi početi otkrivati svoje ružno naličje, osmero će suseljana počiniti samoubojstvo, a sve to u vrijeme kad se velika crna sjena počela spuštati na mnogo života jer radi se o početku devedesetih godina dvadesetog stoljeća.Dobar dio romana napisan je međimurskim dijalektom (na kraju romana priložen je rječnik), što doprinosi autentičnosti i jednom specifičnom humoru – najčešće crnom, naravno.Tematika je teška, ali realizacija je vrlo dinamična i roman se i lako, i brzo, i s guštom čita jer je jednostavno – dobar.<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=%C4%8Drna+mati+zemla&amp;selectedId=331000119" target="_blank">Pronađite ga na policama. </a>

Kristian Novak: Črna mati zemla

Po našem guštu

magazin/po-nasem-gustu--c-28

Hit koji nije jednostavno &quot;uloviti&quot; na polici. S razlogom.

Ova bi knjiga mnogima mogla biti na popisu &quot;ljetne&quot; literature prvenstveno zbog svog obujma – ovakvu ciglu od knjige imate vremena čitati samo na godišnjem odmoru! I oni koji se odluče na tu avanturu, neće biti razočarani.Ovaj roman, za kojeg je autorica 2014. godine osvojila Pulitzerovu nagradu, govori o mnogo toga, ali prvenstveno o odrastanju i usamljenosti.Theo u terorističkom napadu na muzej Metropolitan izgubi majku, a on prolazi fizički neozlijeđen i sa sobom iz muzeja odnosi Češljugara, sliku neprocjenjive vrijednosti. On taj simbol svoje tuge i gubitka nosi sa sobom kroz adolescenciju u odraslu dob koju obilježavaju usamljenost i ovisnost o drogama.U ovoj knjizi naći ćete mnogo toga – filozofiju, povijest umjetnosti, Prousta, školske nasilnike, ruske narkodilere, nošenje s mentalnom bolešću, kako se tinejdžer osjeća kada prvi put proba LSD, čvrste veze koje povezuju ljude čitavog života, moć umjetnosti da promijeni ljudske živote, besmrtnost umjetničkog djela... Kako je to uvijek biti zaljubljen u pogrešnu osobu...Iako je većinu radnje romana slika Češljugar zamotana u papir, oblijepljena ljepljivom trakom i sakrivena, ona je neobično važna za Thea i smjer u kojem se njegov život kreće. Ona obilježava cijeli njegov život i sve njegove misli. Ona je stalno prisutna. To je neprocjenjivo vrijedna slika flamanskog umjetnika Carela Fabritiusa iz 1654. godine, većina čijih je ostalih djela nestala u požaru. U ovoj knjizi ipak nije riječ o tom umjetniku ni o toj slici, ono što je važno je način na koji ona utječe na likove i njihove živote.Onima koji se ne uplaše njene voluminoznosti, ova će knjiga pružiti prilično.<h4>Pronađite knjigu<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=%C4%8Deljugar&amp;selectedId=167002585" target="_blank"> Češljugar na našim policama</a>.</h4>

Donna Tartt: Češljugar

Teško je ovaj roman smjestiti u neki žanrovski kalup - njegova atmosfera pomalo podsjeća na gotičke horor priče, ali u njoj nema ništa nadnaravno. Svo Zlo koje se kroz njega provlači izvor ima u ljudima i njihovim djelima. U nekim trenucima čini se kao da čitamo detektivski roman, u drugima pak nalikuje na špijunski roman, a nećemo biti zakinuti ni za ljubavnu priču.Narator priče je siromašan mladić iz Lisabona koji, ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća, odlazi na udaljeno imanje raditi kao tajnik jednog tajanstvenog gospodina ne bi li prehranio svoju majku i mlađu sestru. Čime se tajanstveni gospodin točno bavi nije baš jasno, ali čudna noćna događanja, neobični klijenti i ozračje tajnovitosti daju naslutiti da ti poslovi nisu niti legalni niti bezazleni.Na imanju povremeno boravi i njegovo troje unučadi od kojih je jedna lijepa mlada djevojka u koju se naš junak beznadno zaljubljuje.Stil pisanja je vrlo lagan i pitak, no nikako banalan. Kroz djelo se provlači mnogo književnih, političkih, psiholoških, filozofskih i povijesnih referenci i to na način koji nije niti zamoran, niti dosadan, niti pretenciozan.Više od ovoga neću otkriti, ali mogu vam obećati zanimljivo putovanje ukoliko se odlučite ljetne dane prikratiti ovom pričom.<h4>Pronađite <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=joao+tordo&amp;selectedId=454004662" target="_blank">Tri života</a> na našim policama. </h4>

Joao Tordo: Tri života

Da nije slavnog i meni osobno vrlo dragog autora Paula Austera, vjerojatno nikada ne bih čula za njegovu suprugu Siri. I to bi zaista bila velika šteta!Roman &quot;<a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;action=search&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=%C5%A1to+sam+volio&amp;selectedId=129006988" target="_blank">Što sam volio</a>&quot; meni je najljepše čitateljsko iznenađenje proteklog ljeta. Počela sam čitati bez ikakvih očekivanja, a dobila sam prekrasnu knjigu koju sam smjesta uvrstila na svoju &quot;favourites&quot; listu.Slojevita je to priča o umjetnosti, ljubavi, prijateljstvu, obitelji, lažima, gubitku... Prekrasno napisana, duboka, pametna, majstorski uvlači čitatelja u emotivni svijet svog naratora, ostarjelog povjesničara umjetnosti koji pripovijeda priču o svom prijateljstvu sa slikarom Billom i njegovom obitelji u razdoblju od 25 godina.Jedna od onih knjiga koje ću sigurno ponovno čitati još mnogo puta.

Siri Hustvedt: Što sam volio

Zafon je još jednom ispleo kompliciranu priču punu preokreta, mračnih tajni prošlosti, turobne atmosfere, tajanstvenih napuštenih kuća,

Dugo očekivano finale sage o Groblju zaboravljenih knjiga napokon je stigao na naše police! <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Ruiz+Zafon%2c+Carlos&amp;xm0=1&amp;selectedId=454008019" target="_blank">Sjena vjetra</a> bila je pravo otkriće, meni bila i ostala jedna od najdražih knjiga. <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Ruiz+Zafon%2c+Carlos&amp;xm0=1&amp;selectedId=454008020" target="_blank">Anđelova igra</a> možda malo slabija, ali i dalje dobra, <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=2&amp;searchById=10&amp;sort=0&amp;spid0=10&amp;spv0=Ruiz+Zafon%2c+Carlos&amp;xm0=1&amp;selectedId=42001578" target="_blank">Zatočenik neba</a> tako-tako. Nisam znala što očekivati od Labirinta duša, a sudeći po silaznoj putanji kvalitete bilo me je pomalo strah, no Groblje zaboravljenih knjiga me vuklo poput magneta i nije bilo šanse da opet ne zaronim u njega čim sam se dočepala posljednjeg nastavka.Knjiga je, za početak, ogromna. Možeš ubiti čovjeka s njom, trebaju ti oružni list i kariola ako je planiraš nositi po svijetu. Naši susjedi Srbi su je pametno podijelili u dva toma, a mi se, eto, moramo boriti s ovim monstrumom.Što se tiče onog što se nalazi među koricama ,kičasti jezik i priča su pomalo &quot;over the top&quot;, u maniri pravog gotičkog romana, sve je mračno i tajanstveno, obavijeno maglom i hladnim kišnim kapima (a ja mislila da je Barcelona sva sunce, more i sangria!).Zafon je još jednom ispleo kompliciranu priču punu preokreta, mračnih tajni prošlosti, turobne atmosfere, tajanstvenih napuštenih kuća, likova ispunjenih bolnim uspomenama... Sve ono zbog čega ga volimo. <h4>Ulovi <a href="http://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=carlos+ruiz&amp;selectedId=1016001100" target="_blank">Labirint duhova na našim policama.</a></h4>

Carlos Ruiz Zafón: Labirint duhova

Inspiraciju za roman autorica je pronašla u stvarnom događaju koji se odigrao 1900. godine na otoku Eilean Mor u otočnoj skupini Vanjski Hebridi.

S udaljenog svjetionika su nestala tri svjetioničara i tajna njihova nestanka do dana današnjeg nije rasvijetljena.Autorica radnju ovog posve fikcionalnog romana premješta u Cornwell 1972. godine kada sa svjetionika Maiden Rock pod čudnim okolnostima bez traga nestaju tri svjetioničara.Svjetionik je sagrađen na stijeni i u potpunosti okružen morem te je jedini način prilaska čamcem, u području čestih oluja i opasnih valova. Dvadeset godina kasnije, slavni pisac odlučuje o tom događaju napisati knjigu i u svrhu istraživanja želi razgovarati s njihovim suprugama i zaručnicom.Dvije se radnje isprepliću ispričane glasovima muškaraca 1972. godine i žena 1992. i stvaraju iznimno atmosferičnu i napetu priču koja nam sloj po sloj otkriva tajne zakopane pod godinama tuge i zamršenih odnosa.Otkrivamo da sretne obitelji možda i nisu bile baš toliko sretne, da stabilni, pouzdani muškarci možda i nisu bili toliko stabilni niti pouzdani i da ništa nije onako kako se čini.Polagani razvoj radnje, mračna atmosfera u stilu gotičkih horora, složeni odnosi među likovima, postupni uvidi u psihološka stanja likova i njihove demone i prstohvat nadnaravnog - to su sve razlozi zašto je ovaj roman vrijedan čitanja.Za puni doživljaj, najbolje uz vatricu dok vani pljušti kiša.<h4>Roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Svjetioničari&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=454024517" target="_blank">Svjetioničari</a> potražite na policama Gradske knjižnice Rijeka.</h4>

"Svjetioničari" Emme Stonex: mračna atmosfera u stilu gotičkih horora koja će vam se svidjeti

Volimo svaki čitateljski kutak u prostranstvima interneta, a Goodreads je ipak jedan od glavnih...

Priznajte, koliko ste puta htjeli tetu knjižničarku pitati za preporuku, a bilo vam je neugodno? Koliko ste puta htjeli svojim prijateljima reći da volite čitati, a bilo vas je strah da će vas proglasiti knjiškim moljcem ili štreberom? Možda samo volite vidjeti na jednom mjestu popis svih knjige koje ste pročitali i onda se diviti sami sebi kako puno čitate i imate fantastičan ukus za literaturu? Imamo pravo rješenje za vas! Ono je virtualno, pregledno i jednostavno. Iako, moram napomenuti, stranica je na engleskom jeziku te je potrebno barem u određenoj mjeri moći se njime služiti.Stranica <a href="/www.goodreads.com" target="_blank">Goodreads</a> baza je koja sadrži naslove knjiga sa svim pratećim podatcima (razna izdanja, broj stranica, najčešće i ISBN), opisom sadržaja, ocjenama i komentarima čitatelja. Registriranim korisnicima omogućeno je i vlastoručno dodavanje knjiga koje nisu u bazi, što zna biti jako korisno kad je riječ o nekim rijetkim knjigama i izdanjima. Registracija se može obaviti preko Facebooka ili pomoću e-maila i gotova je u nekoliko minuta.Ono što je najzanimljivije jest to da na svom profilu možete sami kreirati svoje liste pročitanih knjiga (dakle, virtualne police po vlastitom nahođenju – po autorima, po žanrovima, po tome koliko vam se neka knjiga svidjela, po tome koliko su vam se korice svidjele, po tome što o nekoj knjizi misli vaša mama, koje vam je knjige pojeo pas...). Također, stranica diskretno predlaže knjige koje bi vam se mogle svidjeti na temelju onoga što ste označili pročitanim ili stavili na „listu želja“, slično kao što bi napravila teta knjižničarka (samo što vas Goodreads neće poprijeko gledati ako čitate, recimo, isključivo ljubiće. Neće ni teta knjižničarka, ona će vas samo možda kasnije ogovarati drugim knjižničarkama).Ove su liste posebno pogodne za one zaboravljive koji nemaju pojma koje su knjige pročitali, a koje nisu, jer Goodreads misli umjesto vas!Ono što je pak najbolje od svega jest Goodreadsov godišnji izazov, odnosno „Reading challenge“. Princip je jednostavan – navedete da u 2017. godini namjeravate pročitati, recimo, 50 knjiga i Goodreads će svaku knjigu koju u tekućoj godini označite pročitanom dodati na popis i na kraju godine imate mogućnost osjećati se zadovoljnima jer ste ispunili izazov koji ste si postavili (i onda se time hvaliti prijateljima na Facebooku)... Ako pak primijetite da vam izazov izmiče jer je već prosinac, a vi ste pročitali tek 28 knjiga, nema mjesta panici. Spustite prag na 30, pronađite dvije najtanje knjige koje možete naći, prionite na čitanje i... voilà! Izazov ispunjen! I onda se ipak možete pohvaliti prijateljima na Facebooku. Šalu na stranu, lijepo je tijekom godine promatrati kako broj pročitanih knjiga raste i onda na kraju godine dobiti jedno virtualno „Bravo!“. Ukratko, Goodreads je vrlo zabavan i koristan alat... ali nikako zamjena za tete knjižničarke, jer one su, budimo realni, nezamjenjive.

Goodreads – virtualni knjižničar

The National Emergency Library za vrijeme trajanja opasnosti od koronavirusa koja za sobom povlači zatvaranje svih fizičkih knjižnica svim zainteresirnim korisnicima širom svijeta potpuno besplatno nudi čak milijun i pol e-knjiga.

Koronavirus je zatvorio fizičke knjižnice širom svijeta, no svakim danom ove globalne krize na internetu je dostupno sve više izvora besplatnih e-knjiga. Internet Archive gradi digitalnu knjižnicu sa slobodnim pristupom istraživačima, povjesničarima i općoj populaciji a cilj im je omogućiti univerzalan pristup svom znanju. Ova neprofitna organizacija započela je 1996. arhivirajući internet, koji je tada tek počinjao svoj rast. Danas imaju sačuvano preko 20 godina povijesti interneta i surađuju s više od 600 knjižnica i drugih partnera kroz Archive-It program da bi identificirali mrežne stranice čije sadržaje vrijedi sačuvati.No, pošto se smatraju knjižnicom, posebnu pozornost poklanjaju knjigama. 2005. Godine započeli su s digitalizacijom knjiga i danas skeniraju 1000 knjiga dnevno na 28 lokacija u svijetu. Knjige starije od 1923. godine se mogu skinuti besplatno, a stotine tisuće ostalih su dostupne za posudbu kroz stranicu <a href="https://openlibrary.org/" target="_self">Open Library</a>.Nedavno je Internet Archive otvorio National Emergency Library, zbirku knjiga koja potpomaže učenje i istraživanje na daljinu i intelektualnu stimulaciju u vrijeme kad su knjižnice, sveučilišta i škole zatvoreni. Iako riječ National u ovom slučaju podrazumijeva sjedinjene Američke Države, milijun i pol knjiga koje su stavili na raspolaganje dostupno je u cijelom svijetu, odmah, od sada pa do 30. lipnja 2020. ili do kraja krize povezane s koronavirusom, što god od toga bude kasnije.Otvaranje računa na Internet Archive je besplatno za sve koji imaju pristup internetu, a prijaviti se možete <a href="https://archive.org/account/signup" target="_blank">ovdje</a>.Kada se ulogirate, možete posuditi čak 10 knjiga odjednom. Rok posudbe je u normalnim okolnostima 14 dana, no u periodu trajanja opasnosti od koronavirusa, ukinute su liste čekanja te isti naslov možete neometano posuditi opet.Jednom kad se ulogirate imate strašno puno materijala na izbor, a neki su čak i na hrvatskom jeziku. Moram napomenuti da izbor knjiga baš i nije neki, uglavnom se radi o jako starim i prilično opskurnim naslovima (na primjer Džepni gospodarski priručnik iz 1946. Ili Aritmetika i algebra za peti razred realnih i klasičnih gimnazija iz 1942). S druge strane, možete prolistati hrvatsko izdanje Playboya iz rujna 2015.Šalu na stranu, ako vam dobro ide engleski jezik, The National Emergency Library nudi zaista velik izbor aktualnih naslova. Nisu to uredni lijepi epubovi na koje su navikli korisnici klasičnih, komercijalnih e-knjiga, već se uglavnom radi o digitaliziranim verzijama fizičkih knjiga, što znači da je njihova kvaliteta slabija. No, kako se u narodu kaže, poklonjenom se konju ne gleda u zube.

The National Emergency Library: velik izbor e-knjiga za posudbu potpuno besplatno

Negdje tamo početkom ožujka, kad je život još bio normalan, odlučili smo da je vrijeme za pokretanje novog čitateljskog kluba. Imamo ih u Gradskoj knjižnici Rijeka već lijepi broj, no svi su već dobrano popunjeni, a popis zainteresiranih novih članova svakoga dana samo raste. I zato smo odaslali poziv u svijet za sve zaljubljenike u knjigu koji o pročitanom žele razgovarati u grupici drugih knjigoljubaca. Posve očekivano, odaziv je bio velik.A onda… karantena. Ne radi knjižnica, nema okupljanja, nema druženja. Distancirajte se, distancirajte se! Činilo se da će naš novi čitateljski klub morati dočekati neke bolje dane, najvjerojatnije tek negdje tamo u jesenskim mjesecima.No, tehnologija nam je priskočila u pomoć. Kako smo, posve vizionarski, otprilike mjesec dana prije nego je krenula cijela priča s koronavirusom, uveli mogućnost posuđivanja e-knjiga u kombinaciji sa, za hrvatske uvjete, velikim brojem ponuđenih naslova, za one koji se ne boje čitanja s ekrana, nestašice knjiga nema. A uz mnogobrojne mogućnosti video druženja koje se danas pružanju, zaista nema razloga da o tim knjigama ne popričamo svi zajedno, a na daljinu.Da skratimo priču, u ovo čudno doba karantene i izolacije, Gradska knjižnica Rijeka bogatija je za čak dva nova čitateljska kluba! Da, dobro ste pročitali, dva. Toliki zainteresirani novi članovi jednostavno nisu stali u jedan… Neki će iz raznoraznih razloga ipak sačekati one bolje dane kad ćemo se moći naći svi zajedno u istoj prostoriji, ali solidna baza novih članova skupila se, povezala i odradila prve sastanke.Dakle, Moljci i Zoomeri su najnoviji podmladak naše čitateljske obitelji, a našli su se na uvodnom sastanku upoznavanja posredstvom Zooma (što ste možda već i pretpostavili na osnovu imena jednog od klubova). Ugodno smo se podružili i upoznali, zajednički odlučili o imenima klubova, odabrali e-knjigu <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;spid0=1&amp;spv0=groznica+u+zoru&amp;selectedId=901228211" target="_self">“Groznica u zoru”</a> mađarskog pisca Pétera Gárdosa kao prvu lektiru i dogovorili datum prve rasprave.Iako je običaj da se za čitanje ima mjesec dana vremena, mi smo se odlučili malo požuriti i raspravu održati na Noć knjige, 23. travnja kada ćemo se opet naći u virtualnoj sobi i podijeliti dojmove o pročitanoj knjizi. Nadamo se da ćemo je svi pročitati na vrijeme! Ugodno čitanje i vidimo se uskoro!

Moljci i Zoomeri: dva nova čitateljska kluba nastala na stvarno neočekivan način

Mnogi će za ljubiće reći "ma nikada to ne bi uzeo u ruke" iako i ova priča otkriva kako onda kada pronađemo nešto za sebe, znaju nam dobro odgovarati.

Kao knjižničarka koja svakodnevno korisnicima daje preporuke za čitanje iz polja beletristike, morala sam samoj sebi priznati da, iako imam vrlo eklektičan ukus za literaturu i čitam stvarno raznolike knjige, imam jednu crnu rupu u znanju. Naime, nikad, ali zaista nikad ne čitam ljubiće, romanse, erotske romane ili općenito sve što spada pod taj neki zajednički nazivnik, neki bi ih nazvali i “roze knjige” iako nisu nužno ružičastih naslovnica.&nbsp;Potaknuta tom profesionalnom manjkavošću, odlučila sam na godišnjem odmoru pročitati par ljubića. Ipak, kako nisam baš kod kuće s tom literaturom, primjenila sam pristup odabira “rubnih” naslova. Štobireć, onih nekih knjiga koje lagano bacaju na neke romantične teme, ali izgledaju donekle prihvatljivo meni kao amaterki u rozom području.&nbsp;Taylor Jenkins Reid mi se pojavila na radaru sa svojom knjigom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Sedam+mu%c5%beeva+Evelyn+Hugo&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=724003394">Sedam muževa Evelyn Hugo</a> koja mi se prilično svidjela, to je baš taman ona vrsta laganice koja mi odgovara - nezahtjevan roman koji ipak nije odlutao u onu razinu trivijalnosti i sladunjavosti koja je meni osobno nečitljiva, a prilikom izbora tog “laganijeg” štiva je ponekad teško procijeniti s koje će strane koji naslov odlutati.&nbsp;<img src="/uploads/1c4766be_0d79_4bda_9f13_101155fd9e48_9312c460d2.jpg" alt="1c4766be-0d79-4bda-9f13-101155fd9e48.jpg">Stoga sam ovog ljeta odlučila svoju ljubić avanturu započeti njenim romanom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Ljubav(i)+mog+%c5%beivota&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=995003294">Ljubav(i) mog života</a>. On se bavi životnom situacijom koja gotovo ulazi u žanr horrora - nađete ljubav svog života, vjenčate se, neopisivo ste sretni i onda on nestane na moru kad mu se sruši helikopter. Nakon godinu, dvije emotivnog pakla napokon stanete na noge, dođete k sebi i krenete dalje sa svojim životom. Upoznate novu osobu u koju se zaljubite i ponovno ste sretni, život je opet uskočio natrag u tračnice, sve je opet u najboljem redu s vama i sa svijetom. Ali onda, naravno, vaš pokojni suprug ipak nije pokojan, pronađen je na pustom otoku Castaway style samo bez Wilsona. I sad odjednom imate dvije ljubavi svog života i morate donijeti odluku - tko je od njih Onaj pravi? Horror. Čisti horror.&nbsp; Ako vas zanima kako se glavna junakinja snašla u ovoj grozomornoj situaciji, ja vam to sigurno neću reći, pročitajte knjigu i saznajte sami.&nbsp;&nbsp;Jedan naslov koji na prvi pogled djeluje kao ljubić, ali to zapravo nije možete naći pod naslovom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Kad+je+vrijeme+za+ljubav%3f&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=370017911">Kad je vrijeme za ljubav?</a> Krenula sam ga čitati u sklopu operacije ljubić, ali na kraju je ispao ćorak, barem što se tiče žanra. To je svojevrsni misaoni eksperiment u kojem dvoje mladih započinju svoju ljubavnu priču u tri različita desetljeća 20-og stoljeća u Engleskoj. Nije posve jasno zašto se oni ponovno rađaju i upoznaju u svakom od tih povijesnih trenutaka, ali to za njihovu priču zapravo i nije previše važno.&nbsp;<img src="/uploads/cover_c00582fb5c.jpg" alt="cover.jpg">Ono što je važno je kako društvene prilike i duh vremena svakog od tih razdoblja utječu na njihovu vezu i koji je od tih perioda povoljan za njeno cvjetanje. U svakoj od svojih inkarnacija oni se strastveno zaljube, no ovo je manje ljubavni roman, a više zanimljiva društvena studija određenih povijesnih trenutaka u Britaniji 20-og stoljeća iz perspektive mladih ljudi, posebice djevojaka, jer budimo realni, za njih su se okolnosti najviše mijenjale.&nbsp;&nbsp;Ljubavna hipoteza je jedna prava ljetna knjiga, naslov koji mirne duše možemo svrstati u ljubiće. Pravi se da je malo pametnija od drugih svoje vrste smještajući radnju u znanstveno okruženje sveučilišta Stanford s ljubavnicima znanstvenicima na odsjeku za biologiju, ali ne dajte se zavesti, ovo jest ljubić a oni, iako su znanstvenici, nisu baš pretjerano pronicljivi pa cijelu knjigu nikako da shvate da se vole. Ali ok, da su odmah shvatili, ne bi bilo knjige pa im moram progledati kroz prste.&nbsp;Ok knjiga za plažu, posve neopterećujuće štivo za razbibrigu, red duhovitih situacija, red seksi scena pa opet ispočetka. Od svih knjiga pročitanih za potrebe ovog teksta, ovo je jedini pravi ljubić. Od iste autorice na našim policama možete pronaći i novi&nbsp; naslov&nbsp; koji se bavi ljubavi i romantikom u svijetu znanosti -<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Ljubav+i+neuroni.&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=650003278"> Ljubav i neuroni.&nbsp;</a><a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Pjesma+je+kriva+za+sve&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=432006178">Pjesma je kriva za sve</a> je jedna ljubavna priča koja će vam biti lijepa ako niste baš ono skroz protiv bračnog preljuba. Dvoje mladih i zaljubljenih sedamnaestogodišnjaka su naglo razdvojeni životnim okolnostima (koje će se potpuno rasvijetliti tek na kraju romana pa ih ovdje neću otkrivati) i ponovno se pronalaze trideset godina kasnije. Njihova najvažnija poveznica kao tinejdžera bila je glazba, a ta će se nit nastaviti i trideset godina kasnije, pa će jedno drugome svoje osjećaje komunicirati glazbom, barem u početku.&nbsp;Sve bi to bilo divno i krasno da oboje nisu u dugogodišnjim brakovima sa sada već odraslom djecom. Hoće li ih to spriječiti da ožive svoju davnu ljubav? Što mislite? Naravno da neće.&nbsp; Zapravo se radi o sasvim solidnom romanu i ljubavna priča oko koje se sve vrti je lijepa i romantična i dirljiva… ako se ne pokušate staviti u kožu njihovih bračnih partnera a tada sve postaje malo manje romantično. Ali da si ne pokvarimo doživljaj, pustimo sad te sporedne i nevažne likove i uživajmo u ljubavnoj priči koja ruši sve granice! Uostalom, sve je stvar perspektive.&nbsp;<img src="/uploads/e35ed186_c432_40ab_a4e5_93c31a416b63_517ac3085c.jpg" alt="e35ed186-c432-40ab-a4e5-93c31a416b63.jpg"><a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Slatki+rastanak&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=433005745">Slatki rastanak</a> autora Davida Nichollsa na prvi pogled djeluje kao YA ljubić, ali moram reći da me ugodno iznenadio, a kad sam spoznala da je autor bio nominiran za Bookera, bilo mi je malo jasnije i zašto. U srži radnje je ljubavna priča, da, ali ovo po meni uopće nije ljubavni roman već jedna lijepa, duhovita, topla i pametna priča o odrastanju i mukama, problemima ali i radostima koje ono nosi. Pripovjedač je šesnaestogodišnji Charlie koji se osjeća nevidljivo sve dok ne upozna predivnu Fran koja ga nagovori da se pridruži njezinoj amaterskoj kazališnoj trupi, iako je to vjerojatno zadnja stvar kojom bi se želio baviti na ljetnim praznicima.&nbsp;Nije njemu do kazališta, već do mogućnosti da je svaki dan susreće na probama. Osim zaljubljenosti u Fran, njega muče i razni drugi problemi, kao što je razvod roditelja, nepodnošljivi prijatelji iz razreda, osjećaj srama zbog čestih opijanja i&nbsp; upitne malverzacije na ljetnom poslu na benzinskoj pumpi.&nbsp; Slatki rastanak, ili u originalu Sweet sorrow nije samo tipični generički naslov za ljubavni roman već referenca na Shakespearovu dramu Romeo i Julia oko čijeg se uprizorenja vrti većina radnje ovog romana.&nbsp;<img src="/uploads/194875_d5fa33ec60.jpg" alt="194875.jpg">Kako mi se Slatki rastanak zaista svidio, bacila sam se i na druge naslove Davida Nichollsa. <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=mi&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=992000567">Mi</a> je priča o srednjovječnom bračnom paru čiji brak dolazi u krizu nakon 20 godina zajedničkog života. Connie želi ostaviti Douglasa čim im sin jedinac krene na fakultet, a Douglas odlučuje iskoristiti njihovo posljednje zajedničko putovanje Europom da je ponovno osvoji i spasi njihov brak, a i da pokuša uspostaviti kakav-takav odnos sa svojim mrzovoljnim, otuđenim sinom. Naravno da se svi njegovi planovi izjalove na katastrofalan i urnebesno smiješan način, ali kroz sve te njegove putešestvije polako otkrivamo priču o njegovom braku punu uspona i padova. Još jedna topla, duhovita, zabavna i dirljiva priča koja je uspjela osvojiti čak i moje cinično srce. Za mene, iznenađujuće, čista petica.Kad sam se već ukrcala na taj David Nicholls vlak, morala sam pročitati i <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Jedan+dan&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=755001833">Jedan dan</a> za koju biste po svemu što piše na poleđini mogli zaključiti da se radi o jednom klasičnoj, vrckavoj, romantičnoj ljubavnoj komediji. Ali ne. Ako želite čitati ljubić, ovo vjerojatno nije knjiga za vas. Da, u središtu priče jesu dvoje ljudi čija priča započinje zajednički provedenom noći, ali tijek kojim ta priča nastavlja definitivno nije baš jako romantična. A nema ni vrućih scena, samo da znate, ako je to ono što tražite. S druge strane, među ovim ćete stranicama pronaći dosta zanimljiv presjek kraja osamdesetih, devedesetih i ranih dvijetisućitih godina što je za mene uvijek plus.&nbsp;<img src="/uploads/615_big_102e7edf13.jpg" alt="615_big.jpg">Roman nas vodi kroz godine uvijek 15. srpnja, od 1988. do 2007. a u središtu su Emma i Dexter. Od ljubakanja za jednu noć, preko prijateljstva ispunjenog seksualnom napetošću i brojnih svađa i razmirica pratimo kako njihov odnos, tako i njihove živote koji se većinu vremena odvijaju na razdvojenim kolosjecima. Nije posve jasno što ih privlači jedno drugome jer teško bismo mogli naći dvoje različitijih ljudi, ali među njima postoji čvrsta nit koja ih povezuje čak i kad mjesecima ne razgovaraju jedno s drugim.&nbsp;Neću vam sad spojlati radnju, ali reći ću samo da uopće nije ono što sam očekivala kad sam je uzela u ruke, što nikako ne znači da mi je bila loša. Zapravo mi se prilično svidjela, unatoč svim nedostacima (koje ne mogu spomenuti a da ne spojlam). Po književnom je predlošku 2011. snimljen i film s Anne Hathaway i Jimom Sturgessom u ulogama Emme i Dextera.&nbsp;Sad kad sam došla do samog kraja ovog teksta vidim da većina tih “ljubića” u kojima sam se htjela okušati u principu baš i nisu ljubići i da je operacija ljubić u određenoj mjeri podbacila, ali što da se radi. Iduće ljeto ću pokušati ponovno pa možda budem imala više (ne)sreće.&nbsp;&nbsp;

Ljubići, kao ne čitamo ih, ali još više ih ipak čitamo

Kada govorimo o dark academiji smještenoj u fantasy dio spektra, nezaobilazno odmah na početku moram spomenuti <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Harry+Potter">Harryja Pottera</a>. Osobno spadam u generaciju koju je Potter ludilo u priličnoj mjeri zaobišlo jer je izašao u doba kada više nisam spadala u ciljanu publiku, no naravno da ga je ipak bilo nemoguće izbjeći. Pogledala sam filmove, kupila par setova Harry Potter legića i to je otprilike bilo to. Uvijek mi se nalazio na nekoj proširenoj listi knjiga koje namjeravam jednom pročitati, ali serijali od sedam knjiga često na tom popisu ostanu jaaaaako dugo bez ikakvog pomaka u smjeru konkretnog čitanja. No, moj ulaz u svijet audio knjiga (dobrodošla u 21. stoljeće, Ana!) i spoznaja da Harry Potter serijal čita genijalni Stephen Fry, naveo me da se napokon upustim u tu avanturu.&nbsp;Osim što mi je novi medij prilično zanimljiv i i čini čitanje, to jest slušanje, jednim posve drugačijim i meni iznimno ugodnim iskustvom, moram priznati da me serijal u priličnoj mjeri zaokupio.&nbsp;<blockquote>Možda je pomalo smiješno uopće pisati o sveprisutnom Harryju Potteru o kojem je već i previše toga rečeno i napisano, ali eto, očito moram napisati nešto. Hogwarts možda nije prva čarobnjačka škola u fikciji ali je izvan svake sumnje najpoznatija.&nbsp;</blockquote>Ti mračni hodnici, drvene oplate, prašnjave knjižnice, stare knjige prepune tajni i čarolija, crni plaštevi, čarobni portreti na zidovima… To je sama esencija atmosfere dark academije! &nbsp;U prvom dijelu, Harry Potter i kamen mudraca, očito je da se radi o štivu prvenstveno namijenjenom djeci, no kako radnja napreduje kroz nastavke i Harry i ekipica odrastaju, tako stvari postaju mračnije i ozbiljnije, reklo bi se “odraslije”. Nisam očekivala da ću imati volje i želje pregaziti kroz cijeli serijal, ali iznenađujuće, jesam i stvarno sam uživala u tome.<h3>Uzbudljive varijacije</h3>Sad zamislite malo starijeg, cendravog Harryja Pottera čiji Hogwarts se zove Brakebills, nalazi se u New Yorku i nije škola već fakultet i dobili ste <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=ma%c4%91ioni%c4%8dari&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=92002939">Mađioničare</a> Leva Grossmana. &nbsp;Polaznici Brakebillsa vode čarobnjački studentski život, što bi značilo da osim što slušaju ponekad vrlo zamorna i dosadna predavanja i vježbaju čarolije i pripravljanje čarobnih napitaka konzumiraju i obilne količine alkohola i lakih droga i okupljaju se u klike. &nbsp;Prave dark academia vibre!&nbsp;Osim Hogwartsa, tu ćete naći i Narniju za odrasle, samo se ona ovdje zove Filorija i u nju nećete ući kroz ormar već uz pomoć nekakve čarobne dugmadi. Kad to ovako napišem zvuči malo blesavo, ali zapravo uopće nije loše, Grossman je cijeli taj bućkuriš sasvim lijepo upakirao. &nbsp;Ono što moram napomenuti je da je ovo zapravo prvi dio trilogije a na našim policama ga možete pronaći u VBZ-ovom izdanju iz 2010. Ovo je važno spomenuti jer, naime, dotični izdavač se nikada nije potrudio izdati ostala dva dijela tako da smo zapeli samo s ovim prvim.&nbsp;<blockquote>Ali vole oni to tako, nije ovo ni prvi ni zadnji primjer ove bezbožne prakse. Tako da ako vas zanima što se s Quentinom i društvom događa kasnije, morat ćete u potragu za engleskim izdanjem. Samo kažem, unaprijed, da se ne biste neugodno iznenadili.</blockquote><img src="/uploads/madjionicari_56789a477e.jpg" alt="madjionicari.jpg">Još jednu neobičnu varijaciju Hogwartsa možete pronaći u serijalu <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Scholomance&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=370017408">Scholomance </a>autorice Naomi Novik čiji prvi dio možete pronaći na našim policama pod naslovom Škola opasna po život. Scholomance je čarobnjačka škola u kojoj nema profesora ni školskih praznika, učenici koji imaju sreće da dospiju tamo četiri godine neće vidjeti vanjski svijet, pod uvjetom da prije toga ne poginu, što je prilično česta pojava.&nbsp;Naime, školom haraju brojna čudovišta i demoni kojima je najveća želja proždrijeti nezaštićene učenike. Ipak, ti su mladi budući čarobnjaci u toj školi izgrađenoj i štićenoj uz pomoć magije puno zaštićeniji no što bi to bili da su ostali vani u svijetu te imaju veliku motivaciju učiti i napredovati s obzirom da je to jedino što im povećava šansu da će preživjeti adolescenciju.<blockquote>Učenici velik dio vremena provode učeći brojne jezike, jer što više jezika znaš, to ti je dostupan veći broj magičnih formula i zaziva.&nbsp;</blockquote>Galadriel, ili za prijatelje (koji su toliko rijetki da su gotovo nepostojeći) El je antisocijalna, ogorčena, pametna, cinična, proračunata i iznimno moćna vještica s afinitetom prema crnoj magiji koje se ipak mora kloniti jer se ponekad čak i najmanje čarolije pretvore u katastrofu koja joj eksplodira u lice. Većina ostalih učenika je izbjegava što joj život čini prilično kompliciranim jer bez saveznika je iznimno teško preživjeti čak i najobičnije svakodnevne zadaće kao što su tuširanje i doručak. Preživljavanje je jedini prioritet, a u Scholomanceu se svatko mora pobrinuti za sebe. Ostali mogu biti saveznici jer puno je teže preživjeti bez njih, ali svaka usluga zahtijeva protuuslugu.&nbsp;<img src="/uploads/1197341_b1b756a94d.jpg" alt="1197341.jpg">Orion je zlatni dečko koji El strahovito ide na živce jer joj naizgled bez previše truda uporno nepozvan spašava život, ali njegovo neželjeno prijateljstvo ipak ima svoje prednosti - svi se preko El odjednom žele približiti Orionu, što znači pravu berbu savezništava i usluga. &nbsp;Naravno da se Orion s vremenom od suparnika pretvara u simpatiju (ipak je ovaj serijal svrstan pod young adult s razlogom) no njihova priča se razvija samo u smjeru naznake romanse.&nbsp;<blockquote>Za razliku od El, Orion je velikodušan, ljubazan i prijateljski raspoložen, što El samo još više izbacuje iz takta i njihova dinamika je zapravo najbolji dio priče.</blockquote>&nbsp;Ostaje otvoreno pitanje hoće li hrvatski izdavač pronaći shodnim izdati i nastavke ili će i ova priča ostati visjeti u zraku ili je čeka sudbina mnogih serijala u hrvatskom prijevodu.<h3>(Ne)mogućnosti ufuravanja&nbsp;</h3>Odnedavno na našim policama možete pronaći izvrstan roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Deveta+ku%c4%87a&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=48006134">Deveta kuća </a>autorice Leigh Bardugo čija se radnja odvija na prestižnom sveučilištu Yale. Na prvi pogled, Yale iz ovog romana &nbsp;je obično, normalno sveučilište, no ono što obični smrtnici ne znaju jest da je New Haven mjesto na kojem djeluju snažne magijske sile. Osam kuća, to jest “tajnih društava” koje tamo djeluju već stoljećima uz pomoć magije ostvaruju značajne novčane dobitke pružajući svoje usluge bogatima i moćnima.&nbsp;<blockquote>Deveta kuća je ona čiji je zadatak ostale držati pod kontrolom i paziti da neupućeni i ostanu neupućeni. Alex Stern je oštećena djevojka puna unutarnjih demona i trauma kojoj se nudi prilika novog života na Yaleu u okrilju Devete kuće.</blockquote>Razlog je njezina sposobnost da vidi mrtve, sposobnost koja joj je do sada uvijek bila samo teret, ali Devetoj je kući jako korisna. Predivno mračna atmosfera, elitno sveučilište, tajna društva, obredi, moćna magija, duhovi, zavjere, spletke i ubojstva - što više možete poželjeti od jedne magične mračne akademije! Moram priznati da sam se uspjela ufurati tek iz drugog pokušaja, prvi put sam počela pa odustala, nešto mi nije odgovaralo, nije me obuzela. No, na drugu sam odmah uronila u mračni, magični svijet Alex Stern i kuće Lethe. Nestrpljivo očekujemo prijevod drugog dijela ove trilogije!<img src="/uploads/1202791_a3bb83745e.jpg" alt="1202791.jpg">Pozamašni <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Kuang%2c+R.+F.&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=147001997">Babel</a> američke spisateljice kineskog porijekla R. F. Kuang nedavno je sletio na naše police. Radi se o romanu smještenom u alternativni London i Oxford u 19. stoljeću koji se od povijesnih Londona i Oxforda razlikuju po tome što velik dio svog bogatstva i moći ostvaruju baveći se srebrnarstvom. To ne znači da su vrsni filigrani čija su djela toliko fantastična da su se pomoću njih svi strahovit obogatili, nego da u tom alternativnom svijetu srebro u kombinaciji s odgovarajućim riječima ima čarobne moći koje svojim posjednicima omogućuju da “poprave” stvarnost u svoju korist. Ono s čime se autorica u ovom djelu obračunava jest kolonijalizam, koji je u ovom alternativnom svijetu samo malo drugačiji i možda još nepravedniji zbog (zlo)uporabe srebra ali ja ga ovdje, naravno, spominjem zato jer je klasični primjerak dark academie.&nbsp;Radnja se većim dijelom odvija na Oxfordu koji je samo mrvicu pomaknut od onog stvarnog, a najveća promjena je postojanje Babela, svjetskog prevoditeljskog središta u kojem se srebro spaja s riječima da bi se proizvele čarobne srebrne poluge. U središtu priče je mladi polukinez i njegovo troje kolega koji tvore (naravno) usko povezanu, blisku kliku studenata prevoditelja koji, kad ne provode vrijeme proučavajući strane jezike i teorije prevođenja, zajedno uživaju u studentskom životu.&nbsp;<blockquote>Oni ne tvore tu malu, izoliranu kliku samo zato jer su snobovi koji misle da su bolji od ostalih, već i zato jer ih ostali studenti često šikaniraju.&nbsp;</blockquote>Naime, dvoje od njih nisu bijelci a dvije su djevojke, što je u to doba na Oxfordu bilo upravo skandalozno. Stvar se komplicira kad Robin otkriva postojanje tajne skupine koja se bori protiv nepravde na kojoj počivaju kolonijalizam i srebrnarstvo te joj postaje dijelom, pomažući im u krađi srebrnih poluga i knjiga iz Babela, a uskoro i u pokušaju sprječavanja rata u Kini.<img src="/uploads/Babel_500pix_319210b5ec.jpg" alt="Babel-500pix.jpg">Moram priznati da sam do kraja knjige potpuno izgubila svaki interes za Robina i njegovu borbu i jedva sam nekako uspjela doći do kraja ove zaista nepotrebno dugačke knjige u kojoj ima premalo fantastike a &nbsp;previše mudrovanja i pokušaja da neuke čitatelje poduči kako je kolonijalizam loš. Evo, stvarno to do sad nisam znala, hvala na prosvjetljenju! &nbsp;Autorica si je toliko dala truda da nam pokaže koliko je bijela rasa zla i izrabljivačka da u cijelom romanu doslovno ne postoji niti jedan jedini iole pozitivan (ma prihvatila bih i neutralnog!) &nbsp;bjelokožac, ako ništa drugo, barem da dokaže da iznimka potvrđuje pravilo.&nbsp;Posebno su me iziritirale nepotrebne i patronizirajuće fusnote koje neukim čitateljima objašnjavaju stvari koje zapravo zaista nije potrebno objašnjavati, neke od same autorice a neke od urednice, koje su u meni stvarale intenzivnu želju da zavitlam knjigu kroz prozor. Uza sve to, za jedan izmaštani alternativni svijet utemeljen na magiji, svijet na ovim stranicama je previše sličan stvarnosti i prilično… pa… nefantastičan. &nbsp;Zaključno mogu reći da nikada nikome neću preporučiti ovu knjigu, ali kako vidim po recenzijama na Goodreadsu, ima i onih koji su njome potpuno očarani. Očito nisam ciljana publika.<h3>Dozirajte!&nbsp;</h3>Za čitanje <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Jonathan+Strange&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=284000538">Jonathana Strangea &amp; Mr. Norrella</a> trebala mi je poduža psihološka priprema jer je to jedna poprilično velika cigla od knjige s gotovo 1000 stranica uglavnom gustog teksta. Spada li ona uopće u ovu kategoriju o kojoj pišem? Nisam posve sigurna. Nema one klasične elemente fakulteta/internata/škole i klike koja obitava među njihovim zidovima, ali ima tu neku opću atmosferu učenjaštva, potrage za znanjem, beskrajno kopanje po starim, prašnjavim, rijetkim knjigama u drvom obloženim i svijećama osvijetljenim knjižnicama pa sam je stoga ipak odlučila uključiti u ovaj tekst. Uostalom, tih se 1000 pročitanih stranica moraju nekako obilježiti!<img src="/uploads/11154c8e_8f89_46eb_8ed9_706e6124dbc8_701b10da01.jpg" alt="11154c8e-8f89-46eb-8ed9-706e6124dbc8.jpg">Radnja se odvija u još jednoj alternativnoj verziji Engleske u drugoj polovici 19. stoljeća. Ta je Engleska u mnogočemu identična onoj koju poznajemo iz povijesnih knjiga, uz jednu sitnu razliku - u ovoj verziji postoje čarobnjaci. Točnije, dva čarobnjaka, ova dvojica iz naslova. Jedan je stari, uštogljeni, mrzovoljni učitelj a drugi njegov mladi, šarmantni i pristupačni učenik. Oni zajedničkim snagama pomažu u ratnim pothvatima Njezinog Visočanstva tako da čarolijom osiguravaju pobjede nad Francuzima širom Europe. No, njihove karakterne razlike i očekivanja od magije uzimaju svoj danak njihovom odnosu. Nisam skroz sigurna što se dogodi na kraju jer moram skrušeno priznati da nisam izdržala do kraja…&nbsp;Negdje oko 650-e stranice sam morala priznati samoj sebi da me zapravo uopće ne zanima kako će se radnja rasplesti. Isto tako moram reći da možda uopće nije problem u knjizi nego u tome što sam je čitala u malim dozama s velikim razmacima i uspjela se pomalo pogubiti, a nije pomoglo ni to što mi je sad već stvarno pomalo dosta mračne akademije, čini se da sam se predozirala! &nbsp;Jednog dana joj možda pružim drugu priliku…Za kraj moram spomenuti roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=20&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=20&amp;spv0=Atlasovih+%c5%a1est&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;xm0=1&amp;selectedId=454028076">Atlasovih šest</a> autorice Olivie Blake (kojeg, zbog gore navedene predoziranosti podžanrom, nisam pročitala) ali svakako spada u ovu kategoriju i nezaobilazno ga se spominje kad god je tema dark academia. U alternativnom svijetu u kojem se pojedinci rađaju s čarobnim moćima, Aleksandrijsko Društvo je čuvar sveg znanja najvećih davnih civilizacija i okupljalište najvećih čarobnjaka na svijetu.&nbsp;<blockquote>Oni koji si svojim sposobnostima uspiju osigurati svoje mjesto u njegovom okrilju imat će život ispunjen bogatstvom, moći i nezamislivom prestižu, a svakih deset godina samo šest najtalentiranijih čarobnjaka bivaju izabrani kao potencijalni kandidati za inicijaciju u društvo.&nbsp;</blockquote>Kada su najnoviji kandidati regrutirani od strane tajanstvenog Atlasa Blakelyja, rečeno im je da imaju godinu dana za kvalificiranje za inicijaciju, tokom koje će im biti omogućen privremen pristup arhivima Društva te će se procijeniti njihov doprinos nakon čega će petero biti inicirano, a jedan od njih eliminiran. Radnja je smještena u najveću knjižnicu na svijetu i vrvi akademskim referencama što je čini školskim primjerom žanra, ali bez brige, osim akademije (navodno) ima i puno seksa i akcije (ako je to ono što vas veseli).Nakon ovog dugotrajnog iščitavanja dark academie jedno poduže vrijeme ne želim ni vidjeti knjigu slične tematike, a kamoli pročitati je! Dakle, ako iz cijelog ovog teksta želite izvući samo jednu pouku, to je da je knjige koje su toliko slične temom, motivima i atmosferom treba čitati u manjim dozama i s većim vremenskim razmacima. Učite na mojim greškama!&nbsp;<img src="/uploads/40595fd2_4dac_4fd5_873f_4214e14d66dc_316cb9f72b.jpg" alt="40595fd2-4dac-4fd5-873f-4214e14d66dc.jpg"> &nbsp;

Fantastična "dark academia": demoni, čudovišta, čarobnjaci i alternativni svjetovi 

Započet ću s naslovom koji me apsolutno osvojio i oborio s nogu, što se u zadnje vrijeme baš i ne događa tako često.&nbsp;Max, Mischa i ofenziva Tet norveškog autora Johana Harstadta je jedan od tih rijetkih dragulja i iznimno mi je drago što se tematski uklapa u ovu našu priču pa mogu razvezati o njemu! Naime, glavni lik i pripovjedač ovog obimnog romana (pripremite se na 920 stranica čistog užitka!) je kazališni redatelj, Norvežanin Max koji već godinama živi i stvara u SAD-u. On nam pripovijeda o svom djetinjstvu u malom gradiću u Norveškoj, o svojoj obitelji i prijateljima, o za njega vrlo traumatičnom iskustvu preseljenja na Long Island kad je imao 12 godina, o svojim problemima s prilagodbom na novi život u stranoj državi, o svom jedinom pravom prijatelju i njihovom prvom susretu s kazalištem u srednjoj školi i još o mnogo toga. Kroz Maxovo pripovijedanje, dobit ćemo uvid u njegov proces stvaranja kazališne predstave, duboka promišljanja koja stoje iza adaptacije dramskog teksta u scensku izvedbu i mukotrpan rad koji to iziskuje. Osim Maxa, pratimo i život njegovog ujaka Ovea, pijanista, skladatelja i vijetnamskog veterana koji je za svoj novi život u Americi promijenio ime u Owen. Radnja ovog romana sama po sebi i nije nešto pretjerano uzbudljiva, ali ne dajte da vas to odbije, kao ni sumanut broj stranica, kao ni prilično gust tekst. Sve je to manje važno od talenta ovog autora da apsolutno sve o čemu piše učini zanimljivim (tu vrlinu dijeli s Knausgaardom, još jednim Norvežaninom koji može opisivati i kako se boja suši na zidu, a da i dalje bude zanimljiv). Osim što je talentiran, on je i veliki erudit pa je ovaj roman prepun razmišljanja i opaski o raznim temama - naučiti ćete ponešto o Vijetnamskom ratu, kazalištu, filmu, klasičnoj glazbi, glazbenoj industriji, suvremenoj umjetnosti, uraganu Sandy i još mnogočemu. Nakon trotjednog probijanja kroz ovaj tekst, kad sam napokon došla do zadnje stranice, bila sam iskreno tužna što je moje druženje s Maxom, Mischom i Owenom završeno.Britanski autor David Nicholls se u mlađim danima aktivno bavio kazališnom glumom, a dandanas osim romana piše i drame te je prirodno da mu je kazališni svijet bliska tema. Njegov roman&nbsp;Slatki rastanak&nbsp;(o kojem sam već pisala prilikom svog eksperimentiranja s ljubićima i knjigama koje na ljubiće samo sliče na prvi pogled)&nbsp;sam svoj naslov vuče iz Shakespearove tragedije “Romeo i Julija “ a ta je drama i os oko koje se vrti radnja ove priče o odrastanju. Tinejdžer Charlie uopće nije zainteresiran niti za glumu niti za Shakespearea, no kad priključivanje amaterskoj glumačkoj trupi postane jedini način da se približi djevojci koja mu je zapela za oko, pristat će glumiti Benvolija. Sve se odvija u ljeto 1997., Charlie ima 16 godina i jedina svjetla točka u njegovom životu koji se raspada jest pametna, lijepa i umjetnički nastrojena Fran. On je posve običan dječak, posve neupadljiv i ni po čemu poseban, kronično je bez novca, roditelji mu se razvode, majka ga je ostavila s ocem alkoholičarem koji pati od depresije i svjestan je da je jako loše napisao maturalni ispit čiji se rezultati još čekaju. Charlie je potpuno svjestan da je Fran kompletno izvan njegove lige ali ipak želi biti blizu nje. Topla priča o odrastanju, prijateljstvu i prvoj ljubavi u okrilju amaterskog kazališta koje u toj nježnoj dobi može biti svojevrstan prozor u svijet.Drugi Nichollsov roman smješten u kazališni svijet jest (uvjetno rečeno) zabavna romantična komedija&nbsp;Glumac na čekanju&nbsp;čiji je protagonist Steve McQueen (ne ONAJ Steve McQueen!! kako je prisiljen stalno ponavljati iako je mogućnost da ga netko doista zamijeni sa slavnim McQueenom zaista mala) šlampavi gubitnik koji svakim svojim potezom sam sebi čini život sve težim i kompliciranijim. On sanja o uspješnoj glumačkoj karijeri koja mu već cijelo desetljeće podlo izmiče. Osim što ga je prije nekoliko godina ostavila žena i preudala se na debeljuškastog brokera i sa sobom povela njihovu sedmogodišnju kći Sophie, udarac koji još nije do kraja prebolio, ni karijera mu baš ne cvate - trenutno se sastoji od glumljenja gigantske vjeverice u dječjem edukativnom filmu i zamjene u kazališnoj predstavi za megazvijezdu Josha Harpera koji baš nikada nije bolestan. Večeri provodi iza kulisa, u vječnoj nadi da će se dogoditi nešto vrlo malo vjerojatno - da će Josh dobiti gripu ili da će mu pasti klavir na glavu i omogućiti Steveu da zasja na pozornici u ulozi Lord Byrona. Kada se sprijatelji s Joshovom suprugom Norom i u nju se istog trena zaljubi, stvari će se dodatno zakomplicirati. Zabavno, lagano štivo bez trunke patetike uz koje sam se par puta naglas nasmijala, na sveopću radost ostalih prisutnih u zubarskoj čekaonici.U trileru s dark academia vibrom Da smo zlikovci&nbsp;američke autorice M. L. Rio&nbsp;radnja se također vrti oko uprizorenja Shakespearea, ovaj put nekoliko njegovih drama &nbsp;- Julije Cezar, Macbeth, Romeo i Julija i Kralj Lear. Protagonisti su polaznici studija drame na prestižnom konzervatoriju u Illinoisu koji se bavi isključivo Shakespeareovim dramama. Svi njihovi međusobni odnosi, rivalstva, privlačnosti, ljubavi i mržnje (pa i ubojstva) odvijaju se na probama i uvježbavanjima tekstova, stari William iskače sa gotovo svake stranice. Za potpun užitak u čitanju poželjno je barem umjereno poznavanje navedenih drama, a ako tu štekate pomoći će i Google.Margaret Atwood se 2015. godine uključila u projekt koji je pokrenula izdavačka kuća Random House u suradnji s projektom Hogarth Shakespeare, a čiji je cilj bio da poznati pisci napišu romane utemeljene na Shakespeareovim djelima. Ona se upustila u reinterpretaciju Oluje i napisala roman&nbsp;Vražji okot. Glavni lik Felix, samoprozvani Prospero, umjetnički je direktor kazališnog festivala i kazališni vizionar koji je zahvaljujući neočekivanoj izdaji od strane svog pomoćnika Tonyja nenadano dobio otkaz taman prije nego je uspio uprizoriti Shakespeareovu Oluju, a uz to i oplakuje smrt svoje kćeri. Nakon dvanaest godina čamotinje i gušenja u tuzi i mržnji dobije ponudu od obližnjeg zatvora da radi na projektu edukacije zatvorenika. On odlučuje sa zatvorenicima uprizoriti nikad prežaljenu Oluju i iskoristiti to za ostvarenje paklenog plana o osveti svima onima koje smatra krivima za svoju nesreću. On u predstavi preuzima lik Prospera, ali postaje Prospero i u stvarnom životu. Ono što je zanimljivo jest da je on toga svjestan, jasno mu je da proživljava Prosperovu sudbinu i prihvaća to, postaje Prospero na svim razinama zbog čega postaje poremećen videći ispred sebe jedan jedini cilj - osvetu. Upak, unatoč svojem skretanju u ludilo, on nije bez mogućnosti iskupljenja te ipak pronalazi način da se vrati sam sebi. Jedna od Shakespearovih briljantnih drama ovdje je prenesena u suvremeno doba u obliku pametno konstruiranog i satiričnog romana da nam pokaže da će što je bilo biti opet i da su Shakespeareovi likovi bezvremeni, da se s njima i dan danas možemo poistovjetiti. Tako je Atwood sve glavne teme i motive Oluje pretočila u Felixov život, pa je ovo preklapanje radnje izvedeno na način da omogućuje i čitateljima koji nikada nisu pročitali ili pogledali Oluju da prate radnju i razumiju odnos između drame i Felixove “stvarnosti”.Bilo je vrijeme da napokon spomenem i nekog domaćeg autora, a više mi je nego drago što je to Kristijan Novak kojeg štujem već godinama (da, znam, kako originalno!)&nbsp;Slučaj vlastite pogibelji je njegov najnoviji i dugo očekivani roman koji se, eto, baš lijepo uklopa u ovu moju temu. Naime, iako je u ovom romanu taj “kazališni” dio zapravo manje važan dio radnje i služi kao katalizator za ono što je stvarno bitno, &nbsp;jedna od dva glavna lika ovog izvrsnog romana je neimenovana srednjoškolska profesorica, znana samo kao Profa, puna entuzijazma koja, na svoju veliku radost, napokon za zadatak dobije vođenje dramske grupe. Ona za tu godinu odlučuje uprizoriti Antigonu, ponešto ambiciozan komad za amatersku skupinu srednjoškolaca, no ona je uvjerena da će joj to uspjeti, jer ona je kul, ona zna kako doprijeti do njih, ona zna kako im se približiti, kaoiz njih izvući ono najbolje… Ili možda ipak ne? Kroz probe dramske skupine uskoro imamo priliku vidjeti kako to njezino uvjerenje katastrofalno podbacuje, dovodeći je u vrlo nezavidnu situaciju. Njezin &nbsp;pokušaj ukazivanja &nbsp;na društvenu nepravdu koja se događa u njihovoj maloj sredini uzrokuje reakciju kakvu uopće nije očekivala. Osim što se djelomično bavi uprizorenjem dramskog djela (zbog čega ga, uostalom, ovdje i spominjem) ovaj je roman i sam djelomično napisan u obliku dramskog teksta (ili scenarija), pa stoga i nije iznenađujuće što je adaptiran u kazališnu predstavu koja je nedavno imala svoju premijeru i u riječkom HNK. Predstavu sam, naravno, pogledala i mogu reći da me oduševila, odabir glumaca je, po mom mišljenju, savršeno odrađen, izvedba me dotakla na više razina i iz kazališta sam izašla u omaglici i suznih očiju. Predstava traje tri i po sata, ali moram reći da u niti jednom trenutku nisam pomislila “pobogu, koliko još?!” što se često događa kad je u pitanju bilo što što toliko dugo traje. Ako je budete imali priliku pogledati, preporučujem da je iskoristite!Igor Štiks je autor još jednog romana kojeg preporučujem uvijek i svima, pa sam presretna što se i on lijepo uklopio u ovu kazališnu temu, pa ga sad mogu preporučiti i vama. Radi se o&nbsp;Elijahovoj stolici koji je izašao 2006. godine kada je autor imao samo 29 godina, podatak koji nakon čitanja ovog romana zvuči gotovo nevjerojatno s obzirom na kvalitetu i zrelost ovog teksta koji odaje dojam da ga je napisao erudit s mnogo desetljeća životnog iskustva. Pedesetogodišnji Richard Richter, tragični junak koji nam pripovijeda priču o svom padu je uspješni friško razvedeni bečki pisac koji igrom slučaja otkriva da njegov pokojni otac nije i njegov biološki otac. Pravi otac mu je Jacob Schneider, sarajevski Židov koji je u vihoru drugog svjetskog rata uhapšen i nestao prije nego što je uopće uspio saznati da je Richardova majka trudna. Odlučan u nakani da otkrije što se dogodilo njegovom ocu, Richard kao ratni izvjestitelj kreće u Sarajevo koje je u tom trenutku pod opsadom. Nije ovo baš najveselije štivo, jer od samog početka romana jasno je da svaki Richardov korak vodi u propast i tragediju nezamislivih razmjera koja će ga natjerati da si oduzme život, a paralelno s njegovom osobnom dramom uranjamo i u tragediju grada pod opsadom i noćne more koja čini njegovu svakodnevicu. U tom gradu zasipanom granatama i mecima snajpera on ipak &nbsp;pronalazi i nešto dobro, nove prijatelje, ljude koji pokušavaju živjeti svoje živote što je god normalnije moguće, pa tako u toj nenormalnoj situaciji funkcionira i kazalište o čijem radu odlučuje snimiti film. U kazalištu upoznaje mladu glumicu Almu koja je inicirala produkciju predstave Homo Faber (mračna najava Richardove tragedije u koju slijepo srlja od samog početka) na kojoj cijela ekipa vrijedno i entuzijastično radi, dolazeći svaki dan na probe riskirajući da izgube glavu pog granatom ili snajperom. Potreba kazalištaraca da sarajevskoj publici ponude visoku kulturu, bijeg od stvarnosti &nbsp;i osjećaj da se &nbsp;normalan život na neki način ipak nastavlja nije plod Štiksove mašte - u Sarajevu je zaista tokom 1425 dana duge opsade cvjetao kulturni život i vrlo bogata kazališna scena sa čak 182 kazališne premijere.Kako zanimljivih romana na ovu temu ima još, a ova čitaba je već sad postala predugačka, sad ću vas lijepo pozdraviti i ostaviti u slatkom iščekivanju nastavka kazališnih preporuka koje već vrijedno pripremam. Do čitanja!&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Kazalište Ana Širola

Započet ću s naslovom koji me apsolutno osvojio i oborio s nogu, što se u zadnje vrijeme baš i ne događa tako često. <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Max%2c+Mischa+i+ofenziva+Tet&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=995003223">Max, Mischa i ofenziva Tet</a> norveškog autora Johana Harstada je jedan od tih rijetkih dragulja i iznimno mi je drago što se tematski uklapa u ovu našu priču pa mogu razvezati o njemu! Naime, glavni lik i pripovjedač ovog obimnog romana (pripremite se na 920 stranica čistog užitka!) je kazališni redatelj, Norvežanin Max koji već godinama živi i stvara u SAD-u.<img src="/uploads/OM_Harstadnaljka_286a4b5c8e.jpg" alt="OM_Harstadnaljka.jpg">On nam pripovijeda o svom djetinjstvu u malom gradiću u Norveškoj, o svojoj obitelji i prijateljima, o za njega vrlo traumatičnom iskustvu preseljenja na Long Island kad je imao 12 godina, o svojim problemima s prilagodbom na novi život u stranoj državi, o svom jedinom pravom prijatelju i njihovom prvom susretu s kazalištem u srednjoj školi i još o mnogo toga. Kroz Maxovo pripovijedanje, dobit ćemo uvid u njegov proces stvaranja kazališne predstave, duboka promišljanja koja stoje iza adaptacije dramskog teksta u scensku izvedbu i mukotrpan rad koji to iziskuje. Osim Maxa, pratimo i život njegovog ujaka Ovea, pijanista, skladatelja i vijetnamskog veterana koji je za svoj novi život u Americi promijenio ime u Owen.&nbsp;Radnja ovog romana sama po sebi i nije nešto pretjerano uzbudljiva, ali ne dajte da vas to odbije, kao ni sumanut broj stranica, kao ni prilično gust tekst. Sve je to manje važno od talenta ovog autora da apsolutno sve o čemu piše učini zanimljivim (tu vrlinu dijeli s Knausgaardom, još jednim Norvežaninom koji može opisivati i kako se boja suši na zidu, a da i dalje bude zanimljiv). Osim što je talentiran, on je i veliki erudit pa je ovaj roman prepun razmišljanja i opaski o raznim temama - naučiti ćete ponešto o Vijetnamskom ratu, kazalištu, filmu, klasičnoj glazbi, glazbenoj industriji, suvremenoj umjetnosti, uraganu Sandy i još mnogočemu. Nakon trotjednog probijanja kroz ovaj tekst, kad sam napokon došla do zadnje stranice, bila sam iskreno tužna što je moje druženje s Maxom, Mischom i Owenom završeno.Britanski autor David Nicholls se u mlađim danima aktivno bavio kazališnom glumom, a dandanas osim romana piše i drame te je prirodno da mu je kazališni svijet bliska tema. Njegov roman<a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Slatki+rastanak&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=433005745"> Slatki rastanak</a> (o kojem sam već pisala prilikom svog eksperimentiranja s ljubićima i knjigama koje na ljubiće samo sliče na prvi pogled) sam svoj naslov vuče iz Shakespearove tragedije “Romeo i Julija “ a ta je drama i os oko koje se vrti radnja ove priče o odrastanju. Tinejdžer Charlie uopće nije zainteresiran niti za glumu niti za Shakespearea, no kad priključivanje amaterskoj glumačkoj trupi postane jedini način da se približi djevojci koja mu je zapela za oko, pristat će glumiti Benvolija.&nbsp;<img src="/uploads/194875_1c926e9f8f.jpg" alt="194875.jpg">Sve se odvija u ljeto 1997., Charlie ima 16 godina i jedina svjetla točka u njegovom životu koji se raspada jest pametna, lijepa i umjetnički nastrojena Fran. On je posve običan dječak, posve neupadljiv i ni po čemu poseban, kronično je bez novca, roditelji mu se razvode, majka ga je ostavila s ocem alkoholičarem koji pati od depresije i svjestan je da je jako loše napisao maturalni ispit čiji se rezultati još čekaju. Charlie je potpuno svjestan da je Fran kompletno izvan njegove lige ali ipak želi biti blizu nje. Topla priča o odrastanju, prijateljstvu i prvoj ljubavi u okrilju amaterskog kazališta koje u toj nježnoj dobi može biti svojevrstan prozor u svijet.Drugi Nichollsov roman smješten u kazališni svijet jest (uvjetno rečeno) zabavna romantična komedija <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Glumac+na+%c4%8dekanju&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=129006190">Glumac na čekanju</a> čiji je protagonist Steve McQueen (ne ONAJ Steve McQueen!! kako je prisiljen stalno ponavljati iako je mogućnost da ga netko doista zamijeni sa slavnim McQueenom zaista mala) šlampavi gubitnik koji svakim svojim potezom sam sebi čini život sve težim i kompliciranijim.&nbsp;<img src="/uploads/IMG_6317_scaled_046677f184.jpeg" alt="IMG_6317-scaled.jpeg">On sanja o uspješnoj glumačkoj karijeri koja mu već cijelo desetljeće podlo izmiče. Osim što ga je prije nekoliko godina ostavila žena i preudala se na debeljuškastog brokera i sa sobom povela njihovu sedmogodišnju kći Sophie, udarac koji još nije do kraja prebolio, ni karijera mu baš ne cvate - trenutno se sastoji od glumljenja gigantske vjeverice u dječjem edukativnom filmu i zamjene u kazališnoj predstavi za megazvijezdu Josha Harpera koji baš nikada nije bolestan.&nbsp;Večeri provodi iza kulisa, u vječnoj nadi da će se dogoditi nešto vrlo malo vjerojatno - da će Josh dobiti gripu ili da će mu pasti klavir na glavu i omogućiti Steveu da zasja na pozornici u ulozi Lord Byrona. Kada se sprijatelji s Joshovom suprugom Norom i u nju se istog trena zaljubi, stvari će se dodatno zakomplicirati. Zabavno, lagano štivo bez trunke patetike uz koje sam se par puta naglas nasmijala, na sveopću radost ostalih prisutnih u zubarskoj čekaonici.U trileru s dark academia vibrom <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=Da+smo+zlikovci&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=432006703">Da smo zlikovci</a> američke autorice M. L. Rio radnja se također vrti oko uprizorenja Shakespearea, ovaj put nekoliko njegovih drama &nbsp;- Julije Cezar, Macbeth, Romeo i Julija i Kralj Lear. Protagonisti su polaznici studija drame na prestižnom konzervatoriju u Illinoisu koji se bavi isključivo Shakespeareovim dramama. Svi njihovi međusobni odnosi, rivalstva, privlačnosti, ljubavi i mržnje (pa i ubojstva) odvijaju se na probama i uvježbavanjima tekstova, stari William iskače sa gotovo svake stranice. Za potpun užitak u čitanju poželjno je barem umjereno poznavanje navedenih drama, a ako tu štekate pomoći će i Google.<img src="/uploads/Da_smo_zlikovci_500pix_b1331c53e7.jpg" alt="Da-smo-zlikovci-500pix.jpg">Margaret Atwood se 2015. godine uključila u projekt koji je pokrenula izdavačka kuća Random House u suradnji s projektom Hogarth Shakespeare, a čiji je cilj bio da poznati pisci napišu romane utemeljene na Shakespeareovim djelima. Ona se upustila u reinterpretaciju Oluje i napisala roman <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=vra%c5%beji+okot&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=183011030">Vražji okot</a>. Glavni lik Felix, samoprozvani Prospero, umjetnički je direktor kazališnog festivala i kazališni vizionar koji je zahvaljujući neočekivanoj izdaji od strane svog pomoćnika Tonyja nenadano dobio otkaz taman prije nego je uspio uprizoriti Shakespeareovu Oluju, a uz to i oplakuje smrt svoje kćeri.&nbsp;<img src="/uploads/178583_8b13be0473.jpg" alt="178583.jpg">Nakon dvanaest godina čamotinje i gušenja u tuzi i mržnji dobije ponudu od obližnjeg zatvora da radi na projektu edukacije zatvorenika. On odlučuje sa zatvorenicima uprizoriti nikad prežaljenu Oluju i iskoristiti to za ostvarenje paklenog plana o osveti svima onima koje smatra krivima za svoju nesreću. On u predstavi preuzima lik Prospera, ali postaje Prospero i u stvarnom životu. Ono što je zanimljivo jest da je on toga svjestan, jasno mu je da proživljava Prosperovu sudbinu i prihvaća to, postaje Prospero na svim razinama zbog čega postaje poremećen videći ispred sebe jedan jedini cilj - osvetu.&nbsp;Upak, unatoč svojem skretanju u ludilo, on nije bez mogućnosti iskupljenja te ipak pronalazi način da se vrati sam sebi. Jedna od Shakespearovih briljantnih drama ovdje je prenesena u suvremeno doba u obliku pametno konstruiranog i satiričnog romana da nam pokaže da će što je bilo biti opet i da su Shakespeareovi likovi bezvremeni, da se s njima i dan danas možemo poistovjetiti. Tako je Atwood sve glavne teme i motive Oluje pretočila u Felixov život, pa je ovo preklapanje radnje izvedeno na način da omogućuje i čitateljima koji nikada nisu pročitali ili pogledali Oluju da prate radnju i razumiju odnos između drame i Felixove “stvarnosti”.Bilo je vrijeme da napokon spomenem i nekog domaćeg autora, a više mi je nego drago što je to Kristijan Novak kojeg štujem već godinama (da, znam, kako originalno!) <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=slu%c4%8daj+vlastite+pogibelji&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=963000846">Slučaj vlastite pogibelji</a> je njegov najnoviji i dugo očekivani roman koji se, eto, baš lijepo uklopa u ovu moju temu. Naime, iako je u ovom romanu taj “kazališni” dio zapravo manje važan dio radnje i služi kao katalizator za ono što je stvarno bitno, &nbsp;jedna od dva glavna lika ovog izvrsnog romana je neimenovana srednjoškolska profesorica, znana samo kao Profa, puna entuzijazma koja, na svoju veliku radost, napokon za zadatak dobije vođenje dramske grupe. Ona za tu godinu odlučuje uprizoriti Antigonu, ponešto ambiciozan komad za amatersku skupinu srednjoškolaca, no ona je uvjerena da će joj to uspjeti, jer ona je kul, ona zna kako doprijeti do njih, ona zna kako im se približiti, kaoiz njih izvući ono najbolje… Ili možda ipak ne?&nbsp;<img src="/uploads/slucaj_vlastite_pogibelji_1226ec2277.png" alt="slučaj vlastite pogibelji.png">Kroz probe dramske skupine uskoro imamo priliku vidjeti kako to njezino uvjerenje katastrofalno podbacuje, dovodeći je u vrlo nezavidnu situaciju. Njezin &nbsp;pokušaj ukazivanja &nbsp;na društvenu nepravdu koja se događa u njihovoj maloj sredini uzrokuje reakciju kakvu uopće nije očekivala. Osim što se djelomično bavi uprizorenjem dramskog djela (zbog čega ga, uostalom, ovdje i spominjem) ovaj je roman i sam djelomično napisan u obliku dramskog teksta (ili scenarija), pa stoga i nije iznenađujuće što je adaptiran u kazališnu predstavu koja je nedavno imala svoju premijeru i u riječkom HNK.&nbsp;Predstavu sam, naravno, pogledala i mogu reći da me oduševila, odabir glumaca je, po mom mišljenju, savršeno odrađen, izvedba me dotakla na više razina i iz kazališta sam izašla u omaglici i suznih očiju. Predstava traje tri i po sata, ali moram reći da u niti jednom trenutku nisam pomislila “pobogu, koliko još?!” što se često događa kad je u pitanju bilo što što toliko dugo traje. Ako je budete imali priliku pogledati, preporučujem da je iskoristite!Igor Štiks je autor još jednog romana kojeg preporučujem uvijek i svima, pa sam presretna što se i on lijepo uklopio u ovu kazališnu temu, pa ga sad mogu preporučiti i vama. Radi se o <a href="https://katalog.gkr.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&amp;currentPage=1&amp;searchById=1&amp;sort=0&amp;age=0&amp;spid0=1&amp;spv0=elijahova+stolica&amp;mdid0=0&amp;vzid0=0&amp;selectedId=901228197">Elijahovoj stolici </a>koji je izašao 2006. godine kada je autor imao samo 29 godina, podatak koji nakon čitanja ovog romana zvuči gotovo nevjerojatno s obzirom na kvalitetu i zrelost ovog teksta koji odaje dojam da ga je napisao erudit s mnogo desetljeća životnog iskustva. Pedesetogodišnji Richard Richter, tragični junak koji nam pripovijeda priču o svom padu je uspješni friško razvedeni bečki pisac koji igrom slučaja otkriva da njegov pokojni otac nije i njegov biološki otac. Pravi otac mu je Jacob Schneider, sarajevski Židov koji je u vihoru drugog svjetskog rata uhapšen i nestao prije nego što je uopće uspio saznati da je Richardova majka trudna.&nbsp;<img src="/uploads/elijahova_stolica_300dpi_1051d4f412.jpg" alt="elijahova_stolica_300dpi.jpg">Odlučan u nakani da otkrije što se dogodilo njegovom ocu, Richard kao ratni izvjestitelj kreće u Sarajevo koje je u tom trenutku pod opsadom. Nije ovo baš najveselije štivo, jer od samog početka romana jasno je da svaki Richardov korak vodi u propast i tragediju nezamislivih razmjera koja će ga natjerati da si oduzme život, a paralelno s njegovom osobnom dramom uranjamo i u tragediju grada pod opsadom i noćne more koja čini njegovu svakodnevicu.&nbsp;U tom gradu zasipanom granatama i mecima snajpera on ipak &nbsp;pronalazi i nešto dobro, nove prijatelje, ljude koji pokušavaju živjeti svoje živote što je god normalnije moguće, pa tako u toj nenormalnoj situaciji funkcionira i kazalište o čijem radu odlučuje snimiti film. U kazalištu upoznaje mladu glumicu Almu koja je inicirala produkciju predstave Homo Faber (mračna najava Richardove tragedije u koju slijepo srlja od samog početka) na kojoj cijela ekipa vrijedno i entuzijastično radi, dolazeći svaki dan na probe riskirajući da izgube glavu pog granatom ili snajperom. Potreba kazalištaraca da sarajevskoj publici ponude visoku kulturu, bijeg od stvarnosti &nbsp;i osjećaj da se &nbsp;normalan život na neki način ipak nastavlja nije plod Štiksove mašte - u Sarajevu je zaista tokom 1425 dana duge opsade cvjetao kulturni život i vrlo bogata kazališna scena sa čak 182 kazališne premijere.Kako zanimljivih romana na ovu temu ima još, a ova čitaba je već sad postala predugačka, sad ću vas lijepo pozdraviti i ostaviti u slatkom iščekivanju nastavka kazališnih preporuka koji se već pomalo kuha.&nbsp;Do čitanja!&nbsp;